REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: UsI-1836/2021-12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. B. iz S., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u OD M. i p. d.o.o., Z., OIB: …, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., OIB: …, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja, 27. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/122, URBROJ: 512-2501-21-2 od 6. svibnja 2021. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 561-01/21- 01/148, URBROJ: 512M2-50-21-3 od 19. veljače 2021. te za usvajanje zahtjeva tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 561-01/21-01/122, URBROJ: 512-2501-21-2 od 6. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I 561-01/21-01/148, URBROJ: 512M2- 50-21-3 od 19. veljače 2021., kojim je odbijen zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti INA Rafinerija Sisak.
2. Tužitelj u tužbi navodi da su aktivnosti jedinice kojoj je pripadao bile usmjerene na čuvanje strateški važnog objekta za Republiku Hrvatsku, INA Rafinerije Sisak, da su bili podvrgnuti danonoćnim bombardiranjima i bili su naoružani automatskim naoružanjem, a što je neprijatelj znao te je djelovao samo dalekometno bez pješačkih napada. Smatra da je tuženik pogrešno protumačio i primijenio odredbu čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima, jer tumači oružani otpor agresoru kao pripadnost borbenom sektoru koji vrši borbeno djelovanje u akciji. Predlaže saslušati svjedoke koji su bili pripadnici jedinice te poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje te usvojiti zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, uz naknadu troška.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.
6. Na raspravi tužitelj navodi da je u spornom razdoblju rafinerija bila sustavno bombardirana, da su poslije radnog vremena zaduživali dugo oružje i išli na punktove čuvati rafineriju, kontrolirali su vozila koja su prolazila u blizini rafinerije te je u tim situacijama znalo doći i do pucnjave. Opunomoćenik tužitelja ističe kako se, suprotno stajalištu tuženika, radilo o borbenom djelovanju.
6.1. Tuženik na raspravi ističe da su tužitelj i svjedoci saslušani u upravnom postupku te se u ovoj fazi postupka radi o pravnom pitanju, jer činjenice nisu sporne.
7. Uvidom u spis tuženika sud je utvrdio da su tužitelj i svjedoci saslušani u upravnom postupku te su iskazivali suglasno, u bitnome da je tužitelj, kao i svjedoci, bio zaposlen u Službi fizičko-tehničke zaštite Rafinerije, osiguravali su rafineriju i izvan radnog vremena, vršili ophodnje na području rafinerije i u neposrednoj blizini, zaustavljali vozila, držali stražu na stražarskim mjestima, s naoružanjem koje su poslije smjene vraćali. U neposrednoj blizini nalazila se vojarna JNA, koja je osvojena pregovorima bez oružanog otpora. Neprijatelj je snažno borbeno djelovao prema rafineriji, ali nisu bili u situaciji da neposredno pružaju otpor neprijatelju, jer nisu mogli odgovoriti na granatiranje, njihov zadatak je bio osiguranje rafinerije.
8. Prvostupanjsko tijelo u svome rješenju navodi kako ne osporava činjenicu da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite INA Rafinerija i obavljao zadatke kontrole vozila i ljudi, patroliranja, stražarenja i ostale aktivnosti na području Rafinerije Sisak za vrijeme Domovinskog rata, ali ne na način propisan čl. 3. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17, 98/19), odnosno da je bio angažiran kao pripadnik borbenog sektora, jer se aktivnosti koje je tužitelj obavljao ne mogu smatrati borbenim djelovanjem.
9. Budući da tuženik ne spori da je tužitelj obavljao zadatke osiguranja rafinerije koje su tužitelj i svjedoci opisali prilikom saslušanja u upravnom postupku, a što tužitelj istovjetno navodi u tužbi, kao i na raspravi, sud je odbio kao nesvrsishodne dokazne prijedloge tužitelja za njegovim saslušanjem i saslušanjem svjedoka, jer tuženik pravilno ističe da se u ovoj fazi postupka radi o pravnom pitanju te činjenice nisu sporne.
10. Člankom 3. stavkom 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
11. Imajući u vidu da tužitelj nije sudjelovao u direktnim borbenim akcijama i direktnom oružanom sukobu s neprijateljem, tuženik je prema ocjeni suda pravilno zaključio da nije ispunjen uvjet iz članka 3. stavka 2. citiranog Zakona, jer tužitelj nije kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite sudjelovao u izravnom oružanom otporu agresoru.
12. Slijedom navedenoga, sud nema zakonske osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari te je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
13. Odluka o trošku upravnog spora u točki II. izreke temelji se na čl. 79. st. 4. ZUS-a, pri čemu tužitelj nije specificirao potraživani trošak.
U Zagrebu 27. rujna 2022.
Sutkinja
Lidija Prica, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
