REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 4060/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. G. F. iz B., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima I. O., odvjetnici u U. i S. P., odvjetniku u L., protiv 1. tuženice K. G. (ranije S.), iz Lj., OIB: ..., zastupane po Odvjetničkom društvu V., J., Š., J. & J., iz R., i 2. tuženice H. K., iz U., M., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. K., odvjetniku u U., radi utvrđenja i diobe zajedničke imovine ortaštva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-56/2017-2 od 13. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj P-2466/15-89 od 8. studenog 2016., u sjednici održanoj 27. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je u toč. I. izreke tužbeni zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje da ½ dijela zemljišta označenog kao k.č.br. 1428/4 K.O. N., koju su tuženice naslijedile u ostavinskom postupku iza smrti sada pok. S. N., ne pripada u ostavinsku imovinu istoga (prejudicijelni incidentalni zahtjev).
1.1. Odbijen je tužbeni zahtjev da su tuženice dužne izdati tužiteljici tabularnu ispravu za uknjižbu prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini za ½ dijela uz istovremeno brisanje tuženica kao suvlasnica tog dijela čime će tužiteljica postati samovlasnica te nekretnine (toč. II. izreke), a u toč. III. izreke da su tuženice dužne trpjeti da tužiteljica u svoje ime a za račun tuženica ishodi od svih uknjiženih hipotekarnih vjerovnika na predmetnoj nekretnini ovjerovljene privatne isprave kojima se dopušta uz prethodno novčano namirenje brisanje uknjiženih tereta a da su tuženice dužne solidarno tužiteljici isplatiti puni iznos utvrđenih dugova iz iste osnove u visini koju će sud odrediti po dostavi podataka o visini hipotekarnih tražbina odnosno nakon vještačenja ili izvođenja drugih dokaza (prvopostavljeni tužbeni zahtjev).
1.2. Nadalje, odbijen je i podredni tužbeni zahtjev da tužiteljici na ime povrata stvarnog uloga unijetog u ortaštvo temeljem Ugovora o ortaštvu od 22. ožujka 2007. pripada pravo na isplatu 273.750 EUR u kunskoj protuvrijednosti što predstavlja vrijednost cijelog predmetnog zemljišta po cijeni od 250 EUR/m2 uvećan za iznos plaćenih troškova na ime pripreme i izrade projektne dokumentacije u visini 30.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti kao i iznos plaćenih troškova na ime priključenja gradilišta na elektromrežu u visini od 9.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti (toč. IV. izreke), da su tuženice dužne trpjeti da se u postupku civilne diobe proda predmetna nekretnina te da se iz kupovine koja bude polučena od prodaje namiri vrijednost uloga tužiteljice (toč. V. izreke), te da su tuženice dužne solidarno isplatiti tužiteljici razliku do ukupno utvrđene vrijednosti duga tužiteljice pod toč. IV. doplatom iznosa kupovine koji joj pripadne od prodaje cijele nekretnine u postupku civilne diobe (toč. VI. izreke).
1.3. Rješenjem je odbačena tužba u dijelu na utvrđenje da ne postoji potraživanje tuženica u odnosu na povrat novčanog duga u visini komunalnog doprinosa vrijednog 372.589,20 kn koji je njihov prednik unio u ortaštvo temeljem ugovora o ortaštvu (toč. I. izreke). Ujedno su tuženice obvezane u jednakim dijelovima naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.195,00 kn dok je za više zatraženo zahtjev tužiteljice odbijen (toč. II. izreke), a tužiteljica je obvezana naknaditi 1. tuženici na ime parničnog troška iznos od 3.445,30 kn, a 2. tuženici iznos od 16.074,00 kn, dok su za više traženo tuženice odbijene (toč III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska odluka.
3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14
- dalje: ZPP), a iz razloga navedenog u odredbi čl. 385. st. 1. toč. 1. do 3. ZPP. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu podredno, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje. Potražuje trošak sastava revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. Pobijana presuda ispitana je samo u onom dijelu u kojem se revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP) pri čemu je uzeto u obzir da je odredbom čl. 386. ZPP propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za razrješenje odnosa zasnovanih Ugovorom o ortakluku od 22. ožujka 2007. sklopljenim između tužiteljice i prednika tuženica, pok. S. N.
8. Nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili u cijelosti neosnovanim, uz obrazloženje, u bitnom:
- da su 22. ožujka 2007. tužiteljica kao II. ortak i prednik tuženica, pok. S. N. kao I. ortak, sklopili Ugovor o ortakluku prema kojem su njihovi udjeli podjednaki time da je tužiteljica u imovinu ortakluka unijela svoju nekretninu označenu kao k.č.br. 1428/4 K.O. N. dok je doprinos ortaka N. bila obveza plaćanja komunalnog doprinosa, koju obvezu je on i ispunio plativši dana 23. ožujka 2007. iznos od 372.589,20 kn sukladno rješenju o komunalnom doprinosu od 9. veljače 2007., nakon čega je temeljem tabularne isprave od 13. rujna 2007. za ½ suvlasničkog dijela nekretnine uknjižen pok. N., sve s ciljem izgradnje stambeno-poslovne zgrade na predmetnoj nekretnini u kojoj će nakon etažiranja ortacima pripasti jednaki dijelovi, pri čemu je ugovoreno i da se svi troškovi dijele na jednake dijelove;
- da tužiteljica nije dokazala da je ona dala pok. N. novce za komunalni doprinos niti da joj je s te osnove sestra D. Z. 1. veljače 2008. pozajmila 59.000 EUR a ona taj novac predala pok. N.;
- da je presudom istog suda broj P-405/09-56 od 30. siječnja 2013. pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice na raskid ugovora o ortakluku a prihvaćen tužbeni zahtjev da je ortaštvo prestalo danom smrti pok. N. te je odbijen protutužbeni zahtjev 1. tuženice na isplatu iznosa od 186.294,60 kn s naslova ½ dijela komunalnog doprinosa kojeg je platio njen otac, pok. N.;
- da je navedeni ortački odnos prestao smrću S. N. 28. lipnja 2008. a do tada nije realiziran cilj ugovora;
- da ortaštvo nije bilo opterećeno dugovima niti je ostvarena dobit pa su imovina ortaštva ulozi ortaka odnosno, nakon prijenosa ½ suvlasničkog dijela na nekretnini, jedina imovina je k.č.br. 1428/4 K.O. N. u jednakim dijelovima slijedom čega, a sukladno odredbi čl. 658. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO), nije bilo zapreke da se ½ suvlasničkog dijela pok. N. rasporedi na njegove nasljednice na jednake dijelove;
- da je zahtjev tužiteljice s naslova povrata stvarnog uloga unijetog u ortaštvo tj. vrijednosti nekretnine u iznosu od 273.750 EUR u kunskoj protuvrijednosti uvećano za troškove pripreme i izrade projektne dokumentacije od 30.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti i priključenja gradilišta na elektromrežu od 9.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti, zastario jer je od smrti ortaka N. 28. lipnja 2008. do podnošenja tog tužbenog zahtjeva podneskom od 31. ožujka 2016. protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO;
- da je o zahtjevu tužiteljice za utvrđenje da ne postoji potraživanje tuženica naspram tužiteljice u iznosu od 372.589,20 kn već pravomoćno odlučeno u istom predmetu presudom broj P-405/09-56 od 30. siječnja 2013. kojom je odbijen protutužbeni zahtjev tuženica za isplatu polovice tog iznosa odnosno 186.240,60 kn pa je tužba u tom dijelu odbačena.
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnji tužiteljice, pravilno su nižestupanjski sudovi, kada su tužbeni zahtjev odbili, primijenili materijalno pravo, iz odredbe čl. 225. ZOO (u tom smislu odluka ovog suda broj Rev-x 848/14-2 od 24. veljače 2015. i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4742/2015 od 14. prosinca 2016.) i čl. 658. ZOO.
10. Revidentica navodi da bi se u konkretnom slučaju, u odnosu na nekretninu k.č.br. 1428/4 K.O. N., radilo o zajedničkom vlasništvu ortaka a ne suvlasništvu; međutim, ista nije osporavala uknjižbu pok. N. za ½ suvlasničkog dijela nekretnine kada se on upisao kao suvlasnik u zemljišne knjige (a ne kao zajednički vlasnik), a što je sukladno predmetnom ugovoru prema kojemu se njihovi udjeli smatraju jednakim iz razloga kako je to naprijed navedeno pa je pravilno odbijen prejudicijelni incidentalni kao i prvopostavljeni tužbeni zahtjev. U odnosu na podredni tužbeni zahtjev, tužiteljica je zakasnila sa tužbenim zahtjevom postavljenim sukladno odredbi čl. 658. ZOO pa je od strane nižestupanjskih sudova prihvaćen prigovor zastare pravilnom primjenom odredbe čl. 225. ZOO jer se radi o obveznopravnom tužbenom zahtjevu.
11. Stoga, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
12. Nadalje, revizijski razlozi koji ukazuju da bi Ugovor o ortakluku sadržavao očiti nesrazmjer uloga ugovornih strana pravno su irelevantni jer tužbeni zahtjev nije postavljen na način kako je to određeno čl. 375. ZOO, kao što isti nije postavljen ni iz pravnog osnova naknade štete.
13. Prvostupanjski sud ocijenio je sve pravno relevantne okolnosti i, sukladno iznijetim činjenicama i predloženim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka, donio svoju odluku, a isto tako drugostupanjski sud je pravilno na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio sve žalbene razloge.
14. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 27. rujna 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
