Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1237/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Miloša Lojena kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja-protutuženika D. K., OIB: … iz Z., zastupanog po punomoćnici I. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika-protutužitelja Z. Č., OIB: …, iz R. S., i M. Č., OIB: …., iz R. S., oboje zastupani po punomoćniku B. V., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja i o žalbi tužitelja-protutuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1153/2013 od 3. lipnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

Žalbe tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično se uvažavaju kao osnovane te se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1153/2013 od 3. lipnja 2022.:

- potvrđuje u točki II. izreke,

- ukida u točki I. i točki III. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Dužni su tuženicima – protutužiteljima Z. Č. iz R. S., S., D. … i M. Č. iz R. S., S., D. … solidarno isplatiti tužitelju - protutuženiku D. K. iz Z., F. F. … OIB: … iznos od 122.529,78 kn s zakonskom zateznom kamatom koja na gornji iznos teče od 01.12.2007.god. do 31.12.2007.god. po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008.god. do 30.06. 2011.god. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.god. do 31.07.2015.god. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015.god. do 31.12.2015.god. po stopi od 8,14% godišnje, od 1.1.2016.god. do 30.6.2016.god. po stopi 8,05% godišnje, od 1.7.2016.god. do 31.12.2016.god. po stopi od 7,88% godišnje, od 1.1.2017.god. do 30.6.2017.god. po stopi od 7,68% godišnje, od 1.7.2017.god. do 31.12.2017.god. po stopi od 7,41% godišnje, od 1.1.2018.god. do 30.6.2018.god. po stopi od 7,09% godišnje, od 1.7.2018.god. do 31.12.2018.god. po stopi od 6,82 % godišnje, od 01.01.2019.god. do 30.06.2019.god. po stopi od 6,54% godišnje, od 01.07.2019.god. do 31.12.2019.god. po stopi od 6,30 % godišnje, od 01.01.2020.god. do 30.06.2020.god. po stopi od 6,11 % godišnje, od 01.07.2020. god. do 31.12.2020.god. po stopi od 5,89% godišnje, od 01.01.2021.god. do 30.06.2021.god. po stopi od 5,75 % godišnje, od 01.07.2021.god. do 31.12.2021.god. po stopi od 5,61 % godišnje, od 01.01.2022.god. pa do konačnog namirenja tužitelja u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev tužitelja – protutuženika odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju - protutuženiku D. K. s osnova nemogućnosti iznajmljivanja obiteljske kuće na čest.zem.782/981 k.o. B. isplatiti tuženicima-protutužiteljima mjesečni iznos od 2.000,00 kuna za period od 26.09.2010.godine pa do predaje te kuće u posjed tuženicima 22.12.2014. sa zakonskom zateznom kamatom na te iznose počev od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate s tim da se kao prvi dan dospijeća uzima 1.u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi do 14 godišnje za vrijeme od 26.rujna 2010.godine pa do 30. lipnja 2011.godine a počev od 01.srpnja 2011.godine pa do isplate po stopi od 12 godišnje te u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi od HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5. postotnih poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove."

2. Protiv točke I. izreke u odbijajućem dijelu, točke II. i III. izreke navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj-protutuženik 20. lipnja 2022. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da prihvati odbijajući dio tužbenog zahtjeva iz točke I. izreke, odbije tuženike-protutužitelje s njihovim zahtjevom te obveže tuženike-protutužitelje da tužitelju-protutuženiku naknade troškove postupka.

2.1. Protiv točke I. u dosuđujućem dijelu te protiv točke III. izreke presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijeli su tuženici-protutužitelji 10. lipnja 2022. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u cijelosti i obveže ga na naknadu parničnog troška i troškova žalbe, ili da istu ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovori na žalbe nisu dani.

4. Žalbe stranaka su djelomično osnovane.

5. Tužitelj-protutuženik je tužbenim zahtjevom na isplatu potraživao nužne i korisne troškove koje je kao posjednik imao vezano uz nekretninu u vlasništvu tuženika- protutužitelja u vremenskom periodu od 1995. do 1998.

5.1. Tuženici-protutužitelji su podnijeli protutužbu kojom traže da im tužitelj- protutuženik isplati mjesečni iznos od po 2.000,00 kn za vremenski period od 26. rujna 2010. do 22. prosinca 2014. zbog toga što nisu bili u mogućnosti iznajmljivati nekretninu zbog boravka tužitelja-protutuženika u istoj.

5.2. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tuženici-protutužitelji presudom Općinskog suda u Zadru broj P-3483/04 od 11. svibnja 2012., a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-546/11 od 11. svibnja 2012. utvrđeni u odnosu na ovdje tužitelja- protutuženika kao tuženika, suvlasnicima svaki u ½ dijela čest.zem. 782/981 k.o. B. s kućom sagrađenom na tom zemljištu te je tuženiku naloženo iseliti iz kuće zajedno sa članovima svoje obitelji te ju slobodnu od osoba i stvari predati tužiteljima,

- da je tijekom tog postupka utvrđeno da su Ugovor o darovanju nekretnine sklopljen 23. listopada 1997. između Z. Č. kao darovateljice i njezina oca P.-P. K. kao obdarenika i Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 24. listopada 1997. između P.- P. K. kao darovatelja i D. K. kao obdarenika, a čiji predmet je bila sporna nekretnina, prividni pravni poslovi i ne proizvode pravne učinke,

- da su Z. Č. i D. K. nakon toga zaključili kupoprodajni ugovor u odnosu na predmetnu nekretninu u usmenom obliku te je tuženica-protutužiteljica prodala i predala u posjed tuženiku predmetnu nekretninu za kupoprodajnu cijenu od 30.000 DEM, a koji ugovor je djelomično realiziran jer je na ime kupoprodajne cijene tuženici-protutužiteljici Z. Č. isplaćen iznos između 2.000-2.400 DEM,

- da navedeni ugovor o kupoprodaji nije valjan jer mu nedostaje pismena forma,

- da su tužitelj-protutuženik D. K. i tuženica-protutužiteljica Z. Č. brat i sestra,

- da je tužitelj-protutuženik iselio sa predmetne nekretnine 22. prosinca 2014. u ovršnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Zadru broj Ovr-2148/12,

- da je tužitelj-protutuženik, prema njegovom iskazu, doselio u kuću na predmetnoj nekretnini 1995. kada je ta kuća bila devastirana i zapaljena te je u vremenskom periodu do 1998. ožbukao kuću u cijelosti, iskopao podrum i postavio ga u funkciju, postavio stolariju, pločice, renovirao kupaonicu, postavio nove vodovodne cijevi, uveo vodu i struju,

- da je tuženica-protutužiteljica Z. Č. kuću vidjela 1991. prije nego što je otišla iz Republike Hrvatske zbog ratnih zbivanja te je tada kuća bila opljačkana, spaljena, s polupanim prozorima i bez stolarije, a da je slijedeći put kuću vidjela 1997. kad je došla u Hrvatsku i kada je s tužiteljem-protutuženikom dogovorila prodaju predmetne nekretnine,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka M. Č. od 1. travnja 2016. te dopune nalaza i mišljenja od 5. rujna 2016. proizlazi da su ukupna ulaganja prema pokazivanju stranaka na očevidu od strane tužitelja-protutuženika, a sa čime su se djelomično složili i tuženici-protutužitelji, iznosila 149.829,78 kn, a da amortizacija po osnovu stolarije iznosi 27.300,00 kn,

- da su cijene izvedenih radova utvrđene u vrijeme izvođenja radova, dakle iz 1992., 1993. i 1998.,

- da prema podacima Porezne uprave, Područnog ureda Z. od 29. siječnja 2014. proizlazi da je na području B., na kojem području se nalazi predmetna nekretnina, prosječna mjesečna najamnina po m2 za najam stana 37,13 kn, pa kako je površina objekta koji se nalazi na predmetnoj nekretnini 74 m2, to da bi cijena najma iznosila 2.747,62 kn.

5.3. U odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika prvostupanjski sud se pozvao na članak 164. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.-pročišćeni tekst; dalje: ZV) prema kojemu pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

5.4. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je u vrijeme kada su izvođeni radovi na objektu koji se nalazi na predmetnoj nekretnini od 1995. do 1998. tužitelj-protutuženik bio pošten posjednik te da su svi izvedeni radovi kako su utvrđeni prilikom očevida i od strane vještaka bili nužni i korisni obzirom da je nesporno da je kuća do vremena početka izvođenja radova 1995. bila demolirana, opljačkana i da su prozori bili polupani te da je bilo tragova paleža u wc-u. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud dosuđuje iznos od 122.529,78 kn, a koji iznos je dobiven na način da je od vrijednosti radova kako ih je utvrdio vještak u iznosu od 149.829,78 kn odbijen iznos amortizacije ugrađene stolarije od 27.300,00 kn.

5.5. U odnosu na protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja, prvostupanjski sud se pozvao na članak 164. stavak 1. i članak 165. stavak 1. ZV-a te članak 18. stavak 3. i 4. ZV-a. Zaključuje da je tužitelj-protutuženik postao nepošten posjednik u trenutku kada je primio tužbu na utvrđenje prava vlasništva, pa da je stoga dužan tuženicima- protutužiteljima isplatiti korist koju je imao od uporabe njihove nekretnine, a ta korist bi se sastojala u izgubljenoj najamnini koju su tuženici-protutužitelji mogli ostvariti da su mogli slobodno raspolagati svojom nekretninom. Kako su tuženici-protutužitelji podnijeli zahtjev za isplatom mjesečne najamnine od 2.000,00 kn i to za period od 26. rujna 2010. (iako su imali pravo tražiti i od ranije) pa do 22. prosinca 2014. kada se tužitelj-protutuženik iselio s nekretnine, te kako potražuju mjesečni iznos od 2.000,00 kn, a prema podacima Porezne uprave bi mjesečna zakupnina za stambeni objekt na navedenom području iznosila 2.747,62 kn, dakle, traže manje nego što bi mogli tražiti, to je njihov protutužbeni zahtjev usvojen u cijelosti.

5.6. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 4. ZPP- a, na način da svaka stranka snosi svoje troškove jer su djelomično uspjeli u parnici u približno jednakim dijelovima.

6. Na žalbu tužitelja-protutuženika:

Tužitelj-protutuženik se žali protiv točke I. izreke presude u odbijajućem dijelu, dakle za iznos od 27.300,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u odnosu na točku II. izreke kojom je usvojen protutužbeni zahtjev, ocjenjujući da je odluka suda nejasna, nerazumljiva i ne daje razloge o odlučnim činjenicama. Dakle, ističe se bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Isto tako, ocjenjuje i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Ovo stoga što bi tuženici-protutužitelji imali pravo na naknadu s osnove nemogućnosti iznajmljivanja pod uvjetom da su nekretninu mogli iznajmljivati u onakvom stanju u kakvom je ona bila prije nego što je tužitelj-protutuženik uložio svoja sredstva, pa da se podaci Porezne uprave koji se odnose na nekretnine pogodne za iznajmljivanje ne mogu primijeniti u konkretnoj situaciji.

6.1. U odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva, i po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nije jasno iz obrazloženja prvostupanjske presude zbog čega je prvostupanjski sud od utvrđene vrijednosti uloženih radova po vještaku, a koji troškovi su prema mišljenju suda nužni i korisni, pri čemu ni u tom dijelu nije dato nikakvo obrazloženje, odbijao amortizaciju stolarije. Zbog toga je u tom dijelu ovaj sud ukinuo pobijanu odluku.

6.2. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na protutužbeni zahtjev, treba reći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu najamnine koju bi tuženici- protutužitelji mogli ostvariti iznajmljivanjem predmetne nekretnine u utuženom vremenskom periodu, pri čemu je nebitno što je tužitelj-protutuženik uredio predmetnu nekretninu za stanovanje, odnosno na način da bi ista bila pogodna za stanovanje, pa time i za iznajmljivanje, s obzirom da je on u tom vremenskom periodu bio nepošten posjednik, znajući da je nekretnina u suvlasništvu tuženika- protutužitelja i da oni traže predaju u posjed.

6.3. Zbog toga je žalba tužitelja-protutuženika odbijena u odnosu na točku II. izreke prvostupanjske odluke.

7. Na žalbu tuženika-protutužitelja:

Tuženici-protutužitelji osporavaju točku I. izreke u dosuđujućem dijelu te ističu kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nisu dani jasni razlozi o odlučnim činjenicama pa se presuda ne može ispitati. Posebno se apostrofira činjenica da je na dosuđeni iznos od 122.529,78 kn dosuđena zakonska zatezna kamata od 1. prosinca 2007., pri čemu nisu dani nikakvi razlozi zbog čega je zakonska zatezna kamata suđena od navedenog datuma. Nadalje se navodi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj- protutuženik bio pošteni posjednik, a prigovara se i utvrđenoj vrijednosti ulaganja pri čemu oni ocjenjuju da je amortizacija nekretnine bila puno veća nego što je to utvrđeno vještačenjem. Pored toga, da tužitelj-protutuženik nije dokazao ni na koji način, a osobito ne računima, kolika je vrijednost ugrađenih materijala u predmetnu nekretninu.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer doista odluka ne sadrži nikakve razloge o dosuđenoj zakonskoj zateznoj kamati na iznos glavnice od 1. prosinca 2007. pa se u tom dijelu pobijana odluka ne može ispitati. Vrijednost izvedenih ulaganja sud obrazlaže citiranjem nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu nema obrazloženja što su u konkretnom slučaju nužni, a što korisni troškovi, a na povrat kojih troškova bi imao pravo pošteni posjednik, pa se niti u tom dijelu pobijana odluka ne može ispitati. Nejasno je također zbog čega se vrijednost ulaganja, a koje prvostupanjski sud smatra nužnim i korisnim troškovima, umanjuje za troškove amortizacije.

7.2. Iz provedenih dokaza, a osobito iz čitanja iskaza koji su dani u postupku broj P- 3483/04, a u kojem postupku su utvrđeni tuženici-protutužitelji suvlasnicima predmetne nekretnine, i koji predmet je pročitan kao dokaz, proizlazi kako je tužitelj- protutuženik izjavio da prije ulaska u nekretninu o tome nije obavijestio svoju sestru, odnosno tuženicu-protutužiteljicu Z. Č.. Iako nije sporno kako je on znao da se radi o nekretnini u njezinom vlasništvu, tvrdio je da je s njom razgovarao i da mu je ona rekla neka bude na toj nekretnini. Nakon što se ista vratila u Republiku Hrvatsku 1997., da je on bio zainteresiran za kupnju predmetne nekretnine, pa su usmeno dogovorili kupoprodaju, a darovanja da su izvršili kako bi izbjegli plaćanje poreza.

7.3. Tuženica-protutužiteljica Z. Č. u navedenom postupku je iskazala kako ju tužitelj- protutuženik nije pitao za dozvolu ulaska na nekretninu, a niti za dozvolu gradnje odnosno uređenja predmetne nekretnine, pa kada je ista 1997. došla u Republiku Hrvatsku i vidjela u kakvom je stanju nekretnina, da je bila spremna istu prodati tužitelju-protutuženiku, zbog čega su sklapali darovne pogodbe i usmeni ugovor o kupoprodaji, koji u konačnici nije realiziran.

7.4. Prema članku 18. stavak 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

7.5. S obzirom na navedeni iskaz samog tužitelja-protutuženika, kada je tužitelj- protutuženik ušao u nekretninu 1995., on je to učinio bez znanja tuženice- protutužiteljice Z. Č., te je bez njezinog znanja započeo ulaganja u predmetnu nekretninu, pa se stoga isti ne može smatrati poštenim posjednikom.

7.6. S obzirom da tužitelj-protutuženik po ocjeni ovog suda nije bio pošteni posjednik predmetne nekretnine u vrijeme kada je vršio ulaganja u istu, to bi mu primjenom članka 165. stavak 3. ZV-a pripadalo pravo na naknadu troškova ako su oni bili nužni i vlasniku.

7.7. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, a u odnosu na poštenje posjednika, za sada je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno s obzirom da bi tužitelj-protutuženik imao pravo samo na naknadu onih troškova koji su bili nužni i tuženicima- protutužiteljima.

8. Kako je ukinuta odluka o tužbenom zahtjevu tužitelja-protutuženika, to je ukinuta i odluka o troškovima cjelokupnog postupka sadržana u točki III. izreke.

8.1. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista ukinuta primjenom članka 369. stavak 1. i 370. ZPP-a.

8.2. U ponovljenom postupku u kojem će prvostupanjski sud ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja-protutuženika, prvostupanjski sud će s građevinskim vještakom utvrditi vrstu, obim i vrijednost ulaganja u nekretninu, s tim što će prvostupanjski sud ocijeniti koji od izvedenih radova predstavljaju nužne troškove i za tuženike-protutužitelje. Pri tome će voditi računa da se prema članku 164. stavak 6. troškovi obračunavaju prema cijenama kada se naknađuju. Nakon toga će ponovo odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja-protutuženika, a za svoju odluku će dati jasne razloge kako u odnosu na glavnu tražbinu, tako i u odnosu na zateznu kamatu koju će dosuđivati, te će donijeti i novu odluku o naknadi parničnog troška.

Koprivnica, 27. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Miloš Lojen v. r.