Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 6 Gž Ob-867/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Željke Rožić Kaleb kao predsjednika vijeća, Andrine Raspor Flis kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Gradišek, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N.

V., OIB …, V., zastupanog po punomoćnici J. V.1 , odvjetnici iz Odvjetničkog društva (OD-a) K., H. i V. j.t.d. iz V., protiv tuženice M. D., OIB …, V., zastupane po punomoćniku T. Lj., odvjetniku iz Z., uz sudjelovanje mlt. J. V.2 , OIB …, zastupanog po posebnoj skrbnici I. P., dipl. iur. u Centru za posebno skrbništvo, OIB …, Z., radi izmjene odluke o osobnim odnosima s maloljetnim djetetom i smanjenja obveze uzdržavanja, te povodom protutužbe tuženice-protutužiteljice M. D. protiv tužitelja- protutuženika N. V., radi izmjene odluke o osobnim odnosima s mlt. djetetom, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-121/21-38 od 4. svibnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 27. rujna 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja-protutuženika N. V. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-121/21-38 od 4. svibnja 2022. godine, u dijelu pod točkom II izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika radi smanjenja obveza uzdržavanja za razliku iznosa do 700,00 kn mjesečno, kao i tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika radi izmjene odluke o osobnim odnosima s maloljetnim djetetom, te u dijelu pod stavkom III izreke u odnosu na tužitelja- protutuženika.

II Odbija se žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda, u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev radi izmjene ranije odluke o osobnim odnosima tužitelja-protutuženika s maloljetnim djetetom, kao i u dijelu pod točkom III izreke u odnosu na tuženicu-protutužiteljicu.

III Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom I izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja-protutženika N. V. za smanjenje plaćanja mjesečnog iznosa uzdržavanja određenog presudom Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-239/17-104 od 20. listopada 2020. godine, preinačenom presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ob-384/20-2 od 22. prosinca 2020. godine, na način da za uzdržavanje maloljetnog J. V.2 doprinosi umjesto dosadašnjeg iznosa od 1.400,00 kn mjesečno, iznos od 1.000,00 kn mjesečno, počevši od 8. lipnja 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na tekući račun tuženice-protutužiteljice.

IV Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika N. V. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja smanjuje se obveza uzdržavanja određena presudom toga suda broj P Ob-239/17-104 od 20. listopada 2020. godine, preinačena presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ob-384/20-2 od 22. prosinca 2020. godine, te se nalaže tužitelju N. V. za uzdržavanje maloljetnog J. V.2 umjesto dosadašnjeg iznosa od 1.400,00 kn mjesečno doprinositi iznos od 1.000,00 kn mjesečno od 8. lipnja 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan platiti u roku od 15 dana a dospijevajuće najkasnije do svakog 15. u mjesecu, sa zakonskim zateznim kamatama, na račun tuženice-protutužiteljice.

2. S dijelom tužbenog zahtjeva radi smanjenja obveze uzdržavanja i to razliku do zatraženog iznosa od 700,00 kn mjesečno, kao i za izmjenu održavanja osobnih odnosa tužitelja-protutuženika s maloljetnim J. V.2 , tužitelj-protutuženik je odbijen. 3. Ujedno je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice radi izmjene osobnih odnosa maloljetnog J. V.2 s tužiteljem-protutuženikom, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

4. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđuje se da je tužba tužitelja-protutuženika u dijelu zahtjeva kojim traži da se osobni odnosi oca s maloljetnim J. V.2 odrede na način da ga isti vraća u vrtić u petak ujutro, povučena.

5. Protiv navedene presude žali se tužitelj-protutuženik, u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev, kao i u dijelu odluke o trošku u odnosu na njega, te tuženica- protutužiteljica, u dijelu pod toćkom I izreke, te u dijelu kojim je odbijen njezin protutužbeni zahtjev, kao i u dijelu odluke o trošku u odnosu na nju, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači odnosno ukine, a tužitelj-protutuženik traži trošak sastava žalbe.

6. U odgovoru na žalbu tužitelj-protutuženik predlaže da se žalba tuženice- protutužiteljice odbije kao neosnovana, te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

7. Žalba tužitelja-protutuženika nije osnovana.

8. Žalba tuženice-protutužiteljice djelomično je osnovana.

9. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

10. Neosnovani su navodi u žalbi tuženice-protutužiteljice jer sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, budući da nije prekoračen tužbeni zahtjev, a tuženica-protutužiteljica nije navela na koji način je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev, tim više što, sukladno odredbi čl. 426. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15, 103/15, 98/19, 47/20 – dalje: OBZ), u postupku radi uzdržavanja djeteta sud nije vezan zahtjevima stranaka.

11. Djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženice-protutužiteljice, jer sud prvog stupnja, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je smanjio mjesečni iznos uzdržavanja za maloljetnog J. V.2 .

12. Naime, sud prvog stupnja pravilno je, u skladu s odredbom čl. 311. OBZ, utvrdio ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje maloljetnog J. V.2 , ali nije pravilno utvrdio mogućnosti tužitelja-protutuženika da doprinosi uzdržavanju maloljetnog djeteta, sukladno odredbi čl. 313. st. 4. OBZ.

13. Naime, imajući u vidu vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja broj P Ob- 239/17-104 od 20. listopada 2020., te presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ob-384/20-2 od 22. prosinca 2020. godine, kojima je utvrđen iznos uzdržavanja maloljetnog J. V.2 u iznosu od 1.400,00 kn mjesečno, nisu se značajno promijenile mogućnosti tužitelja-protutuženika da doprinosi za njegovo uzdržavanje, tim više što je prema odredbi čl.314. st. 2. toč. 1. OBZ tužitelj-protutuženik dužan plaćati maloljetnom J. V.2 uzdržavanje u iznosu od 17% prosječne plaće, odnosno 1.211,93 kn prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta od 11. ožujka 2022. godine.

14. Pri tome valja napomenuti da minimalni iznos uzdržavanja plaćaju obveznici uzdržavanja slabijeg imovnog stanja, a to tužitelj-protutuženik, s obzirom na svoja primanja, nije, zbog čega nema razloga da mu se dosudi minimalni iznos uzdržavanja.

15. Osim toga, sukladno odredbi čl. 310. st. 1. i 2. OBZ, skrb roditelja s kojim dijete živi jednako je vrijedan zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta koje daje roditelj s kojim dijete ne živi, a kako su potrebe maloljetnog J. V.2 utvrđene u većem iznosu od iznosa koje tužitelj-protutuženik doprinosi za njegovo uzdržavanje, to će majka djeteta, povrh brige koje ulaže za njega s obzirom da maloljetno dijete s njom živi, morati plaćati i razliku do iznosa potrebnog za njegovo uzdržavanje.

16. Prema tome, uzimajući u obzir sve navedeno, utvrđeni iznos uzdržavanja po prijašnjim presudama ne bi mogao biti manji a da to ne ide na štetu egzistencije maloljetnog djeteta, te imajući u vidu činjenicu da je tužitelj-protutuženik radno sposoban i da je, sukladno odredbi čl. 313. st. 4. OBZ, u mogućnosti stjecati dodatnu zaradu i tako doprinositi za uzdržavanje svog maloljetnog djeteta, sud prvog stupnja nije pravilno postupio kada je utvrđeni iznos uzdržavanja prema ranijim odlukama od 1.400,00 kn mjesečno, smanjio na iznos od 1.000,00 kn, budući da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 430. st. 1. OBZ za smanjenje uzdržavanja.

17. Pri tome nije osnovan žalbeni navod tužitelja-protutuženika da maloljetno dijete boravi kod njega polovicu vremena, pa da bi zato trebalo smanjiti iznos uzdržavanja, budući da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja već odlučeno da će maloljetni J. V.2 stanovati s majkom, te da će tužitelj-protutuženik doprinositi za njegovo uzdržavanje, a dobrovoljna davanja koja je tužitelj-protutuženik učinio u korist svoga djeteta ne mogu smanjiti obvezu uzdržavanja bez izričitog sporazuma stranaka u tom pravcu, a nije utvrđeno da bi se stranke o tome sporazumjele.

18. Nisu osnovani ni žalbeni navodi stranaka glede izmjene načina održavanja osobnih odnosa maloljetnog J. V.2 s tužiteljem-protutuženikom, zbog čega je sud prvog stupnja pravilno odbio u tom pravcu tužbeni zahtjev, kao i protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice.

19. Pri tome je sud prvog stupnja pravilno, sukladno odredbi čl. 416. st. 1. toč. 3. OBZ pribavio mišljenje stručnog tima Centra za socijalnu skrb V., kao i mišljenje posebne skrbnice koja, u smislu odredbe čl. 240. st. 2. OBZ, zastupa maloljetnog J.

V.2 u ovom postupku.

20. Iz iskaza posebne skrbnice proizlazi da je ona postupila sukladno odredbi čl. 240. st. 2. toč. 2. OBZ i obavila razgovor s maloljetnim J. V.2 te je navela da maloljetni J. nije kazao da želi da se nešto mijenja, nego je rekao da želi da ostane sve kako je i bilo. Pri tome je posebna skrbnica navela da je kod davanja mišljenja uzela u obzir dob maloljetnog J. V.2 kao i činjenicu da on uskoro kreće u školu, te da je svoje mišljenje dala sukladno zaključku nalaza i mišljenja vještaka iz Centra za socijalnu skrb V., navodeći pri tome da nije potrebno mijenjati dosadašnju odluku o načinu održavanja osobnih odnosa tužitelja-protutuženika s maloljetnim djetetom, budući da prema postojećoj odluci dijete ima vrlo široko određene osobne odnose s ocem.

21. Stoga i ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja ds osobnih odnosi određeni u postojećoj pravomoćnoj odluci suda prvog stupnja predstavljaju najbolji interesu mlt. djeteta, sukladno čl. 3. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine međunarodni ugovori 12/93, 20/97) i određeni su sukladno odredbi čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom od 15. svibnja 2003. godine (Narodne novine – međunarodni ugovori broj 7/08), budući da omogućavaju nastavak emotivno prisnog odnosa maloljetnog djeteta s tužiteljem-protutuženikom, te mu omogućava i nadalje emotivno zbližavanje s roditeljem i maloljetnim polubratom što je potrebno radi osiguranja prava djeteta na potpun i skladan razvoj. Stoga je sud prvog stupnja kada je odbio prijedlog tužitelja-protutuženika kao i protutužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice radi izmjene načina održavanja osobnih odnosa oca s djetetom imao u vidu interes djeteta da način održavanja osobnih odnosa tužitelja-protutuženika s maloljetnim djetetom ostane isti kako je to već određeno prijašnjim odlukama, budući da maloljetno dijete nije izrazilo želju da se bilo što mijenja.

22. Sukladno tome neosnovano i tuženica-protutužiteljica smatra da bi trebalo smanjiti održavanje osobnih odnosa tužitelja-protutuženika s maloljetnim djetetom, budući da prema čl. 4. navedene Konvencije o kontaktima s djecom djeca i njihovi roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata, te je potrebno da sud pronađe pravičnu ravnotežu između prava roditelja koji ne živi u obiteljskoj zajednici da izvršava svoju roditeljsku skrb preko druženja i susreta s maloljetnim djetetom i prava maloljetnog djeteta da se razvija u okolnostima koje neće biti stresne za njegov razvoj, a istovremeno mu omogućiti emotivno zbližavanje s roditeljem s kojim ne živi, a roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućiti i poticati ostvarivanje osobnih odnosa maloljetnog djeteta s drugim roditeljem.

23. Stoga i ovaj sud prihvaća pravilno utvrđenje suda prvog stupnja glede načina održavanja osobnih odnosa maloljetnog J. V.2 s tužiteljem-protutuženikom, zbog čega svi suprotni navodi u žalbama stranaka u tom pravcu nisu osnovani.

24. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženice-protutužiteljice da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, budući da nije utvrđeno da bi u postupku bilo povrijeđeno njezino pravo na pristup sudu, niti pravo na pošteno suđenje, u smislu čl. 6. toč. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/96, 699, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), s obzirom na to da sustav procesnih pravila sadržan u ZPP ima za cilj omogućiti strankama da pred sudom štite svoje pravne interese, a sudovi su im primjenjujući navedena pravila dužni to osigurati brinući se pritom za ostvarenje načela jednakosti i ravnopravnosti stranaka pred sudom. U ovom postupku nije utvrđeno nejednako postupanje suda prema tuženici- protutužiteljici, budući da je ona tijekom provedenog postupka bila u mogućnosti pratiti postupak uz adekvatnu stručnu pomoć, sudjelovati u postupku i poduzimati sve zakonom dopuštene procesne radnje, a u osporenoj odluci navedeni su dostatni razlozi koji otklanjaju bilo kakvu mogućnost da je odluka akt sudske samovolje, pa takvi navodi u žalbi tuženice-protužiteljice nisu utemeljeni.

25. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužitelja-protutuženika i tuženice-protutužiteljice kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.

24. Tužitelju-protutuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer za vođenje ove parnice taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 27. rujna 2022. godine

Predsjednica vijeća:

Željka Rožić Kaleb, v.r.