1              Poslovni broj: I Kž-uv-16/2024-4

Poslovni broj: I Kž-uv-16/2024-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. P., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Ik I-41/2024. od 12. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbija se žalba zatvorenika M. P. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu, broj Ik I-41/2024. od 12. veljače 2024., na temelju članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 14/2021. – dalje: ZIKZ) odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika M. P.

 

2. Zatvorenik izdržava kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru broj K-398/2021. od 6. rujna 2021. kojom je osuđen, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11-I. Zatvorenik kaznu zatvora izdržava od 29. studenog 2023., a istek kazne je 4. lipnja 2024.

 

3. Protiv tog rješenja žali se zatvorenik po opunomoćeniku I. P., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i "pogrešne primjene materijalnog prava" s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da mu se odobri uvjetni otpust.

 

4. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Žalbom zatvorenik osporava pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda upućujući na uspješnost provođenja pojedinačnog programa izdržavanja kazne zatvora te činjenicu da je nakon izlaska iz istražnog zatvora, u kojem je proveo tri mjeseca pa do stupanja na izdržavanje kazne, odnosno više od dvije godine, u cijelosti poštivao zakone i propise, živio sa svojom zaručnicom, bio zaposlen, pritom ističući pozitivan omjer izdržane (sedam mjeseci) u odnosu na neizdržani dio kazne (tri mjeseca) smatra da nema opasnosti od počinjenja novih kaznenih djela.

 

6.1. Protivno žalbenim navodima zatvorenika, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust zatvorenika, prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve one okolnosti koje propisuje odredba članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ/11-II), te je na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, opravdano zaključio da taj prijedlog nije osnovan, a za svoju odluku dao je jasne, određene, dostatne i valjane razloge koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud.

 

7. Iako je zatvorenik u pravu kada navodi da iz izvješća zatvora proizlazi da je u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora aktualno procijenjen razinom "zadovoljava", da se korektno odnosi prema službenim osobama i zatvorenicima, poštuje kućni red te je radno angažiran na poslovima soboslikara, navedene pozitivne okolnosti samo su neke od okolnosti koje se procjenjuju prilikom donošenja odluke o uvjetnom otpustu.

 

8. Naime, prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom članka 59. stavak 2. KZ/11-II, dužan cijeniti i ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak i pritom voditi računa o odredbi članka 41. KZ/11-II koja propisuje da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

 

9. Slijedom navedenog, neovisno o postojanju pozitivnih okolnosti navedenih u točki 7. s obzirom da iz izvješća zatvora proizlazi da je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak kod Općinskog suda u Šibeniku, zbog kaznenog djela prijetnje, da je u vremenu od 2016.-2021. pet puta osuđivan, generalni i specijalni povratnik je, vjerojatnost recidiva procijenjena je visokom, imajući u vidu da je emocionalno nestabilna i impulzivna osoba bez odgovarajuće postpenalne podrške, uzimajući u obzir i negativno mišljenje zatvora, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da do sada izdržana kazna zatvora nije dovoljno utjecala na zatvorenika da se uključi u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata te da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

 

10. Slijedom navedenog, te kako ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Zagreb, 19. ožujka 2024.