Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-931/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu – Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice D. A., OIB …, R., zastupane po punomoćniku A. M., odvjetniku iz D., te protustranke V. K., OIB …, R., zastupanog po punomoćnici I. O. Š., odvjetnici u Odvjetničkom društvu O. i p. d.o.o. D., radi uređenja međe, odlučujući o žalbama predlagateljice i protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj R1-272/2018 od 12. ožujka 2021., 27. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba predlagateljice djelomično se uvažava a djelomično odbija kao neosnovana, dok se žalba protustranke odbija kao neosnovana te se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj R1-272/2018 od 12. ožujka 2021.:

-potvrđuje u točki I,

-preinačuje u točki III na način da se rješava:

Protustranka je dužna naknaditi predlagateljici troškove postupka u iznosu od 4.545,00 kn/603,23 EUR (četiri tisuće petsto četrdeset pet kuna/šesto tri eura i dvadeset tri centa)[1] , u roku od 8 dana.

II. Nepobijana točka II izreke nije ispitivana u drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

"I. Uređuje se međa između nekretnina označenih kao čest. zem. 382 i 379 k.o. R. te nekretnina označene kao čest. zem. 381 i 380 k.o. R. na način da istu predstavlja pravac koji je u skici lica mjesta koju je izradio stalni sudski vještak S. G. te predao u spis 15. veljače 2021., označen zelenom isprekidanom linijom.

II. Utvrđuje se da je vještak S. G. na licu mjesta crvenom bojom označio među kako je određeno točkom I. izreke ovog rješenja.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

2. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv rješenja podnio je protustranka V. K. 25. ožujka 2021.. Predlaže ukinuti odluku i predmet vratiti na ponovno postupanje.

3. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv rješenja podnijela je predlagateljica D. A. 31. ožujka 2021. zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsko rješenje i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba predlagateljice djelomično je osnovana. Žalba protustranke nije osnovana.

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je predlagateljica vlasnica i posjednica nekretnina čest. zem. 381 i 382 k.o. R., a protustranka je vlasnik i posjednik susjednih nekretnina čest. zem. 379 i 380 k.o. R.. Predlagateljica je u prijedlogu za uređenje međe navela da granica tih nekretnina u katastarskom operatu bitno odstupa od postojeće granice na licu mjesta koja većim dijelom predstavlja betonski zid, a dijelom suhozid do vodne granice rijeke O. pa predlaže da se ispravi granica nekretnina na način da se ista proteže sredinom postojećeg betonskog zida između čest. zem. 379 i 382 te se potom nastavlja sredinom postojećeg kamenog suhozida između čest zem. 380 i 381. Protustranka V. K. bio je suglasan s prijedlogom da sud odredi među temeljem posljednjeg mirnog posjeda. Ističe tvrdnju da se predmetni zidovi nalaze na njegovoj nekretnini jer su on, odnosno njegovi prednici, izgradili te zidove u cilju omeđivanja posjeda, pri čemu nisu ulazili u susjedne nekretnine, a predlagateljica i njezin prednik su svoju nekretninu kupili nakon što su zidovi izgrađeni te nikada nisu koristili niti obnavljali zid.

7. Prvostupanjski sud je proveo uviđaj na nekretninama s vještakom geodetom te je utvrđeno da između nekretnina postoje međašni znakovi u vidu kamenog zida i zida od betonskih blokova koji jasno faktično odvajaju nekretnine stranaka. Prema mišljenju vještaka geodeta položaj međašnih znakova odstupa od granica nekretnina prikazanih u katastarskom planu te je on to jasno i potpuno naznačio na skicama lica mjesta. Prema iskazima stranaka predmetni zidovi izgrađeni su prije više godina, svakako prije 2009., odnosno prije nego su predlagateljica i njen prednik kupili svoju nekretninu. Predlagateljici nije bilo poznato tko je izgradio zidove te nije osporila tvrdnju protustranke da su njegovi prednici izgradili kameni zid, a on osobno betonski zid prije više od 30 godina. Uzimajući u obzir izgled i stanje zidova prvostupanjski sud je zaključio da se radi o jasnim međašnim znakovima koji su desetljećima granica predmetnih susjednih nekretnina i kao takvi označavaju posljednji mirni posjed nekretnine. Dovodeći izgled kamenog zida u vezu sa starošću kamenog objekta izgrađenog na čest. zem. 379 u vlasništvu protustranke (fotografija na listu 38) prvostupanjski sud je zaključio da se radi o gradnji istog vlasnika te da krajnji rubni dio toga zida predstavlja krajnju granicu posjeda protustranke. Pravac koji je vještak prikazao na skici lica mjesta isprekidanom zelenom linijom predstavlja granicu nekretnina stranaka čest. zem. 379 i 382, pri čemu je vještak pojasnio da je pravac određen prema najistaknutijim točkama kamenog zida u vlasništvu protustranke. Što se tiče granice između čest. zem. 380 i 381 uviđajem je utvrđeno da čest. zem. 381. funkcionalno čini cjelinu s čest. zem. 382, obje u vlasništvu predlagateljice. Iz nalaza vještaka proizlazi da je čest. zem. 381 visinski iznad čest. zem. 380, pa zid koji dijeli ove dvije nekretnine predstavlja potporu zemljištu na čest. zem. 381, što pretpostavlja da taj zid održava protustranka radi osiguranja svog zemljišta pa da je upravo ona posjednica tog zida. Zbog toga je među između tih nekretnina vještak odredio pravcem krajnjih točaka toga zida prema ostatku zemljišta na čest. zem. 380, na skici vještaka označeno isprekidanom zelenom linijom. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka i provedenog očevida na nekretninama prvostupanjski sud je na temelju čl. 103. st. 3., 4. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12 i 152/14.; dalje: ZV) uredio među pravcem koji je na skici vještaka označen zelenom isprekidanom linijom te je utvrdio da je vještak na licu mjesta označio među crvenom bojom kako je određeno točkom I. izreke rješenja.

8. U žalbi protiv rješenja protustranka V. K. je naveo da granicu između nekretnina predstavlja zid koji je izgrađen otprilike kada je izgrađen ljetnikovac R., znači cca od 16. st. Predlagateljica je kupila nekretninu prije devet godina te je istu nasula tako da je sada povišena u odnosu na nekretninu protustranke kako bi je mogla ekonomski iskorištavati, ali da time nije stekla u vlasništvo i zid protustranke. Iz fotografije obilježene točke 6 da je potpuno jasno da se predlagateljica ne brine o tom zidu, već je samo nasula svoju nekretninu te dobrim dijelom uništila stari zid protustranke od kojega su sada ostale nakupine kamenja. Ističe da predlagateljica nije osporavala da je cijeli zid izgrađen od strane protustranke. Zbog toga smatra da granicu između posjeda treba izmijeniti na način da točke 5 i 6 budu na zapadnoj strani zida.

9. Predlagateljica je u žalbi iznijela razlog bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da je obrazloženje pobijanog rješenja u suprotnosti s izrekom, odnosno da rješenju nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su istaknuti da su međusobno proturječni. Ispitujući pobijano rješenje u odnosu na izneseni žalbeni razlog ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio opisanu bitnu povredu, jer je izreka rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi ni danim razlozima, a u rješenju su dati razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni. Prvostupanjski sud nije počinio niti koju drugu bitnu povredu postupka na čiju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, tako da pobijano rješenje nije opterećeno bitnom povredom.

9.1. Predlagateljica je nadalje navela u žalbi da je pravac kojim je sud uredio granicu između nekretnina stranaka nepravilan iz razloga što se u određenom dijelu proteže zamišljenom linijom unutar nekretnina čest. zem. 381 i 382, bez jasnih i vidljivih oznaka na terenu te da je protivan sadržaju isprava i zatečenom stanju faktičnog posjeda. Položaj međašnih znakova pod brojem 5 i 6 da odstupa od položaja označenog na licu mjesta, što proizlazi iz priložene fotodokumentacije. Nadalje, da u nalazu i mišljenju vještaka nije prikazan niti ucrtan podzid počevši od točke 6 zapadno prema nekretnini čest. zem. 383/2 te da nije prikazana niti linija između čest. zem. 380 i 381 od točke 6 do granice po katastarskom planu. Prvostupanjski sud da pogrešno dovodi u vezu izgled kamenog zida sa starošću kamenog objekta izgrađenog na čest. zem. 379 iz razloga što na navedenoj nekretnini nema izgrađenih objekata, a zanemaruje i postojanje katastarske čestice broj 511/2 evidentirane u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi kao potok – javno dobro u općoj uporabi. Ističe da je u priloženoj skici pogrešno naznačen položaj granice po preklopu katastarskih čestica tzv. stare izmjere, sa zapadne strane prema čest. zem. 383/2 budući da je granica između čest. zem. 383/2 i 382 određena i usuglašena sredinom postojećeg potoka smještenog između navedenih nekretnina. Protivi se i odluci o troškovima navodeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio § 20. st. 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku te da se bio dužan voditi načelom pravičnosti, pa kako je postupak uređenja međe vođen u interesu obiju stranaka trebalo ih je obvezati da snose troškove razmjerno veličini graničnih linija. Predlagateljica da je snosila troškove sudskih pristojbi i izradu nalaza i mišljenja vještaka te označavanja granice na licu mjesta pa da joj je protustranka dužna nadoknaditi dio troškova postupka razmjerno veličini graničnih linija.

10. Žalbeni navodi stranaka protiv odluke o uređenju međe (točka 1 izreke) nisu osnovani. Iz obrazloženja rješenja proizlazi da u ovom postupku nije bilo moguće urediti među prema stanju u katastarskom operatu jer se ono bitno razlikuje od stanja na nekretninama niti je postojao sporazum stranaka oko uređenja međe, stoga je sud uredio među prema posljednjem mirnom posjedu. Posljednji mirni posjed kako ga je utvrdio prvostupanjski sud stranke svojim žalbenim navodima ničim nisu dovele u pitanje te ovaj sud zaključuje da je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Što se tiče suhozida između čest. zem. 381 i čest. zem. 380 prvostupanjski sud je utvrdio da isti predstavlja potporu zemljištu na čest. zem. 381., što pretpostavlja da ga održava protustranka radi osiguranja svog zemljišta, stoga je zaključio da je isti u posljednjem mirnom posjedu predlagateljice te je u tom dijelu uredio među u skladu s tim zaključkom. Međutim, time nije odlučio o vlasništvu, kako to neosnovano smatra protustranka, jer u postupku uređenja međe sud ne odlučuje o vlasništvu, već svaka stranka može u parnici dokazivati vlasništvo i zahtijevati da se međa označi u skladu s time, pri čemu stranke koje su sudjelovale u postupku uređenja međe ne mogu takav postupak pokrenuti nakon proteka roka od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti odluke donesene u postupku uređenja međe (članak 103. stavak 6. ZV). Slijedom navedenoga ovaj sud je odbio žalbe stranaka protiv odluke kojom je pod točkom I izreke uređena međa i rješenje u tom dijelu potvrdio na temelju članka 380. ZPP-a u vezi s § 21. stavak 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku (Službene novine Kraljevine Jugoslavije 45 – 175/1934).

11. Predlagateljica se, međutim, osnovano žali protiv odluke o troškovima (točka III izreke rješenja). Troškovi postupka uređenja međa propisani su § 283. Zakona o sudskom vanparničnom postupku. U stavku 1. § 283. propisano je da će troškove postupka snositi stranke po mjeri svojih graničnih linija. Onaj koji je stavio prijedlog za uređenje međa snosit će sam troškove postupka ako se iz rasprave pokaže da obnovljenje ili ispravljanje međa nije bilo potrebno, jer međa nije sporna ili se može lako raspoznati ili što su ostali učesnici bili gotovi da se obilježavanje međa izvrši bez suda. Troškovi oko zastupanja spadaju na zastupljenoga. Iz sadržaja prijedloga za uređenje međa i sadržaja odgovora na prijedlog može se zaključiti da je međa između stranaka bila sporna i da je ju trebalo urediti, stoga su stranke u konkretnom slučaju dužne snositi nužne troškove na jednake dijelove jer je granična duljina međe jednaka kod obje stranke. Predlagateljica je tijekom postupka zatražila razmjerni dio troška vještačenja u iznosu od 9.090,00 kn, dok druge troškove nije zatražila. Primjenom citiranog § 283. st. 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku protustranka joj je dužna naknaditi pola toga troška, odnosno 4.545,00 kn. Zbog toga je ovaj sud u tom dijelu preinačio pobijano rješenje na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a u vezi s § 21. stavak 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku na način da je protustranci naložio da predlagateljici naknadi trošak u navedenom iznosu.

12. Točka II izreke nije ispitivana u drugostupanjskom postupku jer nije pobijana žalbom.

Koprivnica, 27. rujna 2022.

Sutkinja

Vesna Rep v. r.