Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-809/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

R E P UB L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. O., OIB: ..., iz I., zastupane po punomoćnici V. B. T., odvjetnici iz D. S., protiv tuženice Z. B. d.d. Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku K. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M., K. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj 25 P-758/2019-26 od 15. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 27. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu poslovni broj 25 P-758/2019-26 od 15. ožujka 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom sud prvog stupnja utvrdio je ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 3206285217/2006 od 25. ožujka 2006. i to u dijelu kojim se ugovora način podešavanja kamatne stope i u dijelu kojim se ugovara valutna klauzula u CHF te je naložio tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 20.123,50 kuna, a na ime preplate zbog ništetnih odredbi zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose.

2. Odlukom o trošku obvezana je tuženica isplatiti tužiteljici iznos od 10.620,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 15. ožujka 2022. do isplate (točka VII. izreke).

3. Žali se tuženica pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tuženica istoj kao potrošaču u Ugovoru o kreditu kojeg su dana 25. ožujka 2006. sklopili tužiteljica kao korisnica i tuženica kao kreditor, nametnula ugovorne odredbe i to one koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom kreditora i valutnu klauzulu u CHF, pa je taj način, a protivno načelu savjesnosti i poštenja, stavljena u neravnopravan položaj i njena je ugovorna obveza zbog ovisnosti o ta dva bitna promjenjiva elementa postala rizična.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz zaključak da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan iz razloga što su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj švicarskog franka nepoštene te ujedno ništetne, čime je naložio tuženici vraćanje s te osnove preplaćenih iznosa s pripadajućom zateznom kamatom.

8. Osnovan je prigovor tuženice da joj je povrijeđeno pravo na jednakost oružja neizvođenjem dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja o sadržaju standardnog (formularnog) ugovora odnosno okolnost je li potrošač mogao utjecati na ili mijenjati sadržaj unaprijed pripremljenih standardnih odredaba ugovora o kreditu.

9. Naime, na okolnosti obaviještenosti potrošača (tužiteljice) u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog pojedinačnog ugovora o kreditu banka je predložila saslušanje zaposlenika banke koji je sudjelovao u sklapanju konkretnog ugovora i tužiteljice, dok je sud prvog stupnja, a bez da je izveo te dokaze, primjenom članka 221.a ZPP-a, zaključio kako odgovarajuće obavijesti o rizicima fluktuacije tečaja tužiteljici nisu dane.

10. U procesnopravnoj situaciji kada sud prvog stupnja nije izveo dokaze predložene po stranci kojima bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje odlučnih činjenica (dakle, jesu li obavijesti o utjecaju fluktuacije tečaja na određivanje maksimalne novčane obveze i njezinom rasponu dane i jesu li, ako su doista dane, bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati „informiranim“), odredba članka 221.a ZPP-a, koja ovlašćuje parnični sud zaključiti o postojanju neke činjenice koja se ne može sa sigurnošću utvrditi primjenom pravila o teretu dokazivanja, nije se mogla primijeniti.

11. Slijedom navedenog, ako je u pojedinačnom potrošačkom sporu teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora na tuženoj banci, i odluka u tom sporu se temelji upravo na okolnosti da zaposlenik banke prije sklapanja ugovora nije obavijestio potrošača o parametrima promjene kamatne stope ili rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka, a sud odluku temelji na zaključku da tu okolnost banka nije ni s čim dokazala u smislu članka 221.a ZPP-a, onda primjena pravila iz članka 221.a ZPP-a podrazumijeva obvezu suda da na okolnost obaviještenosti konkretnog potrošača (tužiteljice), a koja nije bila utvrđivana u kolektivnom sporu, izvede dokaze koje je banka predložila u pojedinačnom potrošačkom sporu i tek na temelju izvedenih dokaza ocijeni ima li mjesta primjeni članka 221.a ZPP- a.

12. Stoga mišljenje suda prvog stupnja da nema mjesta prihvaćanju argumentiranih dokaznih prijedloga banke saslušanjem zaposlenika banke i tužiteljice na okolnosti pojedinačnog pregovaranja koje nisu bile predmetom kolektivnog spora pozivom na presudu Vrhovnog suda Republike hrvatske broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. nije prihvatljivo u navedenim okolnostima.

13. Pritom je za napomenuti da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru (pravno shvaćanje iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021.).

14. S druge strane, dokazni prijedlog za saslušanjem zaposlenika banke koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu i tužiteljice ukazuje se opravdanim, te je u skladu s danim iskazima ocijeniti njihovu dokaznu vrijednost za donošenje odluke u konkretnom sporu i utvrđenje povrede prava potrošača na obaviještenost.

15. Budući da je u ovom slučaju glede pravila o teretu dokazivanja ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člancima 8., 220. stavak 1. i 221.a ZPP-a, a što je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu procesnu povredu, nakon čega će o meritumu spora odlučiti imajući u vidu mjerodavne odredbe, a time i o troškovima ovog postupka.

U Splitu 27. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Marija Šimičić, v. r.