Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-2326/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja Š. P. iz S., OIB: …, II. tužiteljice A. P. iz S., OIB: …, I. i II. tužitelj kao nasljednici pok. M. P. iz S., i III. tužiteljice A. Ž. iz S., II. i III. tužiteljica zastupane po punomoćnici G. B., odvjetnici u S., protiv I. tuženika M. G. iz S., II. tuženika A. G. iz S., III. tuženika N. G. iz S., i IV. tuženika P. G. iz S., I.–IV. tuženik zastupani po punomoćniku Z. B., odvjetniku u S., radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi I., II. i III. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-402/02 od 2. ožujka 2016. i rješenja istog suda poslovni broj P-402/02 od 3. ožujka 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba I., II. i III. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-402/02 od 2. ožujka 2016.

II. Odbija se zahtjev I., II. i III. tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev I., II., III. i IV. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba I., II. i III. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-402/02 od 3. ožujka 2016.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice M. P. i tužiteljice A. Ž. kojim su tužiteljice zahtijevale da se naloži tuženicima da prestanu uznemiravati tužitelje u vlasništvu praonice sagrađene u zgradi u S., sagrađene na kat.čest. zgr 8765 odnosno sudskoj čest. zem 3643 upisane u zk. ul. br. 5926 k.o S. i to na način da iznad praonice poruše monolitnu armiranobetonsku ploču vrate međukatnu drvenu konstrukciju na visinu na koju je bila te da izgrade porušeni dio zida praonice za cca 34 cm, te da u praonici postave električni vod i vodovodnu cijev za dovod vode.

2. Također, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica kojim su tužiteljice zahtijevale da se tuženicima naloži da im isplate iznos od 50.000,00 kuna kako bi same mogli obaviti sve radnje iz stavka I. tužbenog zahtjeva, kao i tužbeni zahtjev tužitelja za vraćanjem drvene međukatne konstrukcije sa svim stropnim sastavom–letvama i štuketima koje dijelove su otuđili iz praonice, a koje obveze se mogu osloboditi ako tužiteljima plate iznos od 10.000,00 kn. Na kraju, odbijen je i tužbeni zahtjev tužiteljica da se naloži tuženicima da vrate u prvobitno stanje konstruktivne zidove i fasadu zgrade u S. sagrađene na kat. čest. zgr 8765 odnosno sudskoj čest. zem 3643 upisane u zk. ul. br. 5926 k.o. S. i to cca 60 u zemljištu ispod nivoa podova te dovedu zemljište ispod predmetne zgrade u prvobitno stanje (točka I. izreke). Tužiteljicama je naloženo i da tuženicima nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn (točka II. izreke).

3. Rješenjem suda prvog stupnja od 3. ožujka 2016. ispravljena je presuda posl. broj P-402/02 od 2. ožujka 2016. u tekstu uvoda presude

4. Protiv presude i rješenja o ispravku iste žalbu su podnijele tužiteljice M. P. i A. Ž. iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tijekom žalbenog postupka dana 15. kolovoza 2018. preminula je tužiteljica M. P., nakon čega je sud prvog stupnja rješenjem posl broj P-402/02 od 4. ožujka 2019. utvrdio prekid postupka. Rješenjem suda prvog stupnja posl. broj P-402/02 od 7. siječnja 2021. pozvani su Š. P. i A. P. da kao nasljednici M. P. preuzmu postupak, te je određen nastavak istog s Š. P. i A. P. kao tužiteljima.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda nije nejasna i proturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. U tom smislu potrebno je navesti da okolnost što je sud prvog stupnja u obrazloženju presude (str. 2. presude, predzadnji odlomak) naveo da je tužbeni zahtjev osnovan, umjesto pravilno, da je isti neosnovan, ne znači da je pobijana presuda nerazumljiva jer se nedvojbeno radi o pogrešci u pisanju obrazloženja prvostupanjske presude. Osim toga, kako iz izreke, tako i preostalog dijela obrazloženja prvostupanjske presude, jasno proizlazi da je sud tužbeni zahtjev tužitelja odbio tako da navedena pogreška u pisanju ne znači da se pobijana presuda ne može ispitati. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističu tužitelji.

9. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da su tužitelji i IV. tuženik suvlasnici zgrade sagrađene na kčbr. 3643 k.o. S.,

- da se u zgradi nalazi praonica koja predstavlja zajedničku prostoriju zgrade,

- da su tuženici na stropu praonice koja istodobno predstavlja i pod njihovog posebnog dijela umjesto drvene konstrukcije koja se nalazila na stropu praonice sagradili armiranobetonsku ploču,

- da su tuženici pralikom izvođenja radova na zgradi odstupili od projekta,

- da se izvedbom armiranobetonske ploče postiglo ukrućenje horizontalne etaže, te da je takva izvedba bolja od predviđene čelične konstrukcije,

- da su radovima koji su izveli tuženici konstruktivni dijelovi zgrade poboljšani u statičkom smislu,

- da tužitelji nisu dokazali na kojim su konstruktivnim zidovima tuženici izvodili radove i kakvo je bilo njihovo stanje prije izvođenja spornih radova,

- da izvođenje spornih radova predstavlja poslove izvanredne uprave,

- da tuženici za izvođenje spornih radova nisu imali suglasnost tužitelja.

11. Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tužitelji svojim žalbenim navodima osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističu tužitelji.

12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na rušenje armiranobetonske ploče i vraćanje drvene metalne konstrukcije na mjesto iste, sud prvog stupnja je smatrao da tužbeni zahtjev tužitelja predstavlja zlouporabu prava, te je taj dio tužbenog zahtjeva odbio ne pozivajući se na odgovarajuću matrijalnopravnu odredbu.

13. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim su tužitelji zahtijevali da se vraćanje u prvobitno stanje konstruktivnih zidova i fasade zgrade sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev odbio jer tužitelji nisu dokazali na koje bi to točno konstruktivne zidove i fasadu tuženici trebali vratiti u prvobitno stanje i kakvo je bilo njihovo stanje prije izvršenih radova.

14. Sud prvog stupnja pravilno je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ali djelomično iz pogrešnih razloga. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da radove koje su izvršili tuženici predstavljaju izvanredne poslove u smislu odredbe čl. 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), te da je za radove koje su izvodili tuženici bila potreban suglasnost svih suvlasnika, pa tako i tužitelja, koju tuženici nesporno nisu imali.

15. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev koji se odnosi na rušenje armiranobetonske ploče i vraćanje drvene metalne konstrukcije na mjesto postavljene armiranobetonske ploče iz razloga što isti predstavlja zlouporabu prava. Naime, u konkretnom slučaju, pravilno je utvrđeno da su tužitelji i IV. tuženik vlasnici posebnih dijelova predmetne zgrade, te suvlasnici zajedničkih dijelova iste, pa tako i praonice. Također, u postupku je na temelju upravnih rješenja, kao i nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. I. S., utvrđeno da tuženici radove koje su izvodili nisu izvršili sukladno građevinskoj dozvoli. U takvoj situaciji podnošenje tužbe kojom tužitelji zahtijevaju da se zgrada vrati u prvobitno stanje kakvo je bilo prije izvođenja radova ne može predstavljati zlouporabu prava, a niti predstavljati razloge za odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na uklanjanje armiranobetonske ploče. Osim toga, sud prvog stupnja niti ne navodi materijalnopravnu odredbu temeljem koje je odbio taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

16. U konkretnom slučaju, iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing I. S., posebice njegove dopune od 28. listopada 2008. (list 175-183 spisa), proizlazi da je armiranobetonska ploča, iako nije izvedena u skladu s građevinskom dozvolom, bolja od predviđene čelične konstrukcije. Također, iz predmetnog nalaza proizlazi da radovi koji su izveli tuženici isu utjecali na kvalitete zgrade, a niti su je oštetili. Nadalje, iz predmetnog nalaza proizlazi da stabilitet zgrade uslijed izmjene projekta nije ugrožen, već da je čitav statičko-konstruktivni sustav čak i poboljšan, te da je izvedenim radovima na praonici građevinska vrijednost iste porasla. Na kraju, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da bi rušenjem i uspostavom prijašnjeg stanja šteta koju bi pretrpio tuženik bila enormna, ne samo na konstrukciji već i na instalacijama.

17. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, bilo je potrebno primijeniti odredbu čl. 31. ZVDSP. Naime odredbom čl. 31. ZVDSP koja regulira opća ograničenja prava vlasništva propisano je da vlasništvo obvezuje i vlasnik je dužan pridonositi općem dobru, pa je općenito prilikom izvršavanja svoga prava dužan postupati obzirno prema općim i tuđim interesima koji nisu protivni njegovu pravu, a osobito:

- vlasnik se, a ni itko drugi, ne smije služiti svojim pravom s jedinim ciljem da drugome šteti ili da ga smeta,

- vlasnik nije ovlašten zabraniti tuđi zahvat u svoju stvar kad je taj nužan radi otklanjanja štete koja nekome neposredno prijeti, a nerazmjerno je veća od one što iz toga zahvata proizlazi za vlasnika, nego je samo ovlašten potraživati naknadu za pretrpljenu štetu,

- vlasnik nekretnine nije ovlašten braniti tuđe zahvate poduzete na tolikoj visini ili dubini gdje on nema nikakva opravdanoga interesa da ih isključi.

18. Kako je ranije navedeno, tužitelji tužbenim zahtjevom traže da tuženici iznad praonice poruše armiranobetonsku ploče i na njeno mjesto vrate prijašnju drvenu međukatnu konstrukciju, izgrade porušeni dio zida praonice i u praonici postave električni vod i vodovodnu cijev. Međutim, u postupku je na temelju nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. I. S. utvrđeno da tuženici svojim radovima nisu utjecali na kvalitetu zgrade, niti su je oštetili, te da je istima statičko-konstrukcijski sustav čak i poboljšan. Također, utvrđeno je da dijelovi postojeće kanalizacije u potpunosti normalno funkcioniraju, da elektro instalacije normalno funkcioniraju, te da se u naravi nakon predmetnih radova nikakva oštećenja pa i u odnosu na stabilitet iste nisu pojavila. Na kraju, utvrđeno je da je građevinska vrijednost predmetne praonice nakon izvršenih radova porasla, te da bi rušenjem postojećeg sa uspostavom prijašnjeg stanja šteta koja bi nastala bila enormna.

19. Imajući u vidu navedene okolnosti, u konkretnom slučaju bilo je potrebno primijeniti odredbu čl. 31. ZVDSP te odlučiti da se ne ruši ono što je sagrađeno pri čemu se ne dira u pravo tužitelja da zahtijevaju naknadu štete u novcu kakav međutim zahtjev nisu istaknuli u ovoj parnici. Naime, u konkretnom slučaju, utvrđeno je da bi uspostavom prijašnjeg stanja odnosno rušenjem armiranobetonske ploče i i dijela zida nastala šteta koja bi bila nesrazmjerna sa zahvatima koji su u konkretnom slučaju izvedeni. Osim toga, u situaciji kada je spornim građevinskim radovima vrijednost praonice porasla, kada stabilitet zgrade nije narušen i kada bi uspostavom prijašnjeg stanja nastala enormna šteta, ovaj sud smatra da radovi koji su u konkretnom slučaju izvedeni nisu protivni općem dobru i tužiteljevim pravima koje imaju kako suvlasnici nekretnine. Stoga je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na rušenje armiranobetonske ploče i dijela zida kao i postavljanja instalacija valjalo odbiti, ali primjenom odredbe čl. 31. ZVDSP, te o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučiti na identičan način.

20. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na vraćanje u prvobitno stanje zidova i fasade zgrade sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze, te pravilno utvrdio da tužitelji nisu u postupku dokazali u kakvom su stanju zidovi i fasada bili prije predmetnih radova, te o točno kojim se konstrukcijskim zidovima radi. Stoga je u tom dijelu pobijana presuda pravilna i zakonita, a žalbeni navodi tužitelja neosnovani.

21. U odnosu na žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuju da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da su tuženici suvlasnici praonice potrebno je navesti da iz izvatka iz zemljišnih knjiga od 21. svibnja 2014. (list 107 spisa) doista proizlazi da je vlasnik jedne etaže u zgradi samo IV. tuženik P. G. čime je on, obzirom da se radi o etažnom vlasništvu s neodređenim omjerima, sukladno čl. 370. st. 4. ZVDSP, i suvlasnik zajedničkih dijelova zgrade. Međutim, navedena okolnost nema utjecaj na pravilnost i zakonitost pobijane presude. To iz razloga jer usprkos takvom pogrešnom utvrđenju suda prvog stupnja tužbeni zahtjev tužitelja je i dalje neosnovan iz ranije navedenih razloga.

22. Pravilno je i rješenje suda prvog stupnja kojim je ispravio prvostupanjsku presudu. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je prilikom pisanja presude došlo do očite pogreške u pisanju uvoda presude, te je pravilnom primjenom odredbe čl. 342. st. 1. ZPP navedenu pogrešku u pisanju ispravio. Stoga žalba tužitelja nije osnovana niti u dijelu u kojem pobija rješenje suda prvog stupnja od 3. ožujka 2016.

23. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. i 2. i čl. 380. toč. 2. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu i rješenje suda prvog stupnja.

24. Tužiteljima nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

25. Tuženicima nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na istu jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 27. rujna 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.