REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:8 Kž-651/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sonje Brešković Balent, kao predsjednice vijeća, te Gordane Mihele Grahovac i Mirjane Rigljan, kao članica vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. L., zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-332/2021 od 15. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 27. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog B. L., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru proglasio je krivim optuženog B. L. da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. KZ/11. pa je na temelju članka 227. stavak 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. izrečena mu je uvjetna osuda tako da se izrečena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) naloženo je optuženiku plaćanje troškova kaznenog postupka, a koji se odnose na trošak pristupa vještaka prometne struke dipl. ing. S. E. na raspravu u visini 800,00 kuna koji iznos je dužan uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, kao i paušalni trošak za provođenje kaznenog postupka u iznosu 1.200,00 (tisuću dvije stotine) kuna, u roku 60 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv presude žalbu je podnio optuženi B. L. putem branitelja I. B., odvjetnika u R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te podredno zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, odnosno izrekne blažu kaznu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba optuženika je osnovana.

7. Žalitelj u žalbi navodi da pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, ne obrazlaže u čemu se iste sastoje, a u obrazloženju žalbe, na što mu je već ukazano prethodnim ukidnim rješenjem ovoga suda u ovom postupku, se poziva na odredbe nevažećeg Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu ZKP/97.) po kojem zakonu nije vođen prvostupanjski postupak. Sadržajno njegova žalba predstavlja pobijanje presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kom smislu je ovaj sud i razmatrao žalbu optuženika.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Međutim, u pravu je optuženik kada presudu pobija zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Naime, prvostupanjski sud je i u ponovljenom postupku propustio utvrditi postojanje uzročno-posljedične veze između kršenja prometnih propisa naznačenih u izreci pobijane presude, kršenje kojih se optuženiku stavlja na teret i izazivanja opasnosti za život i tijelo ljudi i posljedično teške tjelesne ozljede oštećenog B. K., na što s pravom ukazuje žalitelj. Kazneno djelo izazivanja prometne nesreće je blanketno kazneno djelo, jer je dio obilježja kaznenog djela propisano prometnim propisima.

11. U konkretnoj situaciji, optuženi B. L. je proglašen krivim da je kritične zgode kao sudionik u prometu, upravljajući vozilo prekršio odredbe članka 34. stavak 1., članka 66. stavak 2., članka 73. stavak 1. i članak 199. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. – dalje u tekstu ZOSPC).

12. Člankom 34. stavak 1. ZOSPC je regulirano da su sudionici u prometu dužni postupati u skladu s propisima o prometnim pravilima, prometnim znakovima postavljenim na cesti, prometnim svjetlima te znakovima i naredbama ovlaštenih osoba.

13. Člankom 66. stavak 2. ZOSPC je propisano da vozač ne smije pretjecati i obilaziti kad time, s obzirom na karakteristike ceste i postojeće okolnosti na cesti i u prometu ili s obzirom na tehnička svojstva vozila kojim upravlja, ugrožava druge sudionike u prometu.

14. Člankom 73. stavak 1. ZOSPC je propisano da vozač ne smije pretjecati drugo vozilo, osim bicikla, mopeda i motocikla bez bočne prikolice, neposredno ispred raskrižja ili na raskrižju koje nije s kružnim tokom prometa, ili neposredno ispred prijelaza ceste preko željezničke ili tramvajske pruge u istoj razini bez branika ili polubranika i na tom prijelazu.

15. Člankom 199. stavak 2. ZOSPC je propisano da vozač vozila, između ostalih, B kategorije (kakvo je vozilo optuženika) ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

16. S obzirom da je optuženik proglašen krivim da je prekršio naznačene odredbe ZOSPC prvostupanjski je sud bio dužan obrazložiti u odnosu na svaku odredbu ZOSPC zašto nalazi da je upravo zbog povrede te odredbe došlo do prometne nezgode i posljedično teške tjelesne ozljede oštećenog B. K., a što je sud propustio obrazložiti, stoga je činjenično stanje nepotpuno pa time i pogrešno utvrđeno.

17. Odredba članka 34. stavak 1. ZOSPC je općenite naravi i može se povezati s nizom prometnih propisa pa tako i s odredbom članka 66. stavak 2. i 73. stavak 1. ZOSPC kojima je regulirana radnja pretjecanja u prometu. S obzirom da oba ova članka reguliraju istu radnju u prometu, a u činjeničnom opisu stoji da su karakteristike ceste, postojeće okolnosti i prometni znakovi postavljeni na cesti ukazivali optuženiku da ne smije pretjecati, prvostupanjski je sud bio dužan obrazložiti svaki od tih navoda te nakon što je utvrdio kršenje naznačenih propisa obrazložiti uzročnost (kauzalitet) između radnje optuženika i nastale posljedice. Pri ocjeni postojanja kauzaliteta prvostupanjski sud treba utvrditi je li upravo zbog kršenja naznačenog propisa nastupjela posljedica.

18. S tim ciljem treba imati u vidu i postupanje drugog vozača u prometnoj nesreći. Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka S. E. optuženi B. L. je u trenutku uočavanja opasnosti, odnosno skretanja vozila kojim je upravljao svjedok M. U., prednjim dijelom svoga vozila se nalazio na udaljenosti 26,10 m, od mjesta sudarnog kontakta i to svojim lijevim bočnim dijelom na sebi lijevoj voznoj traci na udaljenosti oko 1 m od središnje bijele linije, a svoju radnju pretjecanja započeo je prije nego što je svjedok M. U. započeo radnju skretanja preko središnje bijele linije na kolniku. U trenutku kada je optuženik započeo sa izmicanjem svog vozila prema sebi lijevoj voznoj traci nalazio se na udaljenosti 74 m od mjesta sudarnog kontakta pa s obzirom da je preglednost kolnika na licu mjesta veća od 300 m, vještak zaključuje da su oba sudionika ove prometne nesreće imala tehničke mogućnosti međusobnog uočavanja u trenutku kada je optuženik započeo skretanjem svog vozila prema sebi lijevoj voznoj traci, a svjedok M. U. je imao tehničke mogućnosti uočavanja optuženika putem osvrtnog ogledala.

19. Dakle, iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi i da je svjedok M. U. radnju skretanja ulijevo poduzeo protupropisno, prekršivši odredbu članka 43. ZOSPC, jer nije provjerio može li ju obaviti bez dovođenja u opasnost drugih sudionika u prometu, konkretno optuženika i njegovih suputnika. Da je prije radnje skretanja ulijevo pogledao u bočno ogledalo ili se okrenuo, odnosno provjerio može li ju poduzeti na siguran način, uočio bi da je optuženik u pretjecanju pa je mogao odustati od poduzimanja te radnje i do nesreće ne bi došlo.

20. U ovakvoj situaciji, bez obzira na težinu kršenja prometnih propisa od strane optuženika, a pored činjenice da je i drugi sudionik prometne nesreće kršio prometne propise, prvostupanjski je sud bio dužan utvrditi je li upravo protupropisna vožnja optuženika uzrok prometne nesreće.

21. Za to utvrđenje treba odgovoriti, a na osnovu prikupljenih dokaza, posebno nalaza i mišljenja prometnog vještaka, na pitanje – bi li optuženik, unatoč alkoholiziranosti i pretjecanju na nedozvoljenom mjestu, mogao završiti radnju pretjecanja i tako izbjeći prometnu nezgodu, da svjedok M. U. nije započeo sa svojom protupropisnom radnjom, odnosno skretanjem ulijevo. Odgovor na ovo pitanje preduvjet je utvrđenja uzročnosti između poduzete radnje i nastupjele posljedice, a što je prvostupanjski sud propustio utvrditi i obrazložiti.

22. Nadalje, optuženik je proglašen krivim što se je u naseljenom mjestu gdje je brzina kretanja ograničena prometnim znakom na 50 km/h kretao brzinom od 98 km/h, što predstavlja kršenje odredbe članka 53. stavak 1. ZOSPC, koje kršenje se optuženiku izričito ne stavlja na teret, može se podvesti pod odredbu članka 34. stavak 1. ZOSPC, međutim, prvostupanjski sud ne obrazlaže, iako je s obzirom na navode činjeničnog opisa to bio dužan, u kojoj mjeri je vožnja neprimjerenom brzinom uzrok prometne nesreće. S tim u vezi ukazuje se na nalaz i mišljenje prometnog vještaka S. E. prema kojem je nesreća za optuženika bila neizbježiva za brzinu iznad 45 km/h, što znači da se kretao i u okvirima dozvoljene od 50 km/h do nesreće bi došlo pa je ostalo upitno i nerazjašnjeno temeljem čega prvostupanjski sud zaključuje da je brzina kretanja optuženika od 98 km/h jedan od uzroka inkriminirane nesreće.

23. S obzirom na izloženo, prvostupanjski je sud propustio i u ponovljenom postupku, a sljedeći upute prethodnog ukidnog rješenja, objasniti svaku inkriminiranu činjenicu te razjasniti kršenje svakog od inkriminiranog prometnog propisa te je li kršenjem svakog od njih optuženi B. L. kao sudionik u prometu izazvao opasnost za tijelo ljudi posljedica čega je teška tjelesna ozljeda suvozača u njegovom automobilu, oštećenog B. K. i time ispunio sva bitna obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, ako nije stječu li se, eventualno, a s obzirom na navode činjeničnog opisa, u njegovom ponašanju obilježja nekog drugog kaznenog djela.

24. S obzirom na izloženo, prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku ponovno provesti sve već izvedene dokaze, potom će savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama.

25. Slijedom navedenog, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. ukinuta je prvostupanjska presuda i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

U Zagrebu 27. rujna 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Sonja Brešković Balent, v. r.