Poslovni broj:101.Pr-3224/2021-17

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijek

Osijek, Europske avenije 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sucu Dorici Krnic – Miloš, na prijedlog sudske savjetnice Nataše Kovačić – Lovrinčević, u pravnoj stvari tužiteljice D. E. iz O., H. R. ..., OIB: ... , zastupane po punomoćnici V. Š. B., odvjetnici u O. d. Ž. Š. & V. Š. B. j.t.d. iz O., protiv tuženika C. z. s. s. O., iz O., G. ..., OIB: ... ,zastupanog po punomoćnici V. K., dipl. iur., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 06. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, uz javnu objavu presude 27. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku C. z. s. s. O., OIB: ..., iz O., G. 22, isplatiti tužiteljici D. E. iz O., H. R. ...,OIB:..., iznos od 6.895,17 kuna (šestisućaosamstodevedesetipet kuna i sedamnaest lipa) / 915,15[1] eura (devetstopetnaest eura i petnaest centi) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 587,08 kn / 77,92 EUR od dana 16. ožujka 2016.,

- na iznos od 555,21 kn / 73,69 EUR od dana 16. travnja 2016.,

- na iznos od 566,31 kn / 75,16 EUR od dana 16. svibnja 2016.,

- na iznos od 577,42 kn / 76,64 EUR od dana 16. lipnja 2016.,

- na iznos od 577,42 kn / 76,64 EUR od dana 16. srpnja 2016.,

- na iznos od 601,20 kn / 79,79 EUR od dana 16. kolovoza 2016.,

- na iznos od 627,33 kn / 83,26 EUR od dana 16. rujna 2016.,

- na iznos od 577,42 kn / 76,64 EUR od dana 16. listopada 2016.,

- na iznos od 577,42 kn / 76,64 EUR od dana 16. studenoga 2016.,

- na iznos od 588,52 kn / 78,11 EUR od dana 16. prosinca 2016.,

- na iznos od 577,42 kn / 76,64 EUR od dana 16. siječnja 2017.,

- na iznos od 482,42 kn / 64,03 EUR od dana 16. veljače 2017.,

sve do isplate, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim pojedinačnim bruto iznosima, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku C. z. s. s. O., OIB: ..., iz O., G. 22, naknaditi tužiteljici D. E. iz O., H. R. ...,OIB:...,, prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.812,50 kn

(dvijetisućeosamstodvanaest kuna i pedeset lipa) / 373,28 eura (tristosedamdesetitri eura i sedamdesetiosam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. rujna 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da potražuje od tuženika isplatu razlike plaće temeljem odredbe iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od prosinca 2011. godine za razdoblje od veljače 2016. do siječnja 2017.. Tužiteljica je u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu socijalnog radnika na poslovima općeg socijalnog rada sve do umirovljenja 2017., dok tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01, 39/09). Obrazlaže da je dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Sporazum) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007.g., 2008.g. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije 13. svibnja 2009. Vlada RH i S. j. s.

sklopili su dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Dodatak sporazumu). Dodatkom sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razinu 2008. godine na iznos 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine na iznos od 5.415,37 kn sporazumno odgođeno sukladno uvjetima iz članka 3. Dodatka sporazuma. Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u nastavku: Izmjene dodatka sporazumu) koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavku 4. Izmjena Dodatka sporazumu ugovoreno trajanje istoga je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14) primjena Izmjena Dodatka sporazumu istekla je 26. siječnja 2017.. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena Dodatka sporazumu ispunjeni su krajem 2015. godine, s početkom primjene od siječnja 2016. godine. Nadalje, dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje u nastavku: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečnu 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Sukladno odredbi članka VII. c. stavka 3. Izmjena Dodatka sporazumu primjena povećanja osnovice ima se izvršiti za rad u prosincu 2015. od kada se osnovica za rad povećala na iznos od 5.415,37 kn. Budući je tuženik od prosinca 2015. godine i nadalje tužiteljičinu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn, umjesto 5.415,37 kn, ukupan dug tuženika prema tužiteljici u utuženom razdoblju s osnova razlike u plaći iznosi 6.895,17 kn. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže sudu donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da se o ovom postupku obavijesti Republika Hrvatska zastupana po nadležnom O. d. o., a

kako bi, temeljem odredbi članka 206. Zakona o parničnom postupku, stupila u parnicu kao umješač na strani tuženika. Pravni interes Republike Hrvatske proizlazi iz činjenice da je Republika Hrvatska osnivač tuženika te kao takva, sukladno odredbi članka 59. stavka 2. Zakona o ustanovama, odgovara solidarno i neograničeno za obveze ustanove/tuženika. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje u nastavku: Izmjene). Tuženik smatra da su Izmjene pravno nevaljane, odnosno ništetne i neobvezujuće, budući iste nisu potpisane od strane svih koji su sklopili početni Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006. O navedenome je Vrhovni sud zauzeo stav u svojoj Presudi broj Gž-5/2005-2 od 27. travnja 2005.: „Stoga je Dodatak Kolektivnom ugovoru … pravno nevaljan zato što u njegovom sklapanju nisu sudjelovali svi oni sindikati koji su sklopili Kolektivni ugovor…“. Nadalje, negativni rast BDP-a prema službenim podacima D. z. z. s. trajao je 12

tromjesečja uzastopno, odnosno neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. Stoga, čak i prihvaćajući tvrdnju tužiteljice da je u drugom i trećem tromjesečju 2015. rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a iznosio dva posto, tužiteljica pogrešno tumači i zaključuje da bi osnovica za obračun njezine plaće trebala iznositi 5.415,37 kn odmah idući mjesec nakon mjeseca u kojem bi službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku pokazali rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto. Naime, ovakvim tumačenjem tužiteljica očigledno zanemaruje odredbu članka VII. točke 1. Izmjena, koja, za slučaj situacije iz članka III. Izmjena previđa odgodu primjene za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, a to je u konkretnoj situaciji 12 tromjesečja odnosno tri godine. Stoga, u razdoblju važenja Izmjena, koje su zaključene na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina (odnosno do 26. listopada 2016.), nisu nastupile okolnosti za povećanje osnovice. Osim toga, sve i da su Izmjene valjane, tuženik ističe da bi vrijedile do 26. listopada 2016., znači da ne obuhvaćaju cijelo razdoblje za koje se traži razlika isplate plaće. Tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva te navodi da tužiteljica pogrešno potražuje kamate (pod pretpostavkom da bi tužiteljičin zahtjev s osnove glavničnog iznosa bio osnovan). Naime, u skladu s odredbama Zakona o porezu na dohodak, predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka i to prilikom svake isplate, sukladno propisima koji važe na dan isplate. Slijedom toga, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom plaće, što znači da do trenutka isplate plaće nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak, pa na te iznose zatezne kamate nisu mogle početi teći. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 8 dana.

3. Dopisom ovoga suda od 25. travnja 2022. Republika Hrvatska zastupana po O. d. o. u O., obaviještena je o vođenju ovoga

postupka, te su joj dostavljeni tužba s prilozima i odgovor na tužbu s prilozima, međutim ista nije stupila u parnicu.

4. Podneskom od 25. siječnja 2022. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da ne potražuje zatezne kamate s osnove primitaka poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

5. Na pripremnom ročištu 06. rujna 2022. tuženik ne spori visinu tužbenog zahtjeva.

6. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju sadržanu u e-spisu koju je tužiteljica dostavila uz tužbu i podnesak od 25. siječnja 2022. kao i priloge i to: Ugovor o radu, obračunske liste, izračun, Sporazum, Dodatak Sporazumu, IDDS, Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje IDDS, priopćenja za javnost D. z. z. s., Procjene tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda, te ostalu spisu priležeću

dokumentaciju.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od veljače 2016. godine do siječnja 2017. godine temeljem odredbe iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011..

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika, niti je sporno da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01 i 39/09). Isto tako, nije sporno da je u razdoblju od 1. siječnja 2016. do zaključno prosinca 2016. godine tuženik tužiteljici isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn, dok joj je za siječanj 2017. godine isplaćena plaća po osnovici od 5.211,02 kn, a što je vidljivo i iz obračunskih isprava za isplatu plaće za razdoblje od veljače 2016. godine do siječnja 2017. godine.

9. Spornim se ukazuje pravna valjanost i obveznost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.. Isto tako spornim se ukazuje jesu li se ispunili uvjeti za primjenu odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011..

10. Sukladno Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama proizlazi da su ga 23. studenoga 2006. zaključili s. j. s. (S. h. u., N. s. z. u s. š. H., N. s. z. i v. o., S. z. u d. s. s.H., S. s. z. i s. s. H., H. l. s., H. s. s. m. s. – m. t.,

H. s. d. u k.) i Vlada Republike Hrvatske i ugovorili da se

osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 6% u 2007. godini, zatim u 2008. godini, te u 2009. godini i da će se navedene obračunske osnovice primjenjivat od 1. siječnja svake godine.

11. Prema Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama proizlazi da su ga 13. svibnja 2009. sklopili sindikati javnih službi koji su sklopili i Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama i Vlada Republike Hrvatske, kojim je, između ostalog, ugovoreno da se s danom potpisa Dodatka Sporazuma primjenjuje osnovica za izračun plaća za javne službenike i namještenike iz 2008. godine u visini od 5.108,84 kune bruto (točka II.) te je točkom III. reguliran način povrata osnovice: "U trenutku kad službeni pokazatelji D. z. z. s. Republike Hrvatske

ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto", a točkom IV. reguliran je način usklađivanja pariteta dok su u točki VII. utvrđeni uvjeti za ostvarivanje odredbi Dodatka Sporazuma.

12. Temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama proizlazi da su ga 26. listopada 2011. sklopili sindikati javnih službi, osim S. s. z. i s. s. H., i Vlada Republike

Hrvatske, te se u uvodu izrijekom poziva na članak 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10). Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama je, između ostalog, promijenjen članak III. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama tako da glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji D. z. z. s. RH ukažu na poboljšanje stanja

odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.", a promijenjene su i odredbe članka IV. Dodatka Sporazuma. U članku IV. Izmjena i dopuna uređen je način usklađivanja pariteta, te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena i dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima iz D. z. z. s. Republike Hrvatske.

Člankom V. Izmjena i dopuna određeno je da se nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima III. i IV. Izmjena i dopuna Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100, na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci D. z. z. s.

Republike Hrvatske, uvećana za 1,5%. Izmijenjene su i odredbe članka VII. tako da se, među ostalim u točci 1. određuje: "Ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao". Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna propisao je da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih Izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih Izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. godine bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto.

13. Prema Arbitražnoj odluci proizlazi da su je 7. prosinca 2011. donijeli članovi arbitraže, te su istom prihvaćene odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. uključujući i preambulu toga dokumenta.

14. Sukladno Vjerodostojnom tumačenju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, proizlazi da su ga 28. prosinca 2012. donijeli Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenih arbitražom 7. prosinca 2011., te su dali jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe članka IV. u vezi s člankom VII. Dodataka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kako slijedi…", a u članku 2. se navodi: "Sporazumne strane utvrđuju da je realni međugodišnji BDP u razdoblju od posljednjih izmjena i dopuna ostvario negativan međugodišnji tromjesečni rast u četiri tromjesečja te sukladno prethodno navedenom utvrđuju da se primjena članka IV. stavka 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odgađa do 31.12.2013.", dok o primjeni odredbe članka III. nema riječi.

15. Prema priopćenju za javnost D. z. z. s. od 28. kolovoza 2015., i priopćenja za javnost D. z. z. s. od 27. studenoga 2015.

utvrđeno je da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine.

16. Slijedom navedenoga sud ocjenjuje neosnovanim tvrdnje tuženika o pravnoj nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i ostalih akata na koje tuženik, kao na pravno nevaljane, ukazuje u odgovoru na tužbu.

17. Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011., Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. te Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. Prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, Vlada RH nije dovela u pitanje njihovu pravnu valjanost, niti je netko od potpisnika, a osobito Vlada RH u odgovarajućem sudskom postupka zatražila utvrđenje njihove ništetnosti. Potpuno je irelevantno po ocjeni ovoga suda što Izmjene i dopune nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Tuženik pak nije tijekom postupka dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, pa se takav njegov prigovor ukazuje neosnovanim.

18. Naime, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i S. j. s., te odredbe članka

51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12), kojom je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Podjednako je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12). Stoga, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., a na koje se tužiteljica poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. To proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5., a u svezi sa člankom VII. stavkom 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su u studenom 2015., s početkom primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011..

19. U odnosu na odgodu primjene čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće od 26. listopada 2011., ovaj sud ocjenjuje da se odredbe čl. VII. Izmjena i dopuna na njega ne odnose, s obzirom iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011. tako i iz Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na "uskladbu", odnosno "Način usklađivanja pariteta" određen čl. IV., dok se čl. III. spominje samo u smislu određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a.

20. Sukladno navedenom, nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice, o čemu je stav zauzet i u odluci VSRH broj Rev-1111/2020 od 22. travnja 2020., a u kojoj je VSRH odgovarajući na postavljena pitanja povodom revizije umješača RH odgovorio:

"1. Dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja).

2. Ispunjenje uvjeta iz čl. III. nije preduvjet primjene čl. IV., a ispunjenje uvjeta iz čl. III. i IV. nije preduvjet primjene čl. V., a čl. VII., na čl. III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječnju 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji). Prema tome, odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe čl. III. o „povratu“ osnovice, jer se odredba čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (čl. IV. i čl. V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu)."

22. Stoga neosnovano tuženik prigovara da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u člancima III.–IV. Izmjena i dopuna. Naime, čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u čl. III. – V. bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe čl. III. proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio D. z. z. s. RH vidljivo je da od IV. kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Dapače, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.415,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III.. Iz navedenog proizlazi da je tuženik tužiteljici počevši od prosinca 2015. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14) primjena Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. istekla je 26. siječnja 2017. Dakle, tuženik je tužiteljici bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn zaključno sa siječnjem 2017. godine.

23. Slijedom navedenoga, sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. zakonite i pravno valjane stoga i proizvode određene pravne učinke, a takvo stajalište zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske (Revr 408/12-2 od 3.4.2013., Revr 847/2010-2 od 7.12.2011. i Revr 1797/2009-2 od 7.2.2012. te Gž-13/02) te Ustavni sud Republike Hrvatske (U-III/3535/2013 od 5.3.2015.). Stoga se navedene Izmjene i dopune primjenjuju na sve javne službe, dakle i na tuženika, koji je stoga pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

24. Iako je u odgovoru na tužbu tuženik prvotno osporavao visinu tužbenog zahtjeva, na pripremnom ročištu 06. rujna 2022. izjavljuje da ne spori visinu uređenog tužbenog zahtjeva, pa je nakon ocjene svih dokaza koji predstavljaju pravni temelj potraživanja ovaj sud tužbeni zahtjev prihvatio u cijelosti.

25. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata temeljem odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 121/11, 78/15 i 29/18), osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće od 6.895,17 kn, kako je to tužiteljica potraživala. Naime, odredbom čl. 91. st. 3. ZR-a, je propisano da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad, dok je čl. 92. st. 1. istoga Zakona propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada. Člankom 92. st. 3. ZR propisano je pak da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno te da su plaća i naknada plaće, u smislu ovoga Zakona, plaća i naknada plaće u bruto iznosu. Nadalje odredbom čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga takva obveza poslodavca nije dospjela.

26. Odluka o naknadi tužiteljici prouzročenih parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku, sastav tužbe u iznosu 750,00 kn (prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje u nastavku: Tarifa), sastav podneska od 25. siječnja 2022. u iznosu 750,00 kn (prema Tbr. 8. t. 1. Tarife) i zastupanje na ročištu 06. rujna 2022. u iznosu 750,00 kn odnosno ukupno 2.250,00 kn (prema Tbr. 9. t. 1. Tarife) što uvećano za PDV u skladu s Tbr. 42. OT iznosi 2.812,50 kuna. Na sve dosuđene troškove sud je dosudio i zateznu kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 142/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20), o čemu je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Osijeku 27. rujna 2022.

Sudac

Dorica Krnic – Miloš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3 istog zakona.

Dostaviti:

1. tužiteljici po punomoćnici

2. tuženiku

Nakon pravomoćnosti:

1. Poreznoj upravi

Broj zapisa: eb312-321db

Kontrolni broj: 03bb1-a16e9-4049a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DORICA KRNIC-MILOŠ, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.