REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-642/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja H. N. V. j. d. o. o., sa sjedištem u N. V., K. T. 14, zastupan po opunomoćenicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. u R., N. T. 9/V-VI, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, 26. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-02/21-01/316, URBROJ: 513-04-22-2 od 31. ožujka 2022. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/21-01/85, URBROJ: 513-07-08/21-1 od 25. svibnja 2021.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/21-01/85, URBROJ: 513-07-08/21-1 od 25. svibnja 2021. utvrđuje se pod točkom 1.1. izreke neobračunati porez na dohodak od kapitala u 2019. u iznosu od 178.676,82 kn (porezna osnovica 496.324,50 kn; porezna stopa 36%) i kamate u iznosu od 8.670,71 kn te za isto razdoblje; pod točkom 1.2. neobračunati prirez porezu na dohodak od kapitala u iznosu od 17.867,68 kn (porezna osnovica 178.676,82 kn; porezna stopa 10%) i kamate u iznosu od 867,07 kn; pod točkom 1.3. izreke utvrđuje se neobračunati porez na dohodak od kapitala u 2020. u iznosu od 19.919,80 kn (porezna osnovica 55.332,78 kn; porezna stopa 36%) i kamate u iznosu od 370,29 kn, te za isto razdoblje pod točkom 1.4. neobračunati prirez porezu na dohodak od kapitala iznosu od 1.991,98 kn (porezna osnovica 19.919,80 kn; porezna stopa 10%) i kamate u iznosu od 37,03 kn. Točkama II. - VI. naloženo je uplatiti utvrđene iznose poreza, prireza i kamata te obračunati i uplatiti daljnje kamate tekuće od 29. travnja 2021. do dana uplate kao i provesti odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, te pobijano porezno rješenje izvršiti u roku od 8 (osam) od dana njegove izvršnosti, pri čemu je porezni obveznik upozoren da će se u suprotnom naplata izvršiti ovrhom i kako žalba odgađa njegovo izvršenje.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-471-02/21-01/316, URBROJ: 513-04- 22-2 od 31. ožujka 2022., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je obrazloženje pobijanog rješenja manjkavo jer ne sadrži obvezne sastojke propisane odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku, a što da pobijano rješenje čini nezakonitim, da obrazloženje pobijanog rješenja samo citira navode žalbe, te ni na koji način ne iznosi niti razloge o odlučnim činjenicama – podatke o tome koji su posebni uvjeti određeni od strane prvostupanjskog tijela povrijeđeni i kako je ta povreda utvrđena, pravnu osnovu donesenog rješenja ili bilo kakvo očitovanje o žalbenim navodima tužitelja. Navodi kako se tuženik, između ostalog poziva na odredbu članka 64., stavak 1. Zakona o porezu na dohodak sukladno kojim se “dohotkom od kapitala smatraju primici po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja, kapitalni dobitci, udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju”, dok je, temeljem dostavljene materijalne dokumentacije, u konkretnom predmetu razvidno da Ž. L. nema primitak od kamata, potraživanje od člana društva da je evidentirano u poslovnim knjigama, nije otpisano niti umanjeno, te da postoji i ugovorna obveza povrata pozajmice u kamatu od 3,96 %, te da stoga odredba članka 64. Zakona o porezu na dohodak nije primjenjiva na konkretni slučaj, kao niti odredba članka 66. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak. Navodi kako se u navedenom predmetu nije radilo o izuzimanju imovine (skrivenoj isplati dobiti), odnosno nije bilo prikrivenih troškova niti isplata na teret dobiti tekućeg razdoblja već da se isključivo radilo o prelasku jednog vida imovine (novčanog oblika) u drugi vid imovine (potraživanje) što nema utjecaja na dobit tekućeg razdoblja niti na povećanje troškova i smanjenje prihoda tekućeg razdoblja, da potraživanje nije bilo otpisano, umanjeno, niti je zajam bio dan bez kamata, a svi poslovni događaji da su evidentirani sukladno odredbama Zakona o računovodstvu i Hrvatskom standardu financijskog izvješćivanja 11, a koji predviđa način evidentiranja potraživanja. U odnosu na navode tuženika kako su rokovi povrata u ugovorima o pozajmicama istekli, a da iste u međuvremenu nisu u cijelosti vraćene tužitelj ukazuje na činjenicu kako se u konkretnom slučaju radi o ugovorima o zajmu, a koji su regulirani odredbama Zakona o obveznim odnosima, te koji između ostalog nemaju propisani obvezatni pisani oblik, te ukazuje i na odredbu članka 286. Zakona o obveznim odnosima sukladno kojoj se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. U konkretnom slučaju da je tužitelj prezentirao sklopljene ugovore o pozajmici iako bi isti bili valjani i da nisu bili u pisanom obliku, slijedom čega je činjenica da ne postoji aneks kojim je regulirano produljenje roka plaćanja posve nebitan element valjanosti predmetnih ugovora te se ne može koristiti kao argument tuženika kojim se imputira da bi ugovori bili sklopljeni samo za potrebe poreznog nadzora, te ukazuje na odredbu članka 286., stavak 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima. Čak i da je postojala zakonska obveza pisane forme ugovora o pozajmici, a što očigledno nije, produljenje roka plaćanja, odnosno povrata pozajmljenih iznosa temeljem ugovora o pozajmicama, navedeno da se ne bi imalo smatrati razlogom nevaženja aneksa, odnosno navedeno bi se moglo učiniti i usmenim putem. Navodi tuženika kad je tužitelj dostavio pojedinu dokumentaciju, odnosno da je ista dostavljena tek nakon uručenja zaključka, da su posve irelevantni budući da je tužitelj imao pravo istu dostaviti sve do donošenja odluke o upravnoj stvari. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu da po provedenom postupku poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 19. rujna 2022., u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Zamjenica opunomoćenika tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika Sud je proveo dokaz uvidom u spis upravnog postupka te spis predmetnog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokaze tužitelja predložene u tužbi, ocijenivši iste suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom članka 64. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 116/16, 106/18, u daljnjem tekstu ZPD), propisano je da se dohotkom od kapitala smatraju primici po osnovi kamata, izuzimanja imovine i korištenja usluga na teret dobiti tekućeg razdoblja, kapitalni dobici, udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, dividende i udjeli u dobiti na temelju udjela u kapitalu, a koji su ostvareni u poreznom razdoblju.

10. Odredbom članka 66. stavak 1. ZPD-a, propisano je da se izuzimanjima imovine i korištenjem usluga iz članka 64. stavka 1. ovoga Zakona smatraju izuzimanja imovine i korištenje usluga od strane članova trgovačkih društava za njihove privatne potrebe (skrivene isplate dobiti) izvršeni tijekom poreznog razdoblja na teret dobiti tekućeg razdoblja, te izuzimanja fizičkih osoba koje obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 29. ovoga Zakona od koje se plaća porez na dobit.

11. Odredbom članka 70. stavak 2. ZPD-a, propisano je da porez na dohodak od kapitala po osnovi izuzimanja imovine i korištenja usluga iz članka 66. ovoga Zakona obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju isplatitelji istodobno s isplatom primitka, kao porez po odbitku, po stopi od 36%.

12. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je kod tužitelja proveden nadzor poreza na dohodak o čemu je sastavljen zapisnik 28. travnja 2021., na temelju kojeg je prvostupanjsko porezno tijelo 25. svibnja 2021. donijelo prvostupanjsko rješenje.

13. Temeljem prikupljene dokumentacije i obavijesti, utvrđeno je kako je 20. lipnja 2019. sklopljen Ugovor o kratkoročnoj pozajmici kojim tužitelj kao zajmodavac isplaćuje Ž. L., kao najmoprimcu i članu uprave tužitelja, iznos od 303.220,00 kn kao pozajmicu namijenjenu za podmirenje dospjelih obveza, koja pozajmica se daje na rok od jedne godine, uz kamatnu stopu od 3,96% godišnje. Člankom 4. navedenog ugovora je određeno da se rok vraćanja pozajmice može sporazumno promijeniti o čemu će se sastaviti aneks ugovora. Prema podacima iskazanim u bruto bilanci za 2019. tužitelj nije izvršio obračun kamata za navedenu pozajmicu i nije iskazao prihod od kamata, niti je Ž. L. izvršila povrat pozajmice u roku od jedne godine od sklapanja ugovora, niti je dostavljen Aneks ugovora ukoliko je došlo do promjene roka vraćanja pozajmice.

14. Tijekom postupka tužitelj nije dostavio dokaz da je pozajmica vraćena, niti da je sastavljen aneks ugovora ukoliko je došlo do promjene roka vraćanja iste, već dostavlja novi Ugovor o pozajmici od 20. lipnja 2020. sa novim iznosom pozajmice od 299.780,00 kn, te sa istim odredbama oko vraćanja pozajmice.

15. Tužitelja se u nekoliko navrata pozivalo da dostavi traženu dokumentaciju, što je isti i učinio nakon primitka zaključka, zbog čega je porezno tijelo posumnjalo da je ugovor o pozajmici sastavljen tek nakon otvaranja poreznog nadzora. Ž. L. kao član uprave i odgovorna osoba tužitelja nije tražila nikakve instrumente osiguranja za povrat pozajmica, već je podignula novac u većem iznosu nego li je ostvareni prihod tužitelja, koji novac nije vratila, čime je povrijedila dužnost zaštite imovinskih interesa tužitelja.

16. Iz bruto bilance za 2020. utvrđeno je da je tužitelj na kontu 1132 – Zajmovi u novcu – Ž. L., iskazao potraživanje za dane zajmove prema članu društva u iznosu od 33.421,00 kn, a u 2020. su ostvareni prihodi u iznosu od 13.481,68 kn. Pregledom poslovnog računa utvrđeno je kako ja Ž. L. podigla gotovinu u iznosu od 57.760,00 kn što je više od ostvarenih prihoda u istoj godini, dok je s druge strane iskazan gubitak poslovanja u iznosu od 641.664,98 kn. Financijska imovina društva u iznosu od 33.421,00 kn smatra se neto primitkom člana uprave Ž. L. i uvećava se za iznos poreza i prireza na dohodak od kapitala, te se dobije bruto primitak od kapitala na koji se obračunavaju ostala davanja.

17. Vezano za dokazivanje činjenica bitnih za oporezivanje valja navesti da je porezni postupak specifični upravno pravni postupak koji se provodi na temelju pravila propisanih Općim poreznim zakonom ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20, dalje: OPZ), uz supsidijarnu primjenu Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, dalje: ZUP).

18. Također, valja napomenuti kako je prilikom odlučivanja u ovom upravnom sporu, Sud u prvom redu, imao u vidu osnovno načelo poreznog postupka – načelo dokumentarnosti, prema kojem se sve činjenice bitne za oporezivanje utvrđuju vjerodostojnom dokumentacijom, odnosno vjerodostojnim ispravama koje porezni obveznik u postupku treba predati poreznom tijelu već tijekom poreznog nadzora, a najkasnije prilikom podnošenja prigovora protiv zapisnika o poreznom nadzoru.

19. Ostali navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovom upravnom sporu, budući da su osporena rješenja donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu mjerodavnih odredbi OPZ-a i ZPD-a, pri čemu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na drugačije odlučivanje u predmetnoj upravnoj stvari.

20. Stoga, sve razloge koje navodi tuženik prihvaća i ovaj Sud slijedom čega su osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ocjenjena zakonitima, a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a.

U Rijeci 26. rujna 2022.

Sutkinja

Danica Vučinić, dipl. iur. v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).