Poslovni broj: 1 UsI-3928/21-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Sandi Crljen Ivančić, u upravnom sporu tužitelja S. H. iz T., B. b.b., B. i H., kojeg zastupa

opunomoćenik T. V., odvjetnik u S., G. …, protiv tuženika

Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko- dalmatinske, Postaje granične policije Trilj, Vedrine, Kristine Šušnjare 2, radi odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, izvanraspravno, 26. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Trilj, Broj: 511-12-37-6/269-202 od 13. prosinca 2021. godine.

II. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Trilj, (dalje – tuženika), Broj: 511-12-37- 6/269-202Tod 13. prosinca 2021. godine, S. H. iz T. ( dalje –

tužitelj) odbijen je ulazak u Republiku Hrvatsku, pozivom na odredbu članka 50. Zakona o strancima ( Narodne novine, broj: 133/20) s obrazloženjem da ne ispunjava uvjete iz članka 6. Zakonika o schengenskim granicama.

2. Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredbi postupka. Tužbom navodi da nije pravomoćno kažnjen u RH već da je zbog kaznenog djela trostrukog otuđenja tuđe pokretne stvari s pozivom na odredbe članka 242. stavak 1., članka 244. stavak 1. broj 3, članka 25. stavak 1. i članka 53. njemačkog Kaznenog zakonika, u SR Njemačkoj osuđen na uvjetnu kaznu od godine dana, nakon što su ga na traženje te države izručile hrvatske vlasti, te da se ne radi o odluci koja bi sadržavala zabranu ulaska u bilo koju od zemalja EU. Nadalje u tužbi ističe da mu prigodom zabrane ulaska u RH nije izdan nikakav izvod iz Schengenskog informacijiskog sustava (dalje - SIS) koji bi upućivao na konkretne razloge zabrane ulaska na područje EU država, a tako i RH, zbog čega se ima smatrati da se radi o neobrazloženoj i zakonski neutemeljenoj zabrani. Zbog navedenog predlaže poništiti osporeno rješenje, a tuženika obvezati na naknadu troška ovog upravnog spora.

3. Tuženik je u dostavljenom odgovoru na tužbu, a u svezi prigovora tužitelja naveo kako je tužitelj 13. prosinca 2021. pristupio na međunarodni granični prijelaz „A.“, kojom prigodom je izvršenom graničnom kontrolom te provjerom putne isprave kroz Nacionalni informacijski sustav za upravljanje državnom granicom (dalje

– NISUDG) utvrđeno da se isti vodi u evidenciji SIS-a zbog zabrane ulaska i boravka državljana trećih zemalja na schengenskom području, koja zabrana je raspisana od strane Republike Njemačke, a u svezi navoda tužitelja da mu tom prilikom nije urečen nikakav izvod iz evidencije SIS-a, tuženik je istaknuo kako se takvi izvodi ne izdaju, te da se osobe protiv kojih takva zabrana egzistira upućuju radi dobivanja informacija obratiti državama koje su takve zabrane raspisale, a u konkretnom slučaju da je tužitelj upućen da se sa zahtjevom za informacije obrati veleposlanstvu Republike Njemačke u B. i H.. Zbog svega navedenog predlaže se da se pobijana tužba odbije

kao neosnovana.

4. Na temelju odredbe članka 36. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS-a), sud je odluku u ovoj pravnoj stvari donio bez održavanja rasprave, obzirom da stranke raspravu izričito nisu tražile, a činjenično stanje je u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

5. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj je sud utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Odredbom članka 50. Zakona o strancima propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama odbiti ulazak u Republiku Hrvatsku o čemu Ministarstvo, putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice, donosi rješenje.

7. Odredbom članka 6. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) propisani su uvjeti ulaska na teritorij država članica za državljane trećih zemalja, pa je tako točkom d. stavka 1. članka 6. Uredbe propisano da se boravak na državnom području država članica u trajanju od ne više od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, koje podrazumijeva uzimanje u obzir razdoblja od 180 dana koje prethodi svakom danu boravka, neće dopustiti osobi za koju je u SIS-u izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska.

8. Dakle, za primjenu članka 50. Zakona o strancima relevantna činjenica je neispunjenje jednog od uvjeta propisanih odredbom članka 6. Uredbe, a u slučaju tužitelja nesporno je utvrđeno da se radi o osobi za koju je u SIS-u izdano upozorenje u svrhu zabrane ulaska. Naime, Schengenski informacijski sustav pruža infrastrukturu za upravljanje informacijama za potporu graničnoj kontroli i povezanim sigurnosnim zadacima u sklopu policijske i pravosudne suradnje. Države sudionice u bazu podataka unose „upozorenja” o traženim ili nestalim osobama, izgubljenoj ili ukradenoj imovini te bilježe zabrane ulaska, a baza je izravno dostupna svim policijskim službenicima i službenicima nadležnim za provedbu zakona, a tako i ovom sudu.

9. Slijedom navedenog, stav je ovog suda da je tuženik na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te donio na zakonu osnovano rješenje, slijedom čega je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a trebalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Isto tako, po mišljenju ovog suda nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporenog rješenja iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, slijedom čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

10. Odluka o troškovima spora pod točkom II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je tužitelj izgubio spor, nije bilo mjesta donošenju odluke kojom se na naknadu troška tužitelju obvezuje tuženika.

U Splitu, 26. rujna 2022.

SUTKINJA:

Sanda Crljen Ivančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- T. V., odvjetnik u S., G. ..,

- Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Postaje granične policije Trilj, Vedrine, Kristine Šušnjare 2, -

u spis