Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Ulica Stjepana Radića 81,

Šibenik

Poslovni broj: 66 Povrv-74/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mariji Knez kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. o., OIB: …, zastupan po zakonskom zastupniku, rukovoditeljici P. ureda Š. A.. Š. K., protiv tuženika Ž. S., OIB: …, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave održane 31. kolovoza 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu presude 26. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Š., poslovni broj Ovrv-820/12-2 od 2. svibnja 2012. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku Ž. S., OIB: …, da tužitelju H. z. za z. o., P. ured Š., OIB: …, isplati iznos od 1.030,00 kuna/136,70 eura[1] sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 2. travnja 2012. po do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Š., poslovni broj Ovrv-820/12-2 od 2. svibnja 2012. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5,04 kuna/ 0,67 eura[2] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. travnja 2012. pa do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan, te se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. L. iz Š., poslovni broj Ovrv-820/12-2 od 2. svibnja 2012. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 175,00 kuna/ 23,23 eura[3] .

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 100,00 kuna/13,27 eura[4] sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 75,00 kuna/9,95 eura[5] .

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 100,00 kuna/13,27 eura[6] .

Obrazloženje

1. Javnom bilježniku I. L. iz Š., tužitelj H. z. . z. o. d.o.o. (dalje: tužitelj), a ranije ovrhovoditelj, podnio je protiv tuženika Ž. S. (dalje: tuženik), a ranije ovršenika, ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate dospjele novčane tražbine u ukupnom iznosu od 1.035,04 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana podnošenja prijedloga, odnosno od 2. travnja 2012. pa do isplate, kao i radi naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 175,00 kuna.

2. Javni bilježnik donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. broj:

Ovrv – 820/12-2 od 2. svibnja 2012., protiv kojeg rješenja je tuženik pravodobno izjavio prigovor.

3. Povodom izjavljenog prigovora naslovni sud je rješenjem posl. broj: Povrv-74/21-2 od 24. ožujka 2021. stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik je podnesenim prigovorom na rješenje o ovrsi, a koji predstavlja odgovor na tužbu, te tijekom postupka istaknuo prigovor zastare potraživanja navodeći da je predmetna tražbina zastarjela, te se pozvao na odredbu čl. 226. Zakona o obveznim odnosima. Isti je naveo da je rješenje o ovrsi zaprimio 18. siječnja 2021., te da do tada nije znao da bi tužitelj imao potraživanja prema njemu.

5. U odnosu na navode tuženika tužitelj se očitovao navodeći da je istaknuti prigovor zastare neosnovan budući su tužitelj i tuženik zaključili Ugovor o osiguranju, te je naveo da se u predmetnoj stvari primjenjuje zastarni rok od tri godine sukladno odredbi čl. 234. st.1. Zakona o obveznim odnosima.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u analitičku karticu dopunskog osiguranja koja predstavlja izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (list spisa 6-7).

6.1. Druge dokaze sud nije provodio obzirom na činjenicu što stranke izvođenje daljnjih dokaza nisu ni predlagali, a kraj stajališta suda da je činjenično stanje konkretnog predmeta utvrđeno i raspravljeno u mjeri koja dopušta da se na istom, primjenom materijalnopravnih propisa, koji će se nastavno u ovom obrazloženju citirati, zasnuje pravilna i zakonita odluka.

7. Tužitelj i tuženik su popisali trošak postupka.

8. Budući tužbeni zahtjev glasi na iznos od 1.035,04 kuna, to se sukladno odredbi članka 460. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) u predmetnoj stvari provodi postupak u sporovima male vrijednosti, a to su sukladno odredbi čl. 458. st.1. ZPP, sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 1.035,04 kuna s osnove neplaćenih premija za dopunsko zdravstveno osiguranje nastalih u periodu osiguranja od 5. travnja 2009. pa do 4. travnja 2010.

11. Tijekom postupka tuženik nije osporavao činjenicu postojanja ugovornog odnosa s tužiteljem, a koja činjenica je razvidna i iz analitičke kartice dopunskog osiguranja tužitelja po polici broj: 6015694. Nadalje, tuženik tijekom postupka nije osporavao ni visinu utužene tražbine koja također proizlazi iz spisu priložene vjerodostojne isprave.

12. Među strankama je sporno je li nastupila zastara predmetnog potraživanja.

13. Uvidom u analitičku karticu dopunskog osiguranja po polici broj: 6015694 utvrđeno je da su tužitelj kao osiguravatelj i tuženik kao ugovaratelj osiguranja, odnosno osiguranik zaključili ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju za razdoblje od 5. travnja 2009. pa do 4. travnja 2010. po kojem ugovoru je tuženik dužan plaćati premije u iznosu od 130,00 kuna mjesečno, odnosno isti je bio u obvezi plaćanja 12 obročnih rata za jednogodišnje razdoblje, s tim da je prva rata dospjela 5. travnja 2009. Nadalje je utvrđeno da je tuženik tijekom ugovorenog razdoblja 6. travnja 2009. platio iznos od 130,00 kuna, a 8. srpnja 2009. iznos od 400,00 kuna, te da je tužitelj s osnove uplaćenih premija zatvorio ranije dospjela potraživanja za razdoblje od travnja 2009. pa do srpnja 2009. Nadalje je utvrđeno da tužitelj prema tuženiku s osnove dospjelih, a neplaćenih premija osiguranja ima potraživanje u ukupnom iznosu od 1.362,28 kuna, od čega se iznos od 332,28 kuna odnosi na kamatu (iznos od 527,24 kuna se odnosi na nepodmirenu kamatu, te iznos od 5,04 kuna na naplaćenu kamatu), a iznos od 1.035,00 kuna na iznos neplaćene glavnice.

14. Odredbom čl. 11. Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 85/06 i 150/08) propisano je da se dopunsko zdravstveno osiguranje ustanovljuje ugovorom o dopunskom zdravstvenom osiguranju između ugovaratelja osiguranja i osiguravatelja, odnosno Zavoda, dok je odredbom čl. 14. propisano da osiguravatelj, odnosno Zavod određuje premiju za dopunsko zdravstveno osiguranje s obzirom na opsege pokrića iz ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju.

15. Iako tužitelj nije dostavio u spis predmetni ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju, među strankama nije sporno da je isti zaključen i da su sastavni dio tog Ugovora, Opći uvjeti ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 2/09, dalje: Opći uvjeti) a koji se primjenjuju na ugovore o dopunskom zdravstvenom osiguranju sklopljene od 1. veljače 2009., a što proizlazi i iz odredbe čl. 5. st. 6. Pravila uspostavljanja i provođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 2/09, 32/09, dalje: Pravilnik).

16. Odredbom čl. 14. Općih uvjeta propisano je da se ugovorom ugovara mjesečno plaćanje premije, te da se premije uplaćuju unaprijed prema rokovima dospijeća iz police, ako posebnim ugovorom nije drugačije određeno.

17. Odredbom čl. 29. Pravilnika propisano je da tražbine osiguranika odnosno ugovaratelja te tražbine Zavoda, iz ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju zastarijevaju za tri godine računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.

18. Budući se u predmetnoj stvari radi o ugovoru o osiguranju, to se u pogledu zastare potraživanja ima primijeniti i odredba čl. 234. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) kojom je propisano da tražbine osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.

19. Odredbom čl. 215. ZOO propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je odredbom čl. 241. ZOO propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

20. Uvidom u analitičku karticu utvrđeno je da se utuženo potraživanje odnosi na tražbine nastale za ugovorno razdoblje od 5. travnja 2009. pa do 4. travnja 2010., te je utvrđeno da je prva, odnosno „najstarija“ tražbina ugovorene premije dospjela 5. travnja 2009. Uzimajući u obzir da je tužitelj uplatama tuženika zatvarao potraživanja dospjela u razdoblju od travnja do zaključno sa srpnjom 2009., to proizlazi da je najstarija utužena tražbina dospjela 5. kolovoza 2009. Međutim, neovisno da li je najstarija utužena tražbina dospjela 5. travnja 2009. ili 5. kolovoza 2009., uzimajući u obzir da je prijedlog za ovrhu, koji u predmetnoj stvari predstavlja tužbu, podnesen 2. travnja 2012. (list spisa 2), to je utvrđeno da nije protekao trogodišnji zastarni rok,

Budući nije

odnosno da nije nastupila zastara u odnosu na utuženo potraživanje. nastupila zastara potraživanja u odnosu na najstariju utuženu tražbinu, to ista nije nastupila ni u odnosu na ostale utužene tražbine, koje su naknadno dospjele, slijedom čega je neosnovan istaknuti prigovor zastare.

21. Odredbom čl. 9. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

22. Uzimajući u obzir da je istaknuti prigovor zastare neosnovan, da tuženik tijekom postupka ne spori da bi se on i tužitelj tijekom utuženog razdoblja nalazili u obveznopravnom odnosu, da ne spori da mu je tuženik pružio uslugu zdravstvene zaštite, kao i da on nije podmirio potraživanje tužitelja za utuženo razdoblje, dok uvidom u analitičku karticu – izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja, koja predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 28. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 674/08, dalje: OZ) i uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čiju vjerodostojnost tuženik ničim nije osporio, proizlazi osnovanost i visina utužene tražbine u odnosu na glavnicu (neplaćene premije osiguranja), to je sud ocjenom svih izvedenih dokaza sukladno odredbi čl. 8. ZPP utvrdio da je tuženik kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja tužitelju utužene tražbine u iznosu od 1.030,00 kuna.

23. Zatezna kamata na dosuđeni iznos temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom – dakle, po stopi koja je određena odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

24. Ujedno se ističe da je neosnovan prigovor tuženika da nije znao za postojanje utužene tražbine iz razloga što je rješenje o ovrsi zaprimio 18. siječnja 2021. Naime, utuženo potraživanje se odnosi na naknadu za uslugu koja se obračunava i plaća mjesečno, a imajući u vidu načelo savjesnosti i poštenja kojeg su se sukladno odredbi čl. 4. ZOO dužni pridržavati svi sudionici u obveznom odnosu prilikom ispunjavanja svojih obveza, tuženik je kao korisnik usluge, za koju ne spori da je ugovorena, trebao voditi evidenciju plaćenih računa, odnosno u ovom slučaju isti je trebao voditi evidenciju da li postoji dospjelo a nepodmireno dugovanje prema tužitelju.

25. U odnosu na daljnji potraživani iznos od 5,04 kuna, a za koji iznos je sud uvidom u analitičku karticu dopunskog osiguranja utvrdio da se odnosi na naplaćene kamate, sud je utvrdio da je u tom dijelu tužiteljevo potraživanje neosnovano, budući se očito radi o obračunatim kamatama koje su već ranije naplaćene od strane tuženika pa ih tužitelj ne može osnovano potraživati u predmetnom postupku. Ukoliko bi tužitelj iznos od 5,04 kuna potraživao s osnove obračunatih, a neplaćenih kamata (iako suprotno proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja), ukazuje se tužitelju da tek nakon prestanka (podmirenja) glavne tražbine, ako nisu plaćene zatezne kamate, one se mogu osamostaliti i obračunati u iznosu kao glavne tražbina (čl. 31. ZOO), a na što sud pazi po službenoj dužnosti. Kako u predmetnoj stvari glavna tražbina nije plaćena, to tužitelj ne može potraživati uglavničene kamate.

26. Slijedom navedenog, sud je predmetni platni nalog sukladno odredbi čl. 451.st.3. ZPP djelomično održao na snazi, a djelomično ukinuo, a kako je to odlučeno točkom

I. i II. izreke ove odluke.

27. U pogledu zahtjeva za naknadu troška parničnog postupka prvenstveno valja reći da se prema stavu ovog suda, a uzimajući u obzir da je postupak u ovom predmetu, iako je prvotno pokrenut kao ovršni postupak, nakon pravomoćnosti rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj: Povrv-74/21-2 od 24. ožujka 2021. (list spisa 21- 22) nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, odnosno kao parnični postupak, trošak koji je tužitelju nastao prije pravomoćnosti navedenog rješenja također se smatra parničnim troškom. Naime, odlukom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje odlukom kojom se odlučuje i o ostalim troškovima nastalim tijekom parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (navedeno proizlazi iz Zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova broj: Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.).

27.1. Zbog navedenog valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka, te posebno odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka, a kako je to odlučeno točkom II. izreke ove odluke.

28. Sukladno odredbi čl. 154. st. 5. u svezi sa čl. 155. ZPP, a uzimajući u obzir naznačenu vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.035,04 kuna, valjalo je tužitelju kao opravdan trošak priznati pravo na trošak javnobilježničke nagrade s osnove donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 80,00 kuna, sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ u vezi s čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11, dalje: Pravilnik/11), uvećano za trošak pdv u iznosu od 20,00 kuna sukladno čl. 8. Pravilnika/11 i odredbe čl. 10. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 94/09, 87/09 i 22/12), što ukupno iznosi 100,00 kuna, a kako je to odlučeno točkom III. izreke ove odluke.

28.1. Tužitelju ne pripada pravo na naknadu troška izdavanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, kao i trošak dostave jer tužitelj u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP nije dokazao da mu je navedeni trošak čiju naknadu traži zaista i nastao, niti je dokazao visinu istoga, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove odluke. Ujedno se ističe da tužitelju nije niti mogao nastati trošak izdavanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika nije niti postalo pravomoćno i ovršno uslijed izjavljenog prigovora od strane tuženika.

29. Budući tužitelj u predmetnoj sporu nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troška, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove odluke.

30. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

U Šibeniku 26. rujna 2022.

Sudac

Marija Knez, v.r.