Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 100. Pr-2983/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, na temelju prijedloga sudske savjetnice Sanele Samardžić, u pravnoj stvari tužitelja T. P., OIB: ..., iz O., kojeg zastupa opunomoćenik B. K., odvjetniku u O., protiv tužene škole, OIB: ..., O., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. rujna 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženice N. D. Š., 26. rujna 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj školi, OIB: ..., O., isplatiti tužitelju T. P., OIB: ..., iz Osijeka, iznos od 4.851,89 kuna (četiri tisuće osamsto pedeset jednu kunu i osamdeset devet lipa) / 643,96 eura (šesto četrdeset tri eura i devedeset šest centi)[1] bruto zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 421,86 kuna / 55,99 eura od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 407,86 kuna / 54,13 eura od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 443,94 kuna / 58,92 eura od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 412,10 kuna / 54,70 eura od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 396,02 kuna / 52,56 eura od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 412,67 kuna / 54,77 eura od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 413,93 kuna / 54,94 eura od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 396,56 kuna / 52,63 eura od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 464,04 kuna / 61,59 eura od 16. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 407,57 kuna / 54,09 eura od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 403,21 kuna / 53,52 eura od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 272,14 kuna / 36,12 eura od 16. veljače 2017. pa do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženoj, OIB: ..., O., naknaditi tužitelju T. P., OIB: ..., iz O., Sv. prouzročeni parnični trošak u iznosu 1.500,00 kuna (tisuću petsto kuna) / 199,08 eura (sto devedeset devet eura i osam centi)[2] zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 26. rujna 2022. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. veljače 2021. ovom sudu podnio tužbu kojom kao radnik od tuženice kao poslodavca zahtijeva isplatu razlike plaće na temelju čl. III Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenim 26. listopada 2011.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice koja predstavlja javnu službu, na radnom mjestu učitelja posluživanja. U istom razdoblju je plaća tužitelja bila definirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.) kojim je u članku 4. propisano kako plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica za isplatu plaće tužitelja bila je regulirana Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) koji u čl. 2. propisuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Tužitelj ističe kako su u utuženom razdoblju bili na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 115/10., dalje – TKU/10), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 141/12., 150/13., i 153/13., dalje – TKU/12). i Sporazumi Vlade RH i sindikata javnih službi koji su sklopljeni na način propisan za sklapanje kolektivnih ugovora i koji imaju svojstvo kolektivnog ugovora, a kojima je određena visina osnovice za obračun plaća u javnim službama. Ti sporazumi jesu: Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. prema kojem je osnovica za obračun plaće iz 2009. iznosila 5.415,37 kuna, Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. kojim je određeno privremeno smanjenje osnovice u 2009. sa 5.415,37 kune na 5.108,84 kune i vraćanje osnovice na razinu od 5.415,37 kuna nakon rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a, dok je čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama određeno da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukaže na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za da tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto. Navedene Izmjene i dopune su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 27. prosinca 2011. Tužitelj navodi kako je čl. XI. st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama određeno da je trajanje istog 5 godina, pa sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14.) smatra kako je primjena Izmjene Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Dana 27. studenog 2015. godine Državni zavod za statistiku RH objavio je priopćenje za javnost s realnim tromjesečnim međugodišnjim promjenama BDP-a iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju 2015. godine realan rast BDP-a iznosio 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. godine realan međugodišnji rast BDP-a iznosio 2,8 %, slijedom čega je iz iznesenih podataka razvidno da je dva tromjesečja za redom prosječni međugodišnji realni rast BDP-a iznosio točno 2 %, te tužitelj smatra kako su nedvojbeno ispunjeni uvjeti za povećanje osnovice plaće temeljem odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Navodi kako nakon objave podataka Državnog zavoda za statistiku Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za obračun plaće za 2016. jer je na snazi bio TKU/12 i Sporazum o osnovici, kojima je visina osnovice za obračun plaće za utuženo razdoblje bila određena na 5.415,37 kuna, te da mu je tuženica unatoč tome u utuženom razdoblju obračunavala plaću primjenjujući osnovicu od 5.108,84 kune, osim plaće za mjesec siječanj 2017. gdje je istu obračunavala primjenjujući osnovicu od 5.211,02 kune. Tužitelj predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženicu na naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tuženica u odgovoru na tužbu ne spori da je tužitelj radnik tuženice. Navodi kako nije sporno da bi dana 25. studenog 2006. godine između Vlade Republike Hrvatske, s jedne strane, te Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Sindikata hrvatskih učitelja, s druge strane, bio sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, dok navodi kako je pogrešno da bi dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Ističe kako je razvidno i iz samih naziva - Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama – isti predstavljaju dodatak, odnosno izmjene i dopune, u odnosu na Sporazum o osnovici plaće u javnim službama sklopljen dana 23. studenoga 2006. godine, a što je sporazum različit od Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti sklopljenog dana 25. studenog 2006.

4. Tuženica osporava kvalifikaciju sklopljenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama kao kolektivnog ugovora, te njihovu pravnu valjanost, obvezatnosti, kao i njihov sadržaj, kao i pravnoj naravi, a podredno i valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama i Dodatka Sporazumu. U odnosu na sklapanje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu tuženica navodi kako su iste potpisane od sedam potpisnika, dok su prethodni Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu potpisani od strane osam potpisnika. Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske jest parafirao ali nije i potpisao Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, te tuženica iz tog razloga smatra kako taj sindikat nije sklopio navedeni dokument. Navodi i kako bi sve izmjene i dopune, da bi bile pravno valjane, morale biti sklopljene od svih stranaka ugovornog odnosa, a kako u ovom slučaju to nije tako, smatra Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu pravno nevaljanim. Ista situacija bi bila i za slučaj ako bi se uzelo da navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju kolektivni ugovor. Stoga smatra kako ne postoji utuživa obveza na povećanje osnovice za plaće u javnim službama. Smatra da su navedeni dokumenti pravno nevaljani i iz razloga što po njenom mišljenju sklapanju navedenih dokumenata nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu, odnosno iz razloga što poslodavac o sklapanju kolektivnog ugovora nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo sa predstavnicima određenih sindikata s područja za koje se kolektivni ugovor sklapa. Napominje i kako ti predstavnici sindikata nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata, niti su imenovani odlukom Gospodarsko-socijalnog vijeća, a što je izravno protivno pravnom uređenju Odbora sindikata za kolektivne pregovore iz odredbi članka 186. Zakona o radu. Tuženica smatra da iz tih razloga navedeni sporazumi predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog prava, a ne kolektivni ugovor kao ugovor radnog prava i smatra ih ništetnim. Navodi kao je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama iz 2010. i 2012. određeno da su Dodatak Sporazumu i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju, važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, pa zbog toga i zbog propusta u kolektivnom pregovaranju ne postoji subjektivno utuživa obveza povećanja osnovice, niti drugih usklađivanja plaća. Ističe i kako se prethodno spomenuti dokumenti ne mogu smatrati kolektivnim ugovorima obzirom da isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenih koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste mogla primijeniti.

5. U odnosu na navode tužitelja o ispunjenju uvjeta za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu tuženica navodi kako je visina plaće u javnim službama uređena Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) koji predstavljaju kogentno pravo koje se ne može mijenjati voljom stranaka. Pa tako prema odredbi članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama plaću službenika i namještenika u javnim službama čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Prema odredbi članka 5. Zakona o plaćama u javnim službama polazište za utvrđivanje osnovice za izračun plaće su prijedlog proračuna za sljedeću godinu, sporazum o politici plaća i prosječna mjesečna isplaćena bruto plaća zaposlenih u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini, koju utvrđuje Državni zavod za statistiku. Zakonom o osnovici plaće u javnim službama, odredbom članka 2. uređeno je kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, prema prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama primjenjuje se osnovica plaće u javnim službama utvrđena Dodatkom Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, sklopljenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 13. svibnja 2009. Stoga tuženica smatra kako je ona bila dužna, sukladno Dodatku Sporazuma, isplaćivati tužitelju plaću po osnovici koja iznosi 5.108,84 kune, sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od siječnja 2017.

6. Tuženica također navodi kako tužitelj pogrešno smatra da bi nastupile pretpostavke za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz razloga što je člankom VII. ugovoreno da će se, ako realni međugodišnje tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, uskladba odgoditi za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, te da se ta odredba primjenjuje od dana stupanja na snagu Izmjena i dopuna. Budući da je prema podacima Državnog zavoda za statistiku BDP zabilježio dvanaest uzastopnih razdoblja negativnog rasta, počevši od četvrtog tromjesečja 2011. zaključno s trećim tromjesečjem 2014., tuženica smatra kako se uskladba prema člancima III. do V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu treba odgoditi za dvanaest tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, te da sukladno tome okolnosti za povećanje osnovice nisu nastupile. Također ističe i kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu imaju ugovoreno vremensko važenje pet godina, pa je trajanje istih isteklo 25. listopada 2016., a što znači da do "uskladbe" osnovice plaće u javnim službama na temelju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ne bi došlo u razdoblju u kojemu su iste važile. Tuženica također ističe prigovor zastare za sva potraživanja tužitelja za koje je računajući od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog novčanog iznosa do datuma podnošenja tužbe sudu, protekao zastarni rok od pet godina.

7. Očitujući se na odgovor na tužbu u kojem tuženica osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, tužitelj ističe kako iz odluke Vrhovnog suda na koju se poziva tuženica ne proizlazi da bi izmjene kolektivnog ugovora morale nužno biti potpisane od strane svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, već navedena odluka samo govori o tome kako pojedini sindikati ne smiju protivno zakonu biti isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora, te dodaje i da činjenica što je Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske sklapanjem TKU/12, odnosno usvajanjem članka 51. st. 4. navedenoga, naknadno pristupio Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu. U odnosu na navode tuženice o nezakonito provedenom kolektivnom pregovaranju, tužitelj ističe kako su Sindikati sporazumno odlučivali o sastavu pregovaračkih odbora koji tuženica pokušava retroaktivno dovesti u pitanje. Dodaje i kako je Zakonom o radu iz 1995. i 2009. koji su bili na snazi u trenutku donošenja osporavanih pravnih akata, propisano kako o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora odlučuju sindikati sporazumno, a tek ako se sindikati ne sporazumiju, o istom odlučuje Gospodarsko- socijalno vijeće. Sporazum o osnovici utvrđen je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namješteniku u javnim službama iz 2007. god. sklopljenim između Vlade RH i sindikata javnih službi ("Narodne novine" broj 84/07., dalje- TKU/07) kojim je u čl. 49. st. 4. ugovoreno da Sporazum o osnovici kao i svi sporazumi koji iz njega proistječu predstavljaju sastavni dio TKU/07. Stoga tužitelj smatra kako pitanje kolektivnog pregovaranja o Sporazumu o osnovici nije relevantno obzirom da tuženica ne dovodi u pitanje zakonitost kolektivnog pregovaranja o TK/07., a na temelju kojega je primjena takovoga Sporazuma izričito ugovorena. Dodaje i kako su Izmjene i dopune dodatka sporazumu sklopljene između istih sindikata, izuzev Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koji su sklopili Sporazum o osnovici i Dodatak sporazumu, međutim i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske je sklapanjem TKU/12 naknadno pristupio Izmjenama Dodatka Sporazumu, a da je mogućnost da sindikati naknadno kroz potpisivanje kasnijih kolektivnih ugovora ili njihovih dodataka pristupe ranije potpisanim kolektivnim ugovorima ili njihovim dodacima potvrđena u odlukama Vrhovnog suda Revr- 847/2010 i Revr-1797/2009.

8. U odnosu na prigovore tuženice kao Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama nema svojstvo kolektivnog ugovore, tužitelj ističe kako navedeni dokument ima svojstvo kolektivnog ugovora iz razloga što uređuje pitanje plaće iz radnog odnosa kao i iz razloga što je sklopljen od strane osoba koje predstavljaju stranke kolektivnog ugovora. Posebno ističe kako TKU/07 Sporazumu o osnovici izravno potvrđuje to svojstvo, a samim tim i svim sporazumima koji iz njega proizađu. Dodatak sporazumu ima svojstvo kolektivnog ugovora iz prethodno navedenih razloga, ali iz razloga što TKU/10 izričito utvrdio primjenu Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i dopuna glede visine plaće u javnim službama. U odnosu na Izmjene i dopune dodatka sporazumu, koje su i temelj ove tužbe, tužitelj navodi kako iste predstavljaju kolektivni ugovor jer su iste utvrđene TKU/12, a što dodatno potvrđuje i Arbitražna odluka od 7. prosinca 2011.

9. Tužitelj smatra kako su ispunjene pretpostavke za usklađivanje osnovice plaća u javnim službama na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, te da se odgoda uskladbe iz čl. VII. istog dokumenta ne odnosi na čl. III. nego na čl. IV. i V. Navedena odgoda iskorištena je kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, što je i potvrđeno i Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012, te smatra kako pravno nije moguće istu odgodu primijeniti na razdoblje iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

10. U tijeku postupka sud je pročitao ugovor o radu tužitelja, obračunske liste za isplatu plaće tužitelja, izračun razlike plaće tužitelja, Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., izvješća Državnog zavoda za statistiku, zaključke sa sastanka profesora pravnih fakulteta RH od 8. prosinca 2016., te ostalu dokumentaciju u spisu.

11. Tužbeni zahtjev je osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće na temelju čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

13. Među strankama nisu sporne činjenice relevantne za ovaj spor, odnosno da je tužitelj u razdoblju za koje potražuje isplatu razlike plaće bila zaposlena kod tuženice koja joj je u istom razdoblju isplaćivala plaću primjenjujući osnovicu u iznosu 5.108,84 kune, odnosno za siječanj 2017. osnovicu u iznosu 5.211,02 kuna, a što proizlazi iz ugovora o radu i platnih lista za isplatu plaće tužitelja, da je u razdoblju od potpisivanja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, tj. od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. BDP ostvario negativan rast, ukupno 12 tromjesečja, te da je PBD u drugom tromjesečju 2015. ostvario rast od 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8 % u donosu na isto razdoblje prethodne godine, a što proizlazi iz izvješća Državnog zavoda za statistiku koji su prilog tužbi.

14. U ovom postupku sporna je pravna valjanost Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, Dodatka Sporazumu te Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kao i ispunjenje uvjeta za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

15. Prije svega valja napomenuti kako tuženica u odgovoru na tužbu navodi kako je pogrešno da bi dana 13. svibnja 2009. godine sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te dana 26. listopada 2011. godine sklopljene Izmjene i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama bili sklopljeni kao dodaci, izmjene i dopune, aneksi ili bilo što slično u odnosu na Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti. Međutim, tužitelj u tužbi ne iznosi takve navode, niti spominje Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti, na koji se tužitelj poziva.

16. Između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi 26. listopada 2011. sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu kojima je izmijenjen čl. III. Dodatka Sporazuma, čl. IV. koji se odnosi na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodataka Sporazumu. Odredbom čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu određeno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Odredbom čl. VIIIc. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je da ako piše da se nešto primjenjuje, isplaćuje, povećava „za mjesec“, to znači da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata, odnosno povišica. Kako nije bilo sporno da je od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. BDP ostvario negativan rast, ukupno 12 tromjesečja, te da je PBD u drugom tromjesečju 2015. ostvario rast od 1,2 %, a u trećem tromjesečju 2015. 2,8 % u donosu na isto razdoblje prethodne godine, a aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi upravo 2 % ((1,2 + 2,8) : 2 = 2), prema stavu ovog suda, uvjeti za primjenu osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ispunjeni su u studenom 2015., te je tuženica bila dužna isplaćivati plaću tužitelju primjenjujući osnovicu iz čl. III. počevši od plaće za prosinac 2015. zaključno do plaće za siječanj 2017.

17. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, međutim, prema stavu ovog suda izostanak potpisa predstavnika jednog od sindikata koji su potpisali Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. ne utječe na valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Tuženica se poziva na odluku Vrhovnog suda RH broj Revr- 409/09, međutim, iz te odluke ne proizlazi da bi izmjene kolektivnog ugovora morale nužno biti potpisane od strane svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, već navedena odluka samo govori o tome kako pojedini sindikati ne smiju protivno zakonu biti isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Dakle, da bi navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu bile nevaljane potrebno je da navedeni sindikat bude isključen iz procesa pregovaranja o njima, a što tuženica nije dokazala. Isto se odnosi i na Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Također, odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., dalje - TKU/12) utvrđena je primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Kako je TKU/12 uredno potpisan po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iz toga proizlazi da je navedeni sindikat prihvatio navedene izmjene i dopune.

18. Tuženica navodi i kako prilikom sklapanja Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama iz 2006., Dodatka Sporazumu iz 2009. i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu iz 2011. nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori iz razloga opisanih u odgovoru na tužbu, ali za navedeno ne dostavlja nikakve dokaze.

19. U odnosu na navode tuženice kako navedeni dokumenti po svojoj pravnoj naravi nisu kolektivni ugovori zbog sadržaja koji reguliraju, sukladno odredbi članka 192. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Ovaj sud je stava kako važan dio sadržaja radnog odnosa predstavljaju i plaće koje su regulirane navedenim dokumentima.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi kako Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., kao i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju valjani kolektivni ugovor zaključen između Vlade RH i sindikata javnih službi.

21. U odnosu na vremensko važenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, budući da je ovaj sud utvrdio kako se radi o kolektivnom ugovoru, na iste se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnog ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14.) sukladno kojima se, nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Budući da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene 26. listopada 2011. s vremenskim važenjem od pet godina, uz produženu primjenu od tri mjeseca, primjena istih je istekla 26. siječnja 2017.

22. Točno je da su plaće zaposlenih u javni službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj 27/01. i 39/09.) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.), kako to navodi tuženica. Ali tuženica također smatra kako odredbe ovih zakona kojima se uređuju plaće predstavljaju kogentne odredbe, te ih nije moguće izmijeniti voljom stranaka. Navedeno ovaj sud smatra neosnovanim. Prije svega, i samim člankom 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09. i 124/09.) propisano da se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, a koji kolektivni ugovor sukladno prethodno obrazloženom predstavljaju i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu. Također, i odredbama članka 51. stavka 4. TKU/10, na pitanje visine plaće u javnim službama ugovorena je primjena Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena, dakle i Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrđeno i TKU/12. Dakle, tuženica je bila dužna obračunavati plaću tužitelja uzimajući u obzir odredbe Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu.

23. Tuženica tumači kako se odgoda uskladbe iz čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosi i na povrat osnovice reguliran u čl. III. istog dokumenta, te da je primjena osnovice iz čl. III. odgođena za dvanaest tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, koliko je trajao pad BDP-a. Ovaj sud smatra kako se čl. VII. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a što je potvrdio i Vrhovni sud u presudi broj Rev- 1111/2020-2.

24. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev za isplatom 4.851,89 kuna visinu kojeg opunomoćenica tuženice na ročištu održanom 13. rujna 2022. nije osporila. Stoga je, nalazeći tužbeni zahtjev osnovanim, tuženici naloženo isplatiti tužitelju 4.851,89 kuna, kao pod točkom I. izreke presude za sve plaće od veljače 2016. do siječnja 2017.

25. Tuženica je istaknula prigovor zastare za sva novčana potraživanja za koje je protekao zastarni rok od 5 godina, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do datuma podnošenja tužbe. Budući je tužba tužitelja predana ovom sudu 22. veljače 2021., a najstarije potraživanje dospijeva 16. ožujka 2016. zastara nije nastupila niti za jedan iznos koji tužitelj potražuje.

26. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 75/15., 29/18. i 126/12.) na način pobliže naveden u izreci ove presude.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i odredbi čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.

– dalje u tekstu: ZPP). Trošak svake pojedine radnje odmjeren je u skladu s vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja radnje. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku, pa tako za sastav tužbe tužitelju pripada pravo na 50 bodova (sukladno odredbi Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.

– dalje u tekstu: OT), za sastav podneska od 5. srpnja 2021. – 50 bodova (Tbr. 8. točka 1. OT), za zastupanje na ročištu održanom 13. rujna 2022. – 50 bodova (Tbr. 9. točka 1. OT), odnosno ukupno 150 bodova. Kako vrijednost boda sukladno Tbr. 50. OT iznosi 10,00 kuna, tužitelju pripada pravo na 1.500,00 kuna. O trošku za pristup ročištu za objavu presude sud nije odlučivao u presudi iz razloga što je zatraženi trošak u ovom trenutku još nije nastao i neizvjesno je hoće li nastati. Sud smatra kako su svi navedeni troškovi bili potrebni za vođenje parnice. Na sve priznate troškove dosuđena je i zatezna kamatu prema stopi iz čl. 29. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22.) o čemu je odlučeno kao u točki II izreke presude.

28. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 26. rujna 2022.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi u jednom primjerku nadležnom županijskom sudu putem ovog suda.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave presude na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pisanog otpravka presude.

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. tužitelju po opunomoćeniku

2. tuženoj

Nakon pravomoćnosti:

1. poreznoj upravi