Poslovni broj: 3 UsI- 3751/21-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić, uz sudjelovanje Ljiljane Lijić zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. J. pok. S., D. M., …., kojeg zastupa opunomoćenica T.

G. odvjetnica u S., …, protiv tuženika Ministarstva obrane

Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ „C.“, nakon usmene i javne rasprave zaključene 16. rujna 2022., a objavljene 26. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/21-…, URBROJ: 512-2501-… od 27. listopada 2021., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva obrane, Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/21-…, URBROJ: 512-2501… od 27. listopada 2021., odbijena je žalba N. J., ovdje tužitelja, podnesena protiv Rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane S., KLASA:UP/I-561-01/21-…, URBROJ: 512M2-6510… od 15.

srpnja 2021.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane S., KLASA:UP/I-561-01/21-…, URBROJ: 512M2-6510-… od 15. srpnja 2021., odbijen je zahtjev N. J., ovdje tužitelja, kojim traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ C. u u razdoblju od 20.09.1991. do 18.03.1992.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je bio pripadnik oružanog odreda Mjesne zajednice C. koji je bio zadnja crta obrane prema Č. i M. P., pa da stoga

neosporno proizlazi da je tužitelj aktivno sudjelovao u obrani suvereniteta RH. Da je na temelju Naredbe Narodne obrane o prenošenju mjera pripravnosti Klasa: …. od 2. prosinca 1991. Izvršno vijeće Općine S. na 48. sjednici održanoj

4. prosinca 1991. izdalo naredbu o provođenju I. (prvih) mjera III. stupnja pripravnosti Klasa: 022-05… dana 4. prosinca 1991. za Mjesnu zajednicu C.. Da je Štab

Mjesne zajednice C., pa tako i tužitelj, u navedenom razdoblju bio pod direktnim zapovjedništvom Vojnog odsjeka u S. pod nadređenim Z. H..

Stoga, da drugostupanjsko tijelo pogrešno navodi da tužitelj nije ispunio zakonom propisane pretpostavke iz odredbe članak 3. stavak 1. ZOHBDR-a jer da je bio u sastavu Štaba Mjesne zajednice C. i kao takav pružao otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom od 20. rujna 1991. do 18. ožujka 1992., dakle da je bio izravno angažiran više od 100 dana kao pripadnik borbenog sektora.

4. Nadalje navodi da sukladno članku 179. ZOHBDR-a Ministarstvo obrane u svojoj službenoj evidenciji čuva podatke o popisu Štaba NZ MZ C., pa da je sukladno tome tužitelj upisan u službenoj evidenciji Ministarstva obrane i da ostvaruje sve uvjete da mu se prizna status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Da je Općina S., Mjesna zajednica C. na temelju UB-…. Klasa: …. od 18. svibnja 1992. donijela odluku o utvrđivanju sudionika Domovinskog

rata izvan postrojbi hrvatske vojske te da su prema toj odluci svjedoci N. B., M. S., I. S., I. J. i A. D.bili članovi Savjeta kriznog

štaba, Štaba narodne zaštite i Štaba civilne zaštite te da su prema svojoj nadležnosti evidentirali članove i učesnike u Domovinskom ratu. Stoga da je netočna tvrdnja da izjave ovih svjedoka ne bi bile bitne za meritorno rješavanje ovog predmeta. Kao dokaz na navedne tvrdnje predlaže izvršiti pregled preslika Naredbe od 4. prosinca 1991. koja se nalazi u spisu predmeta, na pregled preslika Naređenja za provođenje plana pripravnosti Narodne obrane Skupštine Općine S., Izvršnog vijeća broj … od 7. rujna 1991. koja se nalazi u spisu predmeta, pregled preslika Zapisnika

Kriznog štaba Mjesne zajednice C. od 31. svibnja 1992.g. broj … koji se nalazi u spisu predmeta, pregled izjava svjedoka N. B., M. S., I.

S., I. Jo. i A. D., koje se nalaze u spisu predmeta, te izvesti

dokaz saslušanjem naprijed navedenih svjedoka čije se adrese nalaze u izjavama. Slijedom naprijed navedenog, tužitelj ističe da je tijekom postupka dokazao da su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 3. st. 1. ZOHBDR-a, a što da su i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo propustili utvrditi te da su na tako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenili materijalno pravo. Stoga je predložio da Sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženog tijela KLASA: UP/II-561-01/21-…., URBROJ: 512-2501-… od 27. listopada 2021.

5. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 6. lipnja 2022. osporilo je tužbene navode tužitelja navodeći da je postupak koji je prethodio pobijanom rješenju proveden sukladno pravilima Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), da su utvrđene sve činjenice koje su pravno relevantne za rješavanje konkretne upravne stvari, da je pravilno primijenjeno materijalno pravo te je stoga ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja.

6. Tuženo tijelo je citiralo odredbe čl. 3., te čl. 179. st. 1. točku a ) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 20/10,143/12, 94/16 i 29/17, dalje ZHBDR-a), navodeći da su odredbom čl. 3. st. 1. i st. 2. ZOHBDR-a jasno propisani kumulativni uvjeti za ostvarivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a koje uvjete da tužitelj ne ispunjava budući da se aktivnosti koje je tužitelj obavljao ne mogu podvesti pod sudjelovanje u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu čl. 3. stavka 1. ZOHBDR-a koji podrazumijeva oružan otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom budući da tužitelj nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

7. Također je navelo da je Područni odsjek za poslove obrane S. izvršio uvid u bazu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata „IS-PU" te da je utvrđeno da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za bilo koje razdoblje Domovinskog rata i s bilo koje osnove. Da je tužitelj odslužio vojni rok i da je imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu. Da je navedeni Područni odsjek izvršio uvid u popis pripadnika Štaba NZ MZ C. te da je utvrdio da je tužitelj evidentiran na navedenom popisu, pod rednim brojem 7. Da je uvidom u zahtjev tužitelja razvidno da je u traženom razdoblju vršio obuku rukovanja naoružanjem, da je bio raspoređen na punktove za blokade, da je stražario, patrolirao i osmatrao cijelim selom (gustirna, crkva, škola, stočarski putevi), te da je u svom zahtjevu naveo da je kao pripadnik NZ, na punktovima MZ C. bio izložen neprijateljskim napadima i pogibelji.

8. Da su spisu predmeta priložene izjave svjedoka l. S., M.

S., A. D., N. B. i I. J., koji svjedoci su u bitnom,

potvrdili navode tužitelja te istakli kako je tužitelj, kao vođa grupe, zadužio i nosio oružje te da je stražario na punktovima. Da je iz službene evidencije Ministarstva obrane razvidno da svjedoci I. J. i N. B. također nisu ostvariti status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za isto razdoblje i kroz pripadnost istom odredu NZ. Stoga da nisu kvalificirani svjedoci u ovoj upravnoj stvari.

9. Također je navelo da suprotno navodima iz tužbe tuženo tijelo smatra da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev tužitelja, pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Da nije sporno da je tužitelj bio pripadnikom Narodne zaštite i time doprinio u Domovinskom ratu, međutim da kao pripadnik odreda Narodne zaštite u spornom razdoblju nije bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u smislu članka 3. stavka 1. točke b. ZHBDR-a, te da nije sudjelovao u obrani suvereniteta RH u razdoblju i na način propisan odredbom članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a budući da se opisane aktivnosti (raspoređivanje, stražarenje, ophodnje i slično) ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru ili djelovanju u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojišnicu).

10. Slijedom navedenog, a kako tužitelj ni u tužbi nije ponudio pravno relevantne razloge zbog kojih bi ova upravna stvar bila drugačije riješena, tuženo tijelo je predložilo da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 16. rujna 2022. zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala u navodima tužbe te predloženom dokaznom prijedlogu za saslušanjem predloženih svjedoka, dok je opunomoćenik tuženika ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu te navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, protiveći se predloženom izvođenju dokaza saslušanjem predloženih svjedoka kao suvišnom.

12. Na temelju ocjene rezultata provedenog upravnog postupka koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio predloženo izvođenje dokaza saslušanjem predloženih svjedoka N. B., M. S., I. S., I.

J. i A. D., na predložene okolnosti, kao suvišan, ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti bez izvođenja predloženog dokaza.

13. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

14. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je popisala i zatražila trošak zastupanja tužitelja.

15. Tužba tužitelja nije osnovana.

16. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-561-01/21-…, URBROJ: 512-2501-… od 27. listopada 2021.

17. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane S., KLASA:UP/I-561-01/21-…, URBROJ: 512M2-6510-… od 15. srpnja 2021., odbijen zahtjev N. J., ovdje tužitelja, za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ C. u u razdoblju od 20.09.1991. do 18.03.1992.

18. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito odbijen zahtjev tužitelja da mu se utvrdi status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ C. u razdoblju od 20.09.1991. do 18.03.1992. godine u smislu odredbe čl. 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 20/10,143/12, 94/16 i 29/17, dalje ZHBDR-a).

19. Odredbom članka 3. stavkom 1. ZHBDR-a je propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i

f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2., istog članka, je propisano da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu. Stavkom 4., istog članka, je propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.

20. Odredbom čl. 179. st. 1. toč. a) propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

21. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

22. Ovo stoga što je iz podataka spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja kao nesporno utvrđeno i to uvidom u raspoloživu dokumentaciju da je tužitelj evidentiran na popisu pripadnika Štaba NZ MZ C. pod rednim brojem 7., da je tužitelj u navedenom razdoblju od 20.09.1991. do 18.03.1992. vršio obuku rukovanja naoružanjem, da je bio raspoređen na punktove za blokade, da je stražario, patrolirao i osmatrao cijelim selom (gustirna, crkva, škola, stočarski putevi), a kako je to tužitelj naveo u svom zahtjevu od 10. ožujka 2021., a što su potvrdili i svjedoci N. B., M. S., I. S., I. J. i A. D. u svojim izjavama koje

su priložene spisu tuženog tijela, a koja činjenična utvrđenja među strankama nisu sporna.

23. Među strankama je sporna isključivo primjena prava, odnosno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravno stvari pravilno primijenjena odredba čl. 3. st. 1. toč. b. ZOHBDR-a.

24. Valja istaći da je naprijed citiranim kogentnim zakonskim odredbama propisano i taksativno navedeno kojim kategorijama osoba se omogućuje utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata te je nužno da se kumulativno utvrdi institucionalna pripadnost borbenom sektoru naoružanih odreda Narodne zaštite najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te u tom periodu i kontinuirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

25. Dakle, neophodno je da naprijed navedene pretpostavke budu kumulativno ispunjene, a što u konkretnoj upravnoj stvari, nije slučaj, radi čega tužbeni navodi tužitelja u svezi s već izvedenim dokazima nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari obzirom na činjenicu da tužitelj nije bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u smislu članka 3. st. 1. toč. b ZHBDR-a, niti je sudjelovao u obrani suvereniteta RH u razdoblju i na način propisan odredbom čl. 3. st. 2. ZHBDR-a u traženom razdoblju.

26. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudi Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-3680/20-2 od 7. listopada 2020. koja je donesena u predmetu s istim činjeničnim i pravnim osnovom.

27. Pored svega naprijed navedenog, valja istaći da je tužitelj svojim radom i angažmanom nesporno dao svoj doprinos u obrani suvereniteta RH, međutim opisanim djelovanjima u traženom razdoblju, nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke čije ispunjenje zakon kumulativno propisuje.

28. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja po ocijeni ovog Suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, nisu povrijeđena pravila postupka niti je pogrešno primijenjen pravni propis, slijedom čega nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja.

29. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

30. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12,152/14 i 29/17), odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke.

31. Budući da tužitelj nije uspio u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo na temelju odredbe članka 79. st. 2. ZUS-a odbiti zahtjev opunomoćenika tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan te odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 26. rujna 2022.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

- tužitelju po opunom.

- tužitelj je oslobođen od plaćanja pristojbi po čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama i to u iznosu od 400,00 kn / 53,09 EUR kn za tužbu i 500,00 kn/ 66,36 EUR (fiksni tečaj konverzija 7,53450 za presudu

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti - u

spis

- kal. pravom. 30.11.2022.