REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Psp-40/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice D. R., OIB ………, iz, koju zastupa punomoćnik N. J., odvjetnik u S., protiv tužene T. M., OIB, iz, koju zastupa punomoćnica J. F., odvjetnica u S., radi smetanja posjeda, nakon održane glavne I javne rasprave zaključene 4. srpnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice te tužene i njezine punomoćnice, na ročištu radi objave dana 26. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužena počinila čin smetanja posjeda tužiteljice na unutarnjem stubištu koje služi za međukatnu povezanost zgrada izgrađenih na nekretninama oznake čest. zgr. Z.U. i čest. zgr. Z.U. K.O.

, anagrafskih oznaka K., i, na način

da je to unutarnje stubište porušila i na istom mjestu podigla zid.

II Nalaže se tuženoj, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da poruši zid izgrađen unutar zgrada izgrađenih na nekretninama oznake čest. zgr. Z.U. i čest. zgr. Z.U. K.O.

, anagrafskih oznaka K., i te

sagraditi unutarnje stubište, dok je u protivnom to ovlaštena uraditi tužiteljica o trošku tužene te se tuženoj zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće."

II Odbija se prijedlog radi određivanja privremene mjere koji glasi:

"1. Nalaže se protivniku osiguranja, od dana donošenja ovog rješenja o određivanju privremene mjere, obustaviti sve radove na zgradama izgrađenim na nekretninama oznake čest. zgr. Z.U. i čest. zgr. Z.U. K.O.

, anagrafskih oznaka K., i te se

zabranjuje protivniku osiguranja i svim trećim osobama koje bi mogle postupati po njegovom nalogu, izvođenje građevinskih radova te poduzimanje ikakvih promjena na tim zgradama.

2. Ako se protivnik osiguranja nastavi ponašati protivno svojoj obvezi koja mu je naložena u točki 1. ovog rješenja, odnosno ako se ne pokori nalogu suda, sud će mu izreći novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 kn i u slučaju potrebe zaprijetiti mu takvim novim kaznama te ih izricati sve dok ne postupi po nalogu suda.

3. Privremena mjera iz točke 1. ovog rješenja traje do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi smetanja posjeda koji se vodi između stranaka pred ovim sudom.

4. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovršnost.

5. Nalaže se protivniku osiguranja naknaditi predlagatelju osiguranja troškove ovog postupka osiguranja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."

III Nalaže se tuženoj, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 5.972,80 kn/792,73 eur sa zateznom kamatom koja na označeni iznos teče od dana donošenja odluke do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena.

Obrazloženje

1. Dana 9. travnja 2020. zaprimljena je putem pošte tužba kojom je tužiteljica ustala protiv tužene radi smetanja posjeda kuće u K., ,

izgrađene na nekretninama oznake čest. zgr. Z.U. i čest. zgr. Z.U.

K.O.. Navodi kako je posjednica označenog objekta, dok je tužena posjednica susjedne kuće u ulici, izgrađene na čest. zgr. Z.U.

K.O. te kako se radi o dvojnom objektu povezanom unutarnjim

stubištem koje služi za međukatnu povezanost obje stambene jedinice. Dodaje kako je prilikom dolaska u K. 10. ožujka 2020. saznala kako je tužena mimo njezinog znanja, odnosno samovlasno i protupravno porušila ovo stubište i na tom mjestu podigla zid, čime ju je u potpunosti isključila od dotadašnjeg njegovog suposjeda i onemogućila u pristupu gornjim etažama svoje kuće. Slijedom iznijetog, podnijela je zahtjev za posjedovnom zaštitom i prijedlog radi određivanja privremene mjere koji su sadržajno praktički istovjetni izreci ovog rješenja.

2. U svom odgovoru od 18. lipnja 2020. tužena je učinila nespornim tužiteljicu kao posjednicu predmetne kuće i činjenicu da kuće stranaka predstavljaju dvojni objekt povezan unutarnjim stubištem za međukatnu povezanost njihovih stambenih prostora, ali je osporila tužbu zbog njezine izvandobnosti te osporila navode da bi samovlasno i protupravno počinila čin smetanja posjeda, uz obrazloženje kako je radove izvela u dobroj vjeri te prema dogovoru i uz suglasnost tužiteljičinog sina kao suposjednika.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 31. ožujka 2020., fotografija priloženih uz tužbu, geodetske situacije od 5. srpnja 2019., očevidom održanim na licu mjesta 9. listopada 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R., pregledom njegovog nalaza od 8. siječnja 2021. i dopune vještva od 20. kolovoza 2021., ZK spisa ovog suda br. Z-10914/18, saslušanjem svjedoka M. K. C., V. V., Z.

B., M. L. i R. A. te tužiteljice i tužene kao parničnih

stranaka. Pismena koja je tužena priložila uz podnesak od 12. listopada 2020. nisu uzeta u obzir primjenom odredbe iz čl. 299. st. 3. ZPP, jer ih je dostavila nakon zaključenja prethodnog postupka 21. srpnja 2020., a na ročištu održanom 23. veljače 2021. nije iznijela opravdane razloge, kako to propisuje odredba iz čl. 299. st. 2. ZPP.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, dok je neosnovan prijedlog radi određivanja privremene mjere.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li predmetna tužba podnesena u zakonom propisanom roku, utvrditi pitanje posljednjeg mirnog posjeda predmetne nekretnine, a pored svega predstavljaju li radovi tužene čin smetanja tužiteljičinog posjeda.

7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

8. Odredbom iz članka 441. ZPP propisano je kako će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

9. Odredbom iz čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano je kako pravo na zaštitu posjeda ima osoba koju drugi samovlasno smeta u tom posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. istog članka. Odredbom iz čl. 22. st. 1. propisano je kako je samovlasno smetani posjednik ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući utvrđenje čina smetanja njegova posjeda, naređenja uspostave ranije posjedovnog stanja, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće. Odredbom iz čl. 24. st. 1. propisano je kako je svaki suposjednik ovlašten štiti suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način obavljanja faktične vlasti.

10. U svrhu pregleda nekretnine koja je predmet spora i njezine identifikacije, proveden je očevid na licu mjesta 9. listopada 2020., kojom prilikom je utvrđena nesporna činjenica kako su parnične stranke posjednice objekata koji se nadovezuju,

odnosno izgrađeni u nizu, a položeni u gradu K., tako da je tužiteljičin u ulici , a tužene u ulici. Do kuće tužiteljice koja se sastoji

od prizemlja i dva kata pristupa se kroz ograđeno dvorište, a njezin objekt je u uređenom i funkcionalnom stanju, dok je objekt tužene istovjetne katnosti, ali u fazi izvođenja građevinskih i zanatskih radova. Tužiteljica je kao predmet spora pokazala novoizgrađeni zid od cigle koji fizički razdvaja objekte parničnih stranaka u prostoru unutarnjeg stubišta i istodobno onemogućava tužiteljicu pristupiti iz prizemlja drugom katu svoje kuće, dok se na njezinu prvu etažu pristupa novim drvenim stubištem i kroz novootvoreni ulaz u zidu prizemlja. Ovom prilikom je istaknula kako je taj ulaz i drveno stubište izgradila naknadno, a sve kako bi mogla pristupiti na svoju prvu etažu.

11. Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 8. siječnja 2021. identificirao pokazanu nekretninu i sve što je prilikom očevida zatečeno te utvrdio kako su kuće stranaka položene na nekretninama oznake čest. zgr. i

čest. zgr. K.O., kako je tužiteljičina kuća položena na zapadnoj, a kuća

tužene na istočnoj strani te kako se radi o objektima starije gradnje. Također je utvrdio kako objekte stranaka dijeli novi zid od cigle te kako se iz prizemlja tužiteljice, u kojoj je kuhinja s blagovaonicom i sanitarnim čvorom, ne može pristupiti na drugi kat, već isključivo na prvi kat i to drvenim stubištem. Na skici lica mjesta vještak je nekretnine stranaka označio slovima i žutom bojom, a sporni zid omeđio slovima A-B i označio crvenom bojom. Na njegovo vještvo tužiteljica je iskazala primjedbu u odnosu na dio u kojem označava širinu drvenog stubišta, odnosno kako je prostor između predmetnog zida i starog zida širine 0,68 m, međutim vještak je u svom očitovanju od 20. kolovoza 2021. ustrajao u iznesenoj dimenziji, a sud njegov nalaz prihvaća kao stručan i objektivan.

12. Na okolnost utvrđenja pravodobnosti predmetne tužbe, posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja, saslušani su svjedoci M. K. C., V.

V., Z. B., M. L. i R. A., koji u bitnom potvrđuju

navode iz tužbe i iskaz tužiteljice. Naime, poznato im je kako je tužiteljica prije izgradnje spornog zida boravila u svojoj kući u vremenu lipanj - studeni 2019., kako ju je posjedovala u cijelosti, a na prvi i drugi kat nesmetano pristupala iz prizemlja starim unutarnjim dvokrakim drvenim stubištem kojim se koristila i tužena radi pristupa gornjim etažama svog objekta. Svjedokinja K. C. navodi kako

je u ožujku 2020. vidjela izvođenje građevinskih radove na objektu tužene i radnike koji su odlagali značajne količine materijala i alata na prostoru tužiteljice. Nakon nekoliko dana o tome je telefonskim putem obavijestila tužiteljicu koja je stigla u Komižu u drugoj polovini ožujka 2020. Svjedokinja L. tvrdi kako je 10. ožujka 2020. u njezinu kuću pristupila vidno uznemirena tužiteljica i obavijestila je o izgrađenom spornom zidu, što je i sama utvrdila nakon što su otišle na lice mjesta. Svjedok B. navodi kako je istog dana pristupio u kuću tužiteljice i zatekao srušeno stubište i sporni zid koji je sprječavao komunikaciju iz prizemlja. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti iz razloga što se radi o rodbini (K. C.) i susjedima (L. i B.), ali i odvjetniku (V.) koji je zastupao tužiteljicu u

sudskom postupku koji se vodio prije spornih događaja, stoga je logično i očekivano da su imali neposredna i objektivna saznanja o nekretnini o kojoj su govorili i okolnostima njezinog korištenja prije spornih radova pa tako i u odnosu na odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari. Također je za navesti kako su iskazi svjedoka L. i

B. kronološki točni kada govore o točnom datumu saznanja za zid, jer L.

kao razlog svog boravka u K. navodi parnični postupak koji se pod poslovnim brojem Psp-104/2018 vodio pred ovim sudom i zbog kojeg je u Komiži 11. ožujka 2020. održan očevid na licu mjesta, a upravo je isti raspravni sudac proveo taj dokaz i istodobno saslušao B. kao svjedoka. U svakom slučaju, svjedocima se poklanja vjera u cijelosti, uz napomenu kako tužena ne prilaže dokaze kojima bi njihove navode osporila ili ih kako dovela u sumnju, već suprotno tome, i sama u svom iskazu potvrđuje kako je tužena stigla u K. 10. ožujka 2020. Uzimajući u obzir kako je faktičko stanje nakon gradnje spornog zida i rušenja pristupnog stubišta moguće utvrditi isključivo iz prostora objekata stranaka, jasno je kako je tužiteljica o opsegu ovih radova i njihovim posljedicama saznala tek označenog dana.

13. Slijedom iznijetog, nedvojbeno je kako je predmetna tužba, zaprimljena 9. ožujka 2020. (preporučeno putem pošte), podnesena u zakonom propisanom roku

od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja, stoga se ovaj prigovor tužene drži neutemeljenim. Također je nedvojbeno utvrđeno kako je tužiteljica prije spornih događaja bila u posljednjem samostalnom i mirnom posjedu kuće u cijelosti, jer je prije gradnje zida nesmetano koristila dvokrako stubište radi pristupa prvom i drugom katu kuće, a ta faktička vlast u odnosu na objekt bez sumnje je posljednji put konzumirana prilikom njezinog boravka u studenom 2020. U svakom slučaju, parnične stranke bile su u suposjedu dvokrakog stubišta, a tužena ne čini spornim kako su radovi na njegovom rušenju i gradnji zida poduzeti po njezinom nalogu i u njezinu korist. Što se tiče navoda kako su ti radovi izvedeni uz znanje i suglasnost tužiteljice, valja navesti kako na tu okolnost nije priložila niti jedan dokaz, a iz stanja u spisu proizlazi suprotan zaključak. Naime, u situaciji kada tužiteljica osporava iznesene tvrdnje, valjalo je cijeniti iskaz njezinog sina R. A., kada spominje kontakte s tuženom i razgovore o fizičkom odvajanju objekata stranaka. Ovaj svjedok potvrđuje kako mu je ideja tužene o fizičkoj diobi i stvaranju posebnih stambenih cjelina bila prihvatljiva i dobrodošla u budućnosti, ali tomu dodaje kako joj je jasno dao do znanja kako nije vlasnik kuće i kako joj ne može dati suglasnost za izvođenje radova. Konačno, navodi kako je tužena na kraju radove izvela bez suglasnosti tužiteljice, a na temelju njegovog kazivanja sud ne dvoji kako su tužena i svjedok, ali i parnične stranke neposredno, razgovarale o interesima i planovima u smjeru podjela dvojnog objekta te radovima koje je potrebno izvesti u cilju potpunog posjedovnog i funkcionalnog razdvajanja. Međutim, ta činjenica sama po sebi, ne znači da je tužiteljica dala tuženoj suglasnost da sruši stubište i da istodobno izgradi zid kojim joj je zatvoren prostor u prizemlju i u potpunosti onemogućen pristup do ostalih etaža kuće. Sve izneseno jasno upućuje kako je tužena spornim radovima samovlasno u potpunosti isključila tužiteljicu od dotadašnjeg suposjeda stubišta, a nema dokaza koji bi ukazivali na suprotan zaključak, stoga se njezine tvrdnje na ovu okolnost drže neutemeljenim i proizvoljnim.

14. U skladu s iznesenim, predmetna tužba ima valjanog činjenično i zakonskog uporišta u citiranim odredbama ZV, stoga tužiteljica kao suposjednica ima pravo na sudsku zaštitu, radi čega je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja smetanja posjeda i uspostave ranijeg stanja rušenjem zida i gradnjom novog stubišta, valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke rješenja.

15. Što se tiče prijedloga radi određivanja privremene mjere, za navesti je kako je tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, ali ne i vjerojatnom opasnost da bi bez takve mjere tužena spriječila ili znatno otežala ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenila postojeće stanje stvari ili učinila vjerojatnim kako je ta mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nastanka prijeteće nenadoknadive štete, kako to propisuje odredba iz čl. 346. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20). Naime, sud je prilikom očevida utvrdio kako je tužena zastala s izvođenjem radova, a postojeće stanje već je promijenjeno rušenjem stubišta i gradnjom zida, što znači da privremena mjera nema svrhe, radi čega je ovaj prijedlog tužiteljice odbijen u cijelosti, kako je odlučeno u točki II izreke rješenja.

16. S obzirom na ishod ove parnice, odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 5. ZPP., jer je tužiteljica uspjela u cijelosti sa zahtjevom postavljenim radi utvrđenja smetanja posjeda i njegove zaštite, a nije uspjela u odnosu na predloženu privremenu mjeru, što je razmjerno neznatan dio zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi. S tim u vezi, priznat joj je trošak jednokratne nagrade njezinom punomoćniku u iznosu od 2.000,00 kn, u skladu s Tbr. 7. toč. 2. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT), koji je valjalo uvećati za 25% PDV te trošak očevida i geodetskog vještačenja u iznosu od 3,472,80 kn (372,80 kn i 3.100,00 kn). Dakle, priznat joj je trošak u iznosu od 5.972,80 kn, a nije priznat zahtjev za naknadom sudske pristojbe,

jer nije postavljen u skladu s odredbom iz čl. 164. st. 2. ZPP, po kojoj je stranka dužna navesti točno određeni trošak za koji traži naknadu, već paušalno. Što se tiče više zatraženog zahtjeva za naknadu očevida i vještačenja u iznosu od 27,20 kn, taj iznos nije utrošen, stoga će biti vraćen tužiteljici, radi čega nije priznat. Ukupan iznos novčane obveze valjalo je dvojno iskazati u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (5.972,80 kn / 7,53450 = 729,73 EUR), kako je i odlučeno u točki III izreke rješenja.

Split, 26. rujna 2022.

Sudac

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.