Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB 77561654785

Poslovni broj: 1 P Ob-106/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A

i

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima po sucu Ivanu Katičiću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice V. F. iz O., A. W., OIB: … dalje u tekstu: tužiteljica), zastupana po punomoćniku N. K. D., odvjetnici u O., protiv tuženika- protutužitelja M. F. iz J., I. Z., OIB: …(dalje u tekstu: tužitelj), zastupan po punomoćniku N. B., odvjetnici u V., radi utvrđenja bračne stečevine, nakon zaključene glavne rasprave 1. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 26. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice V. F., OIB: …, iz O., A. W. i tuženika M. F., OIB: … iz J., I. Z., na jednake dijelove, svakog u ½ idealnog dijela, čine nekretnine uknjižene u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Vinkovcima, zk.ul.br. … k.o. …, J. i to

- k.č.br. …, u naravi … površine 395 m2,

- k.č.br. …, u naravi … površine 707 m2 i

- k.č.br. …, naravi … površine 1376 m2

ukupne površine 2478 m2, a što je tuženik M. F. dužan priznati i tužiteljici izdati valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva u roku 15 dana, u protivnim će istu zamijeniti ova presuda.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tužiteljici-protutuženoj V. F., O., A. W., OIB … isplatiti tuženiku-protutužitelju M. F., J., I. Z., OIB … iznos od 29.352,57 kn sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da naknadi tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe".

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da su stranke bile u braku, koji je razveden rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj: R1 Ob-479/2020-4 od 30. ožujka 2021.

1.1. Navodi da su za vrijeme trajanja braka stekli nekretninu koja je uknjižena u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Vinkovcima, zk.ul.br. …, k.o. …, J. i to: k.č.br. ., u naravi … površine 395 m2, k.č.br. …, u naravi … površine 707 m2 i k.č.br. …, naravi … površine 1376 m2, ukupne površine 2478 m2, te da je ova nekretnina uknjižena na ime tuženika.

1.2. Tužiteljica navodi da predmetna nekretnina predstavlja braćnu stečevinu stranaka, pa predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka i da su stranke suvlasnici navedene nekretnine u ½ dijela svaki.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje tužbeni zahtjev, te navodi da tuženik nije dao povod za tužbu i priznao je tužbeni zahtjev prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, pa smatra neosnovanim zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška, te predlaže sudu obvezati tužiteljicu na naknadu troškova tuženiku.

2.1. Tuženik također navodi da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice podigle dva kredita kod S. d.d. Z. i to temeljem Ugovora o kreditu broj: … od 4. prosinca 2013. u iznosu od 79.000,00 kuna, te temeljem Ugovora o kreditu: … od 16. svibnja 2014. u iznosu od 7.000,00 eura.

2.2. Navodi da je od prestanka bračne zajednice pa do njihove otplate kredite samostalno otplaćivao tuženik, pa je tako tuženik od prestanka bračne zajednice pa do otplate kredita platio ukupno 39.788,19 kuna temeljem Ugovora o kreditu broj: …, od čega na obvezu tužiteljice otpada polovina navedenog iznosa tj. iznos od 19.894,09 kuna, a za otplatu kredita broj 268049 tuženik je od prestanka bračne zajednice otplatio iznos od 18.916,97 kuna, te mu tužiteljica duguje polovinu navedenog iznosa tj. iznos od 9.458,48 kuna.

2.3. Tuženik navodi da mu po oba kredita tužiteljica duguje iznos od 29.352,57 kuna, te je podnio protutužbu kojom traži da mu tužiteljica isplati iznos od 29.352,57 kuna, zajedno sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe.

3. Očitujući se na navode iz odgovora na tužbu tužiteljica navodi da se tužiteljica u više navrata usmeno obraćala tuženiku sa zahtjevom da joj daruje ½ predmetne nekretnine, no tuženik je to uporno odbijao učiniti, stoga tužiteljica nije imala drugog načina nego ostvariti svoja prava putem suda. Također navodi da je tuženik je do sada imao dovoljno vremena darovati izvansudskim putem i urediti imovinske odnose s tužiteljicom, no on je to odbijao učiniti. Radi navedenog tužiteljica smatra da tuženik nema pravo na naknadu troškova.

4. Očitujući se na protutužbu tužiteljica navodi da se protivi protutužbi jer joj nije poznato da je tuženik podigao dva kredita niti kada ih je otplatio.

5. Na ročištu od 6. travnja 2022. tuženik osporava da mu se prije podnošenja tužbe tuženica obraćala radi prijenosa prava vlasništva na ½ dijela predmetnih nekretnina

6. Odredbom članka 331. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje u tekstu ZPP), propisano je da ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

7. Budući je tuženik u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev, to je sud donio odluku kojom prihvaća tužbeni zahtjev, kako je navedeno u točki I. izreke presude.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao izvadak iz zemljišne knjige (list 4. spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-479/2020-4 od 30. ožujka 2021. (list 5.-13. spisa), ugovori o kreditu (list 28.-29. spisa), potvrde plaćanja (list 30.-31. spisa), potvrda (list 32. spisa), prometna kartica po kreditu broj 259959 (list 63.-69. spisa), prometna kartica po kreditu broj … (list 71.-77. spisa), te je saslušao parnične stranke.

9. Na temelju ocjene provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da protutužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Tijekom postupka nije sporno da su stranke bile u braku i da je bračna zajednica prestala u siječnju 2020.

10.1. Također nije sporno da je tuženik nakon prestanka bračne zajednice otplatio dugovanje po dva kredita u ukupnom iznosu od 58.705,16 kuna.

11. Sporno je da li je tuženik iznose od podignutih kredita iskoristio za potrebe bračne zajednice, te je li tužiteljica dužna tuženiku isplatiti polovicu iznosa koji je tuženik platio na otplatu kredita nakon prestanka bračne zajednice.

12. Uvidom u ugovore o kreditu i potvrdu S. d.d., Z. utvrđeno je da je tuženik sa S. d.d., Z. sklopio ugovor o kreditu broj: …, 4. prosinca 2013. na iznos od 79.000,00 kuna i ugovor o kreditu broj: …, 16. svibnja 2014. na iznos od 7.000,00 eura.

13. Uvidom u potvrde plaćanja i prometne kartice po kreditima utvrđeno je da je tuženik otplatio dugovanja po navedenim kreditima i to po kreditu broj: … u iznosu od 39.788,19 kuna 19. prosinca 2019., te po kreditu … u iznosu od 18.916,97 kuna.

14. Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica je izjavila da je bila u braku sa tuženikom, te da nakon prekida bračne zajednice nisu ostvarivali nikakav kontakt, ali je ona preko zajedničkog djeteta M. F. poručila tuženiku da vidi što će biti s nekretninama, a M. F. je njoj rekao da je tuženik poručio da će se to sve vidjeti na sudu. Navela je da joj je poznato da je tuženik podigao kredit u banci 2005., ali nema saznanja o kreditima od 4. prosinca 2013. i 16. svibnja 2014. koji su predmet protutužbe, odnosno nema saznanja da je tuženik ove kredite podigao niti na što su utrošeni. Navela je da za vrijeme braka ona nije imala uvid u tuženikove račune. Navela je da, koliko se sjeća, za vrijeme podizanja ova dva kredita nisu imali nikakve radove ili investicije na koje bi se ovaj novac mogao potrošiti. Navela je da niti za vrijeme kada je odlazila od kuće, prilikom prestanka bračne zajednice, ni tada nije razgovarala sa tuženikom oko podijele imovine. Navela je da za vrijeme bračne zajednice ona nije bila zaposlena niti je ostvarivala prihode. Navela je da je nekada tuženik sam plaćao račune, a nekada ona, a nekada uopće nisu platili račune. Kada je ona plaćala račune novac joj je dao tuženik. Isto tako nekada je tuženik odlazio u kupovinu, a nekada ona, te kada je ona odlazila tuženik joj je dao novac. Od 2019. samo je tuženik odlazio u kupovinu. Navela je da je bračna zajednica prestala postojati krajem siječnja 2020. kada je ona napustila bračnu zajednicu.

15. Saslušan u svojstvu parnične stranke tuženik je izjavio da niti za vrijeme trajanja bračne zajednice, a niti nakon prestanka bračne zajednice tužiteljica ga nije kontaktirala u vezi podijele imovine koje su stekli u braku, a niti je o tome razgovarao sa sinom M. F.. Za namjeru tužiteljice u vezi podijele bračne imovine saznao kada je tužba podnesena sudu. Naveo je da je kredite od 4. prosinca 2013. i 16. svibnja 2014. podigao iz razloga što su bili u teškoj financijskoj situaciji te su jedva spajali kraj s krajem. Isto tako tužiteljica je bila teško bolesna odnosno imala je tumor te se liječila u Z. te mu je novac između ostalog bio potreban i za odlazak kod tužiteljice. Naveo je da se ne sjeća točno kada je tužiteljica bila u bolnici i ne može reći je li to bilo prije ili poslije dizanja kredita. Naveo je da on nije rekao tužiteljici da je podigao ove kredite, ali svi izvodi iz banke i računi su bili kod kuće te ih je tužiteljica morala vidjeti. Naveo je da je novac od ova dva kredita potrošen na svakodnevni život odnosno podmirenje životnih potreba, odnosno novac je trošio za potrebe kućanstva. Naveo je da je on bio zaposlen, a tužiteljica je bila kod kuće te kada je trebalo i ona je odlazila u trgovinu i trošilo se koliko se moglo. Novac od kredita je bio na računu, a dio kod kuće te kada je trebalo novac se je podigao.

15.1. Odgovarajući na pitanje punomoćnika tuženik je naveo da mu je prosječna plaća za vrijeme trajanja braka sa tužiteljicom bila oko 5.000,00 kuna neto, te da ova plaća nije bila dovoljna za podmirenje životnih potreba njega tužiteljice i djeteta te je znao raditi prekovremeno i odlaziti na teren. Naveo je da je novac od ovih kredita potrošen za vrijeme trajanja bračne zajednice te je potrošen na svakodnevne potrebe. Naveo je da se sjeća da su znali razgovarati oko toga da bi on podigao kredit, ali tužiteljici nije rekao da je dignuo kredit iz 2013., dok misli da je za kredit iz 2014. joj rekao jer tada nisu imali ni kune i imali su ovrhe. Naveo je da je on nakon što je digao kredit, to rekao tužiteljici.

15.2. Na pitanje suca da objasni radi čega je ranije u iskazu izjavio "da on nije rekao tužiteljici da je podigao ove kredite, ali svi izvodi iz banke i računi su bili kod kuće te ih je tužiteljica morala vidjeti", tuženik je naveo navodi da se krivo izjasnio kada je rekao da tužiteljici nije rekao da je podigao kredit, već je točno da joj je rekao nakon što je kredit podignut.

15.3. Odgovarajući na pitanje punomoćnika tužiteljice tuženik je naveo da je na teren odlazio nekada svaki mjesec, a nekada ne, te kada je bio na terenu je znao boraviti tjedan dana u mjesecu, a nekada i duže zavisno od potrebe posla. Dok je bio na terenu, plaća mu je bila veća. Dok je radio na terenu plaća mu je bila veća jer je imao više odrađenih sati te je tada mogla iznositi oko 6.000,00 kuna neto. Naveo je da za vrijeme trajanja bračne zajednice novac nije trošio na nikoga drugog osim za kućanstvo.

16. Sud je dodatno saslušao tužiteljicu koja je izjavila da joj tuženik nikada nije rekao da je podigao kredite iz 2013. i 2014., te da kod kuće nikada nije vidjela izvode iz banke ili neku drugu dokumentaciju iz koje bi mogla zaključiti da je tuženik podigao kredit. Navela je da joj tuženik nikada nije rekao da bi bilo potrebno podignuti kredit. Navela je da je za vrijeme trajanja braka tuženik rekao njoj i sinu da je trudna žena s kojom je bio u vezi izvan braka. Navela je da je točno da je bila teško bolesna i da je ležala u bolnici, a to je bilo negdje 2007. ili 2008. Navela je da su imali novčanih problema tijekom braka, a da ona nije primijetila da bi nekada u kućanstvu bilo više novaca a nekada manje. Navela je da su ona i tuženik komunicirali do prosinca 2019. kada je ona prvi puta napustila bračnu zajednicu ali se vratila nakon tjedan dana, a konačno je napustila bračnu zajednicu u siječnju 2020. Navela je da je za vrijeme dok bi tuženik bio na terenu ona imala karticu za njegov račun te je s njome plaćala u trgovini, s time da joj je tuženik karticu uzeo nekih godinu dana prije prestanka bračne zajednice.

17. Iz navedenog je vidljivo da stranke različito iskazuju o tome je li tužiteljica znala da je tuženik sklopio ugovor o kreditu te je li novac od kredita potrošen za potrebe bračne zajednice.

17.1. Naime tužiteljica je iskazala da joj tuženik nije rekao da planira podignuti kredite, a niti joj je rekao da je kredite podigao, a niti je ona za kredite saznala na bilo koji drugi način. Također je navela da nema saznanja o tome na što je tuženik potrošio novac od kredita.

17.2. Tuženik je iskazao da nije rekao tužiteljici kako je podigao kredite, ali je smatrao da je tužiteljica znala za njih jer je dokumentacija od kredita bila od kuće. Kasnije je naveo da misli da je rekao tužiteljici da je podigao kredit iz 2014. Tuženik je naveo da je novac od kredita potrošen na svakodnevni život, odnosno podmirenje životnih potreba.

18. Slijedom navedenog, saslušanjem parničnih stranaka se nije moglo utvrditi je li tužiteljica znala da je tuženik podigao sporne kredite, te je li novac od kredita potrošen za potrebe bračne zajednice.

19. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

19.1. U konkretnom slučaju tuženik traži da mu tužiteljica isplati polovicu iznosa koji je platio na ime otplate spornih kredita.

20. Odredbom članka 43. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 103/15 i 98/19., dalje u tekstu: ObZ) propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug imao prije sklapanja braka, kao i za obveze koje je samostalno preuzeo nakon sklapanja braka, a koje se ne odnose na tekuće potrebe bračne i obiteljske zajednice, ne odgovara drugi bračni drug.

21. Odredbom članka 44. stavka 1. ObZ propisano je da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom.

22. Slijedom toga, da bi tužiteljica bila u obvezi isplatiti tuženiku polovicu iznosa koji je tuženik platio na ime otplate kredita, potrebno je da novac od kredita potroše na potrebe obiteljske zajednice.

23. Na ovu okolnost su stranke predložile jedino dokaz saslušanja parničnih stranaka, a nakon provođenja ovog dokaza i dalje je ostalo neutvrđeno je li tuženik rekao tužiteljici da je podigao ove kredite i na što je utrošen novac od kredita.

24. Odredbom članka 221.a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

25. Budući tuženik tvrdi da je tužiteljica znala da je on podigao ove kredita i da je novac potrošen za potrebe obiteljske zajednice, a tužiteljica osporava ove navode, to je tuženik bio dužan predložiti dokaze kojima bi dokazao ove svoje navode.

26. Naime, tuženik tvrdi da su imali problema sa plaćanjem računa te da su se radi toga vodili ovršni postupci, pa je tako tuženik mogao predložiti uvid u ovršni spis kako bi se utvrdilo je li postojao dug i kada je plaćen.

27. Međutim kako je tuženik na ove okolnosti predložio jedino saslušanje stranaka te kako se ni nakon saslušanja stranaka nisu mogle sa sigurnošću utvrditi bitne činjenice, primjenom pravila o teretnom dokazivanju, smatra se da tuženik nije dokazao da je rekao tužiteljici da je podigao sporne kredite ili da je tužiteljica kasnije saznala za kredite, te da je novac od kredita potrošen za potrebe obiteljske zajednice.

28. Također treba navesti da sama činjenica da tuženik nije rekao tužiteljici da je podigao predmetne kredite ukazuje na to da tuženik nije htio da tužiteljica zna za ove kredite, pa sukladno tome ukazuje i na to da tuženik novac od kredita nije potrošio samo za potrebe obiteljske zajednice.

29. Budući tijekom postupka nije utvrđeno da bi tuženik novac od kredita potrošio radi plaćanja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, to mu tužiteljica nije dužna platiti polovicu iznosa koji je platio na ime otplate predmetnih kredita nakon prestanka bračne zajednice, radi čega je sud odbio protutužbeni zahtjev kao neosnovan.

30. Vezano za naknadu parničnog troška treba navesti da je tuženik odmah u odgovoru na tužbu, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev.

30.1. Među strankama je bilo sporno je li tuženik dao povod za tužbu te su i na ove okolnosti saslušane parnične stranke.

30.2. Tužiteljica je iskazala da sa tuženikom nije ostvarila kontakt nakon prekida bračne zajednice, ali da je preko zajedničkog djeteta stranaka M. F. poručila tuženiku da vidi što će biti s nekretninama, a tuženik joj je preko zajedničkog djeteta poručio da će se to vidjeti na sudu.

30.3. Tuženik je iskazao da ga tužiteljica nikada nije kontaktirala u vezi podjele imovine, a niti je o tome razgovarala sa sinom M. F..

30.4. Slijedom toga, saslušanjem parničnih stranaka se nije mogla utvrditi činjenica je li tužiteljica prije podnošenja tužbe tražila tuženika da izvan suda podijele zajedničku imovinu, odnosno nije se moglo utvrditi činjenica je li tuženik dao povoda za tužbu.

30.5. Uzevši u obzir pravila o teretu dokazivanja tužiteljica nije dokazala da bi tuženik dao povoda za tužbu, a kako je tuženik odmah priznao tužbeni zahtjev to bi sukladno članku 157. tužiteljica bila dužna tuženiku nadoknaditi parnične troškove koji su nastali u vezi tužbe.

31. Nadalje, tuženik nije uspio sa protutužbenim zahtjevom te bi sukladno članku 154. stavku 1. ZPP bio dužan nadoknaditi tužiteljici trošak koji je nastao radi odlučivanja o protutužbenom zahtjevu.

32. Uzevši u obzir vrijednost predmetnog spora, činjenicu da bi stranke bile dužne jedna drugoj nadoknaditi trošak, te činjenicu da su ročišta od 6. travnja 2022. i 1. rujna 2022. održana radi raspravljanja o tome je li tuženik dao povoda za tužbu i rfadi raspravljanja o osnovanosti protutužbenom zahtjeva, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove sukladno odredbi članka 154. stavka 4. ZPP.

33. Slijedom navedenog sud je donio odluku kao u izreci.

U Vinkovcima 26. rujna 2022.

Sudac:

Ivan Katičić v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u tri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Točka I. izreke presude (presuda na temelju priznanja) može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili dana pod utjecajem prisile ili prijevare.

DOSTAVITI:

1. N. K. D., Š., O. – pun. tužiteljice

2. N. B., G., V. – pun. tuženika