Poslovni broj: 14 UsI-1158/22-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, uz sudjelovanje Vesne Maslov kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: J. T. iz S., …, zastupan po opunomoćeniku D. D.,
odvjetniku u Odvjetničkom društvu B. & p. d.o.o. u S., …,
protiv tuženika: Odbor za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5, OIB: 58831547726, radi rasporeda na radno mjesto, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 16. rujna 2022. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, dana 26. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske KLASA: UP/ll-112- 07/…, URBROJ: 566-01/… od dana 29. ožujka 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske KLASA: UP/ll-112-07/…, URBROJ: 566-01/… od dana 29. ožujka 2022., tužitelj je osporavajući zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenja o rasporedu na radno mjesto koje je donio Državni inspektorat KLASA: UP/I-112-02/…, URBROJ: 443-01-02-… dana 8. veljače 2022., u bitnom, naveo da tuženik pobijanim rješenjem usvaja žalbu tužitelja kao osnovanu, međutim po mišljenju tužitelja tuženik unatoč tome, a sve na štetu tužitelja, propušta donijeti na zakonu utemeljenu i nadasve potrebnu odluku u ovom predmetu sukladno svojim ovlastima iz članka 115. i 117. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09, 110/21, dalje: ZUP), te „samo" po još jedanput poništava prvostupanjsko rješenje i vraća predmet na prvostupanjsko postupanje, a da za to u obrazloženju pobijanog rješenja nije dao valjane i obrazložene razloge. Pobijano drugostupanjsko rješenje tuženika da je već peto drugostupanjsko rješenje u ovom predmetu koji se vodi radi donošenja rasporednog rješenja tužitelja na radno mjesto u Državnom inspektoratu, a kojim svim rješenjima (dakle uključujući i ono pobijano ovom tužbom) je tuženik prvostupanjsko rješenje o rasporedu Državnog inspektorata poništio i vratio predmet na ponovno prvostupanjsko postupanje Državnom inspektoratu. Međutim, u svim tim ponovljenim prvostupanjskim postupcima da prvostupanjsko upravno tijelo (Državni inspektorat) nije niti jednom postupilo po uputi i pravnom shvaćanju tuženika, već da bi svaki put u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo donijelo izrekom istovjetno rješenje poput ranijeg i bez ikakvog novog obrazloženja. Dakle, da je takvim postupanjem prvostupanjskog tijela tužitelj bio onemogućen žalbom ostvariti svoja zakonska prava u predmetu njegovog rasporeda. Naime, da po poništenju prvostupanjskih rješenja i vraćanjem predmeta na ponovljeno prvostupanjsko postupanje to tijelo postupa po danoj uputi i shvaćanju drugostupanjskog tijela iz drugostupanjskog rješenja, a koji pristup da je u konkretnom slučaju od strane prvostupanjskog tijela u potpunosti izostao. U konkretnom slučaju da bi se imao, prije svega, primjenjivati Zakon o državnom inspektoratu (NN 115/2018, dalje: ZDI) koji da u pogledu prava i obveza radnika zaposlenih na poslovima unutar Državnog inspektorata predstavlja lex specialis u odnosu na primjerice Zakon o državnim službenicima pri čemu je citirao odredbu čl. 132. ZDI. Drugim riječima rečeno da to znači da ovaj službenik u cijelosti ispunjava sve zakonske preduvjete zbog kojih bi čak i unatoč nekakvoj novoj sistematizaciji prije svega trebao nastaviti obavljati posao na svom dosadašnjem radnom mjestu, tj. unutar sanitarne inspekcije te da apsolutno nije bilo nikakve zakonske zapreke za rasporedom tužitelja na radno mjesto unutar sanitarne inspekcije Državnog inspektorata, odnosno konkretnije na radno mjesto sanitarnog inspektora. To što je Državni inspektorat svojim Pravilnikom o unutarnjem redu (kao propisu nižeg ranga) Državnog inspektorata eventualno propustio normirati i status službenika obuhvaćenih odredbom čl. 132. ZDI-a da ni u kom slučaju ne znači kako bi se odredbe takvog Pravilnika smjelo tumačiti nauštrb prava službenika Državnog inspektorata. Ujedno je potrebno istaknuti i kako sam Pravilnik o unutarnjem redu Državnog inspektorata u vrijeme donošenja pobijanog rješenja nije više ni bio na snazi, budući da je u vrijeme donošenja pobijanog rješenja na snazi bio drugi Pravilnik o unutarnjem redu Državnog inspektorata pod poslovnim brojem KLASA: 011-01/…, URBROJ: 443-01- 02/… od dana 15. prosinca 2020. koji je stupio na snagu od 1. siječnja 2021. tako da je trebalo istom odlukom donijeti jedno objedinjeno rasporedno rješenje kojim će se odmah odlučiti i o ranijem - prvom rasporedu tužitelja za razdoblje važenja ranijeg Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata KLASA: 011-02/…, URBROJ: 443/… i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata KLASA: 011-02/…, URBROJ: 443-01-16-02/… za razdoblje do 31. prosinca 2020. do kada je taj Pravilnik o radu vrijedio, a potom ujedno istim rješenjem odlučiti i o rasporedu tužitelja za daljnje razdoblje od 1. siječnja 2021. pa na neodređeno vrijeme na temelju Pravilnika o unutarnjem redu Državnog inspektorata pod poslovnim brojem KLASA: 011-01/…, URBROJ: 443-01-02…. Citirajući odredbu čl. 9. st. 3. Zakona o radu (koji da se podredno primjenjuje i na službeničke odnose) naveo je da je za ovog tužitelja najpovoljnije pravo ono koje mu je omogućeno odredbom čl. 132. ZDI, a ne bi trebalo biti sporno da su i Uredba o unutarnjem ustrojstvu Državnog inspektorata i Pravilnik o unutarnjem redu Državnog inspektorata ujedno i propisi niže razine od samog ZDI. Primjenom takvog po službenika najpovoljnijeg prava da je trebalo u konkretnom slučaju donijeti rješenje kojim se tužitelj raspoređuje na radno mjesto unutar inspekcije Državnog inspektorata u okviru koje je do sada obavljao svoj rad, ti. sanitarne inspekcije, i to na radno mjesto sanitarnog inspektora (za koje mjesto ie kao jedno od područja stručne spreme upravo propisano sanitarno inženjerstvo, dok za radno mjesto na koje je tužitelj raspoređen takvo područje stručne spreme nije uopće propisano). Dakle, ovaj tužitelj još jednom mora istaknuti kako je, a pored činjenice što je takvo što zapravo već bilo i regulirano odredbom čl. 132. ZDI, u svakom slučaju bilo logičnije, pravednije, svrsishodnije i korisnije po Državni inspektorat, a i manje otegotno po tužitelja (za novo radno mjesto da formalno nema izrijekom predviđene stručne spreme) ostaviti ga na dotadašnjem radnom mjestu, na kojem je de facto radio neprekidno od svog prijema u državnu službu pa do dan danas. Konačno, da tužitelj do danas već ima i položen državni stručni ispit za sanitarnog inspektora. Za tužitelja koji je po vrsti i stupnju stručnog obrazovanja sanitarni inženjer - VŠS, koji ima položen državni ispit za sanitarnog inspektora kao i položen vozački ispit, te koji je neprekidno od početka svoje službe radio na poslovima sanitarnog inspektora, te koji je na dan stupanja na snagu ZDI-a zatečen u obavljanju poslova u odgovarajućem području, teleološkim tumačenjem odredbe čl. 132. st. 1. ZDI-a i primjenom iste na konkretni slučaj da se obavljanje poslova na mjestu tržišnog inspektora II. vrste (a na koje ga mjesto raspoređuje prvostupanjsko tijelo) ni u kojem slučaju ne bi moglo smatrati obavljanjem poslova u odgovarajućem području u duhu odredbi čl. 132. ZDI. Dakle, da je intencija zakonodavca kod donošenja ZDI-a i odredbe čl. 132. bila upravo da ti službenici nastave obavljati poslove u službama i radnim mjestima koje su obavljali do stupanja na snagu tog zakona. Tužitelj da je na svom dosadašnjem radu unutar sanitarne inspekcije proveo više od 27 godina, tijekom koje da na njegov rad nije bilo niti najmanje mrlje u postupanju kao i da je za 2016., 2017., 2018. i 2019. godinu za svoj rad ocijenjen s najvišom ocjenom „primjeran". Slijedom svega navedenog, da tužitelj predlaže da Naslovni sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje o rasporedu na radno mjesto te donese rješenje o rasporedu na radno mjesto na način kako to detaljno navodi u tužbi kao i da naloži tuženiku da mu naknadi troškove postupka.
2. Opunomoćenik tužitelja je na ročištu održanom kod ovog Suda dana 16. rujna 2022. naveo kako i dalje ostaje pri svim navodima u tužbi. U odnosu na odgovor na tužbu da navodi da se istom protivi u cijelosti kao neosnovanom te da ističe kako je tužba podnesena unutar zakonskog roka. Nadalje, da je iz odgovora na tužbu očito da prvostupanjsko tijelo nije voljno riješiti upravnu stvar sukladno ukidanim odlukama tuženika, stoga da sam institut žalbe za tužitelja gubi svoj smisao te da ovako rješenje tuženika predstavlja povredu zakonskog prava tužitelja na učinkoviti pravni lijek. Sukladno zakonskim odredbama da tuženik ima sve ovlasti te da ih je bio u mogućnosti primijeniti te meritorno riješiti stvar po žalbi tužitelja. Tužitelj da, pored već istaknutih dokaznih prijedloga, predlaže da se od Državnog inspektorata, Područnog ureda S. zatraži dostava podataka o broju ne popunjenih radnih mjesta te popisu i opisu tih radnih mjesta, sve u službi sanitarne inspekcije, i to kako na dan 1. lipnja 2020. tako i sa danom 1. siječnja 2021. Pored navedenog, da tužitelj također predlaže da se i od Državnog inspektorata zatraži i dostava očitovanja i podataka o tome na kojem je radnom mjestu tužitelj radio počevši od dana 10. travnja 2019. s kojim danom je došlo do preuzimanja tužitelja kao djelatnika bivšeg Ministarstva zdravstva u Državni inspektorat, pa sve do dana 1. lipnja 2020. s kojim danom je doneseno prvo od niza osporenih prvostupanjskih rješenja o rasporedu ovdje tužitelja. Konačno, da tužitelj drži nužnim za ukazati i na činjenicu kako je ranijim rješenjem tuženika UP/ll-112-07/… od dana 13. srpnja 2020., na stranici 3 istoga rješenja, konstatirano kako prileži i rješenje Državnog inspektorata KLASA: UP/l-112-02/… od dana 15. studenoga 2019., a kojim rješenjem je tužitelj upravo bio raspoređen na radno mjesto sanitarnog inspektora, međutim da takvo rješenje tužitelju nikada nije dostavljeno pa da se stoga predlaže isto rješenje službenim putem pribaviti i zatražiti, jer da iz istoga proizlazi kako očito nije bilo zapreke da se tužitelja rasporedi na radno mjesto na koje i sam tužitelj u tužbi upire da ga se rasporedi te na kojem mjestu da je suštinski i radio do preuzimanja u Državni inspektorat.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da, suprotno čl. 23. Zakona o upravnim sporovima, tužitelj ne prilaže činjenice i dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev, a opis poslova koje je obavljao i mišljenje na koje se poziva u tužbi da se ne mogu smatrati činjenicama na kojima se temelji tužbeni zahtjev. Nadalje, ni opis postupanja prvostupanjskog tijela, konkretno poslodavca tužitelja, da se ne može smatrati činjenicama na kojima se temelji tužbeni zahtjev, a upravo da se veći dio tužbenih navoda odnosi na opis postupanja prvostupanjskog tijela i stavove istog odnosno na ukazivanje na praksu sudova, koja da praksa nije primjenjiva u konkretnom sporu. Mišljenje tužitelja kako je tuženik sam trebao riješiti upravnu stvar da je neosnovano. Naime, za donošenje novog rješenja o rasporedu s obzirom na prirodu upravne stvari da je nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela iz kojeg razloga da je temeljem čl. 117. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku tuženik prvostupanjsko rješenje poništio i vratio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Slijedom navedenog da je postupanje tuženika u cijelosti na zakonu osnovano, a drugačija očekivanja tužitelja o načinu postupanja tuženika da ne čine utuženo rješenje nezakonitim. Pri tome da se ističe kako se prema Zakonu o državnim službenicima rješenje o rasporedu donosi, između ostalog, kod donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu prvostupanjskog tijela, a Pravilnikom o unutarnjem redu da se utvrđuju radna mjesta u državnom tijelu, potreban broj državnih službenika na svakom radnom mjestu i uvjeti za raspored te druga pitanja od značaja za organizaciju i način rada u državnom tijelu sukladno zakonu. Stoga da se, ponovno naglašava, da je u konkretnom slučaju, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela. Pri tome da jedino prvostupanjsko tijelo raspolaže nedvojbenim saznanjima o slobodnim radnim mjestima na koje se službenici, uz zadovoljavanje propisanih uvjeta, mogu rasporediti. Nadalje, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, da se državni službenici raspoređuju prilikom svakog donošenja Pravilnika o unutarnjem redu, stoga da je potpuno neutemeljen, i nezakonit, stav tužitelja kojim smatra da bi prvostupanjsko tijelo trebalo donijeti jedno objedinjeno rasporedno rješenje, prema različitim Pravilnicima o unutarnjem redu. Stoga, da ni predloženo poništavanje različitih rješenja o rasporedu prvostupanjskog tijela, na način na koji to predlaže tužitelj, a koja nisu poništena rješenjem tuženika koje se pobija u ovom upravnom sporu, da nije na zakonu osnovano. Također, da se prema čl. 115. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku, poništavanjem rješenja poništavaju sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo, a prvostupanjsko tijelo da prilikom donošenja novog rješenja o rasporedu treba uzeti u obzir sve činjenice koje je tuženik utvrdio u pobijanom rješenju. Tuženik, da predlaže odbaciti tužbu kao nepravodobnu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Osporenim rješenjem tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske KLASA: UP/ll-112-07/…, URBROJ: 566-01/… od dana 29. ožujka 2022.
poništeno je rješenje o rasporedu tužitelja na radno mjesto Državnog inspektorata KLASA: UP/I-112-02/…, URBROJ: 443-01-02-… od dana 8. veljače 2022. i predmet je dostavljen prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovno rješavanje. Rješenjem o rasporedu pod točkom 1. se državni službenik J. T., ovdje tužitelj, sanitarni inženjer-VŠS, u državnoj službi na neodređeno vrijeme, raspoređuje s danom 1. lipnja 2020. na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste u Službi nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, Područni ured S.. Državni inspektorat, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim brojem ….a sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme. Točkama 2. 3. i 4. izreke određena je plaća imenovanog, uvećanje plaće te dodatak na plaću za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada. Točkom 5. određen je početak isplate plaće po navedenom rješenju, a točkom 6. utvrđena je obveza polaganja državnog stručnog ispita za tržišnog inspektora II. vrste u roku od šest mjeseci od dana zaprimanja rješenja.
5. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem je donesena osporena odluka, te u spisu upravnog spora, dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja da se isti sasluša u svojstvu stranke, da se kao svjedok sasluša N. T.-službenik Državnog inspektorata, da se od Državnog inspektorata, Područnog ureda S. zatraži dostava podataka o broju ne popunjenih radnih mjesta te popisu i opsu tih radnih mjesta, sve u službi sanitarne inspekcije, i to kako na dan 1. lipnja 2020. tako i sa danom 1. siječnja 2021., da se od Državnog inspektorata zatraži i dostava očitovanja i podataka o tome na kojem je radnom mjestu tužitelj radio počevši od dana 10. travnja 2019. s kojim danom je došlo do preuzimanja tužitelja kao djelatnika bivšeg Ministarstva zdravstva u Državni inspektorat pa sve do dana 1. lipnja 2020. s kojim danom je doneseno prvo od niza osporenih prvostupanjskih rješenja o rasporedu ovdje tužitelja te da se zatraži dostava rješenja Državnog inspektorata KLASA: UP/l-112-02/… od dana 15. studenoga 2019., cijeneći da se s obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.
6. U sporu je održana rasprava dana 16. rujna 2021. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a koja je bila zakazana da bi se dala mogućnost, sukladno članku 6. ZUS-a, očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
7. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
9. Člankom 127. st. 1. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19, dalje: Zakona o državnim službenicima) propisano je kad se donese pravilnik o unutarnjem redu na temelju novog akta o unutarnjem ustrojstvu, službenici se raspoređuju na radna mjesta iz tog pravilnika prema potrebama službe i stručnom znanju, dok je stavkom 3. istog članka propisano ako se u skladu s uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ukidaju pojedine ustrojstvene jedinice tog tijela, pojedina radna mjesta u državnom tijelu ili se smanjuje potreban broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, službenici koji su do tada bili raspoređeni na ta radna mjesta, odnosno u ustrojstvene jedinice koje se ukidaju, raspoređuju se na druga radna mjesta za koja ispunjavaju uvjete.
10. Odredbom čl. 3. st. 1. Uredbe o klasifikaciji radnih mjesta u državnoj službi („Narodne novine", broj 77/07, 13/08 i 81/08; dalje: Uredbe) propisano je da potrebno stručno znanje obuhvaća stupanj obrazovanja, znanja, radnog iskustva, sposobnosti i vještina potrebnih za učinkovito obavljanje poslova određenoga radnog mjesta. Stavkom 2. istog članka propisano je da složenost poslova odražava razinu složenosti zadataka koji se obavljaju u okviru radnog mjesta i složenost postupaka koji se u njihovu rješavanju primjenjuju, razinu traženog osobnog doprinosa državnog službenika te opseg poslova radnog mjesta. Stavkom 3. istog članka propisano je da samostalnost u radu odražava opseg u kojem se zadaci obavljaju u skladu s općim ili specifičnim smjernicama i uputama nadređenih te opseg nadzora nadređenih potreban u obavljanju poslova određenoga radnog mjesta. Stavkom 4. istog članka propisano je da stupanj suradnje s drugim državnim tijelima i komunikacije sa strankama odražava vrstu i učestalost kontakata koji se ostvaruju prilikom obavljanja poslova određenoga radnog mjesta te njihov značaj za rad državnog tijela. Stavkom 5. istog članka propisano je da stupanj odgovornosti i utjecaj na donošenje odluka izražava opseg u kojem poslovi koji se obavljaju u okviru radnog mjesta imaju utjecaj na provedbu programskih ciljeva državnog tijela, uključujući odgovornost za obavljanje vlastitih zadataka i odgovornost vezanu uz određivanje zadataka drugim državnim službenicima te provođenje nadzora nad njihovom provedbom.
11. Sukladno odredbi čl. 132. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu ("Narodne novine", br. 115/18 i 117/21, dalje: ZDI) inspektori i drugi državni službenici koji su na dan stupanja na snagu toga Zakona zatečeni u obavljanju poslova u odgovarajućem području iz članaka 5. - 28. ovoga Zakona nastavljaju obavljati te poslove i mogu biti raspoređeni na poslove iz članaka 34. - 52. u odgovarajućem području i u slučaju neispunjavanja uvjeta u pogledu vrste i stupnja obrazovanja te vozačkog ispita prema odredbama ovoga Zakona.
12. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/ll-112-07/… utvrđeno je: da je tužitelj rješenjem Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske KLASA: UP/ll-12-02/…, URBROJ: 534-02-2-1/… od dana 18. svibnja 2017. prije preuzimanja u prvostupanjsko tijelo, s danom 1. lipnja 2017., bio raspoređen na radno mjesto sanitarnog inspektora u Ispostavu K., Službu za južnu D., Sektor županijske sanitarne inspekcije, Uprava za sanitarnu inspekciju te da je tužitelj bio sanitarni inženjer; da je osporeno prvostupanjsko upravno rješenje doneseno i u četvrtom po redu ponovnom postupku, nakon što je tuženik rješenjem KLASA: UP/I1- 112-07/…, URBROJ: 566-01/… od dana 7. travnja 2021. poništio rješenje o rasporedu Državnog inspektorata KLASA: UP/I-112-02/…, URBROJ: 443-01-02-02/… od dana 10. veljače 2021. i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje.
13. Iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika proizlazi da se ponovno naglašava prvostupanjskom tijelu, da preuzeti službenici ne mogu biti raspoređeni na radna mjesta u drugom inspekcijskom području, ako ne ispunjavaju uvjete tog radnog mjesta propisane Pravilnikom o unutarnjem redu. Budući da je žalitelj u Ministarstvu zdravstva obavljao poslove sanitarnog inspektora, da isti nije mogao biti raspoređen na radno mjesto tržišnog inspektora II. vrste ukoliko za isto ne ispunjava uvjet u pogledu vrste obrazovanja. Prvostupanjsko tijelo da se ponovno upućuje na odredbe Pravilnika o unutarnjem redu i uvjete propisane za radno mjesto tržišni inspektor II. vrste, redni broj … Sistematizacije radnih na koje je žalitelj pobijanim rješenjem raspoređen, a sasvim da je jasno da žalitelj struku koja je propisana kao uvjet rasporeda na radno mjesto iz izreke pobijanog rješenja nema. Ponovno se upućuje i naglašava kako je, iako se u konkretnom slučaju radi o preuzetim službenicima koji imaju položen državni stručni ispit, jasno da preuzeti službenici ne mogu biti raspoređeni na radna mjesta u drugom inspekcijskom području ako ne ispunjavaju uvjete tog radnog mjesta propisane Pravilnikom o unutarnjem redu, a samim time da im ne može biti ni naložena obveza polaganja ispita iz drugog područja, a niti cjelokupnog državnog stručnog ispita, kako to proizlazi iz izreke pobijanog rješenja. Prvostupanjsko tijelo da se ponovno nije očitovalo o žalbenom navodu kojim žalitelj ukazuje da na radnom mjestu na koje je prethodno bio raspoređen nedostaje izvršitelja, i to upravo unutar sanitarne inspekcije niti je ponovno moguće iz obrazloženja pobijanog rješenja utvrditi zašto žalitelj nije raspoređen na radno mjesto sanitarnog inspektora, odnosno na radno mjesto u istom području na koje je bio raspoređen do donošenja pobijanog rješenja i za koje ispunjava sve propisane stručne uvjete, a na koje može biti raspoređen sukladno čl. 132. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu. Žalitelj da je položio državni stručni ispit za sanitarnog inspektora dana 27. ožujka 1995., stoga da iz obrazloženja pobijanog rješenja ponovno nije jasno na koji način je i temeljem kojih okolnosti prvostupanjsko tijelo utvrdilo takvu obvezu žalitelju. Pri tome valja ponovno uputiti prvostupanjsko tijelo na čl. 56. Zakona o državnim službenicima. Također, treba istaknuti da Zakon o državnim službenicima, na koji se prvostupanjsko tijelo poziva, razlikuje državni ispit za I. ili II. razinu, ovisno o stupnju obrazovanja koji je uvjet za raspored na radno mjesto. Osim toga, iako Zakon o Državnom inspektoratu u spomenutoj prijelaznoj odredbi, za više inspektore, nalaže obvezu polaganja posebnog ispita u slučaju rasporeda na inspekcijske poslove u drugom području, da nije razvidno kojim posebnim propisom je takav posebni ispit reguliran, način polaganja tog ispita, rokovi i posljedice neispunjenja obveze polaganja tog ispita. Naime, Uredba o postupku, načinu polaganja i Programu državnog stručnog ispita ("Narodne novine", br. 61/06, 145/12, 1/14, II 15, 124/15, 27/17 i 70/19) da propisuje da se državni ispit sastoji od općeg i posebnog dijela, a prema Programu općeg i posebnog dijela državnog stručnog ispita, koji je sastavni dio te Uredbe, posebni dio ispita službenik polaže iz, upravnog područja u kojem radi. Međutim, da istom Uredbom nije propisana mogućnost polaganja posebnog ispita za radna mjesta u Državnom inspektoratu. Usprkos opsežnom obrazloženju, a koje je istovjetno prethodno poništenom rasporednom rješenju, da prvostupanjsko tijelo, ponovno nije postupilo prema uputi tuženika iz rješenja KLASA: UP/II-1 12-07…, URBROJ: 566-01/… od dana 7. travnja 2021., KLASA: UP/II-112-07/… URBROJ: 566-01/… od dana 8. siječnja 2021., KLASA: UP/II-112-07/…, URBROJ: 566-01/…
od dana 16. listopada 2020. i KLASA: UP 11-112-07/…, URBROJ: 566-
01/.. od dana 13. srpnja 2020., a kojim da su rješenja o rasporedu tužitelja na radno mjesto tržišni inspektor II. vrste u Službi nadzora neregistriranog obavljanja trgovine i usluga, Područni ured S., Državni inspektorat, utvrđeno Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata, pod rednim broj … sistematizacije radnih mjesta, na neodređeno vrijeme, s danom 1. lipnja 2020., poništena i predmet je vraćen na ponovno rješavanje. Dakle, da ponovno prvostupanjsko tijelo nije izložilo utvrđeno činjenično stanje i navelo konkretne razloge kojima se rukovodilo pri donošenju odluke, a koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na zaključak da je tužiteIj raspoređen na radno mjesto, prema potrebama službe i stručnom znanju. I dalje da ostaje nejasan raspored tužitelja na radno mjesto niže složenosti poslova uzimajući u obzir da je isti do preuzimanja obavljao poslove sanitarnog inspektora i činjenicu da je Pravilnikom o unutarnjem redu Državnog inspektorata u Područnom uredu S. sistematizirano više radnih mjesta sanitarnog inspektora, a sve u odnosu na odredbu čl. 132. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu. Pri tome da treba voditi računa da se, budući da se radi o prvom rasporedu preuzetih službenika primjenjuju prijelazne odredbe Zakona o državnom inspektoratu, a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud pa i sam tužitelj. 14. Međutim, odredbom čl. 117. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da će drugostupanjsko tijelo poništit rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi: 1. da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, 2. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, 3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem, 4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar. Stavkom 2. istog članka propisano je kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu .
15. Nastavno izloženom, tuženik je povodom žalbe uložene na prvostupanjsko upravno rješenje utvrdio kako je u prvostupanjskom upravnom postupku donesena nezakonita odluka kojom je, između ostalog, poništeno prvostupanjsko upravno rješenje jer je, obzirom na prirodu ove upravne stvari, konkretno raspored državnog službenika na radno mjesto, u istoj nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela te stoga drugostupanjsko tijelo nije moglo samo riješiti predmetnu upravnu stvar, radi čega je, po ocjeni ovog Suda, tuženik pravilno odlučio kada je povodom žalbe tužitelja, temeljem odredbe čl. 117. st. 2. ZUP-a, poništio prvostupanjsko upravno rješenje s uputom prvostupanjskom upravnom tijelu što da učini u ponovljenom postupku.
16. Tužiteljevi brojni i opsežni navodi izneseni u tužbi ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari jer se tužitelj u načelu u potpunosti slaže s razlozima uslijed kojih je tužitelj poništio osporeno rješenje, ali se ne slaže s tuženikom u dijelu u kojem smatra da je on sam trebao donijeti meritornu odluku pa isto traži u ovom upravnom sporu. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o tome da drugostupanjsko tijelo nije moglo samo riješiti predmetnu upravnu stvar obzirom da je u istoj nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela to se svi navodi tužitelja i njegova razmatranja iznesena u tom smislu ukazuju u cijelosti neosnovanima. Upravo prvostupanjsko upravno tijelo je ono koje je dužno pridržavati se uputa i pravnih shvaćanja drugostupanjskog upravnog tijela i koje mora postupiti u skladu s tim uputama te nije dopustivo da u potpunosti suprotno postupa od onog što mu je izričito navedeno kao kršenje tužiteljevih prava i u konačnici kršenje zakona na štetu tužitelja, a koje postupanje prvostupanjskog upravnog tijela bi svakako trebalo biti sankcionirano.
17. Imajući u vidu naprijed navedeno, predmet je vraćen u nadležnost prvostupanjskom upravnom tijelu, a pri čemu, prema ocjeni ovog Suda, temeljem valjane zakonske osnove, odnosno primjenom odredbe čl. 117. st. 2. ZUP-a, jer tuženiku prilikom odlučivanja povodom žalbe, između ostalih mogućnosti (predviđenih odredbama čl. 114. do 119. ZUP-a), na raspolaganju stoji, odredbama ZUP-a izričito propisana mogućnost primijene čl. 117. st. 2. ZUP-a. Stoga je osporavana odluka tuženika zakonita, a nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.
18. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci pod točkom I.
19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, koji je opunomoćenik tužitelja popisao na ročištu kod ovog Suda dana 16. rujna 2022., valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen i riješiti kao u izreci pod točkom II.
U Splitu, 26. rujna 2022.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).
DN-a:
- opunomoćeniku tužitelja D. D., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Bu. & p. d.o.o. u S., … uz zapisnik o objavi
- tuženiku Odboru za državnu službu Republike Hrvatske, Zagreb, Palmotićeva 5 uz zapisnik o objavi
- u spis
RJ:
1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).
3. Kalendar 60 dana.
