Poslovni broj: 9 P-458/2020-23

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, StjepanaRadića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu toga suda Martini Miočević Šušnjić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: M. A., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici u ZOU B. i K. iz Š. protiv tuženika: 1) M. R., Z., 2) I. T., Z., 3) A. P., Z., 4) M. B., Š. i 5) I. B., Z., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javno održane glavne rasprave dana 23. kolovoza 2022. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja,a objavljene 22. rujna 2022.godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj M. A., Z., OIB: …, vlasnik realnog dijela nekretnine, označene kao kat. čest. 361/11 K.O. Z. i to dijela koji je na skici mjesta očevida od dana 22. travnja 2022. godine, a koju skicu je izradio K. Š., dipl. ing. geod., označen slovima A-B-C-D-A, a koja skica odgovara geodetskom snimku izrađenom od strane L. L. dipl. ing. geod. dana 04. prosinca 2018. godine, na kojem je realni dio nekretnine označen slovima A-B-C-D-A površine 141 m2, a koja skica i snimak čine sastavni dio ove presude.

II Dužan je tuženik ad.5. I. B., Z., naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 9.328,13 kn, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.T. A.(dalje: tužitelj) je dana 03. ožujka 2020.godine podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu nekretnine oznake kat. čest. 361/11 K.O. Z. i to dijela koji je na skici mjesta očevida od dana 22. travnja 2022. godine, a koju skicu je izradio K. Š., dipl. ing. geod., označen slovima A-B-C-D-A, a koja skica odgovara geodetskom snimku izrađenom od strane L. L. dipl. ing. geod. dana 04. prosinca 2018. godine, na kojem je realni dio nekretnine označen slovima A-B-C-D-A površine 141 m2, a koja skica i snimak čine sastavni dio ove presude.

2. U tužbi se navodi kako je u zemljišnim knjigama upisano pravo vlasništva u korist tuženih i njihovih pravnih prednika, međutim, kako predmetni upis ne odgovara stvarnom stanju jer je upravo tužitelj vlasnik spomenutog dijela nekretnine koji da u naravi predstavlja parking mjesta u vlasništvu tužitelja za potrebe kuće sa okućnicom koja je katastarski identificirana kao kat. čest. 381/2 zgr. K.O. Z., koja je također u vlasništvu tužitelja. Tužitelj je zemljišnoknjižni vlasnik navedene kuće, koju da je stekao temeljem Ugovora o darovanju zaključenim s njegovim ocem N. A. pok. T., a on pak nasljeđivanjem iza smrti svog oca T. A.. Iako u predmetnom Ugovoru o darovanju predmet spora nije navedena i predmetna nekretnina, nesporno je namjera ugovornih strana bila da se daruje nekretnina na kojoj je sagrađena kuća, kao i nekretnina na kojoj se nalaze predmetna parkirna mjesta koja je upravo ogradio i uredio tužitelj. Shodno tome, tužitelj je u poštenom vlasničkom i samostalnom posjedu predmeta spora preko svojih pravnih prednika preko 50 godina.

3. Tuženici su uredno primili tužbu u ovoj pravnoj stvari, pri čemu je utvrđeno kako je tuženik ad. 4 M. B. preminuo prije primitka tužbe te su njegovim nasljednicima označeni M. B. i I. B..

4. Tuženica ad. 2 I. T. podneskom zaprimljenim dana 14. listopada 2020. godine priznaje tužbu i tužbeni zahtjev.

4.1. Tuženik ad. 5 I. B. se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući kako iz tužbe i dokaza priloženih uz tužbu nije razvidno da bi tužitelj stekao predmet spora. Nadalje navodi, kako su na predmetnoj parceli svi parkirali automobile, kao i tužitelj te kako su upravo osobe upisane u zemljišnim knjigama stvari vlasnici predmetne nekretnine.

5. U tijeku postupka sud je radi utvrđenja odlučnih činjenica izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to: Ugovor od dana 12. lipnja 2020. godine (l.s. 3), e-izvadak iz zemljišne knjige Z.U. 6676 (l.s. 4), geodetski snimak L. L., mag.ing.geod. od 04. prosinca 2018. godine (l.s. 5).

5.1. Sud je dana 11. travnja 2022. godine izveo uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, a kojom prilikom je izveden dokaz saslušanjem svjedoka Z. Ž. i Z. J. te je po izrađenoj skici lica mjesta izvršen uvid u istu (l.s. 33).

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje stjecanja prava vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu nekretnine kat. čest. 361/11 K.O. Z. i to dijela koji je na skici mjesta očevida od dana 22. travnja 2022. godine, a koju skicu je izradio K. Š., dipl. ing. geod., označen slovima A-B-C-D-A, a koja skica odgovara geodetskom snimku izrađenom od strane L. L. dipl. ing. geod. dana 04. prosinca 2018. godine, na kojem je realni dio nekretnine označen slovima A-B-C-D-A površine 141 m2, a koja skica i snimak čine sastavni dio ove presude pozivajući se na pošteni, mirni posjed predmeta spora preko 50 godina.

8. Prema odredbi čl. 114. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09; dalje ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

9. Pregledom Ugovora dostavljenog uz tužbu razvidno je kako doista predmet darovanja između tužitelja i njegova oca N. A. je nekretnina opisana kao čest.zgr. 318/2 K.O. Z., u naravi kuća i dvor na adresi u Z., a temeljem kojeg je tužitelj upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik za cijelo.

10. Tužitelj ovim postupkom traži utvrđenje prava vlasništva na dijelu nekretnine koja je prilikom uviđaja na licu mjesta identificirana kao dio kat.čest. 361/11 K.O. Z. R., a u naravi se radi o površini koja se većim dijelom koristi kao parkiralište nasuto šljunkom, uređenim betonskim pitarom, stazom i betonskim stepeništem koje vodi ka obali te na kojoj su položena tri veća i jedno manje stablo murve. Sjevernije od predmeta uviđaja je položena asfaltirana cesta-ulica iznad koje sjeverno se nalazi objekt u vlasništvu tužitelja, katastarske oznake kč.zgr. 318/2. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je kako geodetska situacija L. L. od 04. prosinca 2018. godine po svom sadržaju odgovara današnjem stanju na terenu.

11. Budući da tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na dugogodišnjem neometanom posjedu, sud je na okolnost posjedovanja predmetne nekretnine upravo od strane tužitelja i njegovih prednika izveo dokaz saslušanjem Z. J. i Z. Ž..

11.1. Svjedok Z. J. (1952. g.) u svom iskazu je naveo kako poznaje tužitelja te tuženike ad. 1 i ad. 2 i kako je kuću u kojoj živi tužitelj gradio upravo on, u nastavku kuće koju je gradio njegov otac N. A. šezdesetih godina prošlog stoljeća. Svoj iskaz temelji na neposrednom sjećanju, jer je kao dijete od osam do deset godina uz obalu lovio rakove, ribu i slično. Majka od tužitelja da je preminula prošle godine, a otac sigurno prije desetak godina (u dobi od cca 80 godina. Zna da je za života N. došlo do dogovorene podjele imovine između djece, pa da je tako tužitelju pripala ova kuća i parcela na kojoj je sada parking. Vezano za ovu cestu koja se nalazi između kuće u vlasništvu tužitelja i parkinga koji je predmet ovog spora, iskazuje kako je njemu još pokojna majka pričala da je to prije bila jedna parcela, kako u odnosu na nekretninu tužitelja, tako u odnosu na sve ove parcele, jer su bivši vlasnici D. (radi se o B. iz D.- centar Š.) ovdje pristupali isključivo brodovima. Sjeća se da mu je majka pričala kako je ova cesta prošla 1920. - 1930. godine i kako se u narodu pričalo da se zvala "političkom cestom". Dio koji je predmet spora je otac od tužitelja koristio za odlaganje ribarskog alata, mreža. Nakon 1989. godine, zbog mediteranskih igara uređena je obala, tako i predmet spora, te od tada je obala ovakvog izgleda. Parking je poravnavao i dizao zidove upravo tužitelj, da ne odu prema obali, jer da se radilo o kosom terenu, punom kamenja i zemlje. Tuženika M. B., pa tako ni I. ni M. B. da ne poznaje, pa tako da mu nije poznato da bi isti imali ikakva prava na predmetu spora, jer nikad nikog osim tužitelja i njegovih prednika da nije viđao na predmetu spora. Prednik N. A. je njegov otac T. A., od kojeg je N. naslijedio zemlju. Svjedok navodi kako živi relativno blizu mjesta spora i da je dobro upoznat sa istim. Svjedok je nadalje naveo kako je otac od tuženika ad. 1 i ad. 2 bio M. B., poznati političar, borac, kako je imao najjaču penziju u gradu i bio jako moćan, te da je htio ovdje pristupiti da je mogao. U odnosu na zasađena stabla, svjedok je naveo kako je ove tri murve koje su na terenu, a vidljivo je da im je promjer šezdesetak centimetara, sadio Nikola, otac od tužitelja, dok ove druge dvije tanke, desetak centimetara promjera da je sadio tužitelj te nadalje radio ove betonske cvjetnjake i gradio stepenice prema obali.

11.2. Svjedok Z. Ž. je u svom iskazivanju na licu mjesta naveo kako iz svog neposrednog opažanja, a da živi u centru Z. na predmetu spora koji da je sada u naravi parking i preko puta ceste kuća, da je viđao M. (tužitelja) i pokojnog oca N.,da se sjeća i dida T., da je bio specifičan, jer da mu je stalno bio "zalijepljen čik" na donju usnu i dok je pričao da mu se tresao pepeo, što je nama djeci bilo smiješno. Sjeća se da je mulo napravio Nikola, on je tu držao privezan svoj brod vrste "čabakula" (vrsta broda s mrežama potezačama), s kojim da je lovio tune. Murve da je sadio N. (odnosu na ove debele), dok da je ove mlade sadio M.. Tuženike da ne poznaje, niti da je ikad ikog od njih viđao ovdje. Nije nikad čuo da je ikad itko osporavao A. pravo, kako na predmetu spora, tako i u odnosu na teren gdje je kuća. Svjedok navodi kako je sve bila jedna cjelina, a točno detalja oko prolaska ove ceste između kuće i predmeta spora da ne zna, ali da se sjeća da je Š. d.d. uređivala da bi lakše pristupala do svog ribogojilišta u Š. D.. Imena M. B., I. B. i M. B. su mu potpuno nepoznati.

12. Odredba čl. 219. ZPP-a propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predočiti dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev ili pobija navode protivnika.

13. Glede iskaza saslušanih svjedoka, kazati je da su oni po viđenju suda u bitnom iskazivali suglasno, logično i uvjerljivo, posebice glede činjenica koje se odnose na povijest posjedovanja, isti imaju neposredna saznanja o tim činjenicama budući da cijeli svoj život žive u Zatonu, da se radi o malom mjestu, da su kao djeca obilazili obalu, pa tako i imali neposredna saznanja o osobama i stvarima koje su se zaticale na predmetu spora. S tim u svezi saslušani svjedoci su na za sud uvjerljiv način iskazivali o tome da je prije prolaska ceste, dvadesetih-tridesetih godina prošlog stoljeća, cijeli taj predio činio jednu cjelinu, a kako je predmet spora-površinu koju su isti vidjeli prilikom uviđaja te nema sumnje da znaju o kojoj nekretnini se radi, uvijek bio korišten od strane, kako tužitelja osobno, tako i njegovog prednika oca N. A. te je unatoč prolasku ceste, po kazivanju ovih svjedoka, bilo nedvojbeno da bi predmetna površina predstavljala vlasništvo tužitelja. Prednik tužitelja N. A. je prema kazivanju ovih svjedoka nekretninu stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca T. A., kojeg se sjeća svjedok Z. Ž., jer se radilo o jednom specifičnom čovjeku po stavovima djece, a o takvim sjećanjima je iskazivao ovaj svjedok. Svjedoci su u svim bitnim dijelovima iskazivali identično oko načina uređenja obalnog pojasa za vrijeme poznatih mediteranskih igara, potvrdili kako je tri stare murve zasadio upravo otac tužitelja N. A., koji da je preminuo pred desetak godina, mlađe murve tužitelj, a u prošlosti da je N. A. predmet spora koristio za odlaganje ribarskog alata i mreža. Sud je s posebnom pažnjom cijenio iskaze ovih svjedoka, budući da utvrđivanje činjenica putem svjedoka može biti opterećeno raznim objektivnim i subjektivnim nedostacima i pogreškama koje mogu ozbiljno dovesti u pitanje kvalitetu pribavljenih informacija, međutim saslušani svjedoci su nesrodni sa strankama, isti su 1952. i 1954. godište, s prebivalištem u Z., suglasno su iskazivali da je predmet spora prije prolaska ceste predstavljao jednu cjelinu s kućom, koju je u nastavku očeve kuće izgradio tužitelj, a imajući u obzir činjenicu da je tuženica ad. 2 priznala tužbu i tužbeni zahtjev, da se nitko od ostalih tuženika nije protivio, osim I. B., kao nasljednika prvotno označenog M. B., kao tuženika ad. 5, a za čiju obitelj ni jedan od saslušanih svjedoka, mještana Z., nije nikad ni čuo, a još manje i vidio na predmetu spora kako koriste isti za parkiranje vozila, kako je to naveo u svom protivljenju tužbi i tužbenom zahtjevu tuženik ad.5.

14. Sud je cijenio činjenicu da u malom mjestu poput Zatona stanovnici poznaju lokalne običaje i događanja, pa da im je tako poznato i koja od nekretnina kome pripada, pamte se događaji koji su značajni posebice za mala mjesta poput mediteranskih igara, prolaska ceste i slično. Saslušani svjedoci su po ocjeni ovog suda objektivno nezainteresirani za ovaj spor, kao i za uspjeh bilo kojih stranaka u ovom postupku te su svojim detaljnim iskazima potvrdili navode tužitelja o tome da e nalaze u dugogodišnjem mirnom posjedu predmetnog dijela nekretnine.

15. U odnosu na navode tuženika ad. 5 da je predmet spora doista vlasništvo upisanih zemljišnoknjižnih vlasnika da se ne radi o pogrešnom upisu u zemljišne knjige, sud iste ocjenjuje neprihvatljivim i neživotnim da kao vlasnik nekretnine ne bi poduzeo odgovarajuće pravne radnje radi zaštite svog prava u okviru zakonskih mogućnosti, pa tako iako se tuženik ad. 5 protivio tužbi, isti bi svakako trebao uložiti dodatni trud, pa tako pristupiti na zakazani uviđaj na licu mjesta, a ovo sve naprijed navedeno posebice u odnosu na navode spomenutog tuženika kako se ovoj tužbi protive i tuženici ad. 2 i ad. 3, međutim kako istu su osobe starije životne dobi i lošeg imovnog stanja za angažiranje punomoćnika.

16. Kazati je da iz svih u postupku izvedenih dokaza proizlazi kako bi tužitelj osobno, a prije njega njegov otac N. i djeda T. dugogodišnjim posjedovanjem stekao pravo vlasništva na predmetu spora.

17.Ovakvu odluku sud temelji na čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09; dalje ZV) kojim je određeno da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

18.Dakle, dosjelost je stjecanje prava vlasništva neprekidnim izvršavanjem njihovog sadržaja kroz zakonom određeno vrijeme, pa se tako stvarno, faktično stanje pretvara u pravno, a posjed mora biti ili kvalificiran ili pošten; odnosno posjednik stječe u vlasništvo ono što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme, pa samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 2. i 3. ZV).

19.Iz dokaza izvedenih u ovom postupku nesporno proizlazi da su tužitelji i njegovi pravni prednici, sve kako je kronološki navedeno u tužbi,a potvrđeno iskazima brojnih svjedoka nalaze u poštenom i mirnom posjedu predmetnih nekretnina te da su tužitelji zajedno sa svojim prednicima u neprekidnom posjedovanju predmetne nekretnine kao pošteni posjednici u trajanju znatnom duljem od 20 godina, u smislu odredba čl. 159.st.2.i.3. ZV slijedom čega je isti temeljem zakona stekli pravo vlasništva. O navedenom su saslušani svjedoci detaljno iskazivali, kao i to da im nitko nije osporavao posjed predmetnih čestica.

20.Ovaj sud je iz tog razloga, a radi konačnog rješavanja pitanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci ove presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP.

21.1.Tužiteljima je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika i to za sastav tužbe u vrijednosti od 75 bodova odnosno 750,00 kn, zastupanja na ročištima održanim dana 26. studenog 2022., 11. travnja 2022. (uviđaj), 22. kolovoza 2022. godine u vrijednosti od 75 bodova odnosno 750,00 kn po svakoj radnji,za pristup na ročišta odgođena prije početka raspravljanja zbog neispunjenja procesnih uvjeta od dana 21. svibnja 2020., 25. lipnja 2020 i 14. listopada 2020.,u vrijednosti od 18,75 bodova odnosno 187,50 kn za pristup na svako te za sastav podnesaka od 23. rujna 2020. i dana 13. lipnja 2022. godine., za svaku radnju po 75 bodova odnosno 750,00 kn, sve uvećano za PDV i za trošak uviđaja na licu mjesta i troška nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke u iznosu od 2.200,00 kn i 400,00 kn sudskih pristojbi na tužbu i 400,00 kn pristojbi na odluku suda, sveukupno 9.328,13 kn, uvećano za PDV, sukladno Tbr. 7.,8.,9. i 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14 i 118/14-isp; dalje Tarife).

22. Temeljem svega iznijetoga odlučeno je kao u izreci.

Šibenik, 26. rujna 2022.

Sudac

Martina MiočevićŠušnjić, v.r.