Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: 10 Povrv-232/2021-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja W. O. V. I. G. d.d., Z.1 , OIB: …, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. I P. d.o.o., Z.1 , protiv tuženika U. L. j.d.o.o., Z. , OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u Z.2 , radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 26. kolovoza 2022. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja J. K., odvjetnika u Z.2 i zastupnika po zakonu tuženika Š. B. te nakon objave presude 23. rujna 2022. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. D. iz B., poslovni broj Ovrv-315/2018 od 27. studenoga 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku U. L. j.d.o.o., Z.2 , OIB: …, da tužitelju W. O. V. I. G. d.d., Z.1 , OIB: …, namiri tražbinu u iznosu od 23.644,83 kuna/3.138,21 eura sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 4. veljače 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.013,05 kuna/267,18 eura sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a koje zatezne kamate teku od 27. studenoga 2018. pa do isplate, sve u roku od 8 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. D. iz B., poslovni broj Ovrv-315/2018 od 27. studenoga 2018. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri trošak ovršnog postupka u iznosu od 21,61 kuna/2,87 eura sa zateznim kamatama kao i u dijelu u kojem zatezna kamata prelazi onu koja je dosuđena u toč. I. izreke presude; i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
i
r i j e š i o j e
I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. D. iz B., poslovni broj Ovrv-315/2018 od 27. studenoga 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 975,00 kuna/129,40 eura na ime predvidivog ovršnog troška sa zateznim kamatama; i utvrđuje se da je tužba u tom dijelu povučena.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.221,00 kuna/1.489,28 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 23. rujna 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 1.622,00 kuna/215,28 eura sa zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 22. studenoga 2018. podnio protiv tuženika javnom bilježniku M. D. iz B. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 23.644,83 kuna sa zateznim kamatama, a povodom kojega je javni bilježnik 27. studenoga 2018. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-315/2018.
2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor kojim označeno rješenje pobija u cijelosti.
3. Javni bilježnik je predmet proslijedio Općinskom sudu u Zadru koji je rješenjem poslovni broj Povrv-836/18 od 17. prosinca 2018. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo ovršne radnje (točka I.) te odredio da će se postupak u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka II.). Istim rješenjem oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka III.) te odredio da će se po pravomoćnosti istog spis ustupiti ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom (točka IV.). Protiv navedenog rješenja stranke su podnijele žalbu i to tužitelj protiv dijela pod točkom IV., a tuženik protiv dijela rješenja pod točkom III. Županijski sud u Zagrebu uvažio je žalbu tužitelja te rješenjem poslovni broj Gž-780/2019 od 17. rujna 2019. preinačio rješenje pod točkom IV. i odredio da će se po pravomoćnosti rješenja spis ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu. U nastavku postupka Trgovački sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Povrv-3677/2019 od 28. siječnja 2020. oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (točka II.) i odredio da će se po pravomoćnosti ovog rješenja spis predmeta ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Zadru (točka III). Odlučujući povodom žalbe tužitelja Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-1466/2020 od 22. travnja 2020. godine ukinuo je rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. siječnja 2020. u točkama II. i III. izreke te predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. Trgovački sud u Zagrebu nastavno je izazvao sukob nadležnosti uz obrazloženje da je u ovom predmetu riječ o sporu radi isplate koju štetu je pričinila divljač za koju je prema čl. 34.b toč. 1. ZPP u vezi čl. 85. Zakona o lovstvu nadležan redovni mjesno nadležni sud na području kojeg je lovište ustanovljeno. Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Gr1 400/2020 od 10. ožujka 2021. odlučio je da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari stvarno i mjesno nadležan ovaj sud.
4. U nastavku postupka tužitelj pojašnjava da se dana 1. rujna 2017. u 20:35 sati, u mjestu G., dogodila prometna nezgoda na kolniku ceste DC-01, dionica 15, kod 4+100 km, na način da je vozač I. K. krećući se osobnim automobilom marke "Opel Astra" registarske oznake ST …, iz smjera G. u smjeru K. (zapad-istok), osiguranim kod tužitelja policom kaska cestovnih vozila broj …, dolaskom do 4+100 km navedene ceste, na južnoj prometnoj traci prednjim dijelom vozila udario u divlju životinju (srnu), koja je istrčala ispred vozila iz niskog raslinja uz južni rub kolnika, nakon čega se vozač zaustavio na kolniku, a divlja životinja (srna) uginula. Prilikom upravljanja osobnim automobilom vozač da se pridržavao svih prometnih propisa te da protiv istog nije pokrenut prekršajni postupak u vezi s predmetnom prometnom nezgodom koja se dogodila na području lovišta kojim gospodari tuženik. Kako je sukladno odredbi čl. 83. Zakona o lovstvu te čl. 1045. st. 3. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima za predmetni događaj, kao i za štetu nastalu na osobnom vozilu, koju je tužitelj naknadio svom osiguraniku, isključivo odgovoran tuženik predložio je izvršiti uvid u dostavljenu dokumentaciju i to: policu kaska cestovnih vozila broj … od 28. lipnja 2017., izvadak iz sudskog registra za V. L. d.o.o. u likvidaciji, prijavu štete od 4. rujna 2017., potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, PU zadarske, Policijske postaje Gračac broj 511-18-11/37-24/2017, podatke o lovištu te izlist karte lovišta XIII/132 – V. U., obračun štete na vozilu od 7. rujna 2017., račun … od 5. listopada 2017. za popravak vozila od B. d.o.o., potvrdu o uplati iznosa od 14.270,00 kuna od 29. rujna 2017., potvrdu o uplati iznosa od 9.374,83 kuna od 24. listopada 2017., regresni zahtjev … od 3. siječnja 2018. te regresni zahtjev … od 24. svibnja 2018., zatim od nadležne Policijske uprave zatražiti spis poslovni broj 511-18-11/37- 24/2017, saslušati vozača I. K., provesti prometno-tehničko vještačenje na okolnost utvrđivanja dinamike nastanka štetnog događaja kao i visine štete te prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti.
5. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti pa detaljno elaborirajući svaku pojedinu stavku u bitnome navodi da tužitelj, na kojem je teret dokaza, dostavljenim ili predloženim dokazima nije dokazao da je došlo do bilo kakve prometne nezgode uzrokovane naletom vozila na divljač, a ukoliko je do iste došlo da je njen uzrok radnja osiguranika tuženika odnosno njegova neprilagođena vožnja, nadalje da tužitelj ničim nije dokazao postojanje i visinu štete budući je spriječio dokazivanje uništenjem dokaza, da nije dokazao ni postojanje štetne radnje tuženika kao ni protupravnost iste, a niti svoju aktivnu odnosno tuženikovu pasivnu legitimaciju.
6. U nastavku postupka tužitelj ističe da je odgovornost lovoovlaštenika objektivna, a da tuženik nije predložio niti jedan dokaz radi ekskulpiranja vlastite odgovornosti za štetu u čemu da je u nastavku prekludiran.
7. U prilog svojih navoda stranke su dostavile i sudsku praksu.
8. Na pripremnom ročištu među strankama nije bilo sporno da tuženik kao lovoovlaštenik u svojoj lovnogospodarskoj osnovi ima predmetnu divljač – srnu, da je tužitelj utuženi iznos zaista platio svom osiguraniku, a da potraživani iznos tuženik nije platio tužitelju.
9. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu, saslušanjem svjedoka I. K. te provođenjem vještačenja po vještaku prometne struke S. E. iz Z.2 kojeg je tijekom postupka i saslušao, utvrđujući tako odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje ZPP).
10. Sukladno odredbi čl. 10. ZPP-a sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.
11. Tužbeni zahtjev je osnovan.
12. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev na ime regresa s osnove isplaćenog iznosa naknade štete njegovu osiguraniku, a koja šteta je nastala zbog udara motornog vozila u divlju životinju (srnu) na lovačkom području na kojem gospodari tuženik.
13. Tuženik je osporio predmetno potraživanje po osnovi i visini. Istaknuo je prigovore nedostatka aktivne legitimacije, promašene pasivne legitimacije te odgovornost, ukoliko ona uopće postoji, prebacio na vozača vozila koji da tom prilikom nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti.
14. U odnosu na istaknuti prigovor aktivne legitimacije navodi se kako iz samog zapisnika o očevidu sastavljenog 1. rujna 2017. povodom štetnog događaja (stranice 168 – 172 spisa), a koji se ima smatrati javnom ispravom, proizlazi kako su policijski službenici koji su isti sastavili utvrdili kako je osobni automobil marke "Opel Astra" registarske oznake i broja ST …, broj šasije: …, vlasništvo VB L. d.o.o. OIB: …, korisnik R. d.o.o., OIB: …, tada bio osiguran kod tužitelja, a tužitelj je u spis dostavio predmetnu policu kaska cestovnih vozila broj … od 28. lipnja 2017. (stranica 49 spisa) iz koje je razvidno kako je predmetni osobni automobil bio osiguran upravo kod tužitelja. Nadalje, iz dokaza o uplati (stranice 67-68 spisa) proizlazi da je tužitelj 29. rujna 2017. uplatio VB L. d.o.o. iznos od 14.270,00 kuna, a dana 24. listopada 2017. i iznos od 9.374,83 kuna. Dakle, iz navedenoga proizlazi kako je prigovor aktivne legitimacije u cijelosti neosnovan, a ovo iz razloga jer je predmetno vozilo bilo osigurano kod tužitelja, a tužitelj je po isplati štete u iznosu od 23.644,83 kuna sukladno čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO) koji propisuje da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu; dakle subrogacijom stupio na mjesto oštećenog i kao takav ima osnovano pravo potraživati isplaćeni odnos od osobe za koju smatra da je odgovorna za štetni događaj prema pravilima o odgovornosti za štetu.
15. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije ističe se da iz zapisnika o očevidu proizlazi da je uginula životinja – srna u nadležnosti Lovačkog društva U. L. d.o.o., lovište "V. U." vl. Š. B., OIB: …, da je tužitelj dostavio podatke za ovo lovište kao i kartu istoga, a da tuženik u odgovoru na tužbu nije osporio da se nezgoda dogodila uz dionicu ceste na kojoj se nalazi lovno područje kojim gospodari. Pojašnjavajući prigovor promašene pasivne legitimacije na pripremnom ročištu zastupnik po zakonu tuženika je naveo da se ne može izjasniti je li mjesto štetnog događaja u granicama lovišta kojim on gospodari. Da mjesto događaja nije u granicama kojima gospodari tuženik je osporio tek tijekom dokaznog postupka, pozivajući se pri tom na utvrđenja prometnog vještaka iz nalaza i mišljenja, iako provedenim vještačenjem takva činjenica nije niti utvrđivana niti je vještak prometne struke ovlašten za to već vještak geodetske struke. Kako je tuženik tijekom glavne rasprave na ove okolnosti dostavio nove dokaze, sud ih nije uzeo u obzir. S obzirom na izneseno sud ocjenjuje da je i ovaj tuženikov prigovor neosnovan.
16. U konkretnom slučaju ima se primijeniti odredba čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 140/05,75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 62/17 – dalje ZL) koja propisuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti.
17. Radi potpunog razjašnjenja činjeničnog odnosno pravnog stanja stvari sud je izveo dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka I. K. te prometnim vještačenjem.
18. Opisujući štetni događaj svjedok I. K. u svom iskazu je naveo da je vozeći se iz Z.1 prema K., nakon prolaska G., skretanja za C. p. kao i kuća u naselju osobnim automobilom marke "Opel Astra" sudjelovao u prometnoj nezgodi kada je ispred njega iskočio srndać i rogovima dodirnuo haubu. Srndaća prethodno da nije vidio, niti je u tim okolnostima to bilo moguće, a sa vozilom da ga uopće nije udario, niti je on dospio ispod njegovog auta već da je srndać u skoku ostvario kontakt sa prednjim dijelom vozila (maskom), nakon čega je on naglo zakočio, a srndać da je bio odbačen cca 10 metara od vozila. Kasnije da je srndaća preuzeo djelatnik cestarske službe. Kolnik da je bio suh, vidljivost dobra, a on da je imao upaljena kratka svjetla i upravljao brzinom od oko 60 do 70 km/h. Srndać da je izletio sa njegove desne strane iz niskog raslinja, a nakon odbacivanja da je i dalje ostao u njegovoj traci bliže srednjoj (bijeloj) liniji. Oštećenja uslijed navedenog događaja da su bila vidljiva na haubi, maska i ležište da su bili pomaknuti, ventilator škripao, a oštećenja desnog fara da su bila vidljiva tek kada se digla hauba. Pregledom vozila radi popravka da su otkrivena i druga oštećenja vidljiva limarima.
19. Sukladno navedenim materijalnim odredbama čl. 83. ZL-a koje su vrijedile u vrijeme nastanka štetnog događaja sud je, na prijedlog tužitelja, a obzirom je bila sporna osnova, visina odnosno dinamika nastanka štetnog događaja odredio izvesti dokaz vještačenjem po vještaku za promet i procjenu vozila koji je trebao utvrditi dinamiku nastanka predmetne prometne nezgode, zatim je li vozač I. K. postupao u skladu sa prometnim pravilima koja su vrijedila na predmetnoj dionici u vrijeme nastanka štetnog događaja te visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja reg. oznake ST …. 20. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za promet i procjenu vozila dipl. ing. prometa S. E. navodi da je ova prometna nezgoda nastala naletom prednjeg desnog dijela osobnog automobila osiguranika tužitelja na prednji lijevi bočni dio tijela divlje životinje – srne. Mjesto naleta da se nalazi na desnoj voznoj traci (gledano u mjeru kretanja vozila osiguranika tužitelja) na udaljenosti od oko 1,50 m od desnog ruba kolnika i na udaljenosti 64,50 m od PTM. Brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja u trenutku samog naleta da je iznosila između 60 i 70 km/h što ujedno predstavlja i brzinu istoga u trenutku nastanka opasnosti, a da je brzina kretanja na tom mjestu ograničena prometnim pravilom na 90 km/h. U trenutku kada je srna prešla preko južnog ruba kolnika vozilo osiguranika tužitelja svojim prednjim dijelom da se nalazilo na udaljenosti 2,70 m od mjesta naleta. S obzirom da vrijeme nastanka opasnosti za vozača osiguranika tužitelja iznosi 0,15 sekundi to da podrazumijeva da isti nije imao tehničke mogućnosti reagirati na opasnost kočenjem niti skretanjem, a samim time niti mogućnost izbjegavanja ove prometne nezgode. Ukupna visina štete na vozilu osiguranika tužitelja uslijed predmetne prometne nezgode sa uračunatim PDV-om da iznosi 29.738,49 kuna.
21. Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik se očitovao podneskom u kojem vještaka poziva da se detaljnije očituje o tome je li vozač automobila kao oštećeni poduzeo sve propisane mjere za sprječavanje štete od divljači u smislu odredbi ZL, zatim o pravilima postavljanja znaka opasnosti A 44 "divljač na cesti" kao i eventualnom ograničenju brzine nakon tog znaka. Ističe kako vještak nalazom i mišljenjem dovodi u pitanje istinitost podataka unesenih u javu ispravu (mjesto naleta) koje je po ocjeni vještaka pogrešno utvrđeno od strane policijskih službenika, na što, po ocjeni tuženika, vještak nije ovlašten. Kraj takvog utvrđenja, po ocjeni tuženika, vještak je trebao konstatirati da prema policijskoj skici mjesta događaja nije tehnički moguće utvrditi da je do naleta predmetnog vozila na divljač uopće došlo. Nadalje poziva vještaka očitovati se i na okolnost je li se predmetni događaj uopće dogodio unutar granica lovišta "V. U." ili daleko izvan granica samog područja lovišta (600 m dalje), a što da proizlazi iz zapisnika o očevidu, provedenog vještačenja ali i dokumentacije koju tuženik dostavlja u spis, a koja da je razvidna i na Google street wiew i Google maps. Kako tužitelj nije osporavao niti dokazao da su u zapisniku o očevidu neistinito utvrđene činjenice sud da treba postupiti u skladu sa odredbama čl. 8. čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a i utvrditi da tužitelj nije dokazao da su oštećenja na vozilu nastala naletom vozila na divljač.
22. Očitujući se na prednje navode tuženika tužitelj ističe da nije propisano zakonom, a niti životno logično i uobičajeno da bi vozač vozila trebao poduzimati mjere za sprječavanje štete od divljači na način kako to navodi tuženik (izgon divljači, upotreba mehaničkih sredstava, optičkih i zvučnih strašila i slično). Ističe da je vještak dao stručne, jasne i konkretne odgovore te utvrdio da vozač nije imao tehničke mogućnosti izbjeći predmetnu prometnu nezgodu, a da nigdje iz pozitivnih propisa Republike Hrvatske ne proizlazi da bi nakon znaka opasnosti A 44 morao slijediti i prometni znak izričitih naredbi ograničenje brzine B 31.
23. Vještak se na prigovorne navode tuženika očitovao ponajprije pisanim putem. U svom očitovanju je naglasio kako nije ovlašten tumačiti odredbe Zakona o lovstvu niti mjere propisane tim Zakonom. Sukladno pravilima struke u svom nalazu i mišljenju da se bavio isključivo tehničkim činjenicama te izračunima koje je mogao provesti na temelju raspoloživih podataka kako bi utvrdio mehanizam nastanka ove prometne nezgode. U svom nalazu i mišljenju on da je naveo činjenicu da jednostavno tehnički nije moguće da mjesto pretrčavanja divlje životinje bude ispred konačno zaustavljenog vozila. S obzirom da očevidom policijskih službenika nisu pronađeni bilo kakvi materijalni tragovi koji bi odredili mjesto pretrčavanja divlje životinje, isti da su najvjerojatnije predmetno mjesto ucrtali ili na temelju izjave sudionika ili na temelju njihove osobne procjene. Nakon utvrđenog mehanizma nastanka ove prometne nezgode na temelju raspoloživih materijalnih tragova (tragovi krvi uginule životinje, tragovi dlaka sa uginule životinje, oštećenja na osobnom vozilu) kao vještak da se po pravilima struke dužan izjasniti o podacima koji tehnički nisu mogući, pa makar se radilo i o podatku iz javne isprave, a da ne isključuje ni mogućnost da je do pogrešnog ucrtavanja mjesta pretrčavanja divlje životinje na policijskoj skici moglo doći i jednostavnom omaškom policijskog službenika. Utvrđivati je li mjesto nastanka ove prometne nezgode unutar predmetnog lovišta da nije u nadležnosti prometnog vještaka.
24. Vještak je svoj nalaz i mišljenje izložio i usmeno na ročištu glavne rasprave kada je isti ostao kod svog nalaza i mišljenja kao i pisanog očitovanja te dodatno naveo kako se znakovi postavljaju sukladno prometnim projektima, a da ne postoji neko posebno pravilo koje govori da postoji dužnost postavljanja znaka ograničenja brzine nakon postavljanja znaka "divljač na cesti". Ističe da mjesto naleta, koje nalazi pogrešno utvrđenim u skici mjesta nezgode, nije materijalni trag te da mu ovo nije prvi put da je utvrdio da tehnički podatak ucrtan sa skice jednostavno nije moguć.
25. Na ovaj način, po ocjeni suda, vještak je logično, razumljivo, objektivno i sukladno pravilima struke pojasnio na koji način i temeljem kojih parametara je sačinio nalaz i mišljenje te time u cijelosti udovoljio nalogu suda otklanjajući pri tom eventualne nejasnoće pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka obzirom u njemu ne nalazi nelogičnosti, a isto je u konačnici sačinio kao stručna osoba temeljem spisu priložene dokumentacije i u skladu sa kojom je iskazivao svjedok I. K., vozač oštećenog vozila.
26. Prigovorne navode tuženika u pravcu da je vještak neovlašteno ispravio sadržaj javne isprave, a što nastavno "na jednak način" čini i tuženik izjavom danom na ročištu glavne rasprave da locira mjesto ove nezgode na lovište "K. M. Lj." u čijem području nije lovište ovdje tuženika sud ocjenjuje neosnovanima. Naime, tužitelj je u prilog svojih navoda dostavio Potvrdu o podacima o prometnoj nesreći (stranica 53- 54 spisa), a u nastavku postupka predložio od nadležne Policijske uprave/postaje pribaviti i cjelokupan spis predmeta nastao povodom ove prometne nezgode, saslušati vozača te provesti prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode kao i visine štete. Sud je saslušao svjedoka, od nadležne Policijske uprave/postaje pribavio spis te odredio izvesti dokaz prometnim vještačenjem radi utvrđenja dinamike nastanka ove prometne nezgode, koja je među strankama sporna. Dinamiku nastanka nezgode tužitelj nije predložio utvrđivati temeljem policijskog zapisnika o očevidu i situacijskog plana prometne nezgode već je iste predložio pribaviti radi provođenja dokaza vještačenjem. Zapisnik o očevidu kao i Situacijski plan prometne nesreće su javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a kojom je propisano da je isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, a da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena. Zapisnik o očevidu i Situacijski plan prometne nezgode potvrđuju činjenicu nastanka prometne nezgode ali ne i dinamiku nastanka iste. Upravo stoga, tužitelj je predložio, a sud odredio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem. Provedenim vještačenjem vještak je imajući na raspolaganju svu potrebnu dokumentaciju, u skladu sa pravilima struke, prvenstveno polazeći od materijalnih tragova (trgova krvi uginule životinje, tragova dlaka sa uginule životinje kao i oštećenja na osobnom automobilu) utvrdio različito mjesto naleta i za to dao razloge koji su jasni i nadasve logični utvrđujući tako dinamiku nastanka nezgode kao i visinu štete.
27. U predmetnom slučaju, nastavno na navedenu odredbu ZL-a, a obzirom se osiguranik tužitelja držao prometnih propisa, te da je odgovornost tuženika kao ovlaštenika regulirana kao objektivna i to odredbama ZL-a i ZOO-a, na tuženiku je u smislu odredbe čl. 219. st. 1. bilo dokazati ekskulpacijske razloge.
28. Divljač na javnoj cesti, sukladno nebrojeno puta zauzetom stavu sudske prakse, predstavlja opasnu stvar, za koju stvar sukladno čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik, a kako tuženik niti ne spori da u svojoj lovnogospodarskoj osnovi ima srnu; presumira se da je ista vlasništvo tuženika. Naime, obzirom je u konkretnom slučaju došlo do sraza divljači i motornog vozila, motorno vozilo ne treba smatrati opasnom stvari jer se radi o šteti koju je prouzročila divljač kao opasna stvar, a ne o šteti koju je na divljači kao opasnoj stvari prouzročilo motorno vozilo.
29. Obzirom da iz Zapisnika o očevidu proizlazi da je mjesto događaja predmetne nezgode izvan naselja, da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je na tom mjestu brzina kretnja ograničena prometnim pravilom na 90 km/h, a da iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se vozač na tom dijelu ceste u trenutku naleta na srnu kretao brzinom između 60 i 70 km/h, te da nije imao tehničke mogućnosti reagirati na opasnost kočenjem niti skretanjem, a samim time niti mogućnost izbjegavanja ove prometne nezgode, sud zaključuje da je vozač, koji tom prilikom nije bio pod utjecajem alkohola, poduzeo sve propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, da je postupio adekvatno prometnoj situaciji, da ni na koji način nije doprinio nastanku štete, ali da unatoč tome nije uspio izbjeći nalet svojim vozilom na divljač.
30. Budući je svjedok I. K. u svom iskazu opisao predmetnu prometnu nezgodu u bitnom istovjetno kako je to utvrdio i prometni vještak u svom nalazu i mišljenju sud mu stoga poklanja vjeru.
31. Visina štete na osobnom vozilu kojim je tom prilikom upravljao I. K. utvrđena je također provedenim vještačenjem i to u visini od 29.738,49 kuna na koje stranke nisu imale primjedbi.
32. Tuženik, kao osoba koja nesporno kao lovoovlaštenik gospodari lovnim područjem koje koincidira sa mjestom štetnog događaja i koja kao takva odgovara temeljem objektivne odgovornosti, po ocjeni suda nije općenito dokazao ekskulpacijske razloge predviđene čl. 1067. ZOO-a (da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti; da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe; ili da je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete; sud je zbog svega navedenoga, ocjenjujući sve istaknute prigovore neosnovanima, te uzimajući da je tužitelj dokazao osporenu osnovu i visinu ponajprije provedenim vještačenjem, primjenom zakonskih odredbi o subrogaciji (čl. 963. st. 1. ZOO-a), prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku isplatiti predmetni iznos od 23.644,83 kuna sa zateznim kamatama od 4. veljače 2018., kako je to i zatraženo po stopi koja se određuje za ostale odnose, sve sukladno čl. 29. ZOO-a, dok je za razliku kamate tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan.
33. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 3.009,66 kuna, od čega iznos od 2.034,66 kuna kao nastali trošak te iznos od 975,00 kuna kao predvidivi trošak, kao osnovan tužitelju se priznaje trošak na ime nagrade javnom bilježniku u iznosu od 733,06 kuna (sa PDV-om) sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 151/05, 8/11, 114/12) kao i trošak dostave u iznosu od 30,00 kuna, a potonje sukladno čl. 4. i 5. Pravilnika prema kojim odredbama javni bilježnik neposredno od ovrhovoditelja naplaćuje pripadajuću mu nagradu i naknadu troškova, a ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti od javnog bilježnika postupanje po njegovom prijedlogu sve dok ne podmiri javnobilježničku nagradu i troškove iz čl. 37. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi ("Narodne novine" broj: 97/01, 115/12, 120/15). Nadalje, priznat je tužitelju i trošak na ime sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.250,00 kuna sukladno Tbr. 11. toč. 1. u sv. Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novin"e broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 - dalje Tarifa). Dakle, priznat je tužitelju nastali ovršni trošak u ukupnom iznosu od 2.013,06 kuna pa je sud u tom dijelu uz primjenu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog dosuđujući na isti i zatezne kamate u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, dok je za iznos od 21,60 kuna platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Naime, PDV se ne obračunava na javnobilježnički trošak dostave dok tužitelj nije dokazao da mu je nastao daljnje zatraženi materijalni trošak. 34. Obzirom da je tužitelj povukao tužbu za iznos predvidivog troška u iznosu od 975,00 kn, sud je sukladno čl. 193. st. 2. ZPP-a odlučio kao u točki I. izreke rješenja.
35. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pa je tužitelju, obzirom na vrijednost predmeta spora, te obzirom na uspjeh u parnici trebalo kao osnovan priznati zatraženi trošak i to na ime sastava obrazloženih podnesaka od 2. siječnja 2019. i 14. ožujka 2022. u iznosima do po 1.000,00 kuna, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za sastav podnesaka od 19. i 24. siječnja 2022. u iznosima od po 250,00 kuna, sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, za sastav žalbe od 4. veljače 2020. u iznosu od 500,00 kuna, sukladno Tbr. 10. toč. 5. Tarife, za zastupanje na ročištima održanima 4. studenog 2021., 18. siječnja 2022. i 26. kolovoza 2022. u iznosima od po 1.000,00 kuna, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što sve uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 42. Tarife, ukupno iznosi 7.500,00 kuna, a na koji iznos valja nadodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 293,00 kuna (umjesto zatraženih 590,00 kuna) sukladno čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama i Tbr. 1. st. 2. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe, trošak pristupa svjedoka Igora Kneževića na ročište glavne rasprave kojeg je tužitelj podmirio u iznosu od 628,00 kuna te trošak vještačenja u iznosu od 2.800,00 kuna (razlika do uplaćenih 3.500,00 kuna u iznosu od 700,00 kuna tužitelju vraćena), što ukupno iznosi 11.221,00 kuna, a na koji iznos je dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja ove presude u visini određenoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, po nižoj stopi kako je to i zatraženo.
36. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava žalbe od 4. siječnja 2019. jer je o tom trošku odlučeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-Ovr- 780/2019 od 17. rujna 2019., zatim razliku iznosa na ime sudske pristojbe na presudu (u iznosu od 297,00 kuna) te razliku iznosa na ime troška za provedeno vještačenje u iznosu od 700,00 kuna budući je ovaj iznos tužitelju vraćen. Ukupno je stoga tužiteljev zahtjev za iznos od 1.622,00 kuna odbijen kao neosnovan. O troškovima ovršnog postupka sud je odlučio u okviru platnog naloga.
U Zadru 23. rujna 2022.
Sudska savjetnica
Sutkinja
Iva Begonja Vuković
Katarina Zdunić, v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke dopuštena je žalba.
Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Rok za žalbu je 8 dana.
Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
DNA:
- tužitelju po punomoćnicima uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu u iznosu od 586,00 kuna,
- tuženiku po punomoćniku,
- u spis.
