Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2

52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. 35 Povrv-340/2021-15

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu pojedincu Vlatki Markuš, na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Stefani Vrh, u pravnoj stvari ovrhovoditelja T. t. d.o.o., iz Z., B. prilaz 10, O., zastupan po punomoćnicima iz O. društva C., G.& E. d.o.o., odvjetnicima iz Z., protiv ovršenika K. K., O. iz P., V. c. E. 4,zastupanog po punomoćniku A.

S., odvjetniku u P., radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 1. rujna 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnika tuženika i tuženika osobno, 23. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

I. O. se prigovor mjesne nenadležnosti suda.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena u iznosu od 592,43 kuna (petsto devedesetidvijekuneičetrdesettrilipe) / 78.63[1] eura (sedamdesetosameurai šesdesettricenta) te se u navedenom dijelu ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. Č. iz P., posl. br. O.-216/21 od 26.

kolovoza 2021. godine.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. Č. iz P., posl. br. Ovrv-216/21 od 26. kolovoza 2021. u preostalom dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi iznos od 4.114,32 kuna (četiritisućestočetrnaestkunaitridesetidvijelipe) / 546.06 eura (petstočetrdesetšesteura išestcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako slijedi:

- 163,98 kuna s kamatom tekućom od dana 21. rujna 2020. godine pa do 18. lipnja 2021. godine;

-355,23 kuna s kamatom tekućom od dana 21. listopada 2020. godine pa do 19. listopada 2021. godine;

- 73,22 kuna s kamatom tekućom od dana 21. studenog 2020. godine pa do 21. studenog 2021. godine;

- 500,00 kuna s kamatom tekućom od dana 21. travnja 2021. godine pa do isplate;

- 3.614,32 kuna s kamatom tekućom od dana 21. travnja 2021. godine pa do isplate;

te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.000,00 kuna (tisućukuna) / 132.72 eura (stotridesetidvaeuraisedamdesetidvacenta) u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. P. Č. iz P., posl. br. Ovrv- 216/21 od 26. kolovoza 2021, donesenim na temelju vjerodostojne isprave – ispisa otvorenih stavki, naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 4.706,75 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 163,98 kn teče od 21. listopada 2020. pa do isplate, na iznos od 355,23 kn teče od 21. listopada 2020. pa do isplate, na iznos od 73,22 kn teče od 21. studenog 2020. pa do isplate, na iznos od 500,00 kn teče od 21. travnja 2021. pa do isplate te na iznos od 3.614,32 kn teče od 21. travnja 2021. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 800,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 26. kolovoza 2021. pa do isplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. Radi naplate navedene novčane tražbine ovrhovoditelja, određena je ovrha općenito na imovini ovršenika.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenik, sada tuženik, je podnio prigovor, navodeći, u bitnom, da je podmirio svo dugovanje prema ovrhovoditelju, sada tužitelju, kao i da je vratio satelitsku opremu.

3. Po uloženom prigovoru sud je rješenjem posl. br. Povrv-340/2021-2 od dana 1. veljače 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo sve provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavljenom postupku tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva (prethodno kod prijedloga za ovrhu), navodeći da je prigovor tuženika paušalan i podnesen isključivo iz razloga odugovlačenja postupka i sprečavanja namirenja tužitelja u naplati njegove osnovane tražbine. Tuženik je s tužiteljem sklopio dana 11. listopada 2012. godine Ugovor br. 900037906 o zasnivanju pretplatničkog odnosa kojim je ugovorom tuženik preuzeo obvezu redovito plaćati mjesečne naknade za korištenje B. net T. T. usluge, kao i ostale naknade vezano za funkcioniranje navedene usluge, sve to u skladu s Općim uvjetima tužitelja i Ponudom s cjenikom. Činjenicu sklapanja ugovora tuženik u podnesenom prigovoru ne osporava. Navodi da je Općim uvjetima propisano do kada je korisnik dužan plaćati račune te koje su posljedice oglušenja na iste. Predmetno potraživanje se odnosi na neplaćene naknade za redovnu mjesečnu uslugu za mjesec 8/2020, 9/2020 i razmjerni dio mjeseca 10/2020 te naknade vrijednosti nevraćene satelitske opreme (4 komada) i modema (1 komad). Nadalje, ističe da je dana 25. siječnja 2019. godine, sredstvima daljinske komunikacije, sklopljen Zahtjev br. 900095221 za promjenu pretplatničkog ugovora, a kojim je tuženik stekao posebne dodatne pogodnosti, u sklopu ugovorene usluge. Pretplatnički ugovor je zaključen na neodređeno vrijeme uz minimalno trajanje pretplate u skladu s Općim uvjetima, a može biti raskinut u skladu sa odredbama Općih uvjeta. Opći uvjeti na snazi u vrijeme prestanka Ugovora navode u čl. 25. kako ''Pretplatnik ima pravo raskinuti Pretplatnički ugovor u svako doba, na isti način na koji je omogućeno i sklapanje Pretplatničkog ugovora…''. Tužitelj navodi da je dana 6. listopada 2020. primio izjavu tuženika o raskidu pretplatničkog odnosa, te sukladno izričitom zahtjevu tuženika, izvršio raskid pretplatničkog ugovora. U samom dopisu o izvršenom raskidu navedeno je dosadašnje dugovanje tuženika, te je naznačeno kako će faktura za mjesec 10/2020 biti naknadno dostavljena razmjerno broju dana korištenja tužiteljevom uslugom. Tuženik je dopisom izričito, dodatno, upozoren na obvezu i način povrata satelitske opreme tužitelja. Čl. 11. st. 10. i 11. Općih uvjeta propisano je u kojem roku je obveznik dužan vratiti satelitsku opremu te koje su posljedice propuštanja. S obzirom na to da tuženik nije osporio da je primio kako satelitsku opremu, tako i karticu (te bez istoga ne bi mogao koristiti uslugu tužitelja), te ih nije vratio tužitelju sukladno važećim Općim uvjetima, odnosno uputi iz Dopisa o raskidu te Opomeni pred utuženje, dužan je tužitelju platiti iznos od 903,58 kuna, a koji se odnosi na naknadu zbog nevraćanja satelitske opreme u visini protuvrijednosti iste (544,00 kuna + PDV), i naknadu zbog nevraćanja satelitske kartice (178,86 kuna + PDV). I to za svaku od 4 komada satelitske opreme. Kao i naknadu protuvrijednosti modema u iznosu od 500,00 kn (400,00 kuna + PDV). Cijene navedene opreme utvrđene su u Ponudi s cjenikom, koja se ovdje prilaže. Na obvezu povrata satelitske opreme tužitelj je, osim Općim uvjetima bio izričito upozoren i u pisanoj Opomeni pred utuženje kao i Dopisom o raskidu. Budući da tuženik u svom prigovoru ničime nije osporio činjenicu zasnivanja ugovornog pretplatničkog odnosa s tužiteljem za korištenje usluge T. T., a niti je dokazao da je, s tim u svezi, podmirio dugovanje po dospjelim računima te obzirom visina predmetnog dugovanja ničime nije osporena, tužitelj smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Također, tužitelj je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti suda.

5. Tuženik je ostao kod navoda iz prigovora te u prilog svojim tvrdnjama dostavio uplatnice i dokaz o vraćanju opreme (račun H. pošte i potvrda o primitku pošiljke od strane H. pošte). Naveo je i kako je godinama koristio T. T.,

međutim budući da je imao smetnje koje oni nisu riješili, odlučio je promijeniti operatera.

6. U odnosu na dostavljene uplatnice tuženika, tužitelj je podneskom od 31. kolovoza 2022. povukao dio tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 592,43 kn, a koji se odnosi Račun br. 2703013-1-2 od dana 31.08.2020. godine u iznosu od 163,98 kn, na Račun br. 2739966-1-2 od dana 30.09.2020. godine u iznosu od 355,23 kn te na Račun br. 2777112-1-2 od dana 31.10.2020. godine u iznosu od 73,22 kn. Navodi da su predmetni iznosi plaćani uplatama tuženika iz lipnja, kolovoza, rujna, listopada i studenog 2021. godine, odnosno, nakon pokretanja ovršnog postupka (ovršni postupak je pokrenut 14. lipnja 2021. godine). Slijedom navedenog, tužitelj potražuje zatezne kamate na navedene iznose kao i troškove postupka. U odnosu na povrat satelitske opreme tužitelj je naveo kako je tuženik bio obvezan vratiti satelitsku opremu u roku od 14 dana od kada je pretplatnik uputio svoju izjavu za raskid ugovora te ukoliko to propusti učiniti dužan je naknaditi punu cijenu preuzete satelitske opreme sukladno važećem cjeniku T. T. -a. Ističe da je tuženik bio dužan (bez da mu se naplati naknada za satelitsku opremu) opremu vratiti najkasnije do 15. travnja 2021., a što isti nije učinio, a bio je izričito upozoren i u pisanoj Opomeni pred utuženje kao i Dopisom o raskidu. Sukladno tome tužitelj potražuje iznos od 4.114,32 kn zajedno sa zakonskim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 . ZOO-a, koje na pojedinačne mjesečne iznose teku i to: iznos od 163,98 kn s kamatom tekućom od dana 21. rujna 2020. pa do 18. lipnja 2021., iznos od 355,23 kn s kamatom tekućom od dana 21. listopada 2020. godine pa do 19. listopada 2021. godine, iznos od 73,22 kn s kamatom tekućom od dana 21. studenog 2020. godine pa do 21. studenog 2021. godine, iznos od 500,00 kn s kamatom tekućom od dana 21. travnja 2021. godine pa do isplate te iznos od 3.614,32 kn s kamatom tekućom od dana 21. travnja 2021. godine pa do isplate kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

7. U dokaznom postupku izvedeni su svi predloženi dokazi, i to ispis otvorenih stavki (6), dopis tužitelja tuženiku od 01. listopada 2020. (21-22), Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa (23-24), potvrdu o izvršenoj montaži (25), obavijest o pravu na raskid ugovora (26), zahtjev za zasnivanje/promjenu pretplatničkog odnosa (27-29), radni nalog (30), zahtjev za promjenu pretplatničkog ugovora (31- 34), opomenu pred utuženje (35), opće uvjete za uslugu B.N. total T. (36-39), financijsku karticu (40-47), račune (48-51), opće uvjete poslovanja tužitelja (52-66), ponude s cjenikom (67-70), potvrdu i preslik uplatnica dostavljenih po tuženiku (72- 84), preslike uplatnica (92-98), preslik uplatnice (104-108), pregled transakcija (114- 115), račun Hrvatske pošte (116-117), potvrda o primitku (118) pregled transakcija (119).

8. U odnosu na istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti tužitelja, sud je utvrdio da Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa sklopljen između tužitelja i tuženika predstavlja tipski, odnosno adhezijski ugovor čiji je sadržaj unaprijed formulirao tužitelj i ponudio njegovo sklapanje uz prihvaćanje svih uvjeta sadržanih u formularu bez ikakvih izmjena te tuženik kao potrošač nije imao utjecaj na sadržaj ugovora. Prema odredbi članka 49. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15, u nastavku: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo te koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača je nepoštena ugovorna odredba. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, sukladno odredbi članka 51. ZZP-a, uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Prema odredbi članaka 55. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Kako se odredba o mjesnoj prorogaciji iz članka 11. pretplatničkog ugovora, propisana i u Općim uvjetima, koji čine sastavi dio pretplatničkog ugovora, na koju se poziva tužitelj čini ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u smislu odredbe članka 49. ZZP-a te se u ovom slučaju radi o sporu male vrijednosti, a udaljenost sjedišta tuženika (Poreč) od sjedišta ugovorenog suda (Zagreb) nije neznatna, ocjenjeno je da navedena odredba nepoštena i kao takva ništetna pa je stoga prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda odbijen kao neosnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za plaćanje mjesečne naknade za korištenje B net T. T. usluge, kao i ostale naknade vezano za funkcioniranje navedene usluge te naknada za nevraćanje satelitske opreme.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.

11. Uvidom u specificirani podnesak tužitelja utvrđeno je da tužitelj potražuje ukupan iznos od 4.114,32 kn i to: iznos od 163,98 kn s kamatom tekućom od dana 21. rujna 2020. pa do 18. lipnja 2021., iznos od 355,23 kn s kamatom tekućom od dana 21. listopada 2020. godine pa do 19. listopada 2021. godine, iznos od 73,22 kn s kamatom tekućom od dana 21. studenog 2020. godine pa do 21. studenog 2021. godine, iznos od 500,00 kn s kamatom tekućom od dana 21. travnja 2021. godine pa do isplate te iznos od 3.614,32 kn s kamatom tekućom od dana 21. travnja 2021. godine.

12. Među strankama nije sporno da je između tužitelja i tuženika bio sklopljen Ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa, kao i da je isti raskinut od strane tuženika.

13. Među strankama je sporno je li tuženik podmirio dugovanje prema T. T. -u, odnosno je li isti dužan naknaditi punu cijenu preuzete satelitske opreme.

14. Sukladno čl. 11. st. 10. Općih uvjeta poslovanja za uslugu T. T. propisano je pretplatnik obvezan vratiti satelitsku opremu koja je vlasništvo T. T.-a u roku od 14 dana od dana kada je pretplatnik uputio svoju izjavu za raskid ugovora. U slučaju da pretplatnik u navedenom roku ne vrati satelitsku opremu koja je u vlasništvu T. T.-a pretplatnik je dužan naknaditi T. T.-u punu cijenu preuzete satelitske opreme sukladno važećem Cjeniku T. T.-a. Nadalje, čl. 11. st. 11. Općih uvjeta propisano je da je pretplatnik dužan vratiti T. T.-u satelitsku opremu koja je u vlasništvu T. T.-a najkasnije u roku od 15 dana od dana izdavanja računa u kojem je fakturirana naknada za satelitsku opremu. U slučaju povrata satelitske opreme u navedenom roku, naknada za satelitsku opremu će biti stornirana. Istim člankom propisano je i: „Radi izbjegavanja svake dvojbe, u slučaju da pretplatnik uputi satelitsku opremu T. T.-a nakon isteka roka navedenog u ovome stavku, takvo vraćanje neće biti prihvaćeno i T. T. će takvu, izvan roka zaprimljenu satelitsku opremu vratiti Pretplatniku i/ili ga obavijestiti o načinu preuzimanja iste.“ 15. Uvidom u račun H. pošte i potvrdu o primitku pošiljke vidljivo je da je tuženik 20. listopada 2021. uputio tužitelju pošiljku sa prijemnim brojem E., a koju pošiljku je tužitelj, uvidom na web stranicama H.

pošte posta.hr, primio 22. listopada 2021. godine. U skladu s time razvidno je da je tužitelj zaprimio satelitsku opremu od strane tuženika, a što tužitelj niti ne spori. Međutim, budući da je satelitska oprema vraćena nakon isteka roka tužitelj je sukladno odredbama čl. 11. st. 11. Općih uvjeta bio dužan vratiti satelitsku opremu tuženiku ili ga obavijestiti o načinu preuzimanja iste. Primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221. a Zakona o parničnom postupku ((Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/14, 70/19 – dalje ZPP), sud zaključuje da je tuženik dokazao vraćanje satelitske opreme tužitelju, dok tužitelj u ovom postupku nije ničime dokazao da je navedenu opremu vratio tuženiku ili ga obavijestio o načinu preuzimanja iste, slijedom čega je odlučeno kao u toč. I. presude.

16. U odnosu na zakonske zatezne kamate koje tužitelj potražuje, sud ističe da je specificiranim podneskom tužitelja od 31 kolovoza 2022. nejasno na koje iznose isti potražuje kamate budući da navedenim podneskom potražuje kamate s navedenim iznosom glavnice, a koje iznose glavnice je isti povukao. Dodatno, ukazuje se na to da uplate tuženika glase na iznose od 100,00 kn, slijedom čega je nejasno koji su se iznosi navedenim uplatama zatvarali te na koje iznose tužitelj potražuje kamate. Sukladno navedenom, odbijen je tužbeni zahtjev u pogledu zakonskih zateznih kamata.

17. Tuženik je podnio zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 1.500,00 kn i to za sastav podneska od 4. srpnja 2022, sastav podneska od 20. srpnja 2022. te trošak zastupanja na ročištu dana 1. rujna 2022. u iznosu od po 500,00 kn. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna suprotnoj strani naknaditi troškove postupka. U odnosu na zatražene troškove postupka tuženiku je priznat trošak sastava podneska od 4. srpnja 2022. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22; dalje u tekstu Tarifa) te trošak zastupanja na ročištu dana 1. rujna 2022. u iznosu od 500,00 kn (Tbr. 9. t. 1. Tarife). U odnosu na podnesak tuženika od 20. srpnja 2022. ističe se da spisu ne prileži datirani podnesak, slijedom čega se odbija zahtjev za naknadu navedenog troška.

18. Slijedom svega navedenog, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

U Poreču, 23. rujna 2022.

S u d a c:

Vlatka Markuš,

v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri pisana primjerka u roku od petnaest dana od dana dostave presude. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju p. p., uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu

- tuženiku p.p.