Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž-1933/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice M. H., S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica S. F., odvjetnica u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-431/2020-10 od 4. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-431/2020-10 od 4. siječnja 2020.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je djelomično nedopuštenom ovrha koja se po prijedlogu Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, protiv M. H., S., OIB: …, vodi kod Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Glini, po rješenju o ovrsi broj Ovr- 1927/2017 od 4. prosinca 2017. i to u dijelu kojim je ovrha određena radi plaćanja zateznih kamata na iznos glavnice od 17.500,00 kuna koje teku od 14. svibnja 2009. do 20. travnja 2014. (točka I. izreke). Naloženo je tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.231,25 kn, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 4. siječnja 2022. pa do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže nadležnom županijskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjevu cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka specificiranog troškovnikom od 25. studenoga 2021., uvećanog za sastav žalbe, podredno uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koja se po prijedlogu tuženice vodi protiv tužiteljice kod Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, na temelju rješenja o ovrsi broj Ovr-1927/2017 od 4. prosinca 2017. u dijelu u kojem je ovrha određena radi plaćanja zateznih kamata na iznos glavnice od 17.500,00 kn koje teku od 14. svibnja 2009. do 20. travnja 2014.

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da je presudom Općinskog suda u Sisku, poslovni broj P-1108/06 od 14. svibnja 2009. odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice M. H. i naloženo joj je tuženici Republici Hrvatskoj nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 17.500,00 kn, u roku od 15 dana, da je navedena presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku, broj Gž-432/2010,20. travnja 2011. u odnosu na glavnu stvar, i u odnosu na troškove postupka, da je punomoćnik tužiteljice drugostupanjsku odluku zaprimio 9. lipnja 2011., a Općinsko državno odvjetništvo u Sisku- 30. svibnja 2011., da je presuda postala pravomoćna 20. travnja 2011., a ovršna 24. lipnja 2011.;

- da je u ovom postupku tuženica Republika Hrvatska 21. travnja 2017., protiv, u ovom postupku, tužiteljice M. H. podnijela prijedlog za ovrhu (predmet broj Ovr- 1927/2017) radi naplate tražbine u iznosu od 17.500,00 kn na ime dosuđenih troškova u predmetu P-1108/06;

- da je M. H. u navedenom ovršnom postupku podnijela žalbu i prijedlog za odgodu;

- da je rješenjem od 12. listopada 2020., ovdje tužiteljica, u navedenom predmetu ovršenica upućena da u roku od 15 dana pokrene postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, da je rješenje Ovr-1927/2017 od 12. listopada 2020., uručeno punomoćniku ovršenice 28. listopada 2020, te da je rok za pokretanje parnice isticao 20. studenog 2020., da je tužiteljica podnijela tužbu 20. studenoga 2020., dakle u određenom roku od 15 dana, slijedom čega je sud prvog stupnja prigovor tuženice da tužiteljica nije dokazala da je tužba podnesena u određenom roku od 15 dana, ocijenio neosnovanim.

6. Polazeći od navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je primjenom odredaba čl. 233. st. 2. u vezi s čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), prihvatio tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenom ovrhe u predmetu Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini, broj Ovr-1927/2017, u dijelu u kojem je ovrha određena radi plaćanja zateznih kamata na iznos glavnice od 17.500,00 kn koje teku od 14. svibnja 2009. do 20. travnja 2014.

7. Prvenstveno valja reći kako tuženica neosnovano u žalbi upire da je tužiteljica molbama za odgodu plaćanja troškova postupka u iznosu od 17.500,00 kn (poziv na plaćanje od 29. lipnja 2011.), upućenim tuženici od 8. srpnja 2011. i 25. listopada 2016. priznala dug i da je na taj način došlo do prekida zastare, u smislu odredbe čl. 240. st. 1. ZOO.

8. Naime, prema odredbi čl. 240. st. 1. ZOO, zastara se prekida kad dužnik prizna dug. Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja (st. 2.). Da bi se radilo o priznanju duga u smislu citirane odredbe čl. 240. ZOO, isto mora biti jasno i nedvosmisleno i u pogledu osnove i u pogledu visine.

9. Stoga, u konkretnom slučaju molbe tužiteljice za odgodu plaćanja iznosa od 17.500,00 kn na ime dosuđenih parničnih troškova tuženici ne predstavljaju priznanje duga po osnovi zateznih kamata na navedeni iznos, slijedom čega nije došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl. 240. st. 1. ZOO, u odnosu na tražbinu tuženice s osnove zateznih kamata na dosuđeni iznos troškova postupka.

10. Nadalje, u konkretnom slučaju, u ovršnoj ispravi nisu dosuđene zatezne kamate na troškove parničnog postupka u iznosu od 17.500,00 kn. Vezano uz navedeno valja reći kako je odredbom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, br. 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20 - dalje: OZ) propisano da će sud na prijedlog ovrhovoditelja, ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, u rješenju o iznosu odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate. Prema toj odredbi, dakle ovršni sud može odrediti ovrhu i radi naplate kamata na dosuđene troškove postupka neovisno o tome što u ovršnoj ispravi, na temelju koje je zatražena ovrha, nije odlučeno o zateznim kamatama na troškove postupka.

11. Odredbom čl. 226. st. 1. ZOO propisano je da tražbine povremenih davanja koje dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što su tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, dok je čl. 227. st. 1. ZOO propisano da pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine zastarijevaju za 5 godina, računajući od dospjelosti najstarijeg neispunjene tražbine, a prema st. 2. citiranog članka, vjerovnik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare, kad zastari pravo iz kojeg proistječu povremene tražbine.

12. Odredbom čl. 233. st. 1. istog ZOO, propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći zastarni rok, dok je st. 2. istog članka propisano da sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkih akata i dospijevaju ubuduće, zastarijevaju u roku predviđenom za davanje povremenih tražbina.

13. Kamata prema odredbi čl. 223. ZOO, kao akcesorno potraživanje dijeli pravnu sudbinu glavnog potraživanja, pa kad zastari glavno potraživanje, zastarjela su i sporedna potraživanja, kao što su potraživanja kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

14. U konkretnom slučaju, nema mjesta primjeni odredbi čl. 233. st. 2. ZOO jer navedena odredba propisuje zastarijevanje tražbina utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a predmetna tražbina - kamate na dosuđene troškove u ovom slučaju, nije utvrđena (određena) ovršnom ispravom.

15. Kada zatezne kamate, kao povremena tražbina, nisu ovršnom ispravom izričito dosuđene, tada je ta tražbina samostalna tražbina, (na koju ovrhovoditelj ima pravo na temelju odredbe čl. 30. st. 1. OZ), jer ona ne proistječe iz ovršne isprave nego iz rješenja o ovrsi temeljenom na citiranoj odredbi OZ, pa kako dospijeva ubuduće, na zastaru takve tražbine kamate, kao samostalne tražbine, koja ne slijedi sudbinu glavne tražbine, jer je ona sada glavna tražbina, ne dolazi do primjene odredbe st. 2. čl. 233. ZOO, a budući da kamate predstavljaju povremene tražbine iz čl. 226. st. 1. ZOO, koja odredba predstavlja specijalnu odredbu u odnosu na opću odredbu iz čl. 223. ZOO, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, zbog čega na takve tražbine treba primijeniti odredbu čl. 226. st. 1., odnosno čl. 227. st. 1. i 2. ZOO (u tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1635/2018-2 od 26. ožujka 2019).

16. Slijedom iznesenih razloga, sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno zaključio kako je tražbina s osnove zateznih kamata, koje teku od 14. svibnja 2009. do 20. travnja 2014., u smislu odredbe čl. 226. st. 1. ZOO, zastarjela.

17. Slijedom izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i 2. ZPP, žalbu tuženice kao neosnovanu odbiti, i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi.

U Zagrebu 23. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor, v.r.