Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 34 Gž-2823/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Slavici Garac, u pravnoj stvari tužiteljice M. I. /OIB…/ iz O., koju zastupa I. K., odvjetnik iz V., protiv tuženika R. A. d.d. /OIB…/ iz Z., koje zastupa M. K. odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-200/2021-23 od 4. srpnja 2022., nadnevka 23. rujna 2022.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-200/2021-23 od 4. srpnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem odbijen tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima.
2. Protiv rješenja žali se tuženik pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku /Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a/ i predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog rješenja slijedom žalbenih navoda.
2.1. Tuženik zahtijeva trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 625,00 kn.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Iz stanja spisa proizlazi:
- da su tužitelj /korisnik kredita/ i tuženik /kreditor/ 15. travnja 2008. u Podružnici V.¹ sklopili i realizirali Ugovor o kreditu, namjena kojeg je bila kupnja novog vozila C.;
- da je tužba podnesena 28. travnja 2021. predmet spora koje je zahtjev za isplatu iznos od 22.227,65 kn zbog ništetnosti valutne klauzule;
- da je u članku 12. Ugovora o kreditu navedeno „U slučaju spora nadležan je sud u mjestu sjedišta Kreditora.“;
- da je tuženik u odgovoru na tužbu, prije upuštanja u raspravljanje, istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima pozivom na odredbu članka 12. Ugovora o kreditu,
- i da se tužiteljica podneskom od 9. lipnja 2021. očitovala na tuženikov prigovor, navodeći da se radi o odredbi Ugovora o kreditu sročenoj po tuženiku o kojoj se nije pregovaralo, te da se znatna neravnoteža očituje u činjenici udaljenosti mjesta njegovog prebivališta (mjesto O.) i mjesta sjedišta tuženika (cca 280 km), cijeni putovanja i gubitka vremena (list 42. spisa).
6. Na temelju u bitnome navedenih okolnosti vezano za ocjenu prigovora mjesne nenadležnosti, prvostupanjski je sud zaključio da prigovor nije osnovan jer:
- da je odredba članaka 12. Ugovora o kreditu, kojom je ugovorena mjesna nadležnosti suda u sjedištu tuženika nepoštena i ništetna u smislu odredbe članka 81. i 87. Zakona o potrošačima (Narodne novine, broj 96/2003., u daljnjem tekstu: ZP-a/2003), napominjući da u kontinuitetu isto proizlazi i iz odredbe članka 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015., 14/2019.), koji Zakon da je usklađen sa Direktivom Vijeća broj 93/13 /EEZ/ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima;
- da i prema odlukama Suda Europske unije (C-240/98, C-244/98) treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom Vijeća broj 93/13 /EEZ/ kojima se omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim onda kad je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, odnosno da se na nepoštenim odredbama ugovora o kreditu ne može zasnivati nadležnost;
- da je odredba članka 12. Ugovora o kreditu unaprijed formulirana po tuženiku, da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da je kao takva suprotno načelu savjesnosti i poštenja, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača s obzirom da se tužiteljicu izlaže dodatnim troškovima i ulaganju dodatnog vremena, dok se isto ne odnosi na tuženika s obzirom da njegovo sjedište;
- apostrofirajući da je prema odredbi članka 59. ZPP-a nadležan Općinski sud u Vinkovcima s obzirom da na području tog suda djeluje tuženikova Podružnica u V.¹, u kojoj je sklopljen i realiziran Ugovor o kreditu,
- i odbio kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti.
7. Suprotno žalbenim navodima ovaj sud je suglasan sa zaključkom prvostupanjskog suda. Nije u pravu tuženik kad tvrdi da u obrazloženju nisu navedeni kriteriji kojim se sud prvog stupnja rukovodio i koje sve okolnosti je imao u vidu, da je tužiteljica u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu „raspolagala svim potrebnim informacijama“, … da ne postoji obveza tužiteljice da prisustvuje ročištu …., da tuženik ima samo jedno sjedište i to u Zagrebu …. da bi eventualno trebalo primijeniti opće pravilo iz članka 46. i članka 48. ZPP-a … da je u smislu članka 59. ZPP-a nužno da poslovnica bude upisana u sudski registar … da se odredbe Direktive Vijeća broj 93/13/EEZ ne primjenjuju na ugovore sklopljene prije 1. srpnja 2013. ….“, niti je od odlučnog značaja njegovo pozivanje na odluke drugih sudova vezano za mjesnu nadležnost za koje drži da podržavaju njegovo shvaćanje mjesne nadležnosti.
7.1. To iz razloga što su u obrazloženju pobijanog rješenja navedeni kriteriji kojim se sud prvog stupnja rukovodio i koje sve okolnosti je imao u vidu, što se ocjena o ništetnosti odredbe članak 12. Ugovora kreditu i njezinim posljedicama temelji na odredbi članka 81. i članka 87. ZP-a/2003, što prema odredbi članka 89. stavku 1. i 2. ZPP-a neovisno o izboru kvalificiranog punomoćnika, stranka ima pravo pristupa sudu, da sud i stranku koja ima punomoćnika može pozvati da se pred sudom osobno izjasni o činjenicama koje treba utvrditi u parnici i da stranaka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave pored svog punomoćnika i što je u praksi sudova općeprihvaćeno stajalište koje je izraženo u prvostupanjskoj odluci, a ne shvaćanje na koje se poziva tuženik i koje podupire njegovo shvaćanje, izneseno u predmetnoj žalbi.
7.2. Naime, to što se prvostupanjski sud pored u bitnome navedenog osvrnuo i na propise koji u kontinuitetu na istovjetan način uređuje pitanje nepoštenosti odredaba iz ugovora sklopljenim sa potrošačem, ne čini pobijano rješenje nerazumljivim niti nepravilnim, kako to pokušava prikazati tuženik.
8. Nadalje, točno jest da je odredbom članka 48. stavkom 1. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište.
8.1. Međutim, isto tako točno jest da je odredbom članka 59. ZPP-a propisano da je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi, što znači da je to pravilo (forum electivum) ujedno i pravilo o općoj mjesnoj nadležnosti za sporove koji proizlaze iz pravnih odnosa poslovne jedinice, odnosno da u okolnostima konkretnog slučaja nema mjesta primjeni odredbe članka 46. niti članka 48. stavak 1. ZPP-a.
9. Suprotno žalbenim navodima, a kako je to zaključio i sud prvog stupnja, za nadležnost prema odredbi članka 59. ZPP-a, nije odlučno to što poslovna jedinica (podružnica) nije upisana ili evidentirana u sudskom registru (rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-185/2020 od 21. svibnja 2020.), već da je obavljala djelatnost plasmana kredita, a što u okolnostima konkretnog slučaja podružnica u V.¹ jest s obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen i realiziran upravo u toj podružnici.
10. Prema tome, kako je predmetni spor nastao u povodu djelatnosti plasmana kredita po podružnici (poslovnoj jedinici) u V.¹ (Ugovor o kreditu sklopljen i realiziran u V.¹), te kako se nadležnost može zasnovati prema odredbi članka 59. ZPP-a i kad poslovna jedinica (podružnica) nije upisana ili evidentirana u sudskom registru, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio odlučne činjenice i primijenio pravila o mjesnoj nadležnosti kad je odbio kao neosnovan prigovor tuženika i za svoju odluku u bitnome dao jasne razloge, koji se žalbenim navodima ne dovode u dvojbu.
11. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku jer nije uspio sa žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).
12. Zaključno, ispitivanjem rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 200/2021-23 od 4. srpnja 2022. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po tuženiku, a ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 380. točka 2. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a za stavak II.).
U Zagrebu 23. rujna 2022.
Sutkinja:
Slavica Garac, v.r.
