Republika Hrvatska
Trgovački sud u Osijeku
Osijek, Zagrebačka 2
Poslovni broj: 24 P-142/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Osijeku, po sutkinji Željki Matijević, u pravnoj stvari tužitelja TLO – COMMERCE d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 49205328648, Osijek, Bunska 8, kojeg zastupa Juraj Marinić, OIB: 90945508373, odvjetnik u Osijeku, Gundulićeva 5, protiv tuženika LJEKARNE SRCE – LJEKARNE OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE, OIB: 51944919663, Osijek, Lorenza Jagera 24, kojeg zastupa Vladimir Burić, OIB: 04693858272, odvjetnik u Osijeku, Europske avenije 12/I, radi isplate iznosa od 11.250,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 23. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku LJEKARNE SRCE – LJEKARNE OSJEČKO-BARANJSKE ŽUPANIJE, OIB: 51944919663, Osijek, Lorenza Jagera 24, isplatiti tužitelju TLO – COMMERCE d.o.o. za trgovinu i usluge, OIB: 49205328648, Osijek, Bunska 8, iznos od 11.250,00 kuna (jedanaest tisuća dvije stotine pedeset kuna) / 1.493,13 eura[1] (tisuću četiristo devedeset i tri eura i trinaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 11. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku petnaest dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.262,50 kuna (četiri tisuće dvjesto šezdeset i dvije kune i pedeset lipa) / 565,73 eura (petsto šezdeset i pet eura i sedamdeset i tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. rujna 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, u roku petnaest dana.
III. Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.137,50 kuna (tisuću sto trideset i sedam kuna i pedeset lipa) / 150,97 eura (sto pedeset eura i devedeset i sedam centi) odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka u bitnom navodi da su parnične stranke 29. travnja 2020. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora kojim tužitelj, kao zakupodavac, daje tuženiku, kao zakupoprimcu, u zakup poslovni prostor u Osijeku, Bunska 8. Navedeni je Ugovor zaključen na određeno vrijeme od 5 godina, a može se raskinuti u slučaju grubog kršenja ugovornih odredbi, s tim da nezadovoljna strana prije aktiviranja klauzule o raskidu mora suprotnu stranu upozoriti na kršenje ugovornih obveza i dati joj rok od 15 dana za otklanjanje nedostataka, a ako suprotna strana tako ne postupi, nezadovoljna strana ima pravo jednostrano raskinuti Ugovor uz otkazni rok od 30 dana. Ugovorena je zakupnina u iznosu od 11.250,00 kn + PDV mjesečno, koja dospijeva svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec. Tužitelj dalje navodi kako ga je tuženik dopisom od 22. prosinca 2020. obavijestio da će sa 31. prosinca 2020. prestati koristiti predmetno skladište i najavio otkaz Ugovora o zakupu, ali je nastavio koristiti poslovni prostor te je dopisom od 17. ožujka 2021. obavijestio tužitelja kako Ugovor otkazuje s 22. ožujka 2021. u smislu odredbe čl. 369. Zakona o obveznim odnosima te je pozvao tužitelja na primopredaju 22. ožujka 2021. Tužitelj nije prisustvovao navedenom terminu primopredaje, pa je tuženik putem javnog bilježnika Tatjane Kovačev izvršio dostavu ključeva predmetnog skladišta tužitelju, iz čega proizlazi kako je s 22. ožujka 2021. napustio prostor i predao ga tužitelju u posjed. Nadalje, tužitelj navodi kako tuženik nije mogao raskinuti Ugovor, obzirom da ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koji je sklopljen, pa tuženik nije ovlašten jednostrano i prije isteka ugovorenog roka na koji je ugovor sklopljen isti raskidati, odnosno, otkazati zakup. Stranke su predvidjele da se Ugovor može raskinuti samo radi grubog kršenja ugovornih odredbi, što ovdje nije slučaj, niti se tuženik poziva na takve činjenice i okolnosti kao razlog raskida, kao niti na odredbe čl. 27. i 28. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora. Također, ne može se osnovano raditi o razlozima za raskid iz čl. 369. Zakona o obveznim odnosima, a osobito iz razloga što se tuženik nije pozvao na izvanredne okolnosti koje bi nastale nakon zaključenja ugovora o zakupu i koje se nisu mogle u to vrijeme predvidjeti, niti je takve okolnosti konkretno opisao i dokazao, a i u tom slučaju tuženik bi morao pokrenuti sudski spor radi izmjene ili raskida ugovora, što nije učinio. Nakon što je tuženik nezakonito otkazao Ugovor i napustio prostor, tužitelj je pokušao dati prostor u zakup drugom zakupoprimcu, no do toga nije došlo, pa tužitelj trpi imovinsku štetu izgubljene zarade sve od dana kada je tuženik nezakonito otkazao Ugovor i napustio posjed prostora, odnosno od kraja ožujka 2021. nadalje, a koja šteta za mjesec svibanj 2022. iznosi 11.250,00 kn bez PDV-a te dospijeva 11. svibnja 2022. Tuženik nije imao valjanu činjeničnu i pravnu osnovu za otkaz Ugovora o zakupu poslovnog prostora, stoga je tužitelju nastala imovinska šteta zbog neizvršavanja ugovora od strane tuženika.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka u bitnom ističe prigovor dvostruke litispendencije, obzirom se vezano uz istu činjeničnu i pravnu osnovu već vode postupci pred ovim sudom pod brojem P-148/2021, P-188/2021, P-224/2021, P- 238/2021, P-259/2021, P-292/2021, P-314/2021 i P-31/2022. Naime, tužitelj u predmetu broj P-148/2021 potražuje naknadu štete radi neizvršavanja ugovora za travanj 2021., u predmetu P-188/2021 potražuje naknadu štete za lipanj 2021., u predmetu P-224/2021 potražuje naknadu štete za kolovoz 2021., i tako dalje, dok u ovom predmetu potražuje naknadu štete za svibanj 2022., pa tuženik smatra kako je tužitelj mogao i trebao proširiti tužbeni zahtjev u ranije započetom predmetu. Nadalje, tuženik ističe da ukoliko ugovor nije raskinut, tada tužitelj ni ne može potraživati naknadu štete, jer za isto nisu ispunjeni uvjeti. Tuženik dalje navodi kako je nesporno da su stranke sklopile ugovor o zakupu poslovnog prostora na određeno vrijeme od 5 godina i da je ugovorena zakupnina u iznosu od 11.250,00 kn mjesečno, koja dospijeva svakog 10. u mjesecu za tekući mjesec. Međutim, tuženik osporava navode tužitelja da nije mogao raskinuti Ugovor o zakupu poslovnog prostora, obzirom je u konkretnom slučaju došlo do nastupa izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se u trenutku sklapanja ugovora nisu mogle predvidjeti, slijedom čega je tuženik pokrenuo postupak pred Trgovačkim sudom u Osijeku, kojim zahtijeva raskid predmetnog ugovora o zakupu, a koji se vodi pod poslovnim brojem P- 120/2021. Tuženik dalje navodi kako je zaključenju predmetnog ugovora o zakupu pristupio uslijed nastupa izvanredne okolnosti - pojave epidemije uzrokovane virusom COVID-19, a sve radi osiguranja dodatnog skladišnog prostora za skladištenje opreme i potrošnog materijala, obzirom da je u samom začetku epidemije postojala bojazan i potreba za osiguranjem dodatnog skladišnog prostora u slučaju poprimanja tada očekivanih razmjera u vidu nekontroliranog širenja same epidemije, a koja zbog uvedenih restriktivnih mjera nije poprimila razmjere koji su se u početku njezine pojave očekivali te je stoga ujedno prestala i potreba tuženika za osiguranjem dodatnog skladišnog prostora za skladištenje opreme i potrošnog materijala. Dakle, u konkretnom slučaju došlo je do nastupa takvih izvanrednih okolnosti, koje niti uz najveću brižljivost, nije bilo moguće predvidjeti, otkloniti ili izbjeći, slijedom čega je tuženik upoznao tužitelja sa naprijed naznačenim činjenicama i novonastalim okolnostima. Tuženik je u nekoliko navrata pokušao mirnim putem riješiti predmetnu situaciju te postići dogovor oko raskida predmetnog ugovora o zakupu. Tužitelj se s istim nije suglasio pa je tuženik 17. ožujka 2021. dostavio tužitelju obavijest o raskidu ugovora te ga pozvao da 22. ožujka 2021. u 12,00 sati bude prisutan na adresi poslovnog prostora radi primopredaje prostora, što tužitelj nije učinio, pa je tuženik tužitelju predao ključeve 29. ožujka 2021. putem javnog bilježnika. Tuženik je sudu predložio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem i saslušanjem svjedoka te je dostavio dokumentaciju iz predmeta koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-120/2021. Tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i osporava pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.
3. U podnesku od 28. lipnja 2022. tužitelj navodi da je netočno da je tuženik imao pravo raskinuti Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji je zaključen na pet godina, budući da je odredbom čl. 22. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora određeno da ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je sklopljen. Osim toga, smatra da su netočne tvrdnje tuženika da je Ugovor raskinuo zbog izvanrednih okolnosti, budući da ne dostavlja nikakve dokaze o tim izvanrednim okolnostima niti ih konkretizira, zbog čega tvrdi da su predmetno razdoblje karakterizirale uobičajene poslovne okolnosti na koje je tuženik mogao i morao računati. Pogrešna poslovna procjena tuženika ne može se smatrati izvanrednom okolnosti. Dodaje da su netočni i navodi tuženika o postupku koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-120/2021, jer je u tom postupku ovdje tuženik tražio da sud deklaratorno utvrdi da je predmetni ugovor raskinut, a koji tužbeni zahtjev je neosnovan. Protivi se dokaznim prijedlozima tuženika jer smatra da saslušanje predloženih svjedoka nije relevantno za ovu pravnu stvar. Također, smatra da je provođenje dokaza građevinskim vještačenjem irelevantno, budući da je za ovu pravnu stvar odlučna ugovorena cijena, a ne tržišna vrijednost zakupa predmetne nekretnine koju predlaže da vještak utvrdi.
5. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o zakupu poslovnog prostora (br 01.2020) sklopljen između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupoprimca od 29. travnja 2020. (str. 7-9 spisa), obavijest o prestanku korištenja skladišta i izjava otkaza ugovora od 22. prosinca 2020. (str. 10 spisa), obavijest o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora od 17. ožujka 2021. sa povratnicom (str. 11-14 spisa), zapisnik o priopćenju javnog bilježnika Tatjane Kovačev broj OU-37/21 od 26. ožujka 2021. sa prijedlogom za javnobilježničkom dostavom i punomoći (str. 19-24 spisa), oglas (str. 15-18, 25-28, 29-33, 34-37, 38-40 i 71-74 spisa), žalbu protiv presude P-120/21 (str. 49-54 spisa), presudu ovog suda P- 120/21-15 (str. 55-61 spisa).
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Među parničnim strankama nesporno je kako su 29. travnja 2020. sklopile Ugovor o zakupu poslovnog prostora kojim je tužitelj dao tuženiku u zakup skladište na lokaciji Bunska 8 u Osijeku, kako je isti sklopljen na određeno vrijeme, odnosno na rok od pet godina i kako je ugovorena zakupnina u iznosu od 11.250,00 kn + PDV mjesečno, koja će se plaćati mjesečno do 10. u mjesecu za tekući mjesec (str. 6-8 spisa).
8. Nesporno je i kako je tuženik poslovni prostor počeo koristiti u svibnju 2020., a poslovni prostor je prestao koristiti u ožujku 2021.
9. Također je nesporno da je tuženik tužitelju dao izjavu o otkazu predmetnog Ugovora (str. 9 spisa), kako je posjed predan 22. ožujka 2021., na koju primopredaju tužitelj nije pristupio te kako je tuženik tužitelju putem javnog bilježnika dostavio ključeve predmetnog poslovnog prostora.
10. Nesporno je i da ovdje sporan prostor tužitelj nije dao u zakup trećoj osobi.
11. Među parničnim strankama sporno je postojanje dvostruke litispendencije, koji prigovor je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu, a tuženik je također istaknuo da ukoliko ugovor nije raskinut tada tužitelj niti ne može potraživati naknadu štete.
12. Sporna je činjenica je li tuženik mogao raskinuti Ugovor, odnosno je li u konkretnom slučaju došlo do nastupa izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se u trenutku sklapanja ugovora nisu mogle predvidjeti, odnosno sporno je, je li tuženik imao valjanu činjeničnu i pravnu osnovu za otkaz ugovora o zakupu poslovnog prostora i trpi li tužitelj imovinsku štetu zbog neizvršavanja Ugovora od strane tuženika te je sporna visina štete.
13. U odnosu na istaknuti prigovor dvostruke litispendencije, sud je utvrdio da je isti neosnovan.
14. Naime, čl. 194. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; u daljnjem tekstu ZPP) propisano je kako dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti.
15. U konkretnom slučaju ne radi se o istom zahtjevu među strankama, obzirom se radi o naknadi štete za mjesec svibanj 2022., a u drugim parničnim postupcima se potražuje naknada štete za druga razdoblja.
16. Uvidom u čl. 8. Ugovora o zakupu poslovnog prostora (br 01. 2020) sklopljenog između tužitelja kao zakupodavca i tuženika kao zakupoprimca od 29. travnja 2020., sud je utvrdio kako se sporan ugovor može raskinuti u slučaju grubog kršenja ugovornih odredbi, a u tom slučaju nezadovoljna strana, prije aktiviranja klauzule o raskidu ugovora mora suprotnu stranu upozoriti na kršenje ugovornih obveza i dati joj rok od 15 dana za otklanjanje nedostataka. Nadalje, u slučaju da se nedostaci ne otklone u roku od 15 dana, nezadovoljna strana ima pravo jednostranog raskida ugovora u kojem slučaju teče otkazni rok od 30 dana od dana zaprimanja otkaza.
17. Iz obavijesti o prestanku korištenja skladišta i izjavi otkaza ugovora od 22. prosinca 2020. proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja da sa 31. prosinca 2020. prestaje koristiti predmet zakupa, obzirom da zbog novonastalih okolnosti nema više potrebu za korištenjem istog te najavljuje otkaz ugovora o zakupu.
18. Uvidom u oglas na internetskim stranicama, sud je utvrdio da se odnosi na iznajmljivanje ovdje spornog predmeta zakupa te da je objavljen 24. svibnja 2021., 17. lipnja 2021., 13. prosinca 2021, 17. prosinca 2021., 1. ožujka 2022. te 28. kolovoza 2022.
19. Iz obavijesti o raskidu ugovora o zakupu poslovnog prostora od 17. ožujka 2021. sa povratnicom razvidno je da je tuženik tužitelja obavijestio da sa danom 22. ožujka 2021. raskida sklopljeni Ugovor u smislu čl. 369. Zakona o obveznim odnosima te ga poziva da 22. ožujka 2021. bude prisutan na adresi skladišta radi primopredaje posjeda.
20. Nakon izvršenog uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu, a koju je sud prihvatio kao vjerodostojnu i u spis ovoga suda broj P-120/2021, utvrđeno je kako su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o zakupu na određeno vrijeme te kako je isti raskinut jednostranom izjavom tuženika i to pozivajući se na promijenjene okolnosti. Također je utvrđeno kako je ovdje tuženik podnio tužbu protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja kako je Ugovor o zakupu raskinut 22. ožujka 2021. te je tuženik također postavio i alternativni tužbeni zahtjev kojim zahtijeva raskid ovdje spornog ugovora, a koje tužbene zahtjeve je sud odbio.
21. Odredbom čl. 369. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da, ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine, dok je st. 2. istog članka propisano kako izmjene ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.
22. Tijekom postupka tuženik je isticao kako je Ugovor raskinuo zbog promijenjenih okolnosti. Međutim, u slučaju raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti, za takav raskid nije dostatna jednostrana izjava strane koja je ispunila svoje obveze, već se takav raskid utvrđuje konstitutivnom sudskom presudom.
23. Dakle, ovdje sporan Ugovor nije raskinut na valjan način.
24. Čl. 1046. ZOO-a propisano je kako je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
25. Čl. 1089. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, dok je st. 3. istoga članka propisano kako pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
26. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je postupanjem ovdje tuženika tužitelju nanesena šteta, obzirom tuženik ugovor nije raskinuo na valjan način.
27. Naime, tuženik je tužitelju zbog promijenjenih okolnosti dao jednostranu izjavu o otkazu Ugovora o zakupu, a što nije pravno valjan način raskida ugovora u slučaju na koji se poziva tuženik i zbog navedenog postupanja tuženika tužitelj trpi štetu u iznosu od 11.250,00 kn, koliko bi iznosila i zakupnina, obzirom poslovni prostor nije ponovno dao u zakup.
28. Također, ovdje sporan ugovor je sklopljen na određeno vrijeme i on se može jednostrano raskinuti samo iz razloga koji su u njemu navedeni i to u čl. 8. predmetnog Ugovora.
29. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da ukoliko ugovor nije raskinut tužitelj ne može niti tražiti naknadu štete.
30. Međutim, kao što je već i navedeno, ugovor je raskinut, no isti nije raskinut na valjan način te je iz tog razloga tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu.
31. Obzirom na sve naprijed navedeno, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tuženika obvezao na isplatu utuženog iznosa.
32. Odluku o kamatama sud je donio u skladu sa čl. 29. ZOO-a i čl. 2. Ugovora o zakupu poslovnog prostora.
33. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanjem stranaka, svjedoka, izvođenjem dokaza vještačenjem i za pribavom isprava, kao i dokazne prijedloge tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tuženika Zlatka Pandžića, svjedoka Ante Barukčića, Ivana Zadraveca i Karla Šatvara te za izvođenjem dokaza građevinskim vještačenjem, a iz razloga što je tijekom postupka činjenično stanje dovoljno jasno utvrđeno kako bi sud mogao donijeti svoju odluku, a sve u skladu sa čl. 10. st. 1. ZPP-a te iz razloga kako je to sud već i obrazložio u toč. 4. obrazloženja ove presude. Sud je također odlučio da neće prekinuti postupak do donošenja odluke u predmetu poslovni broj P-120/2021 uzimajući u obzir da je riječ o postupku male vrijednosti i uz primjenu odredbe čl. 461.a ZPP-a.
34. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP-a i to čl. 151., čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i st. 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za radodvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; u daljnjem tekstu OT) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19).
35. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 4.262,50 kn, odnosno tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od 27. svibnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 7. t. 1. OT) uvećano za PDV, trošak sastava podneska od 28. lipnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. t. 3. OT) uvećano za PDV, trošak sastava podneska od 31. kolovoza 2022. u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. t.1. OT) uvećano za PDV, trošak zastupanja na ročištu održanom 8. veljače 2022. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. t. 1. OT) uvećano za PDV uvećano za PDV, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 200,00 kn (Tar. br. 1. t. 1.).
36. Cijeneći koji su troškovi bili potrebni za vođenje ovog spora i u kojoj visini, sud je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 1.137,50 kn odbio kao neosnovan.
37. Tužitelj je tražio trošak u iznosu od 1.000,00 kn uvećano za PDV za sastav podneska od 31. kolovoza 2022., a za sastav navedenog podneska sud mu je priznao trošak u iznosu od 250,00 kn uvećano za PDV, obzirom se radi o podnesku iz Tar. br. 8. t. 3. OT.
38. Također, tužitelj je tražio trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 400,00 kn, dok je taj iznos utvrđen i plaćen u iznosu od 200,00 kn.
39. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.
U Osijeku 23. rujna 2022.
Zapisničar
Sutkinja
Gordana Harc
Željka Matijević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (čl. 467.a ZPP-a).
Broj zapisa: eb312-1354d
Kontrolni broj: 0fc40-81fba-186fb
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ŽELJKA MATIJEVIĆ, L=OSIJEK, O=TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
