Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž R-420/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-99/2016-119 od 30. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-99/2016-119 od 30. prosinca 2021., u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke te se predmet u tom dijelu vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici Republici Hrvatskoj, ministarstvu, OIB: … da tužitelju I. M. iz T., OIB: …, u roku od 15 dana isplati novčani iznos od ukupno 94.922,84 kn (devedeset četiri tisuće devetsto dvadeset dvije kune i osamdeset četiri kune) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- od 1.236,35 kn počev od 30.4.2009. pa do isplate

- od 1.645,96 kn počev od 31.5.2009. pa do isplate

- od 1.645,96 kn počev od 30.6.2009. pa do isplate

- od 1.645,96 kn počev od 31.7.2009. pa do isplate

- od 1.643,02 kn počev od 31.8.2009. pa do isplate

- od 1.667,80 kn počev od 30.9.2009. pa do isplate

- od 1.667,80 kn počev od 31.10.2009. pa do isplate

- od 1.834,70 kn počev od 30.11.2009. pa do isplate

- od 1.816,05 kn počev od 31.12.2009. pa do isplate

- od 1.949,05 kn počev od 31.1.2010. pa do isplate

- od 2.012,95 kn počev od 28.2.2010. pa do isplate

- od 1.779,71 kn počev od 31.3.2010. pa do isplate

- od 1.815,80 kn počev od 30.4.2010. pa do isplate

- od 1.707,89 kn počev od 31.5.2010. pa do isplate

- od 1.737,58 kn počev od 30.6.2010. pa do isplate

- od 1.848,34 kn počev od 31.7.2010. pa do isplate

- od 2.048,62 kn počev od 31.8.2010. pa do isplate

- od 1.770,38 kn počev od 30.9.2010. pa do isplate

- od 1.955,14 kn počev od 31.10.2010. pa do isplate

- od 1.739,51 kn počev od 30.11.2010. pa do isplate

- od 1.932,40 kn počev od 31.12.2010. pa do isplate

- od 1.908,98 kn počev od 30.1.2011. pa do isplate

- od 1.864,61 kn počev od 28.2.2011. pa do isplate

- od 1.858,56 kn počev od 31.3.2011. pa do isplate

- od 1.881,96 kn počev od 30.4.2011. pa do isplate

- od 2.059,84 kn počev od 31.5.2011. pa do isplate

- od 1.822,01 kn počev od 30.6.2011. pa do isplate

- od 1.944,53 kn počev od 31.7.2011. pa do isplate

- od 1.781,59 kn počev od 31.8.2011. pa do isplate

- od 1.890,32 kn počev od 30.9.2011. pa do isplate

- od 2.137,70 kn počev od 31.10.2011. pa do isplate

- od 1.893,76 kn počev od 30.11.2011. pa do isplate

- od 1.780,90 kn počev od 31.12.2011. pa do isplate

- od 1.944,31 kn počev od 30.1.2012. pa do isplate

- od 1.876,34 kn počev od 29.2.2012. pa do isplate

- od 1.898,15 kn počev od 31.3.2012. pa do isplate

- od 1.757,71 kn počev od 30.4.2012. pa do isplate

- od 1.756,97 kn počev od 31.5.2012. pa do isplate

- od 1.860,68 kn počev od 30.6.2012. pa do isplate

- od 2.200,85 kn počev od 31.7.2012. pa do isplate

- od 1.756,97 kn počev od 31.8.2012. pa do isplate

- od 1.954,89 kn počev od 30.9.2012. pa do isplate

- od 1.928,22 kn počev od 31.10.2012. pa do isplate

- od 1.989,33 kn počev od 30.11.2012. pa do isplate

- od 2.138,84 kn počev od 31.12.2012. pa do isplate

- od 2.081,26 kn počev od 30.1.2013. pa do isplate

- od 510,13 kn počev od 28.2.2015. pa do isplate

- od 479,09 kn počev od 31.3.2015. pa do isplate

- od 566,80 kn počev od 30.4.2015. pa do isplate

- od 617,37 kn počev od 31.5.2015. pa do isplate

- od 617,38 kn počev od 30.6.2015. pa do isplate

- od 564,70 kn počev od 31.7.2015. pa do isplate

- od 984,12 kn počev od 31.8.2015. pa do isplate

- od 624,12 kn počev od 30.9.2015. pa do isplate

- od 568,96 kn počev od 31.10.2015. pa do isplate

- od 602,00 kn počev od 30.11.2015. pa do isplate

- od 859,04 kn počev od 31.12.2015. pa do isplate

- od 603,20 kn počev od 30.1.2016. pa do isplate

- od 128,38 kn počev od 29.2.2016. pa do isplate

- od 195,13 kn počev od 30.4.2016. pa do isplate

- od 100,97 kn počev od 30.5.2016. pa do isplate

- od 195,13 kn počev od 30.6.2016. pa do isplate

- od 195,13 kn počev od 30.7.2016. pa do isplate

- od 411,30 kn počev od 30.8.2016. pa do isplate

- od 202,85 kn počev od 30.9.2016. pa do isplate

- od 208,46 kn počev od 30.10.2016. pa do isplate

- od 189,02 kn počev od 30.11.2016. pa do isplate

- od 214,44 kn počev od 30.12.2016. pa do isplate

- od 214,87 kn počev od 30.1.2017. pa do isplate,

obračunatim do 31.7.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana (točka I. izreke) te je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 36.885,75 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude 30. prosinca 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka preko dosuđenog iznosa (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I. i II. izreke, pobija žalbom tuženica zbog svih žalbenih razloga prava propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 -pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno pobijanu presudu ukinuti, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete na ime izgubljene zarade, do koje je došlo radi razlike u plaći, koju bi tužitelj primao, da je nastavio raditi na radnom mjestu djelatne vojne osobe i invalidske mirovine, koju prima, te prihoda od OPG-a, sve za razdoblje od 11. ožujka 2009. do 31. prosinca 2016., za koju smatra da mu je odgovorna tuženica kao poslodavac u vrijeme nastanka štetnog događaja od 30. listopada 2007., kada je tužitelj stradao na svom radnom mjestu, obavljajući radne zadatke po nalogu tuženice kao poslodavca.

5. U postupku koji je prethodio žalbi nije bila sporna činjenica da je tuženica u vrijeme nastanka štetnog događaja bila poslodavac tužitelja, pa posljedično navedenom nije bila sporna pasivna legitimacija, kao niti nastanak štetnog događaja, dok je bila sporna uzročno - posljedična veza između ozljeđivanja i umirovljenja tužitelja te odgovornost tuženice za štetu.

6. Nadalje, u postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- da je na temelju rješenja ministarstva Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Službe za zdravstvenu zaštitu, Prvostupanjske zdravstvene komisije klasa:

UP/I 805-02/09-03/30, ur broj 512M2-0303-09-3 od 21. siječnja 2009. djelatna vojna osoba I. M. proglašen nesposobnim za djelatnu vojnu službu te da mu je 10. ožujka 2009. prestala djelatna vojna služba;

- da je na temelju rješenja HZMO, Područne službe u Z., klasa 141-02/09- 01/OB 03445521619, ur. broj 341-25-05/3-09-46740, broj spisa: … od 26. studenog 2009. osiguraniku I. M. počevši od 11. ožujka 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, da je iz obrazloženja navedenog rješenja razvidno da je u postupku, između ostalog, utvrđeno da je osiguranik rješenjem Zdravstvene komisije MORH-a UP/I 805-02/09-03/30, ur. broj 512M2- 0303-09-3 od 21. siječnja 2009. proglašen nesposobnim za djelatnu vojnu službu, da je osiguraniku dana 10. ožujka 2009. prestala djelatna vojna služba, da je ovlašteni vještak Područne službe u Z. svojim nalazom i mišljenjem, broj dnevnika …, od 20. travnja 2009. utvrdio da je kod osiguranika zbog 60% ozljede na radu i 40% bolesti dana 11. ožujka 2009. nastala profesionalna nesposobnost za rad, uz kontraindikacije za poslove djelatne vojne osobe;

- da je tužitelj u svom iskazu naveo kako se ozlijedio na poligonu kod S. prilikom rada s motornom pilom, kada je vršio sječu i vuču stabala (zadatak je bio čišćenje šume radi stvaranja prosjeke), da je njegovo mjesto postavljenja u vojnoj službi bilo mjesto vozača motornih vozila i da nije bio postavljen niti osposobljen za rad motornom pilom i općenito na šumskim poslovima koji se tiču sječe drva, da je bol u kralježnici osjetio u trenutku kada je podizao panj, jer je osjetio da ga je presjeklo u leđima, da nikada prije ove ozljede nije imao nikakvih problema s leđima niti kralježnicom, niti je imao kakvih bolesti vezanih uz to, da je njegovo stanje bilo takvo da se nije mogao ispraviti, a da se samo liječenje sastajalo od primanja raznih injekcija, terapija, primanja lijekova, liječenja u K. toplicama, no da više nije mogao proći provjeru motoričkih sposobnosti zbog predmetne ozlijede, odnosno njenih posljedica, tako da ga više nisu htjeli vratiti u djelatnu vojnu službu koja mu je prestala upravo zbog predmetne ozlijede, i da se sada nalazi u invalidskoj mirovini zbog ozljede koju je zadobio na radu kod tuženice tijekom obavljanja djelatne vojne službe;

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka specijaliste kirurga utvrđeno da je kod tužitelja utvrđena profesionalna, a ne opća nesposobnost za rad, da se poslodavac tužitelja (ministarstvo) preko svojih stručnih službi izjasnio da tužitelj nije sposoban za djelatnu vojnu službu zbog psihičkih tegoba (poremećaj osobnosti, poremećaj prilagodbe) te da zavod navodi također da se radi o profesionalnoj nesposobnosti za rad na poslovima djelatne vojne osobe, no kao uzrok te nesposobnosti navodi u većoj mjeri ozljedu na radu (60%), dok se manji dio (40%) odnosi na bolesti;

- da je iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka specijaliste psihijatra koji je izvršio uvid u (medicinska dokumentaciju i pregled tužitelja) utvrđeno da su psihičke smetnje koje je tužitelj razvio, a koje su se manifestirale kao reaktivno anksiozno-depresivno stanje, u uzročno-posljedičnoj vezi s problemima koje je tužitelj imao, a vezano uz sam štetni događaj te da je do odlaska tužitelja u mirovinu došlo zbog profesionalne nesposobnosti za rad pri čemu je ozljeda na radu doprinjela tužiteljevom umirovljenju i nesposobnosti za rad sa 60%, a bolest (depresivni poremećaj) s 40%;

- da se vještak specijalist psihijatar očitovao na prigovore tuženice iz podneska od 10. svibnja 2017. (ročište održano 7. lipnja 2017.) obrazlažući kao u pisanom nalazu i mišljenju u kojem je, između ostaloga, naveo kako medicinska dokumentacija potvrđuje da je tužitelj nakon štetnog događaja, a zbog problema koje je imao u ostvarivanju svojih prava, razvio psihičke tegobe (anksiozno depresivne simptomatologije), da je liječen adekvatnoj kliničkoj slici odnosno da su, drugim riječima, psihičke tegobe koje su uslijedile nakon štetnog događaja posljedica problema u ostvarivanju prava (bolovanja), a koje su nastupile nakon samog štetnog događaja, da, međutim, postoji nalaz od 11. veljače 2008. u kojem se opisuje nervoza, napetost, disforija, nezadovoljstvo i nesanica, a koje prethode težoj dekompenzaciji psihičkog stanja, a koje je nastupilo nakon što ispitanik nije ostvario svoja prava, odnosno drugim riječima, da nije došlo do problema u ostvarivanju prava njegove psihičke tegobe uzrokovane direktno štetnim događajem bile bi daleko kraće i manjeg intenziteta te da se otprilike do sredine 2009. prema medicinskoj dokumentaciji sve tegobe koje psihijatri bilježe vezane uz sam štetni događaj i kasnije probleme koje je imao vezano uz ostvarivanje prava, da je mišljenje HZMO od 20. travnja 2009. doneseno upravo na temelju te medicinske dokumentacije;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka, specijalistice medicine rada proizlazi da je tužitelj po prirodi hipersenzitivna osoba, uvredljiva, netolerantna, niskog praga na frustracije, s poteškoćama u interpersonalnim odnosima i poteškoćama u prilagodbi, da je od ranog djetinjstva pa sve do sada imao, i ima niz teških frustrirajućih situacija na koje reagira s paranoidnim, agresivnim reakcijama, no da se uspio kontrolirati i izbjegava situacije koje bi ga mogle frustrirati da neadekvatno odreagira na događaj, da tužitelj od 2012. više ne uzima psihofarmake, jer se osjeća vrlo dobro i nema potrebe za njima, a da je nakon stjecanja prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzimao terapiju 3 x tijekom 2010., a da je tijekom 2011. nije uzimao, da sve navedeno ukazuje da je tužitelj u akutnim frustrirajućim problemima reagirao depresijom i anksioznošću, poremećajem prilagodbe te da mu je bilo potrebno psihijatrijsko liječenje, da sve te tegobe nisu bile trajnog karaktera da bi trajno umanjile njegovu radnu sposobnost, nego su bile privremenog karaktera u akutnim fazama frustracijskog zbivanja, da je tužitelj izgubio radnu sposobnost na psihičkom planu, zbog osnovne bolesti poremećaja osobnosti i poremećaja prilagodbe te da stoga nije više sposoban za djelatnu vojnu osobu, a te osobnosti nisu u svezi s ozljeđivanjem u štetnom događaju, jer se radi o degenerativnim promjenama na L-S kralježnici koje nisu u svezi sa štetnim događajem, da je ozljeda slabinske kralježnice samo privremeno umanjila njegovu radnu sposobnost, da ozljeđivanje tužitelja u predmetnom štetnom događaju nije utjecalo na tužiteljevu profesionalnu nesposobnost za rad za poslove koje je do ozljeđivanja obavljao, odnosno drugim odgovarajućim poslovima, da je dizanje tereta prouzročilo samo privremenu nesposobnost za rad u akutnoj fazi bolova nakon dizanja tereta, ali nije ostavilo trajnu nesposobnost za rad, da su trajnu nesposobnost za rad uzrokovale kronične degenerativne promjene na kralježnici, da poremećaj prilagodbe, sniženo raspoloženje, strepnja, agresivnost su posljedica nepravilnog rada HZZO-a i nisu u svezi s ozljeđivanjem u štetnom događaju, da poremećaj osobnosti nije u svezi s ozljeđivanjem u predmetnom štetnom događaju, nego je posljedica frustracija u djetinjstvu i adolescenciji, da ozljeđivanje u štetnom događaju nije utjecalo na tužiteljevu profesionalnu nesposobnost za rad, da kod tužitelja postoji preostala radna sposobnost, da je tužitelj sposoban za rad s punim radnim vremenom od 8 sati, da preostala radna sposobnost postoji za poslove koje sada obavlja u svom OPG-u, te za poslove koji nisu vezani za teški fizički posao, česte kontakte s ljudima i strankama s kojima bi moglo doći do konfliktne situacije, a to su slaganje pošiljaka u pretince na pošti i poduzećima, pomoćni administrativni poslovi, poslovi uz računalo na upisu podataka, rad s fotokopirnim aparatom u poduzeću, gdje je mali kontakt sa strankama, da je profesionalna rehabilitacija osposobljavanje osiguranika liječenjem za posao koji obavlja, što u ovom slučaju nije potrebno, jer tužitelju nije potrebno liječenje, niti obavlja poslove koje je obavljao kao djelatna vojna osoba;

- da se vještak, specijalistica medicine rada očitovala na prigovore tužitelja (ročište održano 27. rujna 2018.) te je usmeno izlagala kao u pisanom nalazu i mišljenju te navela kako je tužitelj rješenjem ministarstva, Uprave za ljudske resurse, Službe za zdravstvenu zaštitu od 21. siječnja 2009. dobio da je nesposoban za djelatnu vojnu osobu kao vojnik dočasnik zbog poremećaja prilagodbe i poremećaja osobnosti, da iako je u rješenju navedena i dijagnoza sindroza lumbusacrale bill. više lijevo, ona nije ocjenjena kao nesposobnost za rad tužitelja, jer se radi o degenerativnim promjenama na vratnoj kralježnici koja nije bila tolikog stupnja da bi smanjila njegovu radnu sposobnost, i da je također iz rendgenske slike i nalaza magnetske rezonancije vidljivo da su nalazi uredni i ne ukazuju na nikakvo oštećenje slabinske kralježnice općenito, kao niti vezu s ozljedom u predmetnom štetnom događaju;

- da je vještak financijske struke utvrdio da izgubljena zarada kao razlika između plaće koju bi tužitelj primao da je nastavio raditi kod tuženika i mirovine koju je primao (koja mu je stvarno isplaćivana) iznosi 365.757,03 kn, da izgubljena zarada u visini 60% razlike između plaće koju bi tužitelj primao da je nastavio raditi kod tuženika i mirovine koju je primao (koja mu je stvarno isplaćivana) iznosi 219.454,25 kn, da izgubljena zarada kao razlika između plaće koju bi tužitelj primao da je nastavio raditi kod tuženika i mirovine koju bi tužitelj primao da nije imao prijavljeni OPG i da nije bio prijavljen u registar poreznih obveznika iznosi 332.409,89 kn, da izgubljena zarada kao 60% razlike između plaće koju bi tužitelj primao da je nastavio raditi kod tuženika i mirovine koju bi tužitelj primao da nije imao prijavljeni OPG i da nije bio prijavljen u registar poreznih obveznika iznosi 199.445,93 kn, da izgubljena zarada kao razlika između plaće koju bi tužitelj primao da je nastavio raditi kod tuženika i mirovine koju je primao (koja mu je stvarno isplaćivana) dodatno umanjena za primitke ostvarene u OPG-u iznosi 163.017,28 kn, da izgubljena zarada kao 60% razlike između plaće koju bi tužitelj primao da je nastavio raditi kod tuženika i mirovine koju je primao (koja mu je stvarno isplaćivana) dodatno umanjena za primitke ostvarene u OPG-u iznosi 97.810,39 kn, da izgubljena zarada kao razlika između plaće koju bi tužitelj primao da je nastavio raditi kod tuženika i mirovine koju bi tužitelj primao da nije imao prijavljeni OPG i da nije bio prijavljen u registar poreznih obveznika dodatno umanjena za primitke ostvarene u OPG-u iznosi 150.566,05 kn, da izgubljena zarada kao 60% razlike između plaće koju bi tužitelj primao da je nastavio raditi kod tuženika i mirovine koju bi tužitelj primao da nije imao prijavljeni OPG, i da nije bio prijavljen u registar poreznih obveznika dodatno umanjena za primitke ostvarene u OPG-u iznosi 90.339,64 kn;

- razlika između plaće koju bi tužitelj primao da je nastavio raditi kod tuženika i mirovine koju je primio (koja mu je stvarno isplaćivana) dodatno umanjeno za primitke ostvarene u OPG-u iznosi 158.204,64 kn, a razlika u visini od 60% između plaće koju bi tužitelj primao da je nastavio raditi kod tuženika i mirovine koju je primio (koja mu je stvarno isplaćivana) dodatno umanjeno za primitke ostvarene u OPG-u iznosi 94.922,84 kn (obračun dan po mjesecima u utuženom razdoblju, nalaz i mišljenje i dopuna nalaza i mišljenja vještaka financijske struke).

7. Polazeći od navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio kako je tuženica, u skladu s odredbom čl. 15. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12), koja propisuje da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava i odredbe čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14, 118/14 i 154/14) prema kojoj se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a u vezi s odredbama čl. 1089. i 1095. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) dužan tužitelju nadoknaditi štetu u visini od 60% (u kojem omjeru je rješenjem HZMO, Područne službe u Z. od 26. studenog 2009. tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad zbog ozljede na radu), razlike između neto plaće koju bi tužitelj ostvario kao djelatna vojna osoba i mirovine koju je primio u utuženom razdoblju, i još umanjeno za prihode od OPG-a, koja razlika je utvrđena financijskim vještačenjem prema podacima o plaći dostavljenim od strane tuženika te isplaćenoj mirovini dostavljenoj od HZMO-a i prihoda od OPG-a prema poreznim rješenjima, u ukupnom iznosu od 94.922,84 kn, sve po mjesečnim iznosima, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno ukazuje žaliteljica u žalbi, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer presuda ne sadrži jasne, logične i neproturječne razloge o činjenicama odlučnim za pravilnu primjenu materijalnog prava.

9. Naime, žaliteljica u žalbi, osnovano upire kako su u pobijanoj presudi, pored, u postupku izvedenih dokaza na kojima je presuda utemeljena te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi koji bi opravdavali shvaćanje suda prvog stupnja u pogledu postojanja (adekvatne) uzročno – posljedične veze između nastanka štetnog događaja (ozljeđivanja tužitelja obavljanjem poslova kod tuženice) i prestanka djelatne vojne službe i odlaska u invalidsku mirovinu.

10. Nadalje, pravo na ocjenu dokaza pridržano je za sud koji prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP), ali je u slobodi ocjene dokaza sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju, u pogledu sporne uzročno - posljedične veze, izostalo.

11. Naime, polazeći od utvrđenja da je tužbeni zahtjev s osnove naknade imovinske štete zbog izgubljen zarade ocijenjen osnovanim, iz razloga što je sud prvog stupnja, ocijenio da je tuženica koja, kao poslodavac, odgovara za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), dužna tužitelju nadoknaditi štetu u visini od 60% (u kojem omjeru je rješenjem HZMO, Područne službe u Z. od 26. studenog 2009. tužitelju utvrđena profesionalna nesposobnost za rad zbog ozljede na radu), razlike između neto plaće koju bi tužitelj ostvario kao djelatna vojna osoba i mirovine koju je primio u utuženom razdoblju (umanjeno za prihode od OPG-a), u pobijanoj presudi nedostaju jasni, uvjerljivi, neproturječni i logični razlozi o postojanju adekvatne uzročno - posljedične veze između nastanka štetnog događaja i prestanka djelatne vojne službe i odlaska tužitelja u invalidsku mirovinu – kada je sud prvog stupnja svoj zaključak u pogledu navedenog utemeljio isključivo na rješenju HZMO, Područne službe u Z., klasa 141-02/09-01/OB 03445521619, ur. broj 341-25-05/3-09-46740, broj spisa: … od 26. studenoga 2009. (kojim je tužitelju počevši od 11. ožujka 2009. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad), a pritom, uopće nije ocijenio sve dokaze (isprave) u spisu predmeta – konačno i izvršno rješenje ministarstva Republike Hrvatske, Uprave za ljudske resurse, Službe za zdravstvenu zaštitu, Prvostupanjske zdravstvene komisije klasa: UP/I 805-02/09- 03/30, ur. broj 512M2-0303-09-3 od 21. siječnja 2009., doneseno na temelju Pravilnika o utvrđivanju zdravstvene sposobnosti za vojnu službu (Narodne novine, br. 97/08), posebno kada iz navedenog dokaza proizlazi da je tužitelj kao djelatna vojna osoba proglašen nesposobnim za djelatnu vojnu službu zbog psihičkih tegoba (poremećaj osobnosti, poremećaj prilagodbe), a proizlazi i iz nalaza i mišljenja vještaka specijaliste kirurga te da mu je 10. ožujka 2009. prestala djelatna vojna služba, niti je ocijenio nalaz i mišljenje (i očitovanje) vještaka specijalistice medicine rada iz kojeg u bitnom proizlazi kako je tužitelj izgubio radnu sposobnost na psihičkom planu zbog osnovne bolesti - poremećaja osobnosti i poremećaja prilagodbe te da stoga nije više sposoban za djelatnu vojnu osobu a što, prema mišljenju vještaka, nije u vezi s ozljeđivanjem u štetnom događaju.

12. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja počinio je i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, na koju povredu opisno ukazuje tuženica u žalbi, a koja je bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke.

13. Slijedom navedenih razloga, a kako je ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, pobijanu presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazane ovim rješenjem te će, imajući u vidu prethodno navedeno, ocijeniti sve izvedene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP, i svoju će ocjenu, u pogledu sporne adekvatne uzročno - posljedične veze između nastanka štetnog događaja prilikom obavljanja poslova kod tuženice i prestanka djelatne vojne službe te odlaska u mirovinu tužitelja, kao i sporne odgovornosti za štetu, dati jasne, logične i neproturječne razloge. Sud prvog stupnja će pritom imati u vidu da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti na radu, jer je odredbom čl. 5. st. 3 Zakona o zaštiti na radu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja (Narodne novine, br. 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09, 143/12) propisano da se odredbe toga Zakona ne odnose se na pripadnike oružanih snaga i redarstvene službe.

15. Budući da je presuda suda prvog stupnja ukinuta u pobijanom dijelu, ostavljeno je, u skladu s odredbom čl. 166. st. 3. ZPP, da se o troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Zagrebu 23. rujna 2022.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor, v.r.