REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 67 Pž-5507/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Srđana Šimca, predsjednika vijeća, Davora Pustijanca, suca izvjestitelja i Božene Zajec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GRAD KRK, OIB 12405095116, Krk, Trg bana Josipa Jelačića 2, kojeg zastupaju punomoćnici Želimir Brozović, Jasna Trinajstić Krause i Marin Trinajstić, odvjetnici iz Krka, Kralja Tomislava 1, protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi brisanja pogrešnog upisa, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-852/2019-14 od 17. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-852/2019-14 od 17. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-852/2019-14 od 17. svibnja 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje da je pogrešan upis prava vlasništva na kč.br. 47/2 upisane kao oranica površine 701 m2 u zk.ul. 7527 k.o. Krk prema kojem je ista upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, a odbijen je i zahtjev da se naloži zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku da po pravomoćnosti presude ispravi upis prava vlasništva na kč.br. 47/2 upisane kao oranica površine 701 m2 u zk.ul. 7527 k.o. Krk, na način da ima stajati: Republika Hrvatska, u 3570/3780 dijela, Grad Krk, u 210/3780 dijela (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka od 3.500,00 kn (točka II. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da su ispunjene procesne pretpostavke iz članka 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19 i 80/22) za vođenje ovog parničnog postupka, jer se radi o brisovnoj tužbi iz članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 55/13, 60/13 i 108/17) za čije je podnošenje propisan poseban rok te se tužitelj nije bio dužan tuženici obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora.
2.1. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da se radilo o nekretnini u društvenom vlasništvu u odnosu na koju je društveno poduzeće RO Zlatni otok imalo izvanknjižno pravo korištenja i da je sporna nekretnina bila obuhvaćena dokumentacijom koja se odnosi na gradnju kampa „Politin“ i da se radilo o nekretnini koja je bila dana na korištenje društvenom poduzeću RO „Zlatni otok“, OOUR Hoteli Krk. Dodatno je prvostupanjski sud utvrdio da se ovdje radi o situaciji u kojoj je u zemljišnim knjigama propušteno upisati društveno vlasništvo na nekretnini uz upis prava korištenja od strane tadašnje RO Zlatni Otok, OOUR Hoteli Krk, ali da je sporna nekretnina dana u posjed RO Zlatni Otok, OOUR Hoteli Krk, kao investitoru za izgradnju objekta autokampa, dok tužitelj nije zahtijevao njezino vraćanje u posjed.
2.2. Stoga je prvostupanjski ocijenio da budući da je investitor bio društvenopravna osoba (Radna organizacija „Zlatni otok“ OOUR Hoteli Krk), izgradnjom građevinskog objekta društvenim sredstvima na građevini se po samom zakonu stjecalo društveno vlasništvo na tom objektu, a investitor je na tom objektu stjecao pravo raspolaganja, a na zemljištu na kojem je građevina izgrađena, kao i na zemljištu koje služi za redovitu uporabu te građevine, pravo korištenja. Također je prvostupanjski sud ocijenio i da je sporna nekretnina (i) sukladno odredbi članka 268. stavka 1. tadašnjeg Zakona o udruženom radu („Službeni list“ broj: 53/76, 57/83, 85/87, 6/88, 77/88, 40/89, 40/89 i 60/89), postala društveno vlasništvo.
2.3. Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da je na dan stupanja na snagu Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj 92/10; dalje u tekstu: ZTOGZ) sporna nekretnina k.č.br. 47/2 predstavljala nekretninu ugostiteljsko – turističke namjene, tj. kamp, što proizlazi iz Uvjerenja Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Ispostave Krk od 31. listopada 2014., iz orto foto karte sa stanjem na dan 10. studenoga 2009., iz iskaza svjedoka Jelice Jurjević i Kate Braut, saslušanih u pojedinačnom ispravnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Krku (kasnije – Općinskim sudom u Crikvenici, Stalna služba u Krku), kao i iz vještačkog nalaza vještaka Nenada Vidmara, sačinjenog u tom postupku.
2.4. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio da je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZTOGZ-a i odbio je tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi da na predmetnom suvlasničkom dijelu nekretnine nije nikada bilo upisano pravo korištenja nekog društvenog poduzeća, kao i da se dio predmetne nekretnine danas nalazi unutar kampa, dok ostatak predstavlja veliku gromaču – suhozid – hrpu kamenja te da je iz ortofoto snimke iz 2011. godine vidljivo da se te godine parcela nalazila u rubnom dijelu kampa, a kameniti dio nikada nije bio u funkciji kampa. Ističe i da iz iskaza svjedoka proizlazi da parcela ne predstavlja i nikada nije predstavljala u cijelosti kamp.
4.1. Tužitelj smatra da je bilo potrebno provesti očevid na licu mjesta uz vještaka geodetske struke kako bi sud neposrednim opažanjem utvrdio što u naravi predstavlja sporni dio nekretnine te ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.
4.2. Osim toga, tužitelj napominje da je Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije stupio na snagu nakon što je tužitelj stekao prijeporno zemljište i uknjižio se u zemljišne knjige čime je stvorena i pravna nesigurnost.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda pravilna i na zakonu osnovana.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je brisovna tužba uz tužiteljevu tvrdnju da je upis prava vlasništva tuženice na cjelokupnoj predmetnoj nekretnini nezakonit jer ta nekretnina cijelom svojom površinom ne predstavlja kamp (kamp „Politin“) te da je u pojedinačnom ispravnom postupku (koji se vodio pred tadašnjim Općinskim sudom u Rijeci Stalna služba u Krku, poslovni broj Z-5826/2019) koji postupak je inicirala tuženica, neosnovano prihvaćen njen prijedlog te je neosnovano stekla pravo vlasništva na spornoj nekretnini.
9. Odredbom članka 129. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.
10. Člankom 6. ZTOGZ-a propisano je da je turističko zemljište u kampovima čija vrijednost u cijelosti nije procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, vlasništvo je Republike Hrvatske (stavak 1.) i da turističko zemljište, odnosno građevine u kampovima čija vrijednost je u dijelu procijenjena u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije, suvlasništvo je Republike Hrvatske i trgovačkog društva u idealnim dijelovima razmjerno veličini procijenjenog i neprocijenjenog zemljišta i građevine (stavak 2.). Turističko zemljište u kampovima u smislu ovoga Zakona je zemljište iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona koje je dokumentima prostornog uređenja utvrđeno kao kamp namijenjen za obavljanje turističko ugostiteljske djelatnosti (članak 5. ZTOGZ-a).
11. Suprotno žalbenim navodima, iz iskaza svjedokinja Jelice Jurjević i Kate Braut koje su saslušane u ispravnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj Z-7480/2017 (str. 83. i 84. tog spisa) proizlazi da je kamp od 1989. na istom mjestu kao i danas te da predmetna parcela bila unutar granica kampa svo vrijeme i taj dio kampa se intenzivno iznajmljivao. Da je predmetna čestica i danas dio kampa proizlazi i iz Nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke sačinjenog u navedenom ispravnom postupku. Također, iz ortofoto karte iz 2009. godine ne proizlazi kako predmetna parcela nije bila dio kampa, kao što to neosnovano u žalbi navodi tužitelj.
12. Stoga ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda, osobito kad se uzmu u obzir i ostali dokazi koje je izveo prvostupanjski sud, da se predmetno radi o zemljištu unutar kampa, odnosno o turističkom zemljištu u smislu odredbe članka 5. ZTOGZ-a koje nesporno nije procijenjeno u društvenom kapitalu u postupku pretvorbe, odnosno privatizacije te je predmetno zemljište postalo vlasništvo Republike Hrvatske. Pritom, nije odlučno što za predmetnu česticu nekretnine pravo korištenja nekog društvenog poduzeća (iako je nesporno bila prenesena u društveno vlasništvo) nije bilo upisano.
13. Ovaj sud primjećuje i da turističko zemljište na kojem je dokumentima prostornog uređenja određena ugostiteljsko turistička namjena i zemljište na kojem su izgrađene građevine turističko ugostiteljske namjene (kampovi, hoteli i turistička naselja) predstavlja dobro od interesa Republike Hrvatske i uživa njezinu posebnu zaštitu (članak 4. ZTOGZ-a), dok iz Uvjerenja o uvjetima uređenja prostora Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo i stambeno – komunalne poslove od 1. svibnja 1985. proizlazi da je, među ostalim, i na k.č.br. 47/2 dozvoljena izgradnja autokampa „Politin“.
14. Odredbom članka 220. stavka 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud je odlučne činjenice utvrdio na temelju sudskog zapisnika i geodetskog vještačenja provedenog pred Općinskim sudom u Crikvenici, Stalnoj službi u Krku te je ocijenio kako nije potrebno iste dokaze, radi utvrđenja istih činjenica provesti i u predmetnom sporu. Prvostupanjski sud je pravilno obrazložio kako nije proveo daljnje dokaze jer je njihovo izvođenje ocijenio suvišnim te neosnovano tužitelj u žalbi navodi kako je bilo potrebno (ponovno) provesti očevid na licu mjesta uz vještaka geodetske struke radi utvrđenja trenutnog stanja predmetne čestice u odnosu na kamp „Politin“.
15. Slijedom navedenog, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako nisu ispunjene pretpostavke za brisovnu tužbu iz članka 129. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku, a tužitelj u žalbi posebno ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanoj presudi.
17. Stoga, navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 23. rujna 2022.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Srđan Šimac
Broj zapisa: eb312-13c04
Kontrolni broj: 0a11f-05afb-2527e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SRĐAN ŠIMAC, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
