Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ
Dračevac
Poslovni broj: Pr-497/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz B., OIB:…, zastupanog po
punomoćnici J. F., odvjetnici u S., protiv tuženika L.-
M. d.o.o., S., OIB:…, zastupanog po
punomoćnici M. F., diplomiranoj pravnici zaposlenoj kod tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1.rujna 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dne 23.rujna 2022. ,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2020. godinu iznos od 1.800,00 kuna/238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 31.prosinca 2020. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži da mu tuženik na dosuđeni iznos od 1.800,00 kuna /238,90 eura plati zatezne kamate od 1.srpnja 2020. do 30. prosinca 2020.
III. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 kuna/99,54 eura sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.rujna 2022.god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadnom parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi od 6.siječnja 2021.navodi kako je djelatnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme počev od 3.ožujka 2016. Nadalje , kako je odredbom čl. 49 Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ( NN, 12/08, 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18) tuženik u obvezi isplaćivati tužitelju jednokratni dodataka na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to svake godine, s plaćom za mjesec u kojem koristi godišnji odmor,ali ne prije 30.lipnja za tekuću godinu. Tuženik da mu za 2020. godinu nije isplatio jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kuna sukladno odredbi čl. 49 Kolektivnog ugovora. Kako je potraživanje tužitelja dospjelo to predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženika na isplatu na ime jednokratnog dodatka na plaću iznosa od 1.800,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od 1.srpnja 2020. do isplate kao i da mu naknadi troškove postupka s pripadajućim kamatama od presuđenja do isplate.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Predložio je isti odbiti kao neosnovan. Tuženik osporava da bi bio u obvezi tužitelju isplatiti jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kuna, za svaku godinu tako i za utuženu jer Pravilnikom o radu tuženika od 15.svibnja 2015. i to baš odredbom čl. 51 nije određena visina jednokatnog dodatka.
3. Sud je izveo dokaze pregledom Potvrde HZMO, od 14.rujna 2020 i izvatka iz Pravilnika o radu tuženika od 12.svibnja 2015.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je u pretežitom dijelu osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom jednokratnog dodataka na plaću za 2020. godinu u iznosu od 1.800,00 kuna, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 49 Kolektivnog ugovora za graditeljstvo.
6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme kao i da tuženik nije isplatio tužitelju jednokratni dodatak na plaću za 2020.godinu.
7. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tuženiku dodatak na plaću u zatraženom iznosu od 1.800,00 kn.
8. Odredbom čl. 49.st.1 Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine, broj 97/13 i 142/13, pročišćeni tekst, dalje KU/13) i čl. 47.st.1 Kolektivnog ugovora za graditeljstvo (Narodne novine, broj 115/15,26/18, dalje u tekstu KU/15 ) propisano je da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kuna, a st.2.istog članka propisuje da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30.lipnja za tekuću godinu. Imajući u vidu odredbe gore citiranih Kolektivnih ugovora, tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti za 2020., a tuženik mu ga nije isplatio, što je među strankama neprijeporno.
9. Za tuženikovu obvezu isplate tužitelju jednokratnog dodatka na plaću od 1.800,00 kn godišnje nije odlučno što tuženik u svom Pravilniku o radu, nije odredio visinu jednokratnog dodataka na plaću. Stoga navodi tuženika, kako Pravilnikom o radu tuženika od 12.svibnja 2015. nije određena visina jednokratnog dodatka na plaću, već da istu po odredbama Pravilnika tuženika određuje poslodavac, nisu osnovani. Odredbom 51. Pravilnika o radu tuženika navedeno je da visinu jednokratnog dodatka na plaću određuje poslodavac u skladu s Kolektivnim ugovorom, a što upućuje na primjenu kolektivnih ugovora (čl. 47. KU/15 koji se primjenjuju na stranke temeljem Odluke o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo od 3.prosinca 2015.("Narodne novine" broj 134/15), i Odluke od 7.svibnja 2018. ("Narodne novine“,broj 49/18) koje je donio ministar rada i mirovinskog sustava, dakle koji nisu nikada otkazani, a kojim je ugovoren jednokratni dodatak na plaću u iznosu od zatraženih 1.800,00 kn godišnje. Naime odredbe KU za graditeljstvo primjenjuju se neposredno, osim ako za primjenu pojedinih odredbi nije potrebna odgovarajuća razrada u Pravilniku o radu ili drugom aktu poslodavca. Nadalje, ako bi Pravilnikom o radu ili drugim aktom poslodavca neko pravo bilo utvrđeno u manjem opsegu od prava koja proizlaze iz ovog Ugovora, primjenjuju se odredbe ovog Ugovora. Odredbom čl. 9.st.3 Zakona o radu ( Narodne novine, broj 93/14 i 127/17 , dalje ZR ), a kod činjenice da je pravo na jednokratni dodatak uređeno i Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu, ali u različitoj visini, za radnika se primjenjuje najpovoljnije pravo. Također odredbom čl. 51 Pravilnika o radu tuženika navedeno je da visinu jednokratnog dodatka na plaću u skladu s Kolektivnim ugovorom, određuje poslodavac, a što ponovno upućuje na primjenu KU za graditeljstvo kojim je jednokratni dodatak na plaću ugovoren u iznosu od 1.800,00 kuna godišnje.
10. Kako je odredbom čl. 47. st.2. KU/15 propisano da se jednokratni dodatak na plaću iz st. 1. ovog članka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to iz ove odredbe ne proizlazi obveza tuženika da radniku mora jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn isplatiti do 30. lipnja tekuće godine već da ga ne mora isplatiti prije toga dana. Citirane odredbe kolektivnih ugovora ne sadrže točne datume dospijeća utužene tražbine, već je navedeno da se isti ne smije isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine.
11. Nadalje, iz citirane odredbe KU-a proizlazi da isplata jednokratnog dodatka ne ovisi o činjenici korištenja godišnjeg odmora, neovisno o tome što je propisano da se isplaćuje zajedno s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor (čl. 49. st. 2. KU/15), a što je i sukladno mišljenju Zajedničkog organa za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i praćenje njegove primjene od 18.srpnja 2008.
12. Slijedom svega navedenog, a kako iz citiranih odredbi važećih KU proizlazi da tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti za 2020., to je tužitelju dosuđen zatraženi iznos od 1.800,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku 31. prosinca tekuće godine pa do isplate, koje kamate mu pripadaju sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) pa je odlučeno kao u točki I.izreke presude. Za više zatražene zakonske zatezne kamate za vremenski period od 1.srpnja 2020. do 30. prosinca 2020. tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u točki II.izreke presude.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., te čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19).. Budući da tužitelj nije samo u neznatnom dijelu uspio u sporu, za koji dio nije ni nastao poseban trošak, istom je u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te popisu troška priznat trošak i to: za sastav tužbe 25 bodova, za sastav obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu od 22.kolovoza 2022. 25 bodova te za zastupanje na ročištu od 1.09 2022. 25 bodova, ukupno 75 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 750,00 kuna. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 23.rujna 2022. kao dana presuđenja do isplate.Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.
13.1. Obzirom da tuženik nije uspio u postupku, to je u smislu odredbe čl. 154.st.5 u svezi s čl. 155 ZPP-a zahtjev istog za naknadu troška odbijen kao neosnovani odlučeno kao pod točkom IV.izreke. .
14. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze pod točkom I.,II i III.izreke presude dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna .
Split, 23.rujna 2022.
SUTKINJA:
Katica Bojčić Vidović, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.
DNA: pun.tužitelja, tuženiku, u spis
