Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
ex Vojarna Sv. Križ
Dračevac
Poslovni broj: Pr-7398/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, a na prijedlog više sudske savjetnice Mirande Marušić, u pravnoj stvari tužitelja
D.V.
iz
O.,
OIB:….,
zastupanog po punomoćnici J.F., odvjetnici u S.
protiv tuženika L. - M.
d.o.o.,
S.,
OIB: … ,
zastupanog
po punomoćnici M. F., diplomiranoj pravnici zaposlenoj kod tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1.rujna 2022. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dne 23.rujna 2022. ,
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime jednokratnih dodataka na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. godinu ukupan iznos od 9.000,00 kn/1.194,50 eura, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate, po stopi koja se određuje ,za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje na svaki dospjeli pojedinačni godišnji iznos teku, kako slijedi:
- za 2016. na iznos od 1.800,00 kn sa zz kamatom tekućom od 31.prosinca 2016. do isplate,
- za 2017. na iznos od 1.800,00 kn sa zz kamatom tekućom od 31.prosinca 2017. do isplate,
- za 2018. na iznos od 1.800,00 kn sa zz kamatom tekućom od 31.prosinca 2018. do isplate,
- za 2019. na iznos od 1.800,00 kn sa zz kamatom tekućom od 31.prosinca 2019. do isplate, - za 2020. na iznos od 1.800,00 kn sa zz kamatom tekućom od 31.prosinca 2020. do isplate.
II. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 kuna/298,62 eura sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23.rujna 2022.god. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena dok se za više zatraženo, preko 3 % do 5 % poena, tužitelj odbija.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadnom parničnog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi od 22.prosinca 2021.navodi kako je djelatnik tuženika temeljem ugovora o radu zaključenog s tuženikom dana 2.svibja 2016., temeljem kojeg ugovora obavlja poslove dizaličara. Nadalje, kako je odredbom čl. 49 Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ( NN, 12/08, 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18) tuženik u obvezi isplaćivati tužitelju jednokratni dodataka na plaću u iznosu od 1.800,00 kn godišnje i to svake godine, s plaćom za mjesec u kojem koristi godišnji odmor,ali ne prije 30.lipnja za tekuću godinu. Tuženik da tužitelju za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020. nije isplatio jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kuna za svaku tu godinu sukladno odredbi čl. 49 Kolektivnog ugovora. Kako je potraživanje tužitelja dospjelo, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tuženika, na isplatu na ime jednokratnih dodataka na plaću ukupan iznos od 9.000,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate,
kao i da mu naknadi troškove postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu. Predložio je isti odbiti kao neosnovan. Tuženik osporava da bi bio u obvezi tužitelju isplatiti jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kuna, za svaku godinu tako i za utuženu jer Pravilnikom o radu tuženika od 15.svibnja 2015. i to baš odredbom čl. 51 nije određena visina jednokatnog dodatka.
3. Sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o radu broj 442/11, 442/8, 442/6, i 442/13 i izvatka iz Pravilnika o radu tuženika od 12.svibnja 2015.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom jednokratnog dodataka na plaću za 2020. godinu u iznosu od 1.800,00 kuna, a koji zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 49 Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine", broj 12/08.) ili čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo. ("Narodne novine", broj 115/15, 26/18; dalje KU/15), te Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14; dalje: ZR/14).
. 6. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na temeljem ugovora o radu i da tuženik nije isplatio tužitelju jednokratni dodatak na plaću za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020.
7. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno pripada li tuženiku dodatak na plaću u zatraženom iznosu od 9.000,00 kn, odnosno po 1.800.00 kuna za 2016., 2017., 2018., 2019 i 2020.godinu.
8. Odredbom čl. 49.st.1 KU/13, odnosno čl. 47.st.1 KU/15 propisano je da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kuna, a st.2.istog članka propisuje da se jednokratni dodatak na plaću iz prethodnog stavka isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30.lipnja za tekuću godinu. Imajući u vidu odredbe gore citiranih Kolektivnih ugovora, tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću od 1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020.godinu, a tuženik mu ga nije isplatio, što je među strankama nije sporno.
9. Za tuženikovu obvezu isplate tužitelju jednokratnog dodatka na plaću od 1.800,00 kn godišnje za 2016.,2017., 2018., 2019. i 2020. nije odlučno što tuženik u svom Pravilniku o radu, nije odredio visinu jednokratnog dodataka na plaću. Stoga navodi tuženika, kako Pravilnikom o radu tuženika od 12.svibnja 2015. nije određena visina jednokratnog dodatka na plaću, već da istu po odredbama Pravilnika tuženika određuje poslodavac, nisu osnovani. Odredbom 51. Pravilnika o radu tuženika navedeno je da visinu jednokratnog dodatka na plaću određuje poslodavac u skladu s Kolektivnim ugovorom, a što upućuje na primjenu kolektivnih ugovora (čl. 47. KU/15 koji se primjenjuju na stranke temeljem Odluke o proširenju primjene Kolektivnog ugovora za graditeljstvo od 3.prosinca 2015.("Narodne novine" broj 134/15), i Odluke od 7.svibnja 2018. ("Narodne novine“,broj 49/18) koje je donio ministar rada i mirovinskog sustava, dakle koji nisu nikada otkazani, a kojim je ugovoren jednokratni dodatak na plaću u iznosu od zatraženih 1.800,00 kn godišnje. Naime odredbe KU za graditeljstvo primjenjuju se neposredno, osim ako za primjenu pojedinih odredbi nije potrebna odgovarajuća razrada u Pravilniku o radu ili drugom aktu poslodavca. Nadalje, ako bi Pravilnikom o radu ili drugim aktom poslodavca neko pravo bilo utvrđeno u manjem opsegu od prava koja proizlaze iz ovog Ugovora, primjenjuju se odredbe ovog Ugovora. Odredbom čl. 9.st.3 Zakona o radu ( Narodne novine, broj 93/14 i 127/17 , dalje ZR ), a kod činjenice da je pravo na jednokratni dodatak uređeno i Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom o radu, ali u različitoj visini, za radnika se primjenjuje najpovoljnije pravo. Također odredbom čl. 51 Pravilnika o radu tuženika navedeno je da visinu jednokratnog dodatka na plaću u skladu s Kolektivnim ugovorom, određuje poslodavac, a što ponovno upućuje na primjenu KU za graditeljstvo kojim je jednokratni dodatak na plaću ugovoren u iznosu od 1.800,00 kuna godišnje.
11. Budući da prema odredbama KU/15 isplata jednokratnog dodatka ne ovisi o činjenici korištenja godišnjeg odmora, iako je propisano da se jednokratni dodatak na plaću isplaćuje s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, ali ne prije 30. lipnja za tekuću godinu, to je onda potraživanje jednokratnog dodatka za svaku godinu dospjelo krajem tekuće godine. S obzirom na to da tekuća godina traje sve od 31. prosinca, to je tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju predmetno potraživanje do kraja svake godine u kojoj je ostvario pravo na isplatu te naknade.
.
12. Slijedom svega navedenog, a kako iz citiranih odredbi važećih KU proizlazi da tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od po 1.800,00 kn, a koji mu se trebao isplatiti za 2016., 2017., 2018., 2019. i 2020.tužbeni zahtjev je prihvaćen kao osnovan pa je tuženiku naloženo da isplati tužitelju jednokratni dodatka na plaću u ukupnom iznosu od 9.000,00 kuna , odnosno po 1.800,00 kn za 2016.,2017.,2018., 2019. i 2020. sa zateznom kamatom (čl. 29 Zakona o obveznim odnosima - NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), tekućom na svaki pojedini iznos od 31.prosinca tekuće godine pa do isplate.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1.u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa), vrijednosti predmeta spora te popisu parničnog troška tužitelja. Tužitelju je priznat trošak: za sastav tužbe -75 bodova, za sastav obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu od 22.kolovoza 2022. -75 bodova te za zastupanje na ročištu od 1.09 2022.- 75 bodova,
ukupno 225,00 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna iznosi 2.250,00 kuna. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 23.rujna 2022.god., kao dana presuđenja, do isplate, dok se za više zatraženo, preko 3% do 5% poena, tužitelj odbija, a kao u točki II izreke presude.
13.1. S obzirom da tuženik nije uspio u postupku , to je u smislu odredbe čl. 154. u svezi s čl. 155 ZPP-a zahtjev istog za naknadu troška odbijen kao neosnovan i odlučeno kao pod točkom III.izreke. .
14. Sud je kao tijelo javne vlasti u ovom sudskom aktu ukupan iznos novčane obveze pod točkom I.i II. izreke presude dvojno iskazao u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna
Split, 23.rujna 2022.
SUTKINJA:
Katica Bojčić Vidović, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.
