REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Poslovni broj:43. Pp-2343/2021-22

Stalna služba u Pakracu

Prekršajni odjel

Pakrac, Trg pape I.Pavla II 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu po sucu ovog suda Vrbica Miri, uz sudjelovanje Kasner Brigite kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika D. D. i D. D. zbog prekršaja iz čl.22. st.2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN br. 70/17 i 126/19) pokrenutog optužnim prijedlogom PP K. broj: 511- 06-07/05-5-181-1/2021 od 15.06.2021. nakon provedenog postupka, dana 23. rujna 2022.g. javno uz objavljivanje

p r e s u d i o  j e

PRVOOKRIVLJENIK: D. D., sin G. i D., r. M., rođ.14.02.1973. u V., državljanin RH, OIB ..., s prebivalištem u K., ul.P. 104, razveden, otac jednog mlljt. djeteta, pismen, završio SSS, bez zanimanja, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, osuđivan prekršajno, vodi se drugi prekršajni postupak kod istog suda, nije pod istragom, neodlikovan

kriv je

što je:

I. - dana 11. lipnja 2021. u 20:00 sati u K., P. ulica kbr.104, u obiteljskoj kući prvookrivljenik D. D. verbalno napao brata D. D. riječima: “Puši kurac, daj odjebi“, naguravao se sa bratom i uzeo jedan čekić sa kojim je okrznuo D. po glavi, a što je kod drugookrivljenika izazvalo osjećaj straha, te povredu dostojanstva,

dakle, kao član obitelji počinio nasilje u obitelji,

čime je počinio prekršaj iz čl.10. st.1. t.3., a kažnjivo po čl.22. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

II. Na temelju odredbe čl.22. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji uz primjenu odredbe čl.37. Prekršajnog zakona

izriče se

Prvookrivljeniku D. D.

NOVČANA KAZNA u iznosu od 600,00 kn (šeststotinakuna) / 79,63 eura (sedamdesetdeveteuraišezdesettricenta)

III. Kako je prvookrivljenik bio uhićen od 11.06.2021. u 22:00 sati i uhićenje je trajalo do 12.06.2021. u 09:58 sati, to se oduzimanje slobode u vezi s prekršajem uračunava u izrečenu novčanu kaznu kao 1 dan 300 kn, a što je 2 dana 600,00 kn, tako da je prvookrivljenik u cijelosti podmirio novčanu kaznu - temeljem čl.40. Prekršajnog zakona.

IV. Na temelju čl.139. st.6. Prekršajnog zakona prvookrivljenik D. D. u cijelosti se oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, te navedeni troškovi padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Temeljem čl.182. t.3. Prekršajnog zakona

DRUGOOKRIVLJENIK: D. D., sin G. i D., r. M., rođ. 15.05.1975. u V., državljanin RH, OIB..., s prebivalištem u K., ul. P. 104, neoženjen, bez djece, pismen, završio OŠ i tečaj za tesara, umirovljenik, prima mjesečnu mirovinu u iznosu od 1.500,00 kn, bez imovine, neosuđivan, ne vodi se drugi postupak, nije pod istragom,

oslobađa se od optužbe

da bi:

V. - dana 11. lipnja 2021. u 20:00 sati u K., P. ulica kbr.29, vrijeđao prvookrivljenika tj. brata D. D. riječima: “Jebo ti isus mater, ne budeš me tjerao van iz kuće“, naguravao se sa bratom i ogrebao istoga vratu i po lijevoj ruci,

te da je time počinio prekršaj iz čl.10. st.1. i 3., a kažnjivo po čl.22. st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

VI. Troškovi prekršajnog postupka u paušalnom iznosu u pogledu drugookrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. PP K. podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika radi prekršaja opisanih u izreci ove presude.

2. Prvookrivljenik D. D. uredno pozvan na ročište u ovaj sud za dana 12. listopada 2021. ali se pozivu nije odazvao, a u spis je dostavio pisanu obranu u kojoj u bitnome navodi da je njegov brat D. D. ušao u prostorije njegovog dnevnog boravka bez kucanja, a zatim ga tjelesno napao, tako da ga je izudarao po čitavom tijelu, po ne zna koji puta. Tada je čuvši buku došla i njihova mater i kukala je da se smire. Zatim mu je drugookrivljenik tj. brat napravio i polugu oko vrata, a zatim ga ostavio i rekao da pazi na svoje ponašanje u „njegovoj kući“. Brat mu je navedenog dana rekao: „Jebo ti isus mater, ti buš mene tjerao iz moje kuće“.

3. Drugookrivljenik D. D. pozvan temeljem čl.171a Prekršajnog zakona da se očituje o optužnom prijedlogu i krivnji za prekršaj koji mu se stavlja na teret izjavljuje da je razumio optužni prijedlog i ne osjeća se krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Drugookrivljenik ispitan izjavljuje da se je navedenog dana nalazio na adresi prebivališta gdje živi u kući sa majkom D., dok u prizemlju kuće stanju njegov brat D. D.. Došao je u prizemlje kuće kod brata te mu je rekao: „D., ajmo se porazgovarati, kaj ti misliš dalje, jel ti misliš da te budemo mama i ja hranili, imaš dijete o kojem se trebaš brinuti ti, a ne mama i ja“. Na to je prvookrivljenik njemu rekao: „Daj odjebi, puši kurac“, a nakon toga ga je uhvatio za ruku i gurao iz prostorije, te ga je u jednom trenutku naguravanja udario čekićem u glavu. Nakon toga je otišao na kat kuće te pozvao policiju. Navedeni događaj ga je uznemirio, izazvao kod njega osjećaj straha i povredu dostojanstva. Navedenog dana je došao u prizemlje kod brata, jer se mama uopće ne usudi ići k njemu. Mama mu je rekla da ode kod brata i da s njim porazgovara. Kada je došao dolje obratio se je bratu i pozvao ga je da izađe van da porazgovaraju. Isti je rekao da neka uđe unutra, a što je odbio i rekao je bratu „neću, unutra smrdi“. Nije vrijeđao brata pogrdnim riječima „jebo ti isus mater, nebuš mene tjeral van iz kuće“. Tom prilikom nije došlo do međusobnog fizičkog naguravanja između njih dvojice, ali se je branio. Kada mu je prvookrivljenik rekao „puši kurac, daj odjebi“ i njega tjerao van iz kuće rekao je „to nije ni tvoja ni moja kuća, već mamina“. Zatim se je prvookrivljenik bio ustao i mislio je da ide sa njim razgovarati, ali je prvookrivljenik tada uzeo čekić i s njim ga udario po glavi sa strane, a stavio je ruku ispred i tom prilikom je prvookrivljenika bio uhvatio za ruku, odnosno branio se je, a mama je dotrčala i jedva je iščupala čekić prvookrivljeniku iz ruku. Prvookrivljenik je držao taj čekić u jednoj ruci, a držao je prvookrivljenika da ga drugi put ne lupi. Nije prvookrivljenika ogrebao po vratu i po lijevoj ruci. Sukob se je završio tako da je iz prizemlja otišao gore u kuću nazvati policiju. Bio je pod utjecajem alkohola, jer je prethodno bio popio dvije pive i jednu pivu pred policajkom. Nakon opisanog događaja više nije bilo sukoba između njega i prvookrivljenika, a nakon toga se više nisu ni vidjeli, jer prvookrivljenik više ne živi na njihovoj adresi. Svjedok događaja je majka koja je čula što su razgovarali, jer se ista nalazila na katu tj. 2,5 m iznad njih. Drugih svjedoka događaja nije bilo. Kada je došla policija sukob više nije trajao.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao je izvješće o uhićenju (list br.26-27), med. dokumentacija za D. D. (list br.28-29), izvješće o izvršenoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji (list br.30-33) i izvadak iz prekršajne evidencije (list br.41-43).

5. Drugookrivljenik ima primjedbi na medicinsku dokumentaciju za prvookrivljenika da isti te povrede nije zadobio u sukobu s njim, već je dan ranije spavao pred Billom i rušio se pred kafićem, a još su me ljudi zvali, a to jutro je pao u kući i to dva puta.

6. Svjedok D. D. ispitana izjavljuje da je navedenog dana rekla sinu D. D. da ode dolje razgovarati sa D. jer da se tako više ne može, jer je pred dva dana htjela razgovarati sa D. D., a isti je rekao da će ju zaklati i zadaviti, pa je pobjegla van. Bila se je po stubištu spustila dolje i čula je da okrivljenici potiho u sobi razgovaraju, a zatim su obojica izletjeli iz sobe iz prizemlja tu gdje je D. bio. Vidjela je da je D. držao čekić u ruci, a D. je držao ruku ispred glave podignutu i imala je osjećaj da se brani. Čula je da je D. tom prilikom vikao D. „da mu bog mater“. Tom prilikom je D. pričao da ga je D. lupio čekićem u glavu, a jedva je uspjela D. iščupati čekić iz ruke. Nakon toga je Danijel otišao u svoju sobu, a D. je otišao gore nazvati policiju i time je sukob prestao. Nakon opisanog događaja više nije bilo sukoba između okrivljenika, a D. više ne živi na adresi iz optužnog akta. Drugih svjedoka događaja nije bilo.

7. Nakon ovako provedenog postupka, ocjenjujući obrane okrivljenika, ocjenjujući provedene dokaze zasebno i sve dokaze zajedno, te tako utvrđene činjenice dovodeći u međusobnu vezu, sud nalazi da je prvookrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, a ne nalazi da je drugookrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

8. Prvookrivljenik u svojoj obrani nije se očitovao na djelo koje se njemu stavlja na teret, a sud je povjerovao iskazu drugookrivljenika da mu je prvookrivljenik, tj. brat rekao „daj odjebi, puši kurac“, uhvatio ga za ruku i gurao iz prostorije i uzeo jedan čekić sa kojim ga je okrznuo po glavi, a navedeni događaj ga je uznemirio, izazvao osjećaj straha i povredu dostojanstva, koji je iskazivao jasno, uvjerljivo i logično povezano, kao i sukladno drugim provedenim dokazima, a sud je povjerovao iskazu svjedoka D. D. da je navedenog dana bila na stubištu i vidjela je da su obojica izletjeli van iz sobe. Vidjela je da je D. držao čekić u ruci, a D. je držao ruku ispred glave podignutu i imala je osjećaj da se brani. Čula je da je D. tom prilikom vikao D. „da mu bog mater“. Jedva je uspjela D. iščupati čekić iz ruke, koja je iskazivala jasno, uvjerljivo i detaljno i nije bilo razloga da se posumnja u istinitost izjave svjedoka, a sud ne vidi razloga zašto bi ista neosnovano teretila prvookrivljenika, iz čega ovaj sud zaključuje da je prvookrivljenik navedenog dana vrijeđao brata D. D. tj. drugookrivljenika riječima “Puši kurac, daj odjebi“, naguravao ga, a zatim uzeo čekić koji je brata okrznuo po glavi, a što je kod drugookrivljenika izazvalo osjećaj straha te povredu dostojanstva, kao član obitelji počinio nasilje u obitelji, pa ovaj sud smatra dokazanim djelo prvookrivljenika kako je to opisano u izreci ove presude, a nalazeći u djelu obilježja prekršaja iz citiranog propisa proglasio ga krivim i osudio ga na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj.

9. Sud je iz izreke presude ispustio da je prvookrivljenik ponovio nasilje u obitelji, jer je presuda ovog suda broj 13. Pp J-379/2018-22 od 13.07.2018. postala pravomoćna 28.07.2018., pa je nastupila rehabilitacija i prvookrivljenik se smatra neosuđivanom osobom.

10. Sud je prihvatio obranu drugookrivljenika da nije navedenog dana vrijeđao brata tj. prvookrivljenika pogrdnim riječima „jebo ti isus mater, nebuš mene tjeral van iz kuće“. Tom prilikom nije se fizički naguravao sa bratom, ali se je branio. Prvookrivljenik je bio uzeo čekić i s njim ga udario po glavi sa strane, a stavio je ruku ispred i tom prilikom je prvookrivljenika bio uhvatio za ruku, odnosno branio se je, a mama je dotrčala i jedva je iščupala čekić prvookrivljeniku iz ruku. Prvookrivljenik je držao taj čekić u jednoj ruci, a držao je prvookrivljenika da ga drugi put ne lupi. Nije prvookrivljenika ogrebao po vratu i po lijevoj ruci, jer iz iskaza prvookrivljenika proizlazi da ga je brat tjelesno napao izudarajući ga po čitavom tijelu, ali ne navodi na koji način i da mu je napravio polugu oko vrata, ali isto ne navodi kako i ne navodi da ga je brat tj. drugookrivljenik ogrebao po vratu i po lijevoj ruci, te navodi da ga je drugookrivljenik vrijeđao riječima: „Jebo ti isus mater, ne buš me tjeral van iz kuće“, ali ne navodi da ga je to ponašanje drugookrivljenika uznemirilo, a što je bitno obilježje psihičkog nasilja, a iz iskaza majke D. D. proizlazi da je vidjela da je D. držao čekić u ruci, a D. je držao ruku ispred glave podignutu i imala je osjećaj da se brani, a jedva je uspjela D. iščupati čekić iz ruke, a u svom iskazu ne navodi da je drugookrivljenik vrijeđao brata, tj. prvookrivljenika, a niti da ga je fizički napao tako da ga je ogrebao po vratu i po lijevoj ruci, a drugih svjedoka događaja nije bilo, iz čega proizlazi da u tijeku dokaznog postupka sud nije na nedvojben način dokazao odlučne činjenice iz kojih proizlazi da je drugookrivljenik navedenog dana počinio psihičko i fizičko nasilje prema prvookrivljeniku tj. bratu, valjalo je temeljem čl.182. t.3. Prekršajnog zakona osloboditi drugookrivljenika od optužbe.

10.1. Sud u tijeku dokaznog postupka nije na nedvojben način dokazao odlučne činjenice iz kojih proizlazi da je drugookrivljenik počinio fizičko nasilje prema bratu tj. prvookrivljeniku, jer isti to poriče, odnosno navodi da se bratio, a iz iskaza majke odnosno svjedoka proizlazi da je prvookrivljenik napao drugookrivljenika i da se je drugookrivljenik branio, a unatoč pozivima suda prvookrivljenik nije pristupio na ročište i sud ga nije bio u mogućnosti okolnosno ispitati, a po potrebi i suočiti sa drugookrivljenikom. Iz iskaza samog prvookrivljenika ne proizlazi da to što mu je drugookrivljenik rekao „jebo ti isus mater, ti budeš mene tjerao iz moje kuće“ da ga to nije uznemirilo ni povrijedilo, a što je bitno obilježje psihičkog nasilja, pa tako nije na nedvojben način dokazano da je drugookrivljenik počinio i psihičko nasilje prema bratu.

11.Pri odmjeravanju novčane kazne prvookrivljeniku sud je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti da prvookrivljenik do sada nije osuđivan zbog istog, a i sličnih zakonskih opisa, a što je utvrđeno uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije (list br.41), da je nezaposlen, bez primanja, bez imovine, a otac jednog djeteta, a kao otegotnu okolnost upornost u činjenju djela, pa ga je primjenom odredbe čl.37. Prekršajnog zakona osudio na novčanu kaznu ispod najmanje novčane kazne propisane zakonom za taj prekršaj držeći da će se i s tako izrečenom novčanom kaznom okrivljenik ubuduće kloniti činjenja takvih ili sličnih prekršaja, te da će se i tako postići svrha kažnjavanja, s tim da je zakonom za taj prekršaj propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kn ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana.

12. Odluka o uračunavanju prvookrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu vremena koje je proveo u zadržavanju temelji se na čl.40. Prekršajnog zakona.

13.Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se prvookrivljeniku izrekne zaštitna mjera zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, tj. brata D. D., jer iz iskaza drugookrivljenika proizlazi da prvookrivljenik više ne živi u zajedničkom domaćinstvu tj. u istoj kući, pa po mišljenju ovog suda nije potrebno prema prvookrivljeniku izreći predmetnu zaštitnu mjeru kako bi se isti spriječio u činjenju istih ili sličnih djela.

14.Sud nije prihvatio prijedlog tužitelja da se drugookrivljeniku izrekne zaštitna mjera zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, tj. brata D. D., jer je drugookrivljenik oslobođen optužbe.

15.Odluka o troškovima postupka za prvookrivljenika D. D. temelji se na odredbi čl.139. st.6. Prekršajnog zakona, a sud je u cijelosti oslobodio okrivljenika plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, jer smatra da ih prvookrivljenik ne može nadoknaditi bez štete za uzdržavanje sebe i osoba koje je dužan uzdržavati.

16.Odluka o troškovima postupka za drugookrivljenika D. D. temelji se na odredbi čl.140. st.2. Prekršajnog zakona, a sud je istoga oslobodio plaćanja troškova prekršajnog postupka budući je isti oslobođen optužbe.

17.Na temelju iznesenih razloga sud je presudio kao u izreci ove presude.

U Pakracu, 23. rujna 2022.g.

ZAPISNIČAR:

SUDAC:

Brigita Kasner v.r.

Mira Vrbica v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka.

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Brigita Kasner