Poslovni broj: Usž-2823/2022-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja R. d.o.o., Z., zastupanog po opunomoćeniku B. B., odvjetniku u S., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., Ispostave u Š., Š., radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsI-3102/21-12 od 13. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 UsI-3102/21-12 od 13. svibnja 2022.
II. Poništava se rješenje Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., Ispostave u Š., , KLASA: UP/I-362-02/21- 02/600, URBROJ: 443-02-03-21-21-2 od 13. kolovoza 2021.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn/829,52 eura u roku od 60 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom i rješenjem Upravnog suda u Splitu odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/21-02/600, URBROJ: 443-02-03-21-21-2 od 13. kolovoza 2021. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
2. Predmetnim rješenjem tuženika je tužitelju kao investitoru naređeno da u roku od 90 dana od dana primitka rješenja ukloni drvenu konstrukciju – nadstrešnicu, maksimalnih tlocrtnih dimenzija 16,5 m x 5,5 m, visine 2,64 m i šanka tlocrtnih dimenzija 7,2 m x 2,3 m, visine 2,6 m, sve izgrađeno bez izvršne građevinske dozvole na kat.čest.br. 11721/2 i kat.čest.br. 11721/5 k.o. M.-B..
3. Tužitelj u žalbi, u bitnom, ustraje u tužbenom navodu da nije investitor predmetne gradnje, što su prilikom inspekcijskog nadzora ovlaštene osobe tužitelja, D.1 P. i D. D., u više navrata rekle i pokušale objasniti građevinskom inspektoru. Međutim, umjesto niza primjedbi i pojašnjenja koje su ovlaštene osobe iznijele na zapisnik od 1. srpnja 2021., tuženik je pogrešno i neosnovano utvrdio da je odgovorna osoba tužitelja, D.1 P., odbio sudjelovati u nadzoru, što nije točno. Očitovanje da tužitelj nije investitor nije i ne može se tumačiti kao odbijanje sudjelovanja u inspekcijskom nadzoru, već isključivo kao navod kojim tužitelj pojašnjava stvarno stanje stvari. Sporni objekti i čestice na kojima su postavljeni vlasništvo su Sindikata s. (dalje: Sindikat), a tužitelj je trgovačko društvo u vlasništvu Sindikata i pruža uslugu smještaja i prehrane njegovim članovima. Dopisom od 13. svibnja 2021. tužitelj je obavijestio Sindikat da u 2021. godini članovima Sindikata za vrijeme ljetovanja neće moći osigurati neke pogodnosti, između ostalog neće moći postaviti montažno-demontažni zaklon od sunca, sjenicu. Dopisom od 18. svibnja 2021. Sindikat je obavijestio tužitelja da će, u interesu svojih članova, Sindikat postaviti vrtnu sjenicu i nadstrešnicu i iste ukloniti u drugoj polovici rujna 2021. godine. Iz navedenih dopisa, koje je građevinski inspektor odbio primiti, jasno proizlazi da je Sindikat, kao vlasnik i investitor, imao interes izgraditi sporne građevine. Okolnost što se u prethodnom inspekcijskom nadzoru, u kojem je 2019. godine doneseno rješenje radi uklanjanja identičnih građevina, tužitelj legitimirao kao investitor, nije i ne može značiti da je tužitelj investitor i u konkretnom slučaju, pogotovo u situaciji kada spisu prileže dokazi koji ukazuju na drugačiji zaključak (navedeni dopisi i navodi odgovornih osoba). Obzirom da tužitelj nije izgradio sporne građevine, nije niti dobrovoljno izvršio njihovo uklanjanje, kako to pogrešno navodi prvostupanjski sud, već je to učinio Sindikat. Drži neživotnim i nelogičnim zaključak suda da je činjenica uklanjanja od strane tužitelja dostatan dokaz da je tužitelj i investitor, obzirom da vlasnik/investitor može povjeriti uklanjanje trećoj osobi, uključujući i tužitelja koji je registriran za obavljanje građevinskih poslova. U ostatku žalbe, u bitnom, pojašnjava da za sporne građevine nije potrebna građevinska dozvola ni glavni projekt jer se radi o građevinama iz članka 2. stavka 1. podstavka b) i c) Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj: 112/17., 34/18., 36/19. i 31/20., dalje: Pravilnik), a koje su, u konkretnom slučaju, privremenog karaktera i nisu trajno učvršćene za tlo. Slijedom svega navedenog, predlaže usvojiti žalbu, poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog upravnog suda da su, u konkretnom slučaju, drvena nadstrešnica i šank građevine jer iz fotografija koje prileže spisu predmeta nesporno proizlazi da je drvena nadstrešnica izgrađena na 14 stupova koji se nalaze na metalnim nosačima, koji su vijcima učvršćeni u tlo i na kojima je izvedena drvena roštiljna konstrukcija od greda poprečnog presjeka, natkrivena upletenom trstikom, dok je šank izgrađen kombinacijom metalnih i drvenih materijala, prekriven laganim pokrovnim limom i spojen na instalacije struje, vode i odvoda u svrhu obavljanja ugostiteljske usluge, što je predmet poslovanja tužitelja. Dakle, radi se o s tlom povezanom sklopu koji je izveden od svrhovito povezanih građevinskih proizvoda, uključujući i instalacije, što prema članku 3. stavku 1. točki 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) predstavlja građevinu. Činjenica privremenosti, odnosno mogućnost demontaže nadstrešnice i šanka, prema ocjeni ovog Suda, nije odlučna, jer trajna povezanost s tlom nije Zakonom o gradnji propisan uvjet za određenje pojma građevine. Također, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako se u konkretnom slučaju ne radi o gradnji, odnosno izvođenju radova sukladno odredbama Pravilnika na koje se tužitelj poziva u tužbi, a kojima se bez građevinske dozvole i glavnog projekta može graditi pomoćna građevina koja se gradi na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje. Naime, prema podacima spisa predmeta, proizlazi da je za poslovno-turističku zgradu, koja je između ostalog izgrađena i na kat.čest.br. 11721/2 i kat.čest.br. 11721/5 k.o. M.- B., podnesen zahtjev, ali još nije doneseno rješenje o legalizaciji. Dakle, na navedenim česticama nema postojeće zakonite građevine, slijedom čega se sporni objekti ne mogu smatrati pomoćnim građevinama u smislu navedene zakonske odredbe.
7. Međutim, ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i u granicama tužbe koja se odnosi na prigovor glede investitora spornih građevina, ovaj Sud nalazi da se odluka prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti zakonitom.
8. Prema podacima spisa predmeta, Sindikat je suvlasnik kat.čest.br. 11721/2 i kat.čest.br. 11721/5 k.o. M.-B. Iz dopisa Sindikata od 18. svibnja 2021., upućenog jednoj od odgovornih osoba tužitelja, proizlazi da će Sindikat napraviti, montirati i postaviti vrtnu sjenicu i nadstrešnicu u koju je stavljen točionik, a pod kojim nazivima se u naravi podrazumijeva drvena nadstrešnica i šank, građevine koje su predmet uklanjanja u ovoj upravnoj stvari.
9. Prema odredbi članka 113. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18. i 117/21.), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku.
10. Polazeći od citirane zakonske odredbe te naprijed navedenih činjenica i istaknutih prigovora tužitelja glede utvrđenja investitora u ovom predmetu, ovaj Sud nije mogao otkloniti žalbeni prigovor tužitelja kojim osporava da je investitor pa je valjalo usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika.
11. S obzirom da je tužitelj uspio u sporu, to, temeljem članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ima pravo na naknadu troškova spora koji se odnose na sastav tužbe i pristupa ročištu na temelju Tbr. 23. u svezi Tbr. 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), kako je tužitelj i zatražio.
12. Iz navedenih razloga, temeljem članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6.
ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 23. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.
