Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž Ovr-368/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Antunu Dominku, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: J. P., OIB: …, Z. P., OIB: … i J. P., OIB: …, svi iz O., svi zastupani po punomoćnici D. G., odvjetnici iz O., protiv ovršenika D. B. iz Č., OIB: …, zastupan po B. H., odvjetniku iz V., radi ovrhe na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 70 Ovr-37/2022-12 od 15. srpnja 2022., 23. rujna 2022.,

r i j e š i o  j e

Žalba ovrhovoditelja se uvažava kao osnovana pa se ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 70 Ovr-37/2022-12 od 15. srpnja 2022. godine, a predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

Obrazloženje

1.) Rješenjem Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 70 Ovr-37/2022-12 od 15. srpnja 2022. godine odbačen je prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu na nekretninama ovršenika.

2.) Protiv navedenog rješenja žalbu izjavljuje ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje ukine a predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje.

3.) Žalba je osnovana.

4.) Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi primjenom odredbe čl.109.st.4. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., i 70/19. – dalje: ZPP) u svezi čl.21.st.1. OZ/12, a to stoga što ovrhovoditelji nisu postupili po zaključku ovršnog suda od 10. siječnja 2022. godine, tj. nisu ovršnom sudu na njegovo traženje dostavili suglasnost ovršenika iz odredbe čl.75.st.5. i st.7. OZ/12.

5.) Osnovano ovrhovoditelj u žalbi ističe da je sud prvog stupnja u predmetnom slučaju pogrešno protumačio i primijenio odredbu čl.75.st.5. i st.7. OZ/12, a što je imalo za posljedicu i pogrešno odbacivanje prijedloga za ovrhu kao nepotpunog. 6.) Naime, odredbom čl.75. OZ/12 regulirana je zaštita ovršenika fizičke osobe, s tim da je stavkom 5. te odredbe propisano da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini; da suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima; te da suglasnost iz ovoga stavka vrijedi ako dođe do promjene vjerovnika ili ako ovršenik stekne novu nekretninu. Nadalje, odredbom st.7. istog članka i zakona je propisano da uz prijedlog za ovrhu na nekretnini protiv osobe iz stavka 1. ovoga članka ovrhovoditelj je dužan podnijeti suglasnost iz stavka 5. ovoga članka ili pravomoćnu presudu, javnu ili privatnu ispravu koja ima značenje javne isprave kojom dokazuje da ovršenik ili osoba koju je po zakonu dužan uzdržavati ima drugu nekretninu za stanovanje.

6.1.) Iz citirane odredbe izvjesno proizlazi da se ista ne odnosi na ovrhu na nekretnini koja se predlaže na temelju ovršne isprave – presude suda, kao što je to slučaj u ovom predmetu jer se radi o prisilnoj naplati tražbine naknade štete dosuđene pravomoćnom sudskom odlukom. Stoga u ovom slučaju ovrhovoditelj nije bio dužan uz prijedlog za provedbu ovrhe dostaviti suglasnost ovršenika za provedbu ovrhe na jedinoj nekretnini, niti dostavljati isprave kojima bi se dokazivalo da ovršenik ima drugu nekretninu podobnu za stanovanje. Navedeno je u skladu i sa pravnim stavom, zauzetim, u svezi primjene odredbe čl.75.st.7. u svezi st.5. OZ/12, na sastanku Građanskog odjela Vrhovnog suda RH i predsjednika građanskih odjela županijskih sudova održanom dana 31. ožujka 2021. godine.

7.) Dakle, uslijed pogrešnog tumačenja odredbe čl.75.st.5. i st.7. OZ/12 sud prvog stupnja je pogrešno primijenio i odredbu čl.109. ZPP-a, i to prvo kada je pozivao ovrhovoditelje da nadopune prijedlog za ovrhu dostavljanjem suglasnosti ovršenika za provedbu ovrhe na njegovoj nekretnini, a onda i time što je odbacio prijedlog za ovrhu nakon što ovrhovoditelji nisu sudu dostavili sudu navedenu suglasnost. 7.1.) Zbog naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a u svezi čl.21.st.1. OZ/12, uvažiti žalbu ovrhovoditelja te ukinuti pobijano rješenja a predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak u kojem će, uz uvažavanje svega naprijed navedenog, donijeti novu zakonitu odluku o podnesenom prijedlogu za ovrhu.

Bjelovar, 23. rujna 2022.

Sudac

Antun Dominko v. r.