Poslovni broj: Usž-2283/22-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. J. iz Z.1 , N. J. iz Z. , Č., i B. J. iz Z. , koje sve zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva V. B. i partneri d.o.o., odvjetnici u Z.2 , protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Z. , Građevinske inspekcije, Ispostave K., K., radi prekida postupka izvršenja rješenja o uklanjanju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I., II. i IV. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI-1385/2021-10 od 24. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 11 UsI- 1385/2021-10 od 24. ožujka 2021. godine.
II. Tužbeni zahtjev se odbija i potvrđuje rješenje Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda Z.1 , Ispostave K., KLASA: UP/I-362-02/19-02/238, URBROJ: 443-02-05-16-21-31 od 11. listopada 2021. godine.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
IV. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak spora u iznosu od 340,00 kn u roku od 15 dana od primitka ove presude
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362- 02/19-02/238, URBROJ: 443-02-05-16-21-31 od 11. listopada 2021. i ostavljeno na snazi rješenje tuženika, KLASA: UP/I-362-02/19-02/238, URBROJ: 443-02-05-16/20- 21-25 od 22. veljače 2021. (točka I. izreke), odbijen zahtjev tužitelja (točka II. izreke) i zahtjev tuženika (točka III. Izreke) za naknadu troškova spora i odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka IV. izreke).
2. Rješenjem tuženika od 11. listopada 2021. izmijenjeno je rješenje tuženika od 22. veljače 2021. na način da je odbijen zahtjev tužitelja za prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju, KLASA: UP/I-362-02/19-02/238, URBROJ: 531-07-1-4-12/VBT- 19-1 od 13. ožujka 2018. godine.
3. Tužitelji su podnijeli žalbu protiv točke I., II. i IV. izreke prvostupanjske presude iz svih zakonom propisanih razloga. Ukazuju da je prvostupanjskom presudom prekoračen tužbeni zahtjev jer je tužbom traženo samo poništenje rješenja tuženika od 11. listopada 2021., a ne i odlučivanje o rješenju od 22. veljače 2021., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju od 13. ožujka 2018. godine. Protiv rješenja od 22. veljače 2021. tužitelji su pokrenuli upravni spor koji se vodi pod poslovnim brojem UsI-299/21. Nepravomoćnim rješenjem od 25. listopada 2021. prvostupanjski upravni sud je taj spor, temeljem članka 43. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 110/21.29/17., dalje ZUS) obustavio, jer je tijekom tog upravnog spora, ovdje osporavanim rješenjem od 11. listopada 2021., tuženik izmijenio svoje rješenje od 22. veljače 2021. godine. Osporenom presudom prvostupanjski upravni sud je ostavio na snazi rješenje od 22. veljače 2021., dakle rješenje koje je sam tuženik rješenjem od 11. listopada 2021. stavio izvan snage. Navode i to da nije na sudu ni na tuženiku da ispituju ili prejudiciraju odluku o postupku ozakonjenja. Tužitelji su nesporno zatražili prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju i dostavili zakonom propisanu dokumentaciju (zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju i uvjerenje Državne geodetske uprave od 18. ožujka 2020.). Prvostupanjska presuda temelji se na nevjerodostojnim dokazima, iz postupka donošenja rješenja o uklanjanju, iako ti dokazi (fotografije, zapisnik o inspekcijskom pregledu od 7. ožujka 2019.), ne prileže spisu predmeta. Obzirom da je postupak donošenja rješenja o izvedenom stanju u tijeku, drže da će im odbijanjem prekida postupka izvršenja rješenja o uklanjanju nastupiti nenadoknadiva materijalna šteta. Ističu da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i traže zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju. Slijedom svega navedenog, predlažu usvojiti žalbu i poništiti prvostupanjsku presudu u osporavanom dijelu, uz naknadu troškova spora.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz obrazloženja osporenog rješenja prvostupanjskog upravnog suda proizlazi da su izreke rješenja tuženika od 22. veljače 2021. i rješenja od 11. listopada 2021. istovjetne, pri čemu je u izreci potonjeg rješenja nadodan sadržaj koji je trebao biti dio obrazloženja, a ne izreke rješenja. Stoga se prema ocjeni prvostupanjskog suda, u konkretnom slučaju ne radi o izmjeni rješenja kakvu u vidu ima odredba članka 22. stavka 2. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj: 153/13.). Iz navedenog razloga prvostupanjski sud je poništio tužbom osporavano rješenje od 11. listopada 2021. i ostavio na snazi rješenje od 22. veljače 2021. godine.
8. Ovaj Sud nalazi da odluka prvostupanjskog suda, obzirom na stanje spisa, nije na zakonu utemeljena.
9. Naime, rješenjem Upravnog suda u Rijeci, posl.br.: UsI-299/21 od 25. listopada 2021., koje je potvrđeno rješenjem ovog Suda, posl.br.: Usž -4600/21-2 od 15. srpnja 2022., obustavljen je upravni spor pokrenut protiv rješenja tuženika od 22. veljače 2021. s obrazloženjem da je, naknadno donesenim rješenjem od 11. listopada 2021, tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu kojim je traženo da se u upravnom sporu rješenje od 22. veljače 2021. utvrdi nezakonitim, jer rješenje koje je zamijenjeno drugim rješenjem više pravno ne egzistira.
10. Prema tome, u konkretnom slučaju, ne može se ocijeniti zakonitom odluka prvostupanjskog suda kojom je ocjenjivana zakonitost rješenja tuženika koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti u drugom, pravomoćno okončanom, upravnom sporu i u kojem je utvrđeno da je to rješenje stavljeno izvan snage.
11. Predmet ocjene ovog upravnog spora je rješenje tuženika od 11. listopada 2021., donesenog temeljem članka 42. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19., Zakon), kojom odredbom je propisano da će građevinski inspektor prekinuti rješenjem postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade donesenog na temelju propisa kojim se uređuje gradnja do pravomoćnosti završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, ako je ta zgrada vidljiva na DOF 5/2011, na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađene na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili u drugoj službenoj kartografskoj podlozi.
12. U provedenom postupku neprijeporno je utvrđeno da tužitelji nisu dostavili dokaze da su građevine, za koje je nadležni inspektor donio rješenje o uklanjanju (tri zgrade i temeljna betonska podloga), evidentirane na način kako je to propisano citiranom zakonskom odredbom. Iz uvjerenja Državne geodetske uprave od 18. ožujka 2020., na koje se tužitelji pozivaju u žalbi, proizlazi da je vidljiva samo jedna od spornih građevina, ali je na preslici DOF5/2009 vidljivo da od te zgrade postoje samo zidovi, ali ne i stropna ploča. Da se radi o građevinama koje su rekonstruirane nakon 21. lipnja 2011. proizlazi i iz presude Upravnog suda u Rijeci, posl.br. UsI- 526/19 od 11. ožujka 2020. (potvrđena presudom ovog Suda, posl.br. Usž- 2596/2022-2 od 1. listopada 2020.), kojom je potvrđeno rješenje o uklanjanju. Naime, već u postupku uklanjanja navedenih građevina utvrđeno je da se radi o novim zgradama u koje su malim dijelom ugrađeni ostaci kamenih zidova preostali od porušenih prethodnih građevina.
13. Slijedom navedenog, ovaj Sud nalazi pravilnim zaključak tuženika da, u konkretnoj upravnoj stvari, sukladno odredbi članka 42. stavka 1. Zakona, nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju, zbog čega su tužitelji odbijeni sa tužbenim zahtjevom.
14. Kako tužitelji nisu uspjeli u sporu, to, temeljem članka 79.stavka 4. ZUS-a, nemaju pravo na naknadu troškova spora i ujedno su dužni tuženiku naknaditi zatražene i opravdane troškove, koji se odnose na trošak dnevnice u iznosu od 200,00 kn i trošak autobusne karte u iznosu od 140,00 kn.
15. Iz navedenih razloga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. ZUS-a, a odgovarajućom primjenom članka 57. stavka 1. ZUS-a i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 23. rujna 2022.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić, v.r.
