Broj:10.P-996/2021-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P  R  E  S  U  D  A

Općinski sud u Osijeku po sucu L. Š., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F. S. iz O., B. B. 54, OIB

, zastupanog po punomoćniku B. N., odvjetniku iz O. protiv tuženika A. B. d.d. iz Z., S. a. 6, O.:

, zastupanog po punomoćniku H. M. odvjetniku iz Z.,

radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 5. rujna 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja M. Ž. dipl. iur. i punomoćnika tuženika K. V., odvjetnika iz V., nakon

donošenja i objave dana 23. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se ništetnim odredbe članka 3. i 4. Ugovora o nenamjenskom kreditu bez depozita br. 5140060242-60010447162/2005, sklopljenog dana 29. lipnja 2005., između tužitelja F. S. iz O., B. B. 54, OIB: , kao korisnika kredita i tuženika A. B. d.d. iz Z.,

S. a. 6, OIB: kao kreditora i pravnog slijednika S.

banke d.d., potvrđenog dana 6. srpnja 2005., po javnom bilježniku M. B. iz O. pod brojem OU-12963/05, u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

II/ Nalaže se tuženiku A. B. d.d. iz Z., S. a. 6, OIB: , kao pravnom slijedniku S. banke d.d., da tužitelju F.

S. iz O., B. B. 54, isplati iznos od 21.393,91 kn, odnosno radi pretvorbe hrvatske kune u EUR da isplati iznos od 2.839,35 EUR[1] i to:

- na ime preplaćenih kamata da isplati iznos od 2.377,29 kn odnosno 315,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa plaćenog na ime otplate ovog kredita do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 5,93 kn/0,79 eur od 01.10.2007.g. do isplate

- na iznos od 5,98 kn/0,79 eur od 01.11.2007.g. do isplate

- na iznos od 5,98 kn/0,79 eur od 01.12.2007.g. do isplate

- na iznos od 5,93 kn/0,79 eur od 01.01.2008.g. do isplate

- na iznos od 5,98 kn/0,79 eur od 01.02.200.8g. do isplate

- na iznos od 5,98 kn/0,79 eur od 01.03.2008.g. do isplate

- na iznos od 5,98 kn/0,79 eur od 01.04.2008.g. do isplate

- na iznos od 5,98 kn/0,79 eur od 01.05.2008.g. do isplate

- na iznos od 5,98 kn/0,79 eur od 01.06.2008.g. do isplate

- na iznos od 5,98 kn/0,79 eur od 01.07.2008.g. do isplate

- na iznos od 5,98 kn/0,79 eur od 01.08.2008.g. do isplate

- na iznos od 5,98 kn/0,79 eur od 01.09.2008,g, do isplate

- na iznos od 5,98 kn/0,79 eur od 01.10.2008.g. do isplate

- na iznos od 5,98 kn/0,79 eur od 01.11.2008.g. do isplate

- na iznos od 5,98 kn/0,79 eur od 01.12.2008.g. do isplate

- na iznos od 24,79 kn/3,29 eur od 01.01.2009.g. do isplate

- na iznos od 24,79 kn/3,29 eur od 01.02.2009.g. do isplate

- na iznos od 24,79 kn/3,29 eur od 01.03.2009.g. do isplate

- na iznos od 24,79 kn/3,29 eur od 01.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 24,79 kn/3,29 eur od 01.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.09.2009.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.04.2010.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.06.2010.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 46,26 kn/6,14 eur od 01.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 42,01 kn/5,58 eur od 01.01.2011.g. do isplate

- na iznos od 42,01 kn/5,58 eur od 01.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 42,01 kn/5,58 eur od 01.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 42,01 kn/5,58 eur od 02.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 42,01 kn/5,58 eur od 01.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 42,01 kn/5,58 eur od 01.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 42,01 kn/5,58 eur od 01.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 42,01 kn/5,58 eur od 01.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 42,01 kn/5,58 eur od 01.09.2011.g. do isplate

- na iznos od 42,01 kn/5,58 eur od 01.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.11.2011.g. do isplate

- na iznod od 39,26 kn/5,21 eur od 01.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.05.2012.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.07.2012.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.08.2012.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.09.2012.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 31.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.12.2012.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.04.2013.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 39,26 kn/5,21 eur od 01.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 40,19 kn/5,33 eur od 01.08.2013.g. do isplate,

- te na ime preplaćenih iznosa na ime povećanja mjesečnih iznosa anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema HRK- tečajne razlike isplati iznos od 19.016,62 kn odnosno 2.523,85 eura zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se utvrđuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana u polugodištu koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa plaćenog na ime otplate ovog kredita do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015., pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kako slijedi:

- na iznos od 62,69 kn/8,32 eur od 01.04.2009.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 01.05.2009.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 01.06.2009.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 01.07.2009.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 01.08.2009.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 01.09.2009.g do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 01.10.2009.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 01.11.2009.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 01.12.2009.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 01.01.2010.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 01.02.2010.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 01.03.2010.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 01.04.2010.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 31.05.2010.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 30.06.2010.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 31.07.2010.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 31.08.2010.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 30.09.2010.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 31.10.2010.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 30.11.2010.g. do isplate

- na iznos od 97,60 kn/12,95 eur od 01.12.2010.g. do isplate

- na iznos od 300,92 kn/39,94 eur od 31.01.2011.g.do isplate

- na iznos od 332,30 kn/44,10 eur od 28.02.2011.g. do isplate

- na iznos od 367,56 kn/48,78 eur od 31.03.2011.g. do isplate

- na iznos od 334,92 kn/44,45 eur od 30.04.2011.g. do isplate

- na iznos od 401,21 kn/53,25 eur od 31.05.2011.g. do isplate

- na iznos od 470,75 kn/62,48 eur od 30.06.2011.g. do isplate

- na iznos od 560,02 kn/74,33 eur od 31.07.2011.g. do isplate

- na iznos od 2.133,46 kn/283,16 eur od 01.08.2011.g. do isplate

- na iznos od 514,66 kn/68,31 eur od 30.09.2011.g. do isplate

- na iznos od 455,22 kn/60,42 eur od 31.10.2011.g. do isplate

- na iznos od 451,89 kn/59,98 eur od 30.11.2011.g. do isplate

- na iznos od 463,87 kn/61,57 eur od 01.12.2011.g. do isplate

- na iznos od 504,41 kn/66,95 eur od 31.01.2012.g. do isplate

- na iznos od 520,00 kn/69,02 eur od 01.02.2012.g. do isplate

- na iznos od 504,49 kn/66,96 eur od 01.03.2012.g. do isplate

- na iznos od 500,98 kn/66,49 eur od 01.04.2012.g. do isplate

- na iznos od 510,45 kn/67,75 eur od 01.05.2012.g. do isplate

- na iznos od 525,94 kn/69,80 eur od 01.06.2012.g. do isplate

- na iznos od 517,70 kn/68,71 eur od 01.07.2012.g. do isplate

- na iznos od 523,00 kn/69,41 eur od 01.08.2012.g. do isplate

- na iznos od 509,29 kn/67,59 eur od 01.09.2012.g. do isplate

- na iznos od 489,97 kn/65,03 eur od 01.10.2012.g. do isplate

- na iznos od 517,64 kn/68,70 eur od 01.11.2012.g. do isplate

- na iznos od 510,57 kn/67,76 eur od 01.12.2013.g. do isplate

- na iznos od 520,12 kn/69,03 eur od 01.01.2013.g. do isplate

- na iznos od 488,54 kn/64,84 eur od 01.02.2013.g. do isplate

- na iznos od 501,42 kn/66,55 eur od 01.03.2013.g. do isplate

- na iznos od 522,32 kn/69,32 eur od 01.04.2013.g. do isplate

- na iznos od 504,34 kn/66,94 eur od 01.05.2013.g. do isplate

- na iznos od 471,54 kn/62,58 eur od 01.06.2013.g. do isplate

- na iznos od 460,06 kn/61,06 eur od 01.07.2013.g. do isplate

- na iznos od 612,34 kn/81,27 eur od 01.08.2013.g. do isplate

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.128,00 kuna/1.211,49 eura sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinanciranim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, tekućom od presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj po punomoćniku i tijekom postupka navodi da je s prednikom tuženika S. bankom d.d. O., sklopio Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. 5140060242-60010447162/2005, sklopljenog dana 29. lipnja 2005., kojim je kreditor stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kredita za CHF važećom na dan plaćanja kredita na rok od 8 godina u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF plativo u kunama po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja, a visina redovne kamate je iznosila 5,25% godišnje i koja je odredbom članka 4. Ugovora, određena kao promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama kreditora. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda, broj Pž-6632/2017, od 14. lipnja 2018., u t. I. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane Odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda, broj Pž-7129/13-4, u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u točki 1., 2., 3., 4., 5. , 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih V-tuženik Hypo Alpe Adria bank d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koje je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u s kladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/17-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačno tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava o ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranje ništetne ugovorne odredbe. Prema odredbi članka 138. a. Zakona o zaštiti potrošača, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1., tog zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite pa se tako navedena presuda u ovom slučaju odnosi i na ugovorni odnos između tužitelja i tuženika, a dio odredbe članka 3. i članka 4. predmetnog Ugovora o kreditu, imaju se smatrati ništetnima. Tužitelj smatra da odredbe članka 3. i članka 4. Ugovora o kreditu, a koje se odnose na kamate i valutu otplate kredita nisu dovoljno precizirale razloge i način izmjene redovne kamate i valutu otplate kredita ubuduće, dok se isto nije moglo utvrditi niti iz odluka tuženika. Tuženik je u razdoblju otplate kredita, odnosno 1. rujna 2005., do 1. kolovoza 2013., jednostrano mijenjao visinu mjesečnog anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema HRK kao i visinu kamatne stope povećavajući istu u odnosu na kamatu ugovorenima na dan sklapanja ugovora, a sve na štetu tužitelja. Predlaže provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine preplaćenog dijela kredita po osnovi tečajne razlike nastale uslijed povećanja tečaja CHF prema HRK radi vezanosti kredita za CHF te na okolnosti pretplaćenog kredita na ime razlike između kamatne stopo koja je primijenjena na ovaj kredita i prvotno ugovorene kamatne stope za razdoblje od 7. travnja 2007., do 1. kolovoza 2013., odnosno do konačne otplate kredita kao i saslušanje tužitelja na okolnosti koje su prethodile sklapanju ugovora.

2. Tuženik po punomoćniku u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Tužitelj je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu moga o izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima i CHF ili ugovor o kreditu u kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, a tužitelj je samostalno procjenjujući rizike odabrao sklopiti ugovor o kreditu s valutnom klauzulom CHF promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Životno je nelogično i u praksi nepovredivo da svaki klijent sa djelatnikom banke osobno pregovara i raspravlja o svakoj pojedinačnoj klauzuli ugovora. Tuženik nije postupao nepošteno i nesavjesno ugovaranjem promjenjive kamatne stope bez egzaktnih parametara za promjenu iste i metode izračuna, a što bi dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovorenih strana. Početna kamatna stopa određena ugovorom u članka 3. iznosi 5,25% godišnje što je znatno ispod kamatnih stopa koje su se ugovarale u to vrijeme, a tužitelj je samostalno izabrao sklapanje baš kredita s promjenjivom kamatnom stopom. Stoga se ne može smatrati da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Tuženik osporava da bi ugovor o kreditu pa tako i odredba o valuti obveze bili protivni Ustavu prisilnim propisima i moralu društva. Promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva niti je banka mogla procijeniti kretanja tečaja CHF. Tuženik je o svim relevantnim okolnostima obavijestio tužitelja i upozorio na rizike koje valutna klauzula nosi te je kod kredita s valutnom klauzulom proveo edukaciju djelatnika kako u pogledu samih komercijalnih uvjeta tako i u odnosu na prodaju tih proizvoda klijentima iz čega je vidljivo da je tuženik vodio računa o klijentima i načinu prezentacije uvjeta kredita klijentima. Tuženik smatra da se samo u parnicama za naknadu štete parnična stranaka može pozivati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu, a iz činjeničnog opisa tužbe vidljivo je da se u ovom predmetu radi o stjecanju bez osnove. Opreza radi tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja. Ne protivi se dokaznom prijedlogu za provođenjem vještačenja, ali smatra da bi vještak pri izradi nalaza i mišljenja trebao koristiti kamate primjenjive na HRK kredite. Naime, ako tužitelj tvrdi da se izračun treba izvršiti kao da se radi o kunskom kreditu, tada je potrebno i obračun kamatne stope izvršiti u skladu sa HRK kreditom. Predlaže saslušanje svjedoka D. Č. iz P. O., K. 29, na okolnost da su tužitelju bile

objašnjene prava i obveze iz ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i na okolnost načina pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita, br. 5140060242-60010447162/2005, sklopljen dana 29. lipnja 2005.; otplatni plan; specifikaciju uplata za ugovor o kreditu; pregled prometa po kreditu; obavijest o promjenama kamatnih stopa; početni otplatni plan; preslik presude Općinskog suda u Splitu broj P-3811/17, od 22. siječnja 2020.; izvod iz zapisnika Prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2004.; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku D. D. iz P.

d.o.o. za vještačenje iz O. i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 31. ožujka 2020., očitovanje vještaka od 7. srpnja 2020., na podnesak tuženika te saslušao vještaka na ročištu od 30. rujna 2020..

4. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka utvrđeno je da je tužitelj naspram početno ugovorene kamatne stope radi promjena istih više uplatio tuženiku iznos od 2.377,29 kuna za vremensko razdoblje od 6. travnja 2007., do isplate kredita. Razlika tečaja CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta naspram tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao na dan isplate kredita i to tečaja 4,668131 iznosi 19.016,62 kune za navedeno razdoblje. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj uplatio po predmetnom Ugovoru o kreditu zaključenom dana 29. lipnja 2005., od prvotno zaključenog kredita više za iznos od 21.393,91 kunu za razdoblje od 7. travnja 2007., do isplate kredita 1. kolovoza 2013., a sve kako je navedeno u tablicama po mjesecima i godinama u nalazu i mišljenju.

5. Tužitelj po punomoćniku nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dok je tuženik po punomoćniku osporio točnost izračuna preplate kao i metodologiju koju je vještak koristio za izradu nalaza predlažući da vještak sačini dopunu nalaza i mišljenja na način da se izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na HRK kredite u predmetnom vremenskom periodu budući tuženik tvrdi da se izračun treba izvršiti kao da se radi o kunskom kreditu.

6. Očitujući se na primjedbe tuženika, vještak navodi da tuženik ne prigovara niti na jedan dio matematičkog izračuna iznesenog u pisanom nalazu i mišljenju iz ožujka 2020. godine te vještak u cijelosti ostaje kod navedenog nalaza i mišljenja. Na primjedbu tuženika da se zadatak bio odnosio na razdoblje od 7. travnja 2007., pa tuženik nije u svojoj simulaciji uzeo u obzir anuitet od 1. travnja 2007., dok je vještak isti uzeo u obzir, vještak navodi da je točno da je naveo datum 1. travnja 2007., jer s istim dospijeva temeljem ugovora obveza tužitelja. No isto tako vidljivo je da je vještak navedeno korigirao na stranici 12. pisanog nalaza i mišljenja te isto ne utječe na rezultate dane u pisanom nalazu i mišljenju što u svom podnesku tuženik ne obrazlaže posebnim obračunom. Na primjedbu tuženika da je vještak trebao izračun izvršiti kao da se radi o kunskom kreditu i obračunati kamate u skladu s HRK kreditima, vještak navodi da to nije bio zadatak vještaku.

7. Podneskom od 20. kolovoza 2020. i 10. rujna 2022., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute RH, na način pobliže opisan pod I/ i II/izreke presude.

8. Tuženik je po punomoćniku na ročištu od 30. rujna 2020., ostao kod odgovora na tužbu i prijedloga za dopunu nalaza i mišljenja 15. lipnja 2020., na način da vještak izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na HRK kredite u predmetnom vremenskom periodu te ostao kod prijedloga za saslušanje svjedoka osobnog bankara.

9. Vještak saslušan na ročištu od 30. rujna 2020., je u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja, kao i kod očitovanja od 7. srpnja 2020., na podnesak tuženika. Vještak navodi da je točno da nije izvršio obračun na način kako je to zatraženo podneskom tuženika i to na način da se izračun izvrši primjenom kamatne stope primjenjive na HRK kredite u predmetnom vremenskom periodu kao da se radi o kunskom kreditu, a navedeni izračun vještak nije sačinio budući istom nije bilo zadano nalogom za vještačenje. Isti je izvršen od strane samog tuženika i nalazi se uz njegov podnesak od 15. lipnja 2020., a za koji vještak navodi da je točno izvršen. 10. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno i objektivno sačinjen, a vještak je u cijelosti odgovorio na primjedbe punomoćnika tuženika i dobio prijedlog punomoćnika tuženika za dopunom vještačenja na navedene okolnosti kao i prijedlog za saslušanjem svjedoka osobnog bankara, a tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.

11. Na ročištu od 15. rujna 2022., tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbenog zahtjeva od 20. kolovoza 2020., uređenog podneskom od 10. rujna 2022., sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22), a tuženik kod odgovora na tužbu i svih navoda tijekom postupka, a punomoćnici stranaka nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga iz čega proizlazi da su isti odustali od saslušanja tužitelja i svjedoka D. Č..

12. Prigovor zastare sud smatra neosnovanim u cijelosti, budući nije protekao rok zastare od pet godina. Naime pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda, broj Pž-7129/13-4, od 13. lipnja 2014., u t. II/ potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke kojom se utvrđuje da između ostalih V-tuženik H. A. A. bank d.d. Z.

(pravni prednik tuženika i pravni slijednik Slavonske banke d.d.), u razdoblju od 10. rujna 2003., do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Ista presuda je potvrđena revizijskom odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014-2, od 9. travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je dana 20. ožujka 2018., svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/2017-2, potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina, u kojem potrošači mogu ostvariti svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14. lipnja 2014., kao i da su pri tome isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupnog preplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovaranja ništetne ugovorne odredbe. Pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10, od 14. lipnja 2018., u t. 1. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., u dijelu t. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004., do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupili suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača kao i Zakona o obveznim odnosima.

13. Člankom 138. a. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09), propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač. Prema odredbi Direktive Vijeća 93/13 EEZ, od 5. travnja 1993. godine, u članku 5., u slučaju Ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni Ugovor bez valjanog razloga predviđenog Ugovorom.

14. Člankom 502. c. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a. stavak 1., ovog zakona, da su određenim postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

15. Člankom 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocjene nepoštenima ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. istog zakona, propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost iz samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

16. Člankom 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje u tekstu: ZOO), propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralima društva ništetan, osim ako je cilj povrijeđenog prava ne upućuju na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje nešto drugo. Člankom 323. stavak 1. istog zakona, propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj, sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

17. Stav Vrhovnog suda RH u odluci Revt-249/2014-2, je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom članka 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

18. Odlukom Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/2018, od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija I-VIII-tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH, od 14. lipnja 2018., broj Pž-6632/2017, u dijelu u kojem je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koje je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora I-VIII banaka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih govora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

19. Ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita s prednikom tuženika kao kreditorom sklopio Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. 5140060242-60010447162/2005 sklopljenog dana 29. lipnja 2005., na iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize S. banke d.d. O. na dan korištenja kredita, odnosno, na dan plaćanja za

CHF, na rok otplate kredita od 8 godina, a na dan sklapanja Ugovora redovna kamata je iznosila 5,25% godišnje, koja se mijenjala u skladu s jednostranim odlukama tuženika, a na štetu tužitelja. Prvotni mjesečni anuitet iznosio je 294,09 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plasmana kredita, a tečaj za CHF na dan plasmana kredita iznosio je 4,668131 kuna za 1 CHF, a mjesečni anuiteti tijekom otplate kredita su se plaćali po srednjem tečaju kredita za CHF na dan plaćanja, a predmetni kredit nije konvertiran i u cijelosti je otplaćen. Iako tuženik navodi da je tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje nosi valutna klauzula međutim, tuženik nije dokazao da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF.

20. Kako su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog unaprijed sastavljenog Ugovora o kreditu od strane banke, a o kojim se odredbama s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na njegov sadržaj, niti je tuženik prije i u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti informirao tužitelja o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF, to je na taj način temeljem nepoštenih odredbi stekao određenu nepripadnu korist jer je povrijedio interes i prava tužitelja kao potrošača, korisnika kredita, jer se u ugovoru koristio ništetnim i nepoštenim ugovornim odredbama, na način da je tuženik povećavao kamatnu stopu sukladno jednostranoj odluci banke i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača/03.

21. Slijedom navedenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, za utvrđenjem dijela ništetnosti odredbi iz članka 3. i članka 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. 5140060242-60010447162/2005 sklopljenog dana 29. lipnja 2005., između tužitelja i prednika tuženika S. banke d.d. O. pobliže opisano pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

22. Kako je tuženik temeljem ništetnih odredbi, a koje se odnose na odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je mijenjana jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi članka 1111., u svezi s člankom 1115. ZOO-a, pa je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 21.393,91 kunu i to na ime preplaćenih kamata iznos od 2.377,29 kuna a na ime povećanja mjesečnih iznosa anuiteta u odnosu na porast tečaja CHF prema HRK – tečajne razlike iznos od 19.016,62 kune, zajedno s pripadajućim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a kako je to zatražio tužitelj nakon prijeboja više i manje plaćenih iznosa za cijelo vrijeme otplate kredita, sve pobliže opisano pod II/izreke presude. Navedeni iznos utvrđen provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem predstavlja razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o kreditu s početno ugovorenom kamatnom stopom od 5,25 % godišnje i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjenama kamatnih stopa, što predstavlja razliku između početno ugovorene kamate unutar svakog anuiteta i kamate unutar anuiteta nakon izmjene kamatne stope, kao i tečajne razlike po tečaju za CHF na dan korištenja kredita i tečaja za CHF unutar svakoga anuiteta na dan plaćanja koje je tužitelj plaćao do otplate kredita u kolovozu 2013., a koji iznosi su utvrđeni provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, stoga odluka kao pod II/izreke presude.

23. Odluka o kamatama, temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2., u svezi s člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi člankom 151. i člankom 155. ZPP-a, a koji trošak se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika, sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

25. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištu od 21. listopada 2019., 11. prosinca 2019., 30. rujna 2020., 15. rujna 2022., u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište, sastav podneska 20. kolovoza 2020., u iznosu od 1.000,00 kuna, kao i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 564,00 kuna i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 564,00 kune, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 9.128,00 kuna, stoga odluka kao pod III/izreke presude.

Osijek, 23. rujna 2022.

S U D A C:

LIDIJA ŠMIT

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

DOSTAVITI:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Broj zapisa: eb312-16b85

Kontrolni broj: 02ddb-94a32-c835d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=LIDIJA ŠMIT, L=OSIJEK, O=OPĆINSKI SUD U OSIJEKU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Osijeku potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.