Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: 4 Povrv-50/2022-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužitelja C. osiguranje d.d. Z., V. J. 33, OIB …, koje zastupa generalni punomoćnik V. F. temeljem generalne punomoći broj S.-315/2011 protiv tuženika N. poljoprivredna zadruga, Ž., N. Š. 59, OIB …, koje zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik iz Ž., radi isplate iznosa od 168.442,97, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 6. rujna 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, te objavljene presude 23. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

1. Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika N. V. iz V. broj Ovrv-224/2017 od 14. ožujka 2017. po kojem je tuženik dužan platiti tužitelju iznos od 168.442,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca 2014. do 31. svibnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 (osam) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za 5 (pet) postotnih poena, kao i nadoknaditi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.580,54 kn i predvidivi trošak u iznosu od 77,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 14. ožujka 2017. do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanu za 3 (tri) postotna poena, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

2. Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 16.875,00 kn/2.239,70 EUR u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnošenjem prijedloga za ovrhu kod javnog bilježnika N. V. iz V. ishodio rješenje o ovrsi broj Ovrv-224/2017 od 14. ožujka 2017. po kojem mu je tuženik dužan platiti iznos od 168.442,97kn s pripadajućom kamatom i troškom postupka.

2. Tuženik se kao ovršenik prigovorom od 22. ožujka 2017. protivio rješenju o ovrsi u cijelosti. Tuženik je istaknuo prigovor litispendencije navodeći da je na temelju fakture broj 02-FKT-2014-0067432 ovrhovoditelj podnio protiv ovršenika zahtjev za izravnu naplatu FINI 31.12.2014. na temelju kojeg je naplaćen iznos od 621.603,09 kn. Navodi da je ovršenik podnio prigovor protiv zahtjeva za izravnu naplatu, te je rješenjem Općinskog suda u V., S. služba u Ž. pod brojem Ovrv-58/15 upućen na parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Parnica na koju je ovršenik upućen se vodi kod ovoga suda pod brojem P-40/2015 u kojem je donesena nepravomoćna odluka da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava proglašava nedopuštenim za iznos od 437.573,64 kn, dok je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 184.029,45 kn. tuženik nadalje navodi da je između stranaka u vezi s istim potraživanjem u tijeku postupak pred sudom, te ovrhovoditelj nema pravne mogućnosti pokrenuti novi sudski postupak. Tuženik ističe prigovor dvostruke naplate odnosno da je tražbina prestala, jer je na temelju zahtjeva za izravnu naplatu FINI 31.12.2014. ovrhovoditelj naplaćen za iznos od 621.603,09 kn, pa bi ovim rješenjem ostvario dvostruku naplatu. Tuženik ističe da ne postoji ovršna niti vjerodostojna isprava niti je ovrhovoditelj ovlašten na temelju vjerodostojne isprave tražiti ovrhu. Kako se potraživanje tužitelja temelji na fakturi br. 02-FKT- 2014-0067432 povrat VGO 2010. -2014., ovršenik smatra da se potraživanje ovrhovoditelja odnosi na naknadu štete za koje se ne može izdati račun nego se zahtjev za naknadu štete može ostvariti u zakonom propisanom postupku. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi javnog bilježnika i odbaciti prijedlog za ovrhu odnosno isti odbiti kao neosnovan.

3. Rješenjem ovoga suda Povrv-183/2017 od 28. ožujka 2017. naprijed citirano rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te se ukidaju provedene radnje, a postupak će se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U ovom predmetu je rješenjem Povrv-183/2017 od 25. svibnja 2017. određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka pred ovim sudom pod brojem P-40/15, jer odluka u ovom predmetu predstavlja prethodno pitanje.

5. Rješenjem ovog suda broj Povrv-453/2019 od 2. listopada 2019. nastavljen je postupak prekinut rješenjem Povrv-183/2017 od 25. svibnja 2017., jer je pravomoćno okončan predmet ovoga suda P-40/15.

6. U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pročitani su: dopis tužitelja upućen FINI od 31. prosinca 2014. sa specifikacijom naplata po zadužnici, rješenje Općinskog suda u Ž. broj Ovrv-1/15, dopis FINE od 13. veljače 2015., račun broj 020067432/14 od 30. lipnja 2014., bjanko zadužnice od 4. svibnja 2001. ovjerene po javnom bilježniku 16. svibnja 2001., Ugovor o višegodišnjem osiguranju broj 3/2010 od 10. veljače 2010., izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja od 30. prosinca 2014., obračun zateznih kamata od 30. prosinca 2014., pročitan je spis ovoga suda P-40/2015 i dopis A. osiguranja d.d. od 12. srpnja 2022.

7. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem Ugovora o višegodišnjem osiguranju broj 3/2010 od 10. veljače 2010., koji je zaključen s rokom trajanja od 10 godina za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 1. siječnja 2020. Nije sporno da je člankom 2. Ugovora između stranaka ugovoreno da u razdoblju iz točke 1. ovog Ugovora osiguratelj odobrava osiguraniku 10% popusta prilikom svakog obračuna i naplate premije osiguranja utvrđene ovim ugovorom.

8. Tijekom postupka je sporno da li je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 168.442,97 kn po računu broj 67432/14 od 30. lipnja 2014., a koje se odnosi na povrat popusta po višegodišnjem osiguranju, jer tužitelj tvrdi da je raskinuo ugovor zaključen između stranaka od 10. veljače 2010., te mu pripada pravo potraživati ovaj iznos.

9. Tijekom postupka je sporno da li su osnovani prigovori tuženika o litispendenciji, jer je tužitelja ovaj račun podnio za izravnu naplatu FINI 31. prosinca 2014., te prigovor tuženika da je ovaj račun već naplaćen po bjanko zadužnicama, kao i prigovor tuženika da ne postoji ovršna niti vjerodostojna isprava na temelju koje je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu.

10. Prema odredbi članka 31. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 dalje OZ) vjerodostojna isprava prema ovom Zakonu je račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kada je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po Zakonu ovjerovljena privatna isprava, te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata. Po članku 2. istog stavka vjerodostojna isprava je podobnom za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjena novčane obveze.

11. Kako je ovrhovoditelj C. osiguranje d.d. prijedlog za ovrhu podnio na temelju pregleda otvorenih stavki od 8. ožujka 2017., sud zaključuje da ovrhovoditelj posjeduje vjerodostojnu ispravu, a kako su u pregledu otvorenih stavki navedeni vjerovnik, dužnik, predmet i vrsta obveze, te vrijeme ispunjenja novčane obveze sud zaključuje da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu, te da su neosnovani prigovori ovršenika o nepostojanju vjerodostojne isprave, te da se na temelju iste ne može tražiti ovrha.

12. Iz predmeta ovog suda P-40/2015 je vidljivo da je ovdje tuženik N. P. Ž. podnio tužbu protiv ovdje tužitelja C. osiguranje d.d. Z. radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa N. P. na račun C. osiguranja d.d. temeljem zadužnica br. OV-4712/01 od 4. svibnja 2001. u iznosu od 100.000,00 kn, te OV-4713/01 od 4. svibnja 2001. na iznos od 500.000,00 kn u ukupnom iznosu od 621.606,09 kn, te zahtjevom za povratom ovih sredstava.

13. U predmetu ovoga suda P-40/15 je donesena presuda od 18. veljače 2016. kojom se :

1. Utvrđuje se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja N. P. Ž., OIB … na račun tuženika C. osiguranje d.d. Z., OIB … temeljem zadužnica tužitelja broj OV-4712/01 od 4. svibnja 2001. na iznos od 100.000,00 kn, te OV-4713/01 od 4. svibnja 2001. na iznos od 500.000,00 kn) u ukupnom iznosu od 437.573,64 kn.

2. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Utvrđuje se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava sa računa tužitelja N. P. Ž., OIB … na račun tuženika C. osiguranje d.d. Z. O. … temeljem zadužnica tužitelja broj OV-4712/01 od 4. svibnja 2001. na iznos od 100.000,00 kn, te OV-4713/01 od 4. svibnja 2001. na iznos od 500.000,00 kn u ukupnom iznosu od 184.029,45 kn.“

3. Nalaže se tuženiku C. osiguranje d.d. Z. OIB. … da tužitelju N. P. Ž., OIB … vrati iznos od 437.573,64 kn sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2014. do isplate, po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena, te da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 36.662,50 kn, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

4. Preostali dio tužbenog zahtjeva za povratom iznosa od 184.029,45 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 31. prosinca 2014. do isplate po eskontnoj stopi HNB uvećanoj za 5 postotnih poena odbija se kao neosnovan, kao i dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata na parnični trošak od 31. prosinca 2014. do isplate u visini eskontne stope HNB uvećane za 5 postotnih poena."

14. Po žalbama i tužitelja i tuženika presudom VTS RH Pž-2399/16 od 21. studenoga 2018. je potvrđena naprijed citirana presuda u točkama 1. i 3. izreke, a preinačena u točki 2. i dijelu točke 3., te dijelu točke 4., te je presuđeno da se utvrđuje nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja na račun tuženika na temelju zadužnica broj OV-4712/01 od 4. svibnja 2001. na iznos od 100.000,00 kn i OV-4713/01 od 4. svibnja 2001. na iznos od 500.000,00 kn, u ukupnom iznosu od 184.029,45 kn, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelju iznos od 184.029,45 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 31. prosinca 2014. u točno navedenim kamatnim stopama, te se nalaže tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 23.999,33 kn. Iz obrazloženja presude je vidljivo da je drugostupanjski sud ocijenio da je potraživanje naplaćeno po zadužnicama u zastari, jer se na iste primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a), te je od 4. svibnja 2001. do podnošenja zadužnica na naplatu protekao zastarni rok.

15. U predmetu ovoga suda P-40/2015 provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po vještaku I. K. od 21. listopada 2015. iz koje je vidljivo da je račun broj 67432 u iznosu od 318.422,31 kn obračunat u ukupnom iznosu povrata popusta ostvarenih na temelju višegodišnjih osiguranja od 606.016,61 kn, te da je u iznosu od 600.000,00 kn naplaćen povrat popusta ostvarenih temeljem višegodišnjih osiguranja u iznosu od 437.573,64 kn. naplaćen puštanjem na naplatu zadužnica od 31. prosinca 2014. Vještak je nadalje zaključio da je u knjigovodstvenoj evidenciji tuženika ostalo potraživanje prema dijelu računa 67432 u iznosu od 168.442,97 kn.

16. Imajući u vidu nalaz vještaka sud je ocijenio da je neosnovan prigovor tuženika o litispendenciji tj. da je potraživanje tužitelja u predmetu ovoga suda Povrv- 453/19 u iznosu od 168.442,97 kn obuhvaćeno zadužnicama, kao i prigovor tuženika da je ovo potraživanje prestalo, jer je naplaćeno po zadužnicama.

17. Iz podneska tužitelja od 8. srpnja 2014. je vidljivo da je obavijestio tuženika o raskidu Ugovora o višegodišnjem osiguranju s danom 31. prosinca 2014., te ga je pozvao na uplatu tj. povrat ostvarenih popusta u ukupnom iznosu od 473.738,35 kn. 18. Iz podneska tuženika od 14. srpnja 2014. je vidljivo da tuženik smatra da Ugovor o višegodišnjem osiguranju br. 3/10 nije raskinut, te je prihvatio nekoliko polica osiguranja, dok je nekoliko točno navedenih polica vratio.

19. Iz podneska A. osiguranja d.d. od 12. srpnja 2022. je vidljivo da je ovdje tuženik, kod iste osiguravajuće kuće tijekom 2014. godine imao zaključenih nekoliko polica osiguranja usjeva i nasada.

20. Prema članku 9. Ugovora o višegodišnjem osiguranju od 10. veljače 2010. ugovor prestaje u slijedećim slučajevima:

- istekom ugovora

- međusobnim sporazumom ugovornih strana

- otkazom sukladno odredbama ZOO-a, Zakona o osiguranju, te Općim i posebnim uvjetima osiguranja, ako osiguranik ne plati premiju osiguranja u roku od 30 dana od dana primitka preporučenog pisma osiguratelja s izviješćem o dospjelosti plaćanja obveza, ali ne prije nego istekne 30 dana od dana dospijeća

- ako premija ne bude plaćena niti u roku od godinu dana od dospijeća.

21. Prema odredbi članka 11. Ugovora svaka strana iz ovog Ugovora može raskinuti ugovor pismenom izjavom uz otkazni rok od 6 mjeseci, ali ne prije nego protekne razdoblje predviđenog člankom 26. stav 3. Općih uvjeta za osiguranje imovine. U slučaju raskida ovog Ugovora osiguranik se obvezuje naknaditi osiguratelju odobreni popust iz članka 2. ovog Ugovora uz zakonsku zateznu kamatu.

22. Prema odredbi članka 26. stav 3. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženika ako je osiguranje sklopljeno na rok dulji od 5 godina, svaka strana može nakon proteka tog roka, uz otkazni rok od 6 mjeseci pismeno izjaviti drugoj strani da otkazuje ugovor.

23. Polazeći od nespornih činjenica da je Ugovor o višegodišnjem osiguranju br. 3/10 sklopljen 10. veljače 2010., na rok od 10 godina, to sud zaključuje da rok od 5 godina iz članka 26. stav 3. Općih uvjeta za osiguranje imovine tuženika istječe 10. veljače 2015., a kako je tužitelj podneskom od 8. srpnja 2014. obavijestio tuženika o raskidu Ugovora s danom 31. prosinca 2014. sud je mišljenja da su neosnovane tvrdnje tužitelja kako je tuženik jednostrano otkazao ugovor, jer nisu ispunjeni uvjeti za raskid ugovora sukladno odredbi članka 11. Ugovora i 26. stav 3. Općih uvjeta za osiguranje tužitelja.

24. Imajući u vidu sadržaj podneska tuženika od 14. srpnja 2014. (str. 41 u spisu P-40/2015) sud je mišljenja da tuženik nije raskinuo ugovor o višegodišnjem osiguranju, nego je samo od ponuđenih polica dostavljenih od strane tužitelja potpisao četiri koje smatra primjerenim svojim potrebama sukladno odredbi članka 3. Ugovora, a preostale nije prihvatio. Stoga je sud prigovor tužitelja da je tuženik jednostrano raskinuo ugovor, ocijenio neosnovanim, ovo stoga, jer nedostaje pismena izjava s otkaznim rokom od 6 mjeseci u smislu odredbe članka 11. Ugovora od 10. veljače 2010.

25. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je mišljenja da nisu ispunjeni uvjeti za povrat odobrenih popusta iz članka 11. stavak 2. Ugovora, te je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 168.442,97 kn ocijenio neosnovanim, odbio i presudio kao u izreci.

26. Budući je parničnom postupku prethodila ovrha po javnom bilježniku, a rješenje o ovrsi javnog bilježnika je stavljeno izvan snage, to je u skladu s odredbom članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučeno o platnom nalogu kao u izreci.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stav 1. i 155. ZPP-a, te je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u ukupnom iznosu 16.875,00 kn, koji se odnosi na sastav prigovora po Tbr. 10. stav 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) u iznosu od 2.500,00 kn, pristup na četiri ročišta po Tbr.9. stav 1. OT u iznosu od po 2.500,00 kn, sastav dva podneska po Tbr. 8. stav 3. OT u iznosu od po 500,00 kn, PDV 3.375,00 kn.

28. Tuženiku nije priznat sastav žalbe u iznosu od 3.125,00 kn, jer je ista bila nepotrebna.

Osijek, 23. rujna 2022.

Zapisničar:

Sudac:

Darija Miličević

Dubravka Kuveždić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 8 dana od dana objave.