REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-5319/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice C. G. W., iz B., R.

A., O. …, koju zastupa punomoćnik A. A., odvjetnik u

S., protiv tuženika I. K., iz K., O. …,

kojeg zastupaju punomoćnici M. i I. A., odvjetnici u V., radi predaje

u posjed nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. lipnja 2022. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave, dana 23. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku I. K., O. …, u roku od 15 dana i

pod prijetnjom ovrhe, predati tužiteljici C. G. W., O. …, u

posjed, slobodan od osoba i stvari, dijelove čest. zem. 1243/1 Z.U. 1834 K.O. K., i to dio koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka za geodeziju D.

B. od 28. studenog 2021. i zaprimljenog u predmetu Općinskog suda u Splitu broj P-5319/19 dana 16. prosinca 2021., označen točkama ,,H,D,E,F,H” i žutom bojom, prolaz, stvarne površine 7 m2 te dio koji je u navedenom vještvu označen točkama ,,A,B,H,F,G,A” i žutom bojom, dvorište sa gustirnom i dimnjakom privješenim uz sjevernu fasadu čest. zgr. 1152/1 (kuća tuženika), stvarne površine 15 m2.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 21.713,50 kn/2.881,88 eur.

Obrazloženje

1. Dana 7. listopada 2019. tužiteljica je ustala protiv tuženika tužbom radi predaje u posjed čest. zem. 1243/1 Z.U. 1834 K.O. K.. Navodi kako je vlasnica označene nekretnine koju je tuženik zauzeo, postavio stolove i cvijeće te kako boravi na njoj po cijeli dan i sprječava je pristupiti prostoru. Dodaje kako je prije toga tuženik izveo radove na spornoj čestici, radi čega je protiv njega ustala tužbom radi uspostave prijašnjeg stanja i uspjela u tom sporu po presudi br. P2-4253/10, ali protivna stranka nije postupila po toj odluci. Podneskom od 4. siječnja 2022. tužiteljica je konačno postavila zahtjev na način koji je sadržajno istovjetan izreci ove presude.

2. U svom odgovoru od 12. studenog 2019. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu uz obrazloženje kako je radove izveo uz suglasnost pravnih prednika tužiteljice, kako je predmetnu nekretninu kupio ne znajući da je njegov otac stekao pravo vlasništva dosjelošću i kako je pravna prednica njegovog oca bila posjednica M. K.. Dodaje kako je uz znanje tužiteljice izveo i održavao

objekte koji su nužni za njegov život te kako bi se predajom posjeda bitno narušio njegov život i korištenje nekretnine u njegovom vlasništvu, stoga valja cijeniti ravnotežu, odnosno razmjernost suprostavljenih interesa stranaka.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkog lista od 29. rujna 2019., presude br. P2-4253/10 od 24. kolovoza 2015. i nalaza sudske vještakinje

K. Š. iz rujna 2014., ovjerovljenih izjava od 26. lipnja i 1. srpnja 2014.,

povijesti promjena na katastarskim česticama PU za katastar S.,

I. V. od 17. ožujka 2020. s prilozima, očevidom održanim na licu mjesta 13.

svibnja 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Z. B.,

pregledom njegovog nalaza od 28. srpnja 2020. i dopuna vještva od 19. siječnja i 17. ožujka 2021., pregledom obavijesti PU za katastar S., I. V. od 27. svibnja 2020., očevidom održanim na licu mjesta 29. lipnja 2021. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju D. B., pregledom njegovog nalaza od 16. prosinca 2021. i očitovanja od 5. svibnja 2022., saslušanjem svjedoka

J. M., P. B., R. K., M. V., D. R.,

F. S., J. F. i P. K. te parničnih stranaka.

4. Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li tužiteljica vlasnica sporne nekretnine i ima li tužitelj pravo na njezin posjed.

7. Odredbom iz čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje nisu predložile samo ako posumnja da idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, kako to propisuje odredba iz st. 2. istog članka.

8. Odredbom iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar, predaju te stvari, a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari, kako je propisano odredbom iz čl. 163. st. 1. ZV.

9. Pregledom vlasničkog lista od 29. rujna 2019. razvidno je kako je predmetna nekretnina oznake čest. zem. 1243/1 Z.U. 1834 K.O. K. upisana kao isključivo vlasništvo tužiteljice, iz čega proizlazi njezina aktivna legitimacija u ovoj pravnoj stvari, što i nije bilo sporno među strankama.

10. Pregledom povijesti promjena na katastarskim česticama P.U. za katastar S., I. V. od 17. ožujka 2020. s prilozima razvidno je

kako je čest. zem. 1243/1 od osnutka katastra na otoku V. 1953. bila upisana u dva posjedovna lista i to broj 356 naslovnice I. K. pok. J. za cijelo te broj 897 naslovnice M. K. ud. P. za cijelo, a nakon toga kao suposjed A. i

V. K. te F. R., za po 1/3 dijela. Popisom promjena broj 1/05 prestaju egzistirati označeni posjedovni listovi, a čest. zem. 1243/1 se upisuje u posjedovni list broj 1915 naslovnice J. R. za cijelo. Konačno, popisom promjena broj 1/07

sporna nekretnina upisuje se u novi posjedovni list broj 2046 naslovnice C.

G. W. za cijelo.

11. Pregledom pravomoćne presude ovog suda br. P2-4253/1 od 24. kolovoza 2015. razvidno je kako je tužiteljica ustala protiv tuženika radi uspostave prijašnjeg stanja na nekretnini, a tom odlukom tuženiku je naloženo ukloniti gustirnu, zidove gustirne i zatrpati taj objekt položen na čest. zem. 1243/1, s površine označene nekretnine, odnosno na njezinoj sjevernoj međi sagraditi ožbukani zid od pune opeke te ukloniti dimnjak i otpadni materijal. Iz obrazloženja presude proizlazi kako je tuženik, kao i u ovoj parnici, isticao kako je izvanknjižni vlasnik nekretnine, odnosno ovlaštenik prava služnosti ili da ima odgovarajući posjed tog prava. U dokazne svrhe saslušani su svjedoci i parnične stranke, a pored toga pregledan niz isprava i pismena, uključujući i parnični spis ovog suda broj IIP-1459/88 u kojem je J.

R. (prodavateljica nekretnine ovdje tužiteljici C. G. W.) ustala

tužbom radi utvrđenja prava vlasništva čest. zem. 1243/1 protiv niza fizičkih osoba i tadašnje O. V., kao upisanih suvlasnika. Ovaj postupak okončan je 11. svibnja 2004. pravomoćnom presudom kojom je J. R. od dijela tuženika, među kojima

je bila i M. K., priznata te utvrđena kao isključiva vlasnica i posjednica nekretnine i ovlaštena upisati to pravo u zemljišnim knjigama.

12. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 13. svibnja 2020. punomoćnik tužiteljice je kao predmet spora pokazao prizemni betonski objekt-spremu i uz nju položeno betonsko dvorište u centru G. K., predio S.. Unutrašnjost

spreme nije pregledana jer je bila zatvorena, a na njezinoj južnoj i istočnoj fasadi zatečena su drvena vrata. Do spornog dvorišta oblika slova L pristupa se iz ulice A. S., a na njegovoj betonskoj površini nalaze se tuženikov drveni stol s klupom i stolicama te nizom vaza s cvijećem. Sudu je skrenuta pozornost kako je ispod dijela dvorišta gustirna za vodu, a njezin otvor položen je uz fasadu tuženikove kuće, kao što je uz njegovu kuću položen i betonski dimnjak. Prostor dvorišta ograđen je s istočne strane predmetnom prizemnicom, s južne strane fasadom tuženikove kuće, dok je sa zapadne strane omeđen fasadom kuće susjedne obitelji

B.. Preostala, sjeverna granica je odrediva jer se na fasadi kuće B. vide komadi cigle. Također je utvrđeno kako je sjeverno od spornog dvorišta nastavak prostora istovjetne betonske podloge, a na tom nespornom sjeverozapadnom dijelu vidljivi su ostaci nekadašnjeg krovišta prizemnog objekta, a na sjevernu stranu predmetne spreme naslanja se još jedan takav objekt natkriven betonskom pločom u nespornom posjedu tuženika.

13. Sudski vještak za geodeziju Z. B. u svom je nalazu od 28. srpnja 2020. identificirao pokazane nekretnine i utvrdio kako je predmet spora položen na površini od 32 m2, kako se radi o dijelu čest. zem. 1243/1 površine 19 m2 i dijelu čest. zem. 1243/2 površine 13 m2, od čega je pod objektima 10 m2. Dana 19. siječnja 2021. zaprimljeno je njegovo očitovanje na primjedbe parničnih stranaka u kojem navodi kako objekti i građevine koji su zatečeni na terenu i prikazani na skicama, nisu vjerno prikazani na katastarskom planu i ne predstavljaju samostalne katastarske čestice. Dodaje kako je homogenizacija katastarskih planova, odnosno tehnički postupak poboljšavanja položajne točnosti katastarskog plana, u nadležnosti

DGU i katastarskih ureda te kako bi u ovom slučaju bilo

potrebno izraditi odgovarajući geodetski elaborat kako bi se evidentiralo stvarno stanje međa i objekata na katastarskom planu.

14. Na vještakovo očitovanje tužiteljica je u podnesku od 19. veljače 2021. iskazala primjedbe i ukazala na čitav niz očitih nedostataka i nelogičnosti, a posebno kako je vještak u nalazu homogenizirao zapadnu granicu čest. zem. 1243/1, bez da je isto to uradio u odnosu na južnu i ostale granice prijepora. Također je ukazala na geodetski nalaz sudske vještakinje K. Š. koji je 26. rujna 2014. izradila za potrebe parničnog postupka br. P2-4253/10, a na koje stranke nisu imale primjedbe i koje se znatno razlikuje od nalaza vještaka B.. Zbog lako uočljivih i jasnih odstupanja skica lica mjesta vještaka B. i vještakinje Š. u odnosu na

predmet spora, a uzimajući u obzir kako vještak B. u svom očitovanju od 14.

prosinca 2020. ove razlike nije obrazložio na način koji nakon toga ne bi ostavljao dvojbe, sud je prihvatio prijedlog tužiteljice i 29. lipnja 2021. proveo novi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju D. B.. Vještak je u nalazu od 16. prosinca 2021. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako je sporni dio dvorišta položen u cijelosti na čest. zem. 1243/1, dok je preostali, ovdje nesporni sjeverni dio, položen na čest. zem. 1243/2. Na priloženoj skici lica mjesta vještak je slovima i bojom označio sporne dijelove nekretnine, odnosno prolaz i dvorište. Dana 5. svibnja 2022. očitovao se na primjedbe tuženika i ustrajao u iznesenoj identifikaciji uz obrazloženje kako je vještačio u skladu s pravilima struke, vlastitoj savjesti i kodeksu sudskih vještaka te kako katastarska čestica nije skenirani i georeferencirani katastarski plan prikazan u digitalnom obliku u zadanom koordinatnom sustavu, već kompilacija stvarnog stanja na terenu, arhivske građe i katastarskog plana. U svakom slučaju, nalaz vještaka B. u osnovi je istovjetan nalazu vještakinje Š., a na njihovim skicama sjeverna granica čest. zem. 1243/1 proteže se dvorišnim prostorom u smjeru zapad-istok i u istočnom dijelu spaja se s crtom koja i fizički razdvaja prizemne objekte parničnih stranaka, a svakako je valjalo cijeniti i ostatke zida od cigle koji se protezao tom trasom, stoga se nalaz vještaka B. prihvaća se kao stručan i objektivan te vjerodostojan dokaz.

15. Na okolnost posjeda čest. zem. 1243/1, načina njezinog korištenja i korisnika, govorili su svjedoci J. M., P. B., R. K., M.

V., D. R., F. S., J. F. i P. K.. U bitnom, iz

njihovih iskaza proizlazi kako je sporno dvorište bilo zemljane podloge, kako ga je pred više od deset godina betonirao tuženik,koji ga koristi za svoje potrebe, kako je njegova površina u sjevernom dijelu bila fizički odvojena od nespornog dvorišnog prostora zidom od cigle koji je tuženik srušio prilikom radova na izgradnji gustirne i dimnjaka te betoniranja dvorišta. Svjedok K. spominje kako su dvorište koristili obitelj tuženika i J. D. (svjedokova baka) prvenstveno kao prostor za

odlaganje smeća, a svjedoci K. i V. tvrde kako je tuženik na mjestu

prozora na sjevernoj fasadi svoje kuće otvorio vrata kojima se pristupa na prijepor, dok je prije toga u kuću ulazio s ulice A. S.. Dodaju kako je obitelj tuženika do svog, ovdje nespornog dvorišta u sjevernom dijelu i nekadašnje štale na tom prostoru, također pristupala s označene ulice. K. navodi kako tužiteljica nije dala tuženiku suglasnost za izvođenjem radova na predmetnom prostoru, a Vojković nema saznanja da je tuženik kako smetao tužiteljicu u posjedovanju sporne spreme.

16. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je tužiteljica upisana vlasnica čest. zem. 1243/1 za cijelo i s tim u vezi ovlaštena zahtijevati od tuženika predaju spornih dijelova ove nekretnine u posjed slobodne od osoba i stvari, kako to propisuje citirana odredba iz čl. 161. st. 1. ZV, uz napomenu kako se taj zahtjev u naravi odnosi na predaju prolaza i dvorišta, a ne i na predaju konobe (spreme), jer iz stanja u spisu ne proizlazi da bi tuženik bio u posjedu tog objekta ili ga kako koristio. Nasuprot tome, tuženik nije dokazao pravo na posjed u smislu citirane odredbe iz čl. 163. st. 1. ZV, a što je bio dužan prema odredbi iz čl. 7. st. 1. ZPP. Sud ne dvoji kako on i članovi njegove obitelji godinama koriste spornu površinu i kako se radi o posjedu koji je samostalan i u fizičkom smislu neometan, o čemu je iskazivala većina svjedoka. Naime, tuženik se rodio i čitav život stanovao u obiteljskim kućama koje su u susjedstvu predmeta spora, a tužiteljica je strana državljanka s prebivalištem u inozemstvu, stoga je logično i očekivano da su se posjedovne radnje K. obavljale u njezinoj odsutnosti, odnosno prije stjecanja kupnjom, tako da svjedoci i nisu mogli imati drugačija saznanja na okolnost korištenja nekretnine. Također je valjalo cijeniti kako je tužiteljica predmetnu nekretninu kupila 2004. uz ovdje nespornu kuću u susjedstvu koja se preko 40 godina nije koristila za stanovanje, o čemu govori svjedok P. K., a to proizlazi i iz povijesti promjena na katastarskim česticama P.U. za katastar S., I. V. od 17.

ožujka 2020. s prilozima, iz kojih je razvidno kako je prethodna vlasnica i prodavateljica J. R. upisanog prebivališta u V., a ne u

K.. Dakle, jasno je kako je tužiteljica kupila nekretnine koje se desetljećima nisu koristile, što znači da je tuženik, kao vlasnik susjednih nekretnina, mogao koristiti spornu na samostalan i neosporavan način. Međutim, i sam u svom iskazu spominje kako su njegovi roditelji na predmetnoj površini držali bačve, drva i duge stvari, uz suglasnost pravne prednice tužiteljice M. K., ranije vlasnice ovdje nesporne kuće tužiteljice. Doduše, tvrdi kako je od oca čuo da je K. prodala njegovoj obitelji predmetno dvorište, ali o tome nema nikakva traga i dodaje kako je 2002. ili 2003. on podmirio M. K. i to izvođenjem zanatskih radova za njezine sinove

V. i T. K.. Ove navode sud ne može prihvatiti kao uvjerljive, jer je neživotno i nelogično da je tuženikov otac J. K. kupio spornu nekretninu, a da prodavateljici istodobno ili malo nakon toga, nije platio dužan novčani iznos, već je to uradio naknadno njegov sin. Pod pretpostavkom da bi doista bilo tako, tuženik nije dostavio niti jedan dokaz u cilju osnovanosti svojih navoda, uključujući moguće saslušanje braće K. na okolnost navodnih radova izvedenih kao prijeboj za kupoprodajnu cijenu, a nasuprot tome činjenica je da je pravna prednica tužiteljice J. R. presudom od 11. svibnja 2004. utvrđena isključivom vlasnicom čest. zem. 1243/1 u odnosu na sve upisane suvlasnike. U svakom slučaju, tvrdnje tuženika o stjecanju prava vlasništva temeljem ugovora o prodaji ili kakvog drugog pravnog posla nemaju valjanog dokaznog uporišta, zbog čega ih sud drži neutemeljenim i proizvoljnim. Slijedom iznijetog, nedvojbeno je kako je koristio predmetnu nekretninu samostalno, ali je znao tko je njezin vlasnik, a svakako je znao kako nema pravo na posjed. Ovakvo stanje bilo mu je poznato sve vrijeme posjedovanja, kako za života njegovih roditelja, tako i nakon toga, pri čemu valja dodati kako je i stanje lica mjesta jasno upućivalo na takav zaključak. Naime, sporna dvorišna površina bila je zidom od cigle fizički odvojena od dvorišta položenog na čest. zem. 1243/2, a do tog nespornog prostora s konobom tuženik i njegovi pravni prednici mogli su pristupiti isključivo s ulice A. S. i to kroz vrata koja su naknadno zazidana, o čemu govore svjedoci K. i V., a potvrđuje i tuženik u iskazu. Dakle, prizemni objekti, odnosno konobe (spreme) parničnih stranaka s pripadajućim dvorištima, položene na nekretninama čest. zem. 1243/1 i 1243/2, predstavljale su odvojene cjeline s posebnim pristupima, a takvo stanje samovlasno je izmijenio tuženik rušenjem ogradnog zida i stvaranjem jedinstvenog nepregrađenog prostora. Konačno, izneseni stav o nepoštenom posjedu proizlazi iz činjenice da je tuženik 2010. zaprimio tužbu pod poslovnim brojem P2-4253/10 kojom je tužiteljica ustala radi zaštite od uznemiravanja čest. zem. 1243/1, a sud joj je pravomoćnom presudom pružio zaštitu i tuženiku naložio uspostavu ranijeg stanja, uključujući i izgradnju spomenutog ogradnog zida od cigle visine 2,5 m i širine oko 20 cm, po trasi koja je položena duž sjeverne granice čest. zem. 1243/1, a prema odredišnim točkama koje su utvrđene vidljivim ostatcima tog objekta. U skladu s iznesenim okolnostima nedvojbeno je kako posjed tuženika nije pošten u smislu odredbe iz čl.

18. st. 3. ZV, što istodobno znači da nije mogao steći pravo vlasništva na nekretnini ni dosjelošću u smislu odredbi iz čl. 159. ZV, jer mu nedostaje zakonom propisana kakvoća posjeda, kao temeljnog elementa za stjecanje po ovoj osnovi. Dakle, nije dokazao da ima pravo na posjed čest. zem. 1243/1, odnosno dokaze kojima bi osporio ili kako doveo u sumnju iznesena utvrđenja suda, a posebno je valjalo uzeti u obzir kako su ona u odnosu na odlučne činjenice istovjetna onima u parnici P2- 4253/10. Na kraju svega treba dodati kako sud ne nalazi da bi tuženik uklanjanjem svojih stvari i predajom posjeda spornog prolaza i dvorišta bitno narušio svoj život i korištenje nekretnine u svom vlasništvu, niti u ovom slučaju treba cijeniti razmjernost interesa stranaka. Naime, tužiteljica ima pravo na posjed nekretnine čija je vlasnica, a nasuprot tome, tuženik i nakon predaje može nesmetano pristupati svojoj kući (čest. zgr. 1152/1) i to kroz vrata s ulice …, na način kako je to radio sve vrijeme prije nego što je samoinicijativno i neovlašteno na sjevernoj fasadi objekta otvorio vrata na mjestu dotadašnjeg prozora, a s iste ulice može pristupati i do svoje konobe i dvorišta (čest. zem. 1243/2), nakon što prije toga otvori vrata koja je prethodno samoinicijativno zatvorio blokovima.

17. Na temelju iznesenog, predmetna tužba u skladu je s citiranim zakonskim odredbama, radi čega je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

18. S obzirom na ishod spora, tužiteljica u skladu s odredbom iz članka 154. stavka 1. ZPP ima pravo na naknadu troška, a priznat joj je trošak sastava tužbe od

7. listopada 2019. i četiri obrazložena podneska od 22. studenog 2019., 19. listopada i 16. studenog 2020. te 4. siječnja 2022., kao i zastupanja na ročištima održanim 13. svibnja i 3. studenog 2020., 19. siječnja i 31. ožujka 2021. te 10. ožujka i 9. lipnja 2022. u iznosu od 750,00 kn za svaku označenu radnju, a sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT). Također joj je priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 19. prosinca 2019. i 2. ožujka 2021. u iznosu od 375,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT), a priznat joj je i trošak sastava podnesaka od 28. svibnja 2020., 29. siječnja, 19. veljače i 9. ožujka 2022 u iznosu od 187,50 kn za svaki (Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 50. OT), dok se u odnosu na više zatraženi trošak zastupanja njezin zahtjev drži neosnovanim. Dakle, priznat joj je trošak zastupanja po punomoćniku u iznosu od 9.750,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, sudske pristojbe u iznosu od 800,00 kn (pristojbe tužbe i presude po 400,00 kn), trošak prvog očevida i vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn te drugog vještačenja u zatraženom iznosu od 4.126,00 kn i trošak sudskog tumača za

njemački jezik A. R. u iznosu od 600,00 kn, u skladu s priloženim računom,

uz napomenu kako je sud na ročištu održanom 31. ožujka 2021. propustio u zapisnik označiti njegovu nazočnost.

19. U skladu s iznesenim, tuženiku je valjalo naložiti naknadu parničnog troška tužiteljice u iznosu od 21.713,50 kn, odnosno 2.881,88 eur. Ukupan iznos novčane obveze valjalo je dvojno iskazati u kunama i eurima, a sve na temelju odredbi iz čl. 48. st. 1. i 2. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u R. H. (NN br. 57/22) i odluci o stopi konverzije kune u euro po središnjem paritetu 1 euro = 7,53450 kuna (21.713,50 kn / 7,53450 = 2.881,88 EUR), kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 23. rujna 2022.

Sudac

Branko Malenica v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika