Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž R-60/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja F. D., OIB: …, iz S., zastupanog po punomoćnici J. F., odvjetnici u S., protiv tuženika L.-M. d.o.o., OIB: …, S., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku V. V., dipl. iur. kod tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1096/2020- 10 od 14. srpnja 2022., dana 23. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr 1096/2020- 10 od 14. srpnja 2022., tako da se sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja F. D., koji glasi:

''I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2019.g. iznos od 1.800,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a koje na iznos od 1.800,00 kn teku počev od 31. prosinca 2019. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a obračunava se po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i određuje se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.''

II. Nalaže se tužitelju F. D. da tuženiku L.-M. d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 100,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

''I. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2019.g. iznos od 1.800,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a koje na iznos od 1.800,00 kn teku počev od 31. prosinca 2019. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 kn sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate, a obračunava se po stopi koja je određena člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i određuje se uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.''

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te tuženiku naknadi parnični trošak zajedno s troškovima žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako ustraje u svim navodima i prigovorima istaknutima u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka. Navodi kako pogrešno sud prvog stupnja cijeni kako je u konkretnom slučaju važeća primjena odredaba Kolektivnog ugovora za graditeljstvo. Premda je u Sudskom registru među ostalim djelatnostima koje obavlja tuženik navedena i djelatnost građenja, tuženik se pretežno bavi prijevozom pa je u tom smislu razvrstan u područje H, odjeljak 49, skupina 49 t. 4, razred 49 t. 41. S obzirom na osporavanje glavnog duga osporava se i dosuđeni iznos parničnog troška u cijelosti, posebno trošak podneska od 8. lipnja 2022., posljedično i pristupa na ročište od 13. lipnja 2022., budući da su isti bili suvišni i nepotrebni. Napominje se i kako je sud prvog stupnja kod upute o pravnom lijeku propustio naznačiti kako se radi o sporu male vrijednosti, odnosno nije se pozvao na važeću odredbu čl. 467. Zakona o parničnom postupku.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika ističući kako iz pravno identičnog predmeta Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžr-712/2018 od 31. listopada 2018. proizlazi da je odlučna činjenica ta da je tuženik kao pravna osoba upisao u Sudski registar predmet svog poslovanja djelatnost iz područja graditeljstva-građenje. Za ocjenu primjene proširenog kolektivnog ugovora za graditeljstvo mjerodavna je djelatnost koju radnici stvarno obavljaju za poslodavca prema ugovoru o radu i koja djelatnost je, uz primarnu, upisana u Sudski registar kao predmet poslovanja poslodavca. Pogrešno je tumačenje tuženika da bi u predmetnom postupku bilo odlučno što je primarna djelatnost poslodavca prijevoz, jer poslodavac nedvojbeno obavlja i poslove graditeljstva te radnik tuženika, ovdje tužitelj, zajedno s ostalim radnicima iz istog sektora obavlja poslove koji spadaju u drugu, u Sudski registar upisanu djelatnost poslodavca, i to građenje. Predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja. Popisuje trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Tuženik u žalbi ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 467. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), koja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja, budući da činjenica što je kod upute o pravnom lijeku sud prvog stupnja propustio naznačiti kako se radi o sporu male vrijednosti nije utjecala na zakonitost i pravilnost donesene presude.

6. Ovaj drugostupanjski sud, pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. istoga Zakona, ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2019. isplati iznos od 1.800,00 kn, sukladno odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo ("Narodne novine"; broj 93/20 – pročišćeni tekst – dalje KUG).

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio kako je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju, kako je tuženik trgovačko društvo koje je u javni registar upisano za obavljanje djelatnosti graditeljstva, cestovnog prijevoza i trgovine na koje se primjenjuje KUG, te je kao takvo u obvezi isplatiti tužitelju jednokratni dodatak na plaću, sukladno odredbi čl. 47. KUG.

9. Prema odredbi čl. 2. KUG Ugovor se primjenjuje na sve fizičke ili pravne osobe (u daljnjem tekstu: poslodavac) koje obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.

10. Člankom 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/94 – dalje: ZNKD) određeno je da se prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave.

11. Člankom 6. st. 1. ZNKD određeno je da se subjekti iz čl. 2. toga Zakona razvrstavaju u područja, potpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede Nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz čl. 2. toga Zakona obavlja više djelatnosti, razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.

12. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pogrešno sud prvog stupnja smatra da se odredbe članka 47. KUG primjenjuju na zaposlenike tuženika. Naime, odredba čl. 2. KUG propisuje važenje Ugovora u djelatnostima tako da uz obavljanje djelatnosti građevinarstva upućuje na kumulativnu klasifikaciju sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, a tuženikova je djelatnost prema obavijesti Državnog zavoda za statistiku i u skladu s Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti klasificirana u razred 4941, kao djelatnost cestovnog prijevoza robe, a ne kao građevinarstvo.

13. U tom se smislu pogrešno sud prvog stupnja poziva na sadržaj odluke organa za tumačenje KUG u 2008., jer neovisno o tome što je u sudskom registru trgovačkog suda kao jedna od djelatnosti tuženika upisana i djelatnost građenja, na tuženika se ne primjenjuje KUG. Naime, pravne osobe prilikom osnivanja i upisa u sudski registar, upisuju niz djelatnosti koje u naravi ne moraju nužno obavljati, dok Državni zavod za statistiku daje stvaran prikaz djelatnosti koje pravne osobe u naravi obavljaju, sukladno čl. 2., 5. i 6. ZNKD.

14. Dakle, na tuženika se ne primjenjuje Odluka ministra nadležnog za rad od 3. prosinca 2015., jer je tom odlukom određena proširena primjena Kolektivnog ugovora graditeljstva na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007-NKD 2007., a prema toj klasifikaciji tuženik nije razvrstan u područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti.

15. Stoga je, pravilnom primjenom materijalnog prava, valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

16. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP, preinačiti pobijanu presudu suda prvog stupnja te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a u koji trošak je tuženiku valjalo priznati trošak uplaćene sudske pristojbe na izjavljenu žalbu u iznosu od 100,00 kn.

17.1. Tuženiku nije priznat zatraženi parnični trošak na ime sudskih pristojbi na tužbu, odgovor na tužbu i presudu, budući da je uspio u sporu pa sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18) nije u obvezi platiti te pristojbe.

Zadar, 23. rujna 2022.

Sutkinja

Katija Hrabrov