REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-4254/21-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marine Kosović Marković, predsjednice vijeća, mr.sc. Inge Vezmar Barlek i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. P. iz R., kojeg zastupa opunomoćenica S. P., odvjetnica u R., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe S. G. K. iz Ž., koju zastupaju opunomoćenice odvjetnice u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Z. i I. Z. B., L., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 1202/2019-53 od 5. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika se djelomično usvaja i poništava se točka III. izreke presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1202/2019-53 od 5. srpnja 2021. te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 12.500,00 (dvanaesttisućaipetsto) kuna (1.659,04 eura, slovima: tisućušestopedestideveteuraičetiricenta) u roku od 60 (šezdeset) dana od primitka ove presude.

II U preostalom dijelu žalba tuženika i žalba zainteresirane osobe se odbijaju i potvrđuju se točke I., II. i IV. presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1202/2019-53 od 5. srpnja 2021.

III Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Rijeci poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-361-05/19-26/658, URBROJ: 531-09-2-19-2 od 25. srpnja 2019. i rješenje Grada R. – R., Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i izdavanje akata, Odsjeka za izdavanje akata, KLASA: UP/I 361-05/13- 01/1324, URBROJ: 2171-01-05-02-19-40 od 26. veljače 2019. (točka I. izreke), odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za ozakonjenje rekonstruiranog djela zgrade (prenamjene potkrovlja u nedovršeni stambeni prostor) izgrađene na k.č. 3000/2 k.o. R., na adresi N. Q. 7 (točka II. izreke), tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 15.625,00 kuna u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora (točka III. izreke) te je odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora (točka IV. izreke).

2. Predmetnim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 26. veljače 2019. kojim je, po zahtjevu zainteresirane osobe, ozakonjen rekonstruirani dio zgrade - potkrovlje u ugrađenoj, zahtjevnoj zgradi stambene namjene (prenamjena potkrovlja u nedovršeni stambeni prostor s jednom stambenom jedinicom s izvedenom nenatkrivenom krovnom terasom), koja zgrada je izgrađena na zgr. č. 3000/2 k.o. R., na adresi R., N. Q. br. 7., sve prikazano u arhitektonskoj snimci izvedenoga stanja broj: XXXV- 68/15 iz listopada 2018., izrađenoj po ovlaštenom arhitektu B. P., dipl. ing. arh., iz A. S. d.o.o., R.

3. Upravni sud u Rijeci ocijenio je predmetno rješenje tuženika nezakonitim radi čega je odlučio na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS).

4. Protiv točaka I., II. i III. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede pravila sudskog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

4.1. U žalbi u bitnom navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno protumačio odredbu članka 20. stavka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama smatrajući da nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se odnosi samo na gradnju potpuno nove zgrade ili novog dijela zgrade čija se namjena zbog stupnja nezavršenosti ne može utvrditi. Naime, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, osnovanost rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela proizlazi iz navedene zakonske odredbe koju treba primijeniti vodeći računa o članku 2. stavcima 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama te članku 3. stavku 1. točki 19. Zakona o gradnji koje citira.

4.2. Ujedno smatra izreku osporavane presude kontradiktornom obrazloženju jer je odbijen zahtjev zainteresirane osobe za ozakonjenje rekonstruiranog dijela zgrade (prenamjene potkrovlja u nedovršeni stambeni prostor) izgrađene na k.č.br. 3000/2 k.o. R. dok je u obrazloženju navedeno da je, po pravomoćnosti presude, potrebno u odnosu na nenatkrivenu krovnu terasu koja se navodi u izreci rješenja o izvedenom stanju, donijeti posebno rješenje ako to zainteresirana osoba zatraži jer za krovnu terasu nije sporno da je bila izgrađena prije 2011. godine. Osim što je navedeno obrazloženje protivno izreci, protivno je i odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama jer se ne može ozakoniti nenatkrivena krovna terasa ako je drugi dio zgrade nezakonit, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen protivno aktu o gradnji.

4.3. Osporava i troškove upravnog spora koje je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju i to troškove zastupanja na tri ročišta i troškove uvida u spis predmeta jer navedeni troškovi nisu opravdani.

4.4. Naime, zastupanje tužitelja svelo se na prisutnost opunomoćenika ročištima koja nije bila nužna i ponavljanje navoda iz tužbe, nisu izneseni novi navodi odlučni za rješenje stvari, a osim toga tužitelj je u smislu odredbe članka 34. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima bio dužan iznijeti sve odlučne činjenice već u tužbi. Zbog navedene odredbe, kao i članka 79. stavka 1. navedenog Zakona, prvostupanjski sud je dužan odrediti da troškovi upravnog spora padnu na teret stranke koja ih je uzrokovala svojim radnjama, odnosno koja ih je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio, bez obzira na ishod upravnog spora. U prilog svojim tvrdnjama poziva se na presudu ovog Suda poslovni broj: Usž-2494/18- 2 od 12. rujna 2019.

4.5. Osim toga, iako je zainteresirana osoba sudjelovala u postupku, prvostupanjski sud je odredio naknadu troškova upravnog spora isključivo na teret tuženika, što smatra pogrešnim. S tim u vezi poziva se na presude ovog Suda poslovni broj: Usž-4168/18-2 od 4. travnja 2019., Usž-1292/19-2 od 24. listopada 2019., Usž-2862/18-3 od 23. listopada 2019., Usž-3221/18-2 od 3. srpnja 2019. i Usž-3759/19-2 od 23. siječnja 2020.

4.6. Osporava i troškove uvida u spis za koje su tužitelju dodijeljeni troškovi u iznosu od 2.500,00 kuna uvećano za PDV jer to nisu opravdani troškovi u smislu članka 79. ZUS-a. Pored toga, iz pobijane presude nije vidljivo kada je tužitelj vršio uvid u spis predmeta.

4.7. Slijedom navedenog, predlaže ovom Sudu poništiti predmetnu presudu prvostupanjskog suda (u pobijanom dijelu).

5. Žalbu je protiv navedene presude podnijela i zainteresirana osoba u kojoj u bitnom navodi kako su u konkretnom slučaju izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi prenamjene u stambeni prostor sukladno odredbi članka 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Prema tome, u ovom postupku je odlučno je li prije 21. lipnja 2011. tavanski prostor prenamijenjen u stambeni i to do mjere nedovršenog stambenog prostora jer je u smislu navedene zakonske odredbe dovoljno da su izvedeni grubi konstruktivni građevinski radovi navedene prenamjene. Stanom se smatra skup prostorija namijenjenih stanovanju s prijeko potrebnim sporednim prostorijama koje čine jednu zatvorenu građevinsku cjelinu i imaju poseban ulaz (članak 2. Zakona o najmu stanova).

5.1. Prema D. R., stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo, koji je u ovom postupku saslušan kao svjedok, karakteristike stana su sanitarne prostorije, kuhinja, priključci vode, kanalizacije i električne energije te postojanje minimalnih uvjeta za stanovanje. Zakon o prostornom uređenju i gradnji potkrovlje definira kao prostor iznad zadnjeg kata i neposredno ispod kosog ili zaobljenog krova. Tavan je sporedni dio zgrade koji služi za potrebe pojedinog stana ili je zajednički za sve stanove u zgradi. Dakle, imajući na umu sve navedeno, zainteresirana osoba je dostavila dokaze na okolnost da je 1996. godine stekla stan na drugom katu koji se protezao i bio povezan stepeništem s dijelom stana u potkrovlju zgrade. Prema tome, dio potkrovlja je već u trenutku stjecanja bio prenamijenjen u stambeni koji se sastojao od kupaone, kuhinje, sobe i terase. Navedeno proizlazi iz etažnog elaborata potvrđenog 1996. godine, arhitektonskih skica postojećeg stanja, izjava svjedoka koje je zainteresirana osoba dostavila u spis, a predložila je i njihovo saslušanje, osobito M. H. čiji su pravni prednici izvršili navedenu prenamjenu, kao i sporazuma iz 1985. godine iz kojeg proizlazi da su tadašnji suvlasnici zgrade dozvolili izvođenje radova prenamjene tavana. Pored toga, da je prenamjena izvršena proizlazi i iz činjenice što je sagrađena krovna terasa, a navedeno proizlazi i iz projekta prema kojem su postojale unutarnje stepenice koje su povezivale prostoriju na drugom katu s potkrovljem. Iz fotografija koje se nalaze u spisu proizlazi da je u potkrovlju postojala kupaona, pločice koje su iste kao i na terasi, na dijelu zida koji je popločen vide se utičnice za struju kao i prekidači, odvodi i dovodi vode, stara rasvjetna tijela te da je struja razvedena po cijelom potkrovlju, a u dijelu potkrovlja vidljiv je brodski pod.

5.2. Nadalje navodi kako smatra nezakonitim zaključak suda prema kojem se, neovisno kako se koristio, radi o tavanskom prostoru, pozivajući se na iskaz svjedoka D. R. koji je proveo vještačenje tog prostora 2015. godine, radi čega je sud zaključio da nije bilo drukčije niti prije 2011. godine. Međutim, iz izjava brojnih svjedoka i fotografija proizlazi kako je predmetni prostor zadovoljavao uvjete stambenog prostora još prije 2011. godine. Neovisno o činjenici je li se u tom prostoru živjelo 2011. godine, on je bio odvojen od dijela ranije jedinstvenog stana na drugom katu te je otvoren zasebni ulaz u ovu stambenu cjelinu sa stubišta zgrade. Dakle, smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda prema kojem nisu izvedeni nikakvi radovi u svrhu prenamjene prostora iz tavanskog u stambeni pa ni minimum tih radova, odnosno grubi konstruktivni radovi.

5.3. Pored toga zainteresirana osoba je predlagala izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, očevid na licu mjesta i vještačenje, a radi utvrđenja gdje je postojala kuhinja, te da su i danas vidljivi odvodi i dovodi vode na popločanom dijelu, koji je popločan istim pločicama kao i terasa. Prema tome, radovi prenamjene tavanskog u stambeni prostor izvršeni su početkom 90-ih godina, što ne mijenja činjenica da je prostor prilikom provođenja očevida u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rovinju 2015. godine bio neuredan te da se u istom nalazio odloženi građevinski materijal od popravka krova.

5.4. Ujedno, sud u obrazloženju pobijane presude ne navodi je li proveo dokaz uvidom u izjave svjedoka koje je zainteresirana osoba dostavila u spis i što je na temelju istih zaključio. Smatra da je prvostupanjski sud uzeo u obzir jedino navode tužitelja u vezi s postupkom koji se 2015. godine vodio radi prodora vode s terase u stambeni prostor tužitelja pa opis predmetnog prostora od strane suca ne može biti odlučujući za donošenje odluke u ovom predmetu niti može imati jaču pravnu snagu od zapisnika o izjavama svjedoka koje je zainteresirana osoba dostavila u spis.

5.5. U odnosu na terasu smatra da je sud trebao presudom utvrditi njenu legalnost u površini od 10,50 m2. Stoga smatra da nije odlučeno o cjelokupnom zahtjevu iz tužbe te predlaže donošenje dopunske presude u tom smislu.

5.6. Iz svega navedenog, predlaže Sudu izmijeniti pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka. Traži i troškove sastava žalbe u ukupnom iznosu od 3.125,00 kuna.

6. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika u bitnom navodi kako osporava sve navode iz žalbe kao neosnovane, neargumentirane i pogrešne te smatra da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, nije počinio bitnu povredu pravila postupka, kao i da je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na osnovu brojnih provedenih dokaza, osobito materijalnih (nalaza sudskog vještaka, navoda sutkinje G., brojnih fotografija snimljenih 2015. godine po sudskom vještaku D. R. u parnici koja je vođena pod poslovnim brojem P-1948/2015 kod Općinskog suda u Puli-Pola, Stalnoj službi Rovinj-Rovigno, saslušanja tog vještaka kao svjedoka u ovom postupku, pisanih dokumenata u spisu i samog iskaza zainteresirane osobe date u navedenoj parnici gdje je zainteresirana osoba saslušana kao stranka).

6.1. Nastavno citira članak 2. stavke 1. i 2. te članak 20. stavak 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama te ističe kako na predmetnom tavanu nisu izvođeni nikakvi novi radovi od osnutka zgrade, a koji bi se ticali temelja sa zidovima, stupovima, gredama ili krovnom konstrukcijom jer se radi o staroj zgradi u kojoj su od izgradnje nad tavanom stare krovne grede i krovna konstrukcija, strop, pod i pregradni zidovi. Osim starog sanitarnog čvora, na tavanu se nalazi i bespravno izvedena derutna terasa izgrađena po prethodnom suvlasniku tavana. Ističe i da prema fotografijama i iskazu sudskog vještaka D. R. 2015. godine nije bilo nikakve naznake da su izvođeni bilo kakvi rekonstruktivni radovi na prenamjeni tavana u stambeni prostor. Osim toga, zainteresirana osoba je podnijela zahtjev da se tavan utvrdi kao zasebna stambena cjelina, a ne povezana s donjim stanom imajući na umu da je nekada sanitarni čvor na tavanu izveden za potrebe donjeg stana i koji dugi niz godina nije bio u funkciji. Pritom postojanje starog sanitarnog čvora na tavanu koji je bio povezan s donjim stanom ne dokazuje da su izvedeni radovi na prenamjeni u zaseban stambeni prostor jer je služio za potrebe donjeg stana. Stare instalacije vezane su za uporabu sanitarnog čvora.

6.2. Pored navedenoga, zainteresirana osoba je kao stranka u naprijed navedenom parničnom postupku na ročištu održanom 19. studenoga 2015. sporni prostor nazvala tavanom te je izjavila da ga je tek mislila pretvoriti u nešto korisno, odnosno napraviti stan. Osim spomenutih materijalnih dokaza, tužitelj podsjeća i kupoprodajni ugovor od 20. veljače 1996. kojim je zainteresirana osoba od M. H. kupila jednu prostoriju na drugom katu i dvije prostorije na tavanu, međuvlasnički ugovor od 1. ožujka 2006. u kojem je navedeno da zainteresiranoj osobi pripada vlasništvo uspostavom etažnog vlasništva i to izrijekom stan na drugom katu površine 26 m2 i tavan površine 62 m2 kada je već postojao sanitarni čvor za potrebe donjeg stana i bespravno sagrađena krovna terasa. Prema tome, tužitelj je dokazao da zainteresirana osoba, odnosno njen pravni prednik, nije izvela nikakve rekonstruktivne radove kojima bi se tavan prenamijenio u stan, imajući pritom na umu i članak 19. Zakona o gradnji.

6.3. U odnosu na troškove postupka navodi kako se na svakom ročištu raspravljalo o činjenicama i nazočnost opunomoćenika je bila neophodna, kao i izrada svih očitovanja koji su bili vezani za osporavanje navoda zainteresirane osobe i koji se nisu ponavljali već dopunjavali.

6.4. Predlaže Sudu odbiti žalbu tuženika u cijelosti kao neosnovanu.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana, dok žalba zainteresirane osobe nije osnovana.

8. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu članka 73. stavka 1. ZUS-a, koju stranke protiv presude upravnog suda mogu podnijeti zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. ZUS-a), ovaj Sud nalazi da se pobijana odluka prvostupanjskog suda, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ne može ocijeniti nezakonitom, osim u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi troškove uvida u spis predmeta.

9. U obrazloženju osporavane presude prvostupanjski sud je iznio jasne i valjane razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja odluke kojom je poništio rješenja javnopravnih tijela i odbio zahtjev zainteresirane osobe za ozakonjenje rekonstruiranog dijela naprijed opisane zgrade, odnosno prenamjene potkrovlja u nedovršeni stambeni prostor, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku relevantnih za donošenje zakonite odluke u ovoj upravnoj stvari valjanom primjenom mjerodavnog prava.

10. Naime, pravilno prvostupanjski sud u obrazloženju osporavane presude navodi kako se može ozakoniti nezakonita rekonstrukcija dijela postojeće zgrade, odnosno promjena njene namjene, prvenstveno pod uvjetom da su do 21. lipnja 2011. izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi na toj rekonstrukciji.

11. Odredbama članka 2. stavaka 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19.) propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu tog Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na DOF5/2011 ili koja nije nedvojbeno vidljiva na DOF5/2011 ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili ako je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje, na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

12. Međutim, u konkretnom slučaju u spornom tavanskom prostoru do 21. lipnja 2011. nisu izvedeni zakonom propisani radovi u svrhu prenamjene tog prostora u stambeni, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, što i po stavu ovog Suda proizlazi iz dokumentacije sadržane u spisu predmeta upravnog postupka i upravnog spora, osobito priloženih fotografija, kao i iskaza svjedoka D. R., stalnog sudskog vještaka koji je vještačio predmetni prostor za potrebe parničnog postupka koji se vodio pred redovnim sudom.

13. Navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda tuženik i zainteresirana osoba žalbenim prigovorima, kojima u bitnom iznose svoju interpretaciju dokaza i mjerodavnog materijalnog prava, nisu doveli u sumnju, radi čega Sud nije našao osnove za uvažavanje žalbi koje su podnijeli osporavajući presudu prvostupanjskog suda.

14. Osim toga, treba reći i da primjena članka 20. stavka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, na koju se pozivaju javnopravna tijela, također ovisi o činjenici gradnje prije 21. lipnja 2011. u smislu naprijed navedenih zakonskih odredbi, koja prema navedenim utvrđenjima prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju nedvojbeno ne postoji.

15. Shodno tome, a s obzirom da se naprijed navedeno činjenično stanje tijekom upravnog postupka i upravnog spora moglo utvrditi iz dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta, a koje činjenično stanje tuženik i zainteresirana osoba niti žalbenim prigovorima nisu s uspjehom osporili, to su i po ocjeni ovog Suda zakonito odbijeni dokazni prijedlozi zainteresirane osobe za provedbu očevida i vještačenja te saslušavanja svjedoka (članak 33. stavak 3. ZUS-a).

16. Naime, upravni sud je na temelju odredbe članka 33. stavka 2. ZUS-a ovlašten uzeti u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke i ne mora sam utvrđivati činjenično stanje (posebno, kao u konkretnom slučaju, kada su pravnorelevantne činjenice potpuno i pravilno utvrđene u upravnom postupku).

17. U odnosu na troškove upravnog spora treba reći kako je tuženiku osnovano naređeno snošenje troškova spora tužitelja budući da je spor u cijelosti izgubio.

18. Odredbama članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora, a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

19. Činjenica što je u određenim predmetima naređeno da troškove spora snosi i zainteresirana osoba (kojoj je u interesu da rješenje tuženika ostane na snazi, članak 19. stavak 1. ZUS-a), ne dovodi u sumnju zakonitost pobijanog rješenja. To iz razloga što u svakom konkretnom slučaju, a ovisno o okolnostima tog konkretnog slučaja, Sud ocjenjuje je li opravdano da troškove snosi i zainteresirana osoba.

20. Nadalje, Sud ocjenjuje neosnovanim i žalbeni prigovor da tužitelju u troškove spora nije trebalo priznati zastupanje opunomoćenika na ročištima održanim 9. lipnja 2020., 16. veljače 2021. i 28. lipnja 2021. Naime, opunomoćenik tužitelja pristupio je raspravi na sva tri ročišta pa bez obzira što se na prva dva ročišta nisu utvrđivale činjenice ni izvodili dokazi, to samo po sebi ne utječe na ocjenu o opravdanosti tih troškova. Primjena odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj se prilikom određivanja troškova spora ocjenjuje opravdanost pojedinih poduzetih radnji u sporu, ovisna je o okolnostima svakog konkretnog slučaja i prepuštena odluci suda.

21. Međutim, Sud nalazi kako je tuženik u žalbi osnovano prigovorio dosuđenim troškovima uvida u spis 12. veljače 2020. (u troškovniku navedeno 13. veljače 2020.) u iznosu od 2.500,00 kuna. Naime, tužitelj je izvršio uvid u spis nakon što su tuženik i zainteresirana osoba odgovorili na tužbu tužitelja (koji odgovori su tužitelju uredno dostavljeni prije uvida u spis) radi čega Sud smatra kako navedeni trošak uvida u spis predmeta ne bi trebao biti na teret protivnoj stranci u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a.

22. Kraj takvog stanja stvari, valjalo je na temelju odredbe članka 67. stavka 3. ZUS-a, u vezi s člankom 79. stavcima 1. i 4. ZUS-a i odredbama Tbr. 23. stavaka 1. i 2. te Tbr. 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22.), odlučiti kao u točki I izreke ove presude, a na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a kao u točki II izreke. Odluka o troškovima sastava žalbe (točka III izreke) donesena je na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a budući da zainteresirana osoba sa žalbom nije uspjela.), a dvojno iskazivanje novčane vrijednosti u eurima određeno je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/22. i 88/22.).

U Zagrebu 23. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Marina Kosović Marković, v.r.