Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac
Poslovni broj: P-4155/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja B. M., OIB …, S.
zastupanog po punomoćniku A. L., protiv tuženika pod 1) J. P.,OIB…, S., pod 2) M. P., OIB…, Solin, pod 3) Martina Penava, OIB…, , S., radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 14.srpnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 23. rujna 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Nalaže se tuženicima da tužitelju uroku od 15 dana solidarno isplate iznos od 14.500,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na:
iznos od 800,00 kuna od 16. listopada 2016. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. studenog 2016. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. veljače 2017. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. ožujka 2017. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. travnja 2017. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. svibnja 2017. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. lipnja 2017. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. srpanja 2017. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. kolovoza 2017. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. rujna 2017. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. listopada 2017. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. studenog 2017. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. prosinca 2017. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. siječnja 2018. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. veljače 2018. godine pa do isplate,
iznos od 800,00 kuna od 16. ožujka 2018. godine pa do isplate,
iznos od 100,00 kuna od 20. ožujka 2018. godine pa do isplate,
a koje zatezne kamate se obračunavaju prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.", kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 6. rujna 2018. podnio pred ovim sudom tužbu protiv tuženika radi isplate.
2. U tužbi se navodi da je tužitelj Ugovorom o najmu od 15. rujna 2015. iznajmio tuženiku pod 1) jednu sobu uz uporabu kuhinje, WC-a i kupaonice te dijela terase za sušenje rublja u Solinu, u objektu anagrafske oznake, na rok od
godine dana tj. do 15. rujna 2016.
3. Nadalje, da je člankom V. Ugovora utvrđeno da pored tuženika pod 1) kao najmoprimca, prostorije mogu koristiti i tužena pod 2) te tužena pod 3) povremeno, uz ugovorenu mjesečnu najamninu od 800,00 kn. Nadalje, da su tuženici, pored dogovorene jedne sobe, počeli koristiti još jednu sobu, uz uporabu pomoćnih prostorija, a da im je tužitelj predložio sklapanje dopune ugovora uz mjesečnu najamninu od 1.200,00 kn, međutim taj ugovor tužena pod 2. i 3. nisu potpisale iako koriste sve prostorije po ugovoru o najmu te po dopuni toga ugovora koji nije potpisan, pa navedenu sobu koriste bez pravne osnove, a stvarno zajedno s tuženikom pod 1) koriste sve prostorije.
4. U članku X. Ugovora navedeno je da će se ugovor smatrati prešutno obnovljenim ako nijedna ugovorna strana najmanje 30 dana prije isteka ugovorenog roka ne obavijesti drugu ugovornu stranu u pisanom obliku o tome da ne želi produljenje ugovora o najmu.
Nadalje, da su tuženi tek 2018. obavijestili tužitelja o tome da su iselili iz barake koja je predmet Ugovora pa da su istome dužni naknaditi izgubljenu najamninu.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor presuđene stvari te promašene pasivne legitimacije.
6. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o najmu od 15.rujna 2015. pregledom presude Ps-, O. suda u S., ( otvoren iz spisa Ps-),
zatim čitanjem presude Gž- od 25.listopada 2019. Županijskog suda u
S., dopisa od 2.kolovoza 2016., izvatka iz zemljišne knjige, potvrde Ministarstva unutarnjih poslova P. uprave S.-dalmatinse, P. postaja S.
broj: ….od 8.11.2016., ugovora o kupoprodaji od 20.6.
2005., te Dodatka kupoprodajnom ugovoru pod 10.11.2009. te saslušanjem tužitelja i tuženika pod 1) i pod 2) u svojstvu parničnih stranaka, te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14; dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Između stranaka u postupku nije bilo prijeporno da su tužitelj, kao najmodavac i tuženik pod 1., kao najmoprimac sklopili dana 15. rujna 2015. Ugovor o najmu na vrijeme od godinu dana te je u postupku koji se vodio pred ovim sudom radi iseljenja utvrđeno da su tuženi iselili iz barake do isteka Ugovora, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev u predmetu Ps- povučen.
8. Nadalje, iz priložene potvrde P. postaje S. proizlazi da su policijski službenici te postaje 21. kolovoza 2016. oko 22,00 sati, pristupili na adresu S., , te utvrdili da J. P. i njegova obitelj više ne stanuju više kao
podstanari u baraci koja je u vlasništvu B. M.. Dakle, proizlazi da nakon 21.
kolovoza 2016. tuženi nisu nadalje koristili prostor u vlasništvu tužitelja koji je bio predmet ugovora o najmu od 15. rujna 2015.
9. U postupku koji se vodio pred ovim sudom poslovni broj Ps-utvrđeno je, dakle, da su tuženi iselili iz predmetne barake u kolovozu 2016. te da nije prešutno obnovljen ugovor o najmu od 15.rujna 2015., no drugostupanjskom presudom sud je obvezao tuženika pod 1) na plaćanje najamnine do isteka ugovora o najmu odnosno do 15.rujna 2016.
10. Dakle, nije sporno da su tuženi iselili iz predmetne barake prije podnošenja ove tužbe. Sporno je jesu li tuženi u obvezi prema tužitelju s osnova stečenog bez osnove jer istome nisu odmah predali ključeve predmetne barake, te je isti saznao da su iselili iz barake tek u ožujku 2018.
11. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe čl.1120 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05,41/08,125/11 i 78/15; dalje ZOO) na koju se poziva tužitelj u tužbi navodeći da nije znao za napuštanje barake te da nije prilazio toj baraci, slijedom čega da je tuženik dužan naknaditi korist od uporabe predmetne barake.
12. Nadalje, iz odredbe čl.1111 ZOO proizlazi da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja imovine odnosno naknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
13. Iz navedenog proizlazi da je predmetni zahtjev ovlašten istaknuti samo vlasnik stvari, a što tužitelj nije dokazao, budući nije dokazao nesporno da je vlasnik predmetne barake, a iz priloženog vlasničkog lista proizlazi da je uknjižena Republika Hrvatska dok priloženi ugovor o kupoprodaji ne predstavljaju dokaz o vlasništvu jer se vlasništvo sukladno odredbi čl. čl. 115 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09) stječe na temelju na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjeg vlasnika na stjecatelja, na način određen zakonom, a sukladno odredbi čl. 119 ZV vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišne knjige ( modus).
14. Budući je naprijed navedeno da je aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe radi naknade izgubljene koristi isključivo vlasnik stvari, a koju činjenicu tužitelj u ovom postupku nije nedvojbeno dokazao to nije nedvojbeno utvrđeno da je isti aktivno legitimiran na podnošenje predmetne tužbe.
15. Osim toga, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 14.11.2013.godine ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku ( očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe čl. 164 st.1 i čl. 165 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Naime, ako je određena stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet ( radi čega nije moguće ili opravdano vraćanje te stvari) tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120 ZOO prema kojoj takva osoba koja je upotrijebila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje. Iz navedenog proizlazi da kada je moguća predaja nekretnine u posjed vlasnik stvari ne bi imao pravo od posjednika stvari tražiti plaćanje naknade iz čl. 1120 ZOO već bi mogao tražiti samo predaju u posjed.
16. Predmet ovog postupka je naknada za korištenje tuđe stvari u visini izgubljene najamnine pa ja valjalo utvrditi je li bio tuženik u posjedu barake tužitelja u spornom razdoblju.
17. U ovom postupku iz iskaza tužitelja proizlazi da je s tuženikom imao zaključen ugovor o najmu, nadalje, da je najamnina iznosila 800,00 kuna mjesečno, nadalje, da nije pristupio baraci jer nije znao jesu li tuženi unutra, te da tuženi sada žive u drugoj baraci također vlasništvo tužitelja.
18. Iz iskaza tuženika proizlazi da je u spornu baraku uselio 2015., a iz iste je počeo seliti u kolovozu 2016. kada je provalio u baraku broj 3 te da je tada bila nazočna policija. Nadalje, da je iselio zbog napada tužitelja na kćer ( tuženu pod 3). Nadalje, da se nikada nije suglasio s povećanjem najamnine te da je prema ugovoru plaćao 800,00 kuna mjesečno. Nadalje, da je u baraku broj 3 uselio u rujnu 2016.
19. Iz iskaza tužene pod 2) proizlazi da je tuženu pod 3) tužitelj silovao u petom mjesecu 2016. te da su u kolovozu 2016. odlučili provaliti u baraku broj 3 jer u ovoj nisu mogli ostati. Nadalje, da su ključeve ostavili u poštanskom sandučiću te na stolu. Nadalje, da tada nisu imali odvjetnika pa nisu obavijestili pisanim putem tužitelja već je to napravio njihov odvjetnik 2018.
20. Obzirom je u postupku Ps- pravomoćno utvrđena činjenica da su tuženi iselili iz barake koja je predmet ugovora o najmu u rujnu 2016., te da istu nakon tog datuma nisu koristili, to drugačije ni ovaj sud nije ovlašten zaključiti, iz čega proizlazi da isti nisu po čl. 1120 ZOO i čl. 165. ZV u obvezi prema tužitelju platiti naknadu za korištenje barake niti su u obvezi po ugovoru u najmu istog obavještavati da su iselili.
21. Štoviše iz dopisa punomoćnika tužitelja od 2.kolovoza 2016. proizlazi da upravo tužitelj poziva tužene da isele iz predmetne barake po isteku ugovora u rujnu 2016. što su isti nesporno i učinili pa je tužitelj mogao od tada istu nesmetano i koristiti.
22. Budući tuženi nisu bez pravne osnove koristili predmetnu baraku nakon isteka ugovora o najmu 2016. to isti nisu pasivno legitimirani u ovom postupku pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
23. Slijedom navedenog, odlučeno ja kao u izreci.
Split, 23. rujna 2022.
Sutkinja
Maja Anušić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi pismeno u četiri primjeraka putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Dna:
– pun. tužitelja
– pun. tuženika
– u spis
