1

                            Poslovni broj Gž R-22/2023-2

 

Poslovni broj Gž R-22/2023-2

 

                                  U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

               P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku iz O., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u O., Stalnoj službi u Đ., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka, protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr-14/2022-7 od 19. prosinca 2022., 19. ožujka 2024.  

 

 

p r e s u d i o j e

 

              I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr-14/2022-7 od 19. prosinca 2022. u točkama I. i II. izreke.

 

              II Prihvaća se žalba tužitelja te se preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u odluci o naknadi parničnog troška u odbijajućem dijelu zahtjeva  tužitelja u točki III. izreke i sudi:

 

              Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.406,25 kn/186,64 eur[1] sa zateznom kamatom po stopi koja za razdoblje od 19. prosinca 2022. do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

              III Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 234,37 kn/31,11 eur u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu žalbenog troška odbija kao neosnovan.

 

              IV Odbija se zahtjev tuženice za naknadu žalbenog troška te zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

 

        Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke tuženici je naloženo isplatiti tužitelju na ime naknade za prijevoz iznos od 6.436,50 kn/854,27 eur sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude. 

 

2. Točkom II. izreke tuženici je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn/746,67 eur sa zateznom kamatom, dok je točkom III. izreke odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

3. Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke.

 

4. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu odluke o naknadi parničnog troška u točki III.  izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,  114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i dosudi mu daljnji zatražen parnični trošak za sastav podneska od 9. ožujka 2022. kojim se očitovao na navode tuženice iz odgovora na tužbu u iznosu od 1.125,00 kn uvećano za PDV, uz naknadu žalbenog troška, s time da tužitelj izričito navodi da ne pobija dio prvostupanjske presude u točki III. izreke u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu putnih troškova u iznosu od 290,00 kn.

 

5. Tuženica pobija presudu u točkama I. i II. izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

6. Tužitelj je odgovorio na žalbu tuženice, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu, dok tuženica na žalbu tužitelja nije odgovorila.

 

7. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženice nije osnovana.

 

8. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

 

9. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

 

10. P. presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa tuženica u žalbi nedopušteno ističe taj žalbeni razlog.

 

11. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih, dopuštenih žalbenih razloga ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a.

 

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.436,50 kn/854,27 eur po osnovi naknade troškova prijevoza za utužene mjesece 2020. i 2021.

 

13. U provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

 

  -da je tužitelj prije podnošenja tužbe podnio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjev za mirno rješenje spora o kojem nije odlučeno u zakonskom roku,

 

-da je tužitelj s tuženicom 4. ožujka 2020. sklopio Ugovor o službi u pričuvnom sastavu policije kojim je određeno da će tužitelj obavljati poslove pričuvnog policijskog službenika na području PU O.-b., PP. Đ.;  da tužitelj od 4. ožujka 2020. pa nadalje sve do danas obavlja poslove pričuvnog službenika,

 

-da tužitelj temelji tužbeni zahtjev na odredbi čl. 7. st. 2. Ugovora, te na odredbi čl. 28. st. 2. Uredbe o pričuvnoj policiji ("Narodne novine" broj 102/19 – dalje Uredba),

 

-da je tuženica osporila pravo tužitelja na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i za odlazak s posla,

 

-da je tužitelj u utuženom razdoblju na posao dolazio 210 dana, da udaljenost tužiteljeva prebivališta do mjesta rada i natrag iznosi 30,65 km; da tužitelj nema organiziran javni prijevoz (mjesni i međumjesni) za dolazak i za odlazak s posla,

 

-da tužitelj smatra da mu pripada naknada troškova prijevoza sukladno odredbi čl. 53. st. 12. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20 – dalje KU) u visini 1,00 kn po prijeđenom kilometru, pri čemu pravilnost matematičkog izračuna visine pripadajuće naknade između stranaka nije sporna.

 

14. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je u odnosu na sporno pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla zaključio da tužitelju to pravo pripada. Pritom je sud utvrdio da je čl. 28. st. 2. u vezi s čl. 24. st. 1. toč. 1. Uredbe propisano kako angažiranim policijskim službenicima pripada naknada za prijevoz za dolazak i odlazak s posla u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti, neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države te u drugim slučajevima kada je ugrožena unutarnja sigurnost R. H., da je odredbom čl. 12. st. 3. Uredbe propisano da ugovor o službi u pričuvnom sastavu policije uz sadržaj iz stavka 1. istoga članka i uz sadržaj propisanim stavkom 2. istog članka može sadržavati i podatke o drugim pravima i obvezama ugovornih strana. Slijedom toga sud zaključuje da iz navedenih odredbi Uredbe proizlazi obveza tuženice na isplatu naknade troškova prijevoza u slučaju tzv. izvanrednih stanja, međutim smatra da postoji mogućnost priznavanja i drugih prava.

 

15. Sud je nadalje uvidom u Ugovor utvrdio da su čl. VII st. 2. stranke ugovorile isplatu naknade za prijevoz za dolazak i odlazak na posao pri čemu je sud zaključio da se radi o ugovornoj odredbi koja obvezuje stranke.

 

16. S obzirom na okolnost da je ugovorna odredba o pravu angažiranih policijskih službenika u pričuvnom sastavu u suprotnosti s citiranim odredbama Uredbe, sud je zaključio da citirana ugovorna odredba o pravu  pričuvnih policijskih službenika na troškove prijevoza nije ništetna s obzirom na okolnost da Uredbom nije isključena mogućnost isplate naknade za prijevoz budući da je u čl. 12. st. 3. Uredbe ostavljena mogućnost priznavanja i drugih prava i obveza ugovornih strana, a to je prema stajalištu suda i priznavanje prava na naknadu troškova za prijevoz u smislu čl. VII st. 2. Ugovora.

 

17. Zbog tih razloga prvostupanjski sud je suprotno navodima tuženice zaključio da tužitelj ima pravo na isplatu naknade troškova prijevoza u utuženom razdoblju pri čemu je visinu pripadajuće naknade odredio primjenom odredbe čl. 53. KU, u ukupnom iznosu od 6.436,50 kn.

 

18. Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev prihvatio, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu tužitelju nije priznao trošak za sastav podneska od 9. ožujka 2022. kojim se tužitelj očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu.

 

19. Suprotno žalbenim navodima tuženice nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je i prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud pravilno iz navedenih razloga zaključio da tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla u presuđenom novčanom iznosu. U vezi toga prvostupanjski sud je naveo pravilne razloge koje prihvaća i ovaj sud, pa stoga žalbeni navodi tuženice o suprotnom nisu osnovane.

 

20. S tim u vezi, a obzirom da tuženica u žalbi navodi da je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-13665/2021-11 od 7. veljače 2022., u činjenično i pravno identičnom predmetu kao što je i ovaj, odbijen tužbeni zahtjev tamo tužitelja, treba reći da je povodom žalbe tužitelja iz tog predmeta citirana prvostupanjska presuda preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1308/2022 od 12. rujna 2023. na način da je tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen uz identične razloge zbog kojih je prvostupanjski pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev, a koje prihvaća i ovaj sud.  

 

21. Tužitelju je pravilno dosuđen parnični trošak u iznosu od 5.625,00 kn/746,67 eur. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odbio njegov zahtjev za naknadu parničnog troška za sastav podneska od 9. ožujka 2022., jer se radi o podnesku kojim se tužitelj očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu za sastav kojeg podneska mu pripada nagrada u punom iznosu primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa).

 

22. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju trebalo dosuditi daljnji parnični trošak za sastav tog podneska u iznosu od 1.125,00 kn, za PDV 281,25 kn ili ukupno 1.406,25 kn/186,64 eur sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

 

23. Tužitelj ima prvo na naknadu žalbenog troška, primjenom Tbr. 10. toč. 5. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife, u visini 50% nagrade koju u konkretnom slučaju treba računati na ožalbeni dio parničnog troška od 1.406,25 kn, pa na taj način obračunata nagrada za sastav žalbe iznosi 187,50 kn, za PDV 46,87 kn ili ukupno 234,37 kn/31,11 eur, koji je dosuđen tužitelju, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu žalbenog troška odbijen kao neosnovan.

 

24. Slijedom svega obrazloženog, te primjenom odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373, toč. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude s time da je ocijenjeno da podnošenje odgovora tužitelja na žalbu tuženika nije bilo potrebno za vođenje parnice (čl. 155. ZPP-a).

         

 

U Rijeci 19. ožujka 2024.

 

 

Sudac

Duško Abramović,v.r.