Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 46 Gž R-689/2020-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Tomislavu Aralici, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. S., V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Republika Hrvatska, ministarstvo, OIB: …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u V., Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, posl. br. Pr-80/19-15 od 30. prosinca 2019., dana 23. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, posl. br. Pr-80/19-15 od 30. prosinca 2019.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: …, ministarstvo, isplatiti tužitelju I. S. iz V., OIB: …, na ime dodatka za rad na terenu iznos od 4.650,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15.-og dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 % poena do 31.07.2015. godine, a od 01.08.2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 8 dana".
2. Nalaže se tužitelju I. S. isplatiti tuženoj Republici Hrvatskoj troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 kn (dvije tisuće dvjesto pedeset kuna) u roku od 8 dana."
Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:
"Odbija se prigovor tuženice apsolutne nenadležnosti ovog suda za rješavanje ove pravne stvari."
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik je odgovorio na žalbene navode tužitelja u kojem je osporio žalbene navode te predložio da se njegova žalba odbije kao neosnovana.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a zbog kojih se presuda donesena u sporovima male vrijednosti može pobijati.
6. Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa stoga ta presuda nema nedostatka zbog kojih se ne može ispitati.
7. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, tako se u ovoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti na temelju čl. 458. st. 1. ZPP-a. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih zakonom propisanih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Stoga ovaj sud nije ovlašten cijeniti žalbene navode koji svojim sadržajem odgovaraju žalbenim razlozima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i počinjenja relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom dodatka za rad na terenu.
9. Sud prvog stupnja utvrdio je sve potrebne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, a naročito odlučne:
- da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao državni službenik ministarstva, Odjel osiguranja Zatvora u V, te raspoređen na radno mjesto pravosudnog policajca,
- da je rješenjem ministarstva, Uprave za zatvorski sustav, Središnji ured, Klasa: UP/I-112-07/14-01/148, ur. br. 514-07-01-01-02-14-02 od 26. studenog 2014. privremeno premješten na rad u Z, u utuženom razdoblju, time da među strankama nije sporno da je tužitelj na navedenom radnom mjestu uistinu i radio.
10. Na ove odlučne činjenice sud prvog stupnja je primijenio materijalno pravo iz čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, br. 93/08, 23/09, 39/09, 90/10, 89/12, 104/13, dalje: KU) pa odlučio kao u izreci ove presude.
11. Materijalno pravo pravilno je primijenjeno.
12. Prvostupanjski sud zaključuje kako rad tužitelja u Zatvoru u Z, prema rješenju o privremenom premještaju nije bio rad na terenu, jer je rješenjem o premještaju na njegovo mjesto rada u utuženom razdoblju njegovo mjesto rada bio Zatvor u Z. Kako pravo na terenski dodatak ima državni službenik koji radi izvan mjesta rada, sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev i odlučio kao u t. I. izreke, a sve pozivom na odredbe čl. 56. st. 1. i 2. KU i na tumačenje Komisije za tumačenje kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike br. 11/56 od 21. studenog 2014.
13. Pravno shvaćanje prvostupanjskog suda je pravilno, dok suprotno shvaćanje tužitelja izloženo u njegovoj žalbi nije. Naime, odredbe čl. 56. st. 1. i 2. KU glase: „Za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati i bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela“
14. Slijedom izloženog, u rješenju spornog pitanja – ima li tužitelj pravo na terenski dodatak treba poći od utvrđenja o tome što se smatra stalnim mjestom rada – za razliku od poslova koji se obavljaju izvan stalnog mjesta rada, u smislu odredbi čl. 56. st. 1. KU i u vezi s rješenjem o rasporedu tužitelja na predmetno radno mjesto.
15. Nakon što je tužitelj rješenjem tuženika 26. studenog 2014. započeo s radom u Z. u Zatvoru u Z., on je u tom gradu boravio sve dok mu je ovaj premještaj trajao. Njegovo mjesto rada postao je taj grad, a ne više V.
16. Stoga i po shvaćanju ovog višeg suda, tužitelj za vrijeme premještaja u Z., nije imao pravo na dodatak za rad na terenu jer se ovdje ne radi o terenskom radu u smislu propisa KU.
17. Suprotno pravno shvaćanje tužitelja izloženo u njegovoj žalbi nije pravilno, kao ni pozivanje na tumačenje KU od kojih se niti jedno ne odnosi na upravo na konkretan slučaj.
18. Takav stav zauzela je i Komisija za tumačenje kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u svom tumačenju broj: 11/56 od 21. studenog 2014. prema kojem službenik koji je rješenjem privremeno premješten u drugo mjesto rada nema pravo na terenski dodatak za vrijeme rada u mjestu koje je rješenjem o premještaju utvrđeno kao novo mjesto rada.
19. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revr- 800/11-2 od 19. srpnja 2006. te u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revr 523/10-2 od 28. listopada 2010. i Revr 391/09-2 od 3. lipnja 2009. na koje se tijekom postupka pozvao tuženik.
20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
U Zagrebu 23. rujna 2022.
Sudac:
Tomislav Aralica, v.r.
