REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 12. P-330/2022-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja H. G. S., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u O. društvu V. & partneri d.o.o. Z., protiv tuženika G. K. S. 1700, OIB: …, S., kojeg zastupaju punomoćnici T. Š. i T. M., odvjetnici u O. društvu Š. i partneri j.t.d. S., radi isplate iznosa od 15.355,00 kuna / 2.037,96 eura i 7.630,00 kuna / 1.012,68 eura, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 12. srpnja 2022. u prisutnosti zastupnika po zakonu tužitelja D. K. i zamjenice punomoćnika tuženika S. F., odvjetnice u O. društvu Š. i partneri j.t.d. S., 23. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-1062/11 od 29. travnja 2011. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 15.355,00 kuna / 2.037,96 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.849,37 kuna / 245,45 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-38/12 od 31. svibnja 2012. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 7.630,00 kuna / 1.012,68 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2009. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.230,00 kuna / 163,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-1062/11 od 29. travnja 2011. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.008,60 kuna / 133,86 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29. travnja 2011. do isplate te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-38/12 od 31. svibnja 2012. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 854,85 kuna / 113,46 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2012. do isplate te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

V. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.201,35 kuna / 955,78 eura.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 5.293,68 kuna / 702,59 eura.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik M. M. iz Z. donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1062/11 od 29. travnja 2011., kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 15.355,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.05.2009. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, navodeći da je u uvidom u svoje poslovne knjige utvrdio da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju.

3. Povodom podnesenog prigovora tuženika, Općinski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Povrv-1169/11 od 17. lipnja 2011. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika broj Ovrv-1062/11 od 29. travnja 2011. stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Naknadnim rješenjem poslovni broj Povrv-1169/11 od 19. travnja 2012. Općinski sud u Splitu se oglasio stvarno nenadležnim za daljnje postupanje te je odlučeno da će predmet ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. Po pravomoćnosti rješenja od 19. travnja 2012., Općinski sud u Splitu je dostavio spis ovom sudu te se isti nastavio voditi kod ovog suda pod poslovnim brojem P- 806/2012.

4. Isto tako, na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik M. M. iz Z. donio je drugo rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 38/12 od 31. svibnja 2012., kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 7.630,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21.11.2009. do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

5. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je također pravovremeno podnio prigovor, navodeći da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, budući da nije član tužiteljevog saveza. Tuženik je dodatno naveo da mu tužitelj nije dostavio račun broj SPL 69/09 temeljem kojeg je određena ovrha iz pobijanog rješenja, odnosno da mu je isti dostavljen tek uz pobijano rješenje pa da stoga nikada nije nastala obveza prema tom računu.

6. Povodom podnesenog prigovora tuženika, Općinski sud u Splitu je rješenjem poslovni broj Povrv-793/12 od 23. travnja 2012. rješenje o ovrsi javnog bilježnika broj Ovrv-38/12 od 31. svibnja 2012. stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tim rješenjem, odlučeno je i da će se spis ustupiti Trgovačkom sudu u Splitu na daljnje nadležno postupanje. Po pravomoćnosti rješenja od 23. travnja 2012., Općinski sud u Splitu je dostavio spis ovom sudu te se isti nastavio voditi kod ovog suda pod poslovnim brojem P- 1316/2012.

7. U nastavku postupka tužitelj se podnescima od 28. svibnja 2013. očitovao na oba naprijed navedena prigovora tuženika u predmetima ovog suda broj P- 806/2012 i broj P-1316/2012. U tim podnescima tužitelj je u bitnom naveo da je njegova tražbina po oba utužena računa u cijelosti osnovana. Naime, tuženik da je godinama, sve do prosinca 2009. bio član tužitelja, budući da se golf klubovi udružuju u nacionalni golf savez. Temeljem članstva u Hrvatskom golf savezu odnosno tužitelju, a na osnovu važećeg statuta te odluka nadležnih tijela tužitelja, tuženik kao član tužitelja da je stekao i odgovarajuće financijske obveze koje prvenstveno predstavljaju dužnost plaćanja članarine tužitelju. Oba statuta tužitelja koja su vrijedila u utuženom razdoblju, odnosno prvom statutu koji je bio na snazi od ožujka 2006. do kraja travnja 2008. te drugom statutu koji je bio na snazi od kraja travnja 2008. do 23. siječnja 2009. da izričito određuju da su članovi tužitelja obveznici plaćanja godišnje članarine, a koja se sastoji od fiksnog dijela (koji je jednak za sve klubove) te ne fiksni odnosno varijabilnog dijela, koji ovisi o broju registriranih članova svakog utuženog člana. Novčane obveze klubova za 2008. da su utvrđene pisanom odlukom tadašnjeg predsjednika tužitelja B. I. od 2. siječnja 2008., koji da je jedini bio ovlašteni zastupnik tužitelja te je bio dužan obavljati i druge poslove predviđene statutom i drugim aktima saveza za koje nije bio nadležan neki drugi organ. Nakon otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem, obveza plaćanja članarine da je određena odlukom stečajne upraviteljice tužitelja te da je ista za 2009, opsegom i visinom određena na jednak način kao što je to bilo i za prethodni period, tako da nije došlo do dodatnog opterećenja klubova u odnosu na ranije godine. U odnosu na utuženu tražbinu za 2008., tužitelj ističe da je tuženik tokom 2008., u statusu punopravnog (redovnog) člana tužitelja vrlo aktivno sudjelovao u njegovom radu i aktivnostima te da je sa svojim članovima nastupio na otvorenom pojedinačnom prvenstvu Hrvatske te ekipnom prvenstvu Hrvatske (s čak tri ekipe). Visina utužene tražbine na ime članarine za 2008., a koja se odnosi na varijabilni dio članarine, da je izračunata na način da je tuženik za 2008. pri tužitelju registrirao 83 člana (igrača) s handicapom te je iznos članarine dobiven tako što je broj registriranih članova pomnožen s jediničnom cijenom po članu od 185,00 kn. Tužitelj pri tom ističe da je tuženik konkludentnim radnjama priznao svoje novčane obveze prema tužitelju za 2008., jer je prvi dio članarine – fiksni, u iznosu od 4.300,00 kn za tu godinu uredno i u cijelosti platio tužitelju. U odnosu na utuženu tražbinu za 2009., fiksni dio članarine tuženika da je utvrđen u jedinstvenom iznosu od 4.300,00 kn, dok je varijabilni dio izračunat temeljem odluke ovlaštenog tijela tužitelja, odnosno stečajne upraviteljice, na način da je jedinični iznos varijabilnog dijela cijene od 185,00 kn pomnožen s osamnaest igrača, a koji je predstavljao minimalni brojčani cenzus u odnosu na klubove koji ne predaju službeni popis igrača ili prijave manje od osamnaest igrača, a sve to s obzirom da tuženik za 2009. nije dostavio tužitelju službeni popis svojih članova odnosno igrača. Tužitelj nadalje navodi da je tuženik i u 2009. zadržao članstvo u tužitelju, dakle i nakon otvaranja stečajnog postupka. Tuženik da je i kao svaki drugi klub mogao istupiti iz članstva tužitelja, ali da to isti nije učinio. Tuženik da je na kraju, protiv svoje volje, isključen iz članstva tužitelja tek u prosincu 2009., upravo zbog nepodmirivanja članskih obveza, tj. neplaćanja članarine. Oba utužena računa da predstavljaju vjerodostojne isprave, podobne za pokretanje ovrhe, obzirom da isti sadržavaju oznaku vjerovnika, dužnika, predmet, vrstu i opseg obveze te vrijeme ispunjenja obveze. Oba računa da je potpisala u 2009. stečajna upraviteljica tužitelja koja je tada bila jedina ovlaštena osoba za zastupanje tužitelja. Na kraju, tužitelj je naveo da je nad njim 23. siječnja 2009. otvoren stečajni postupak te da je za vrijeme trajanja stečajnog postupka (od 23.01.2009. do 29.06.2010.) službeni naziv tužitelja bio Hrvatski golf savez u stečaju, a tužitelj da je, dok se nalazio u stečajnom postupku, u potpunosti nastavio s obavljanjem svih svojih osnovnih djelatnosti, a što uključuje održavanje službenih natjecanja, sudjelovanja u radu međunarodnih golf organizacija, vođenja nacionalne ekipe i dr. Tužitelj da je, na osnovu prihvaćenog i potvrđenog stečajnog plana, uspješno izašao iz stečaja temeljem pravomoćnog rješenja suda od 29. lipnja 2010. te da od tada ponovno djeluje i uredno posluje.

8. Na prijedlog tužitelja, a kojem se tuženik nije protivio, rješenjem ovog suda poslovni broj P-806/2012 od 28. svibnja 2013. odlučeno je spis ovog suda pod poslovnim brojem P-1316/2012 pripojiti naprijed navedenom predmetu, radi ekonomičnosti postupka te zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke, a radi čega su se ta dva spisa nastavila voditi pod poslovnim brojem P-806/2012.

9. U daljnjem tijeku postupka tuženik je ustrajao u navodima iz prigovora navodeći da je bitno za meritum spora istaknuti da tužitelj nema osnove za potraživanje isplate članarine za 2008. i 2009., iz razloga što članarina za te godine nije uopće određena. Visinu članarine da je određivalo izvršno tijelo Hrvatskog golf saveza, kroz financijski plan, a koji je morala odobriti skupština društva. Skupština da sigurno nije odobrila financijski plan predmet kojeg bi bila i članarina za 2008. i 2009. U odnosu na određivanje visine članarine za te godine, tuženik je predložio saslušati tadašnjeg tajnika tužitelja D. K.

10. Tuženik je osporio naprijed iznesene navode tužitelja ističući, da tajnik saveza nije imao status zakonskog zastupnika niti ovlaštene osobe tužitelja, a u odnosu na utužene godine da su postojali financijski planovi tužitelja iz tog razdoblja te je predložio saslušati ranijeg predsjednika tužitelja Božidara Ivačića.

11. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-806/2012 od 21. studenog 2014. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari, u smislu odredbi članka 212. stavak 1. točka 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP), a sve obzirom na odluku o prestanku djelovanja tužitelja. Rješenjem ovog suda poslovnim broj P-806/2012-21 od 11. ožujka 2022. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, sukladno odredbama članka 215. ZPP-a. Budući da je to rješenje o nastavku postupka postalo pravomoćno, spis se nastavio voditi pod novim poslovnim brojem P-330/2022.

12. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: račun tužitelja broj SPL 4-09 od 15. travnja 2009., račun tužitelja broj SPL 69-09 od 27. listopada 2009., statut Hrvatskog golf saveza od 21. studenog 2005., statut Hrvatskog golf saveza od 23. travnja 2008., rezultate Otvorenog pojedinačnog prvenstva Hrvatske za 2008. te konačan plasman ekipa Prve i Druge lige za 2008., opomenu tužitelja od 2. studenog 2009. upućenu tuženiku, tuženikov službeni popis igrača i igračica njegovog kluba za 2008. upućen tužitelju od 30.1.2008., pregled prometa po računu komitenta od 25.02.2008. od Hypo Alpe- Adria- Bank d.d., tužiteljevu odluku o visini članarine od 2. siječnja 2008., tužiteljevu odluku o visini članarine od 23. siječnja 2009., rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-267/08 od 23. siječnja 2009., rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St- 267/08 od 28. lipnja 2010., rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-267/08 od 29. lipnja 2010., rješenje Gradskog ureda za opću upravu G. Z. od 26. veljače 2009., rješenje Ministarstva uprave od 4. svibnja 2010., izvadak iz registra udruga od 07.06.2013., presudu Visokog upravnog suda RH broj Us-6644/2010 od 30.10.2013., presudu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu broj 66994/14 od 17. prosinca 2020., Obavijest Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba od 12. svibnja 2021., presudu Visokog upravnog suda RH broj Uss-1/21-5 od 11.6.2021., ispis iz Registra udruga na dan 11.03.2022., financijski plan Hrvatskog golf saveza za 2008., financijski plan Hrvatskog golf saveza u stečaju za 2009., kao i sudsku praksu. U dokaznom postupku su saslušani i svjedoci D. K. iz Z., ranije tajnik tužitelja te B. I., raniji predsjednik tužitelja, koji svjedoci su saslušani zamolbenim putem od Trgovačkog suda u Zagrebu.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

14. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu iznosa od 15.355,00 kn, po računu broj SPL 4-09, na ime članarine za 2008. (nefiksni dio) te isplatu iznosa od 7.630,00 kn, po računu broj SPL 69-09, na ime članarine za 2009. (fiksni i nefiksni dio članarine).

15. Između stranaka je sporna osnova utuženih potraživanja, odnosno je li tuženik obveznik plaćanja članarine tužitelju za 2008. i 2009.

16. Iz računa tužitelja broj SPL 4-09 od 15. travnja 2009., na osnovu kojeg je doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-1062/11 od 29.04.2011., razvidno je da je taj račun izdan tuženiku, kao obvezniku plaćanja, s osnova nefiksnog dijela članarine za 2008. u ukupnom iznosu od 15.355,00 kn (83 člana x 185,00 kn), s rokom dospijeća plaćanja 20. svibnja 2009.

17. Iz računa tužitelja broj SPL 69-09 od 27. listopada 2009., na osnovu kojeg je doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-38/12 od 31.01.2012., razvidno je da je taj račun izdan tuženiku, kao obvezniku plaćanja, na ukupan iznos od 7.630,00 kn, a koji iznos se sastoji od fiksnog dijela članarine za 2009. u iznosu od 4.300,00 kn te nefiksnog dijela članarine za 2009. u iznosu od 3.300,00 kn (18 članova x 185,00 kn), s rokom dospijeća plaćanja računa 20. studenog 2009.

18. Uvidom u dostavljene Statute tužitelja i to prvi koji je bio na snazi do travnja 2008. te drugi koji je bio na snazi od travnja 2008. do siječnja 2009. utvrđeno je da odredbom članka 15. ranijeg Statuta, odnosno člankom 16. kasnijeg statuta, propisana obveza članova Saveza plaćati godišnju članarinu. Oba Statuta propisuju da se članarina sastoji od fiksnog dijela te nefiksnog (varijabilnog) dijela koji je u ovisnosti od broja registriranih članova udruženih članova, odnosno od broja golf igrača prijavljenih Savezu. Kasniji Statut propisuje i da se fiksni dio uplaćuje Savezu do 31. siječnja, a varijabilni dio da se uplaćuje najkasnije do 1. svibnja tekuće godine. Nadalje, iz navedenih Statuta nije razvidno da bi u nadležnosti Skupštine saveza bilo donošenje odluke o visini članarine. S druge strane, sukladno odredbama članka 36. ranijeg Statuta, odnosno članka 34. kasnijeg Statuta, određeno je da predsjednik Saveza obavlja i druge poslove predviđene statutom i aktima Saveza za koje nije mjerodavno neko drugo tijelo.

19. Dakle, iz naprijed navedenih odredbi Statuta tužitelja jasno proizlazi obveza članova na plaćanje članarine.

20. Uvidom u odluku tužitelja od 2. siječnja 2008., koju je donio u to vrijeme predsjednik tužitelja B. I., razvidno je da je istom utvrđena visina fiksne članarine za 2008. u iznosu od 4.300,00 kn s dospijećem 31. siječnja 2008., dok je visina nefiksne članarine golf klubova članova tužitelja određena u iznosu od 185,00 kn po svakom igraču koji posjeduje handicap te se nalazi na službenom popisu igrača dostavljenom tužitelju od strane golf kluba, s dospijećem 1. svibnja 2008. Isto tako, određeno je da oni golf klubovi koji na službenom popisu prijave 18 ili manje igrača koji posjeduju handicap i oni golf klubovi koji uopće ne dostave službeni popis igrača koji posjeduju handicap plaćaju nefiksni dio članarine u iznosu od 3.300,00 kn s dospijećem 1. svibnja 2008.

21. Iz tužiteljeve odluke od 23. siječnja 2009., a koju odluku je donijela tadašnja stečajna upraviteljica tužitelja Marija Vujčić Turkulin, razvidno je da je tom odlukom utvrđeno da svi članovi Hrvatskog golf saveza do otvaranja stečajnog postupka nad njima imaju status redovnih članova Hrvatskog golf saveza u stečaju. Nadalje, tom odlukom je određena visina fiksnog dijela članarine svih redovnih članova za 2009. u iznosu od 4.300,00 kn s dospijećem 15. kolovoza 2009. Visina nefiksnog dijela članarine za 2009. određena je u iznosu od 185,00 kn po svakom igraču koji posjeduje handicap, sa dospijećem 15. studenog 2009. Nadalje, određeno je i da oni golf klubovi koji na službenom popisu prijave 18 ili manje igrača koji posjeduju handicap i oni golf klubovi koji uopće ne dostave službeni popis igrača koji posjeduju handicap plaćaju nefiksni dio članarine u apsolutnom iznosu od 3.300,00 kn, s dospijećem 15. studenog 2009.

22. Vezano uz otvaranje i vođenje stečajnog postupka nad tužiteljem, iz dostavljenih rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu u stečajnom predmetu pod poslovnim brojem St-267/08, razvidno je da je rješenjem suda od 23. siječnja 2009. otvoren stečajni postupak nad tužiteljem te da je za stečajnu upraviteljicu imenovana M. V. T. iz Z. Nadalje, razvidno je da je rješenjem suda od 28. lipnja 2010. potvrđen stečajni plan u stečajnom postupku nad tužiteljem, kao i da je pravomoćnim rješenjem od 29. lipnja 2010. zaključen stečajni postupak nad tužiteljem te je tužitelj ponovno stekao raspolaganjem nad stečajnom masom, dakle isti je nastavio s postojanjem i poslovanjem. Iz navedenog proizlazi osnovanost tužiteljevih navoda da je tužitelj i za vrijeme stečajnog postupka u potpunosti nastavio s poslovanjem i obavljanjem svih svojih djelatnosti. S tim u svezi potrebno je navesti da, sukladno odredbama Stečajnog zakona, otvaranjem stečajnog postupka sva prava tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnog upravitelja.

23. Iz naprijed navedenog proizlazi kako su odluke o visini članarine za 2008. donesene u skladu s odredbama važećeg Statuta i od strane ovlaštene osobe odnosno predsjednika društva, dok je odluka o visini članarine za 2009. donesena od strane stečajne upraviteljice koja je u to vrijeme, a kao što je to već naprijed navedeno, bila ovlaštena za donošenje takve odluke u skladu s odredbama Stečajnog zakona. Samim time, navodi tuženika da visina članarine za 2008. i 2009. nije bila određena odnosno sadržana u financijskom planu ukazuju se neosnovanim. S tim u svezi, napominje se i da je tužitelj priložio u spis financijski plan tužitelja za 2008. i 2009. (stranice 259-261 spisa), iz kojih je razvidno da su dio financijskog plana za 2008. i članarine i to fiksne za 30 klubova po jediničnoj cijeni od 4.300,00 kn te nefiksne po cijeni od 185,00 kn po jednom igraču. Sastavni dio financijskog plana tužitelja za 2009. također su fiksne članarine klubova po istim jediničnim cijenama te je u tom planu predviđen broj od ukupno 31 kluba te 700 igrača.

24. Tuženik je na okolnost donošenja odluke o visini članarine predložio saslušati ranijeg tajnika tužitelja D. K., a tužitelj ranijeg predsjednika B. I., koji dokazi saslušanjem tih svjedoka su provedeni kod zamolbenog Trgovačkog suda u Zagrebu.

25. U svom iskazu D. K. u bitnom je naveo da je kod tužitelja bio zaposlen na mjestu tajnika saveza te da mu nije poznato da bi članarina za 2008. i 2009. bila određena, a pogotovo za 2009. obzirom da je nad tužiteljem otvoren stečaj. Nadalje, da mu nije poznato ni da bi se članarina naplaćivala obzirom da je već tijekom 2008. račun tužitelja bio u blokadi. Razlog zbog čega se članarina za 2008. nije naplaćivala je taj što nije izvršena cjelokupna primopredaja poslovne dokumentacije na novu upravu, također iz razloga što je račun Saveza bio u blokadi. Također naveo je i da je ulogu tajnika saveza radio u svojstvu volontera te da nije imao doticaj niti uvid u financijsko poslovanje saveza, jer nije želio odgovarati za ono što nije potpisivao.

26. Svjedok B. I. iskazao je da je bio predsjednik tužitelja u razdoblju od 1996. do svibnja 2008. i da je jedini bio zadužen za određivanje financijskog plana tužitelja i financijskih obveza klubova, a koje obveze su se sastojale od fiksnih članarina i od individualnih po broju članova pojedinih klubova. Visina članarine da se određivala prema tadašnjim mogućnostima, a fiksna da je bila oko 4.500,00 kn na godišnjoj razini, dok je po članu kluba ista iznosila između 150,00 kn i 180,00 kn, ali da se ne može sjetiti točnog iznosa. Dakle, 4.500,00 kn da je plaćeno od strane svakog kluba, a zatim bi se po broju prijavljenih članova još nadoplaćivalo po npr. 180,00 kn za svakog pojedinog člana. S obzirom da od svibnja 2008. više nije bio predsjednik tužitelja, izjavio je da ne zna kako je određena visina članarine za 2009., ali da misli da je ona ostala ista i u 2009. Naveo je da je on osobno, kao ovlaštena osoba, upravljao financijskim poslovanjem tužitelja te da je u operativnom smislu mogućnost sudjelovanja u financijskom poslovanju tužitelja pored njega ovlaštenja imao i zakonski zastupnik tužitelja gospodin D. K. te da mu je on sam dao takvo ovlaštenje. Naveo je i da tajnik tužitelja gospodin D. K. nije imao pravo uvida u financijsko poslovanje tužitelja i svu prateću dokumentaciju te da prema tome nije imao apsolutno nikakvo ovlaštenje za upravljanje financijskim poslovanjem tužitelja, a to da gospodina K. i nije uopće zanimalo. Iskazao je da je on kao predsjednik tužitelja početkom svake godine donosio odluku o plaćanju članarine i njenoj visini te je također potvrdio da je donio i potpisao odluku o visini članarine kod tužitelja od 2. siječnja 2008., koja odluka je dostavljena u spis.

27. Iskaz svjedoka D. K. u dijelu u kojem isti navodi da članarina nije bila određena za 2008. i 2009. sud nije prihvatio kao vjerodostojan, budući da je isti u suprotnosti sa iskazom svjedoka B. I., kao i pisanom dokumentacijom u spisu. Naime, iz priložene odluke o visini članarine za 2008., a za koju je B. I. kao tadašnji predsjednik potvrdio da ju je donio i potpisao, jasno proizlazi da je članarina za 2008. bila određena. U odnosu na članarinu za 2009. ista je određena odlukom stečajne upraviteljice, dakle u vrijeme kada D. K. više nije bio tajnik tužitelja. Uostalom, iz suglasnih iskaza tih dvojice svjedoka jasno proizlazi da D. K. kao tajnik tužitelja nije imao uvida u financijsko poslovanje ni financijsku dokumentaciju tužitelja pa mu stoga očito i nije bila poznata odluka od 2. siječnja 2008. o određenoj visini članarine.

28. Iz spisu priloženih podataka o rezultatima Otvorenog pojedinačnog prvenstva Hrvatske za 2008. te konačnog plasmana ekipa Prve i Druge lige (stranice 21-23 spisa), a koje isprave tuženik nije osporio, razvidno je da je tuženik sudjelovao u 2008. na tim natjecanjima u organizaciji tužitelja. Nadalje, iz dostavljenog dopisa tuženika od 30.01.2008. (stranica 51-52 spisa) razvidno je da isti tuženik dostavlja tužitelju službeni popis igrača i igračica svog kluba za 2008., a iz kojeg popisa proizlazi da je prijavljeno ukupno 83 igrača (64 muška igrača i 19 igračica). Nadalje, iz pregleda prometa po računu komitenta od 25.02.2008. (stranica 53 spisa) razvidno je da je tuženik na račun tužitelja 14.02.2008. uplatio iznos od 4.300,00 kn, dakle upravo iznos u visini fiksne članarine određene odlukom o visini članarine od 2. siječnja 2008.

29. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi osnovanost tužiteljevih navoda da je tuženik bio član tužitelja u utuženom razdoblju, a koje je navode tužitelja i isprave koje je tužitelj dostavio, tuženik nije s uspjehom osporio niti je dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo suprotno. Tuženik tako nije priložio bilo kakvu ispravu i dokaz o istupanju iz članstva tužitelja ni za 2008., ni za 2009. Budući da je isti bio član tužitelja u utuženom razdoblju to stoga, u skladu s odredbama Statuta, kao i odlukama ovlaštenih osoba tužitelja (predsjednika tužitelja odnosno stečajne upraviteljice) postoji obveza tuženika na plaćanje članarine tužitelju.

30. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ističe se da je tužitelj utuženi iznos tražbine za 2008. u iznosu od 15.355,00 kn po računu broj SPL 4-09, a koji se odnosi na nefiksni dio članarine, obračunao upravo u skladu s odlukom o visini nefiksnog dijela članarine za 2008., koja je iznosila 185,00 kn po prijavljenom igraču, kao i službenom popisu igrača koje mu je dostavio tuženik dopisom od 30.01.2008., a prema kojem je tuženik prijavio ukupno 83 igrača. Dakle, množenjem iznosa od 185,00 kn po igraču s brojem prijavljenih igrača od strane tuženika (83) dobije se iznos od 15.355,00 kn. Isto tako, utuženi iznos tražbine za 2009. u iznosu od 7.360,00 kn, po računu broj SPL 69-09, obračunat je u skladu s odlukom tužitelja visini članarine od 23. siječnja 2009., dakle fiksni dio u iznosu od 4.300,00 kn, a varijabilni dio u iznosu od 3.300,00 kn, s obzirom da tuženik nije dostavio službeni popis igrača za 2009.

31. Navodi tuženika iz podnesenih prigovora da isti nema u svojim poslovnim knjigama evidentirane utužene račune tužitelja odnosno da ih je zaprimio tek s rješenjem o ovrsi nisu relevantni, jer način vođenja poslovnih knjiga tuženika ili primitak računa ne utječu na obvezu tuženika, kao člana Saveza tužitelja na plaćanje dužnih članarina tužitelju za utuženo razdoblje. Takva obveza tuženika, a kao što je to već naprijed navedeno, proizlazi iz odredbi važećih Statuta u 2008., odnosno odluke stečajne upraviteljice iz 2009. Uostalom, iz spisu priložene opomene od 2. studenog 2009. (stranica 24 spisa) razvidno je da je stečajna upraviteljica tužitelja opomenom pozivala tuženika na plaćanje dužnog iznosa članarine.

32. Na kraju, a vezano za navode tuženika s ročišta od 12. srpnja 2022. da je nakon pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka, ovaj postupak trebalo obustaviti, jer isti nije preuzeo pravni sljednik tužitelja, ističe se da je rješenje Visokog upravno suda o prestanku postojanja i brisanju tužitelja iz registra udruga naknadno pravomoćno poništeno, a tužitelj je ponovno upisan u registar udruga te isti stoga nema bilo kakvog sljednika. Uostalom, rješenje o nastavku ovog postupka poslovni broj P-806/2012-21 od 11. ožujka 2022. uredno je dostavljeno tuženiku te tuženik protiv istog nije podnio žalbu pa je stoga to rješenje o nastavku postupka postalo pravomoćno.

33. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i obzirom da tuženik nije dokazao da je kao član Saveza tužitelja u utuženom razdoblju podmirio svoje obveze plaćanja članarine i to nefiksnog dijela za 2008. u iznosu od 15.355,00 kn te članarine (fiksnog i nefiksnog dijela) za 2009. u iznosu od 7.630,00 kn, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatu tih iznosa.

34. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze isti je, temeljem odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), dužan tužitelju platiti i zatezne kamate. Prema članku 16. (kasnijeg) Statuta te Odluke predsjednika tužitelja od 2. siječnja 2008. nefiksni dio članarine za 2008. dospijeva na plaćanje 1. svibnja 2008., dok prema odluci stečajne upraviteljice tužitelja od 23. siječnja 2009. fiksni dio članarine dospijeva na plaćanje 15. kolovoza 2009., a nefiksni dospijeva na plaćanje 15. studenog 2009. Uzimajući u obzir da na neplaćani dio članarine za 2008. u iznosu od 15.355,00 kn tužitelj potražuje od 21.05.2009., dok u odnosu na neplaćenu članarinu za 2009. u iznosu od 7.630,00 kn plaćanje zateznih kamata potražuje od 21. studenog 2009., to je stoga sud prihvatio zahtjev tužitelja za plaćanje zateznih kamata od zatraženih datuma, jer su iste zatražene nakon datuma dospijeća na plaćanje predmetnih članarina. Visinu stope zateznih kamata sud je odredio u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, imajući u vidu predmet spora, kao i da se u konkretnom slučaju ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora.

35. Radi navedenog, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. M. iz Z. poslovni broj Ovrv- 1062/11 od 29. travnja 2011. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.355,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. svibnja 2009. do isplate, kao i platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. M. iz Z. poslovni broj Ovrv-38/12 od 31. svibnja 2012. u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.630,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. studenog 2009. do isplate.

36. Platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-1062/11 valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.849,37 kn, a koji se sastoje od troškova javnobilježničke nagrade u iznosu od 503,55 kn, s pripadajućim PDV-om po stopi od 23% u iznosu od 115,82 kn, sukladno članku 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11, dalje Pravilnik), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.000,00 kn, sukladno Tbr. 11. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje OT), uz pripadajući PDV po stopi od 23% u iznosu od 230,00 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a.

37. Platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-38/12 valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.230,00 kn, a koji se sastoje od troškova javnobilježničke nagrade u iznosu od 250,00 kn, s pripadajućim PDV-om po stopi od 23% u iznosu od 57,50 kn, sukladno članku 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 8/11, dalje Pravilnik), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 750,00 kn, sukladno Tbr. 11. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. i Tbr. 50. OT-a, uz pripadajući PDV po stopi od 23% u iznosu od 172,50 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a.

38. Tužitelju je na naprijed navedene dosuđene iznose troškova postupka trebalo priznati i pripadajuće zatezne kamate koje teku od dana donošenja svakog pojedinog rješenja o ovrsi do isplate, jer se u konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ).

39. U odnosu na preostali dio troškova ovršnog postupka po rješenju o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-1062/11 u iznosu od 1.008,60 kn, kao i preostali dio troškova ovršnog postupka po rješenju o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-38/12 u iznosu od 854,75 kn platni nalog iz tih rješenja o ovrsi je u tom dijelu valjalo ukinuti i zahtjev tužitelja odbiti budući da se ne radi o osnovanom zahtjevu za naknadu troškova. Naime, ti troškovi odnose se na troškove izvida pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi javnog bilježnika te sastava prijedloga radi dostave pravomoćnost i ovršnog rješenja o ovrsi FINA-i, a za koje troškove u navedenim iznosima tužitelj nije dostavio dokaz da su mu isti nastali i to upravo u navedenim iznosima. Uostalom, takvi troškovi nisu ni mogli nastati, jer je tuženik pravovremeno podnio prigovore protiv oba rješenja o ovrsi te stoga ista nisu stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti.

40. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno odredbama članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I. do IV. izreke ove presude.

41. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT) te odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19 i 92/21), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

42. Tužitelju je kao osnovan priznat trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku za sastav podneska od 28.05.2013. koji je podnesen u predmetu ovog suda broj P-806/2012 u iznosu od 1.000,00 kn te za sastav podneska od 28.05.2013. koji je podnesen u predmetu ovog suda broj P-1316/2012 u iznosu od 750,00 kn, sukladno Tbr. 8. točka 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, zatim za zastupanje na ročištu od 12.09.2013. (kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj Pom-34/2013) u iznosu od 250,00 kn, sukladno Tbr. 9. točka 5. u vezi s Tbr. 50. OT-a, kao i za sastav podnesaka od 05.07.2021. (zaprimljen kod suda 08.07.2021.), od 30.12.2021. i od 01.07.2022. u iznosu od po 250,00 kn za svaki od tih podnesaka, sukladno Tbr. 8. točka 3. u vezi s Tbr. 50. OT-a, a na koji trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku u ukupnom iznosu od 2.750,00 kn je valjalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 687,50 kn. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 579,85 kn, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

43. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za sastav podneska od 28.05.2013. u predmetu ovog suda broj P-1313/12 u iznosu od 250,00 kn, budući da sukladno tadašnjoj vrijednosti predmeta spora (prije nego što je taj predmet pripojen predmetu pod brojem P-806/2012, a sukladno Tbr. 8. točka 1. OT-a, za sastav tog podneska tužitelju pripada nagrada u iznosu od 750,00 kn koliko mu je i priznato, a ne 1.000,00 kn koliko je i zatraženo. Nadalje, tužitelju nije priznat ni više zatraženi trošak za sastav podneska od 01.07.2022. u iznosu od 750,00 kn, budući da taj podnesak ne predstavlja jedan od podnesaka iz Tbr. 8. točka 1. OT-a, a istim tužitelj ponavlja već ranije dano očitovanje na navode iz prigovora tuženika, pa stoga tužitelju za isti podnesak pripada nagrada po Tbr. 8. točka 3. OT-a (25 %) odnosno u iznosu od 250,00 kn koliko mu je i priznato. Na tako nepriznati trošak zastupanja po odvjetniku u iznosu od 1.000,00 kn tužitelja ne pripada ni obračunati PDV po stopi od 25% u iznosu od 250,00 kn.

44. U popisu troška zatražena je i naknada putnih troškova zakonskog zastupnika tužitelja za pristup na ročišta od 28. svibnja 2013. i 12. srpnja 2022. za korištenje osobnog automobila u iznosu od po 3.613,84 kn za svako od tih ročišta, a koji trošak je obračunat kao da se radi o putnom trošku odvjetnika u smislu Tbr. 46. stavak 3. OT-a. Budući da navedenim ročištima tužitelj nije bio zastupan po odvjetniku kao punomoćniku, već je na ta ročišta pristupio zastupnik po zakonu tužitelja D. K., koji ima prebivalište u Z., a čije prisustvo na navedenim ročištima za tužitelja je bilo potrebno, sud je na ime putnog troška zakonskog zastupnika tužitelja za navedena ročišta smatrao osnovanim priznati trošak u iznosu od 1.592,00 kn, a sve to imajući u vidu odredbe članka 24. u vezi s člankom 8. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima. Kada se popisana udaljenost od Z. od S. od 398 km (a što odgovara podacima o udaljenosti HAK-a) i povratno od S. do Z. pomnoži s 2,00 kn po km, dobije se iznos od 1.592,00 kn (398 km x 2 pravca = 796 km; 796 km x 2 = 1.592,00 kn). Dakle, tužitelju su za pristup na navedena dva ročišta priznati putni troškovi zakonskog zastupnika tužitelja u iznosu od 1.592,00 kn za svako od tih ročišta, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova s tog osnova u iznosu od po 2.021,84 kn za svako ročište, odnosno za dva ročišta ukupno 4.043,68 kn trebalo odbiti kao neosnovan.

45. Dakle, tužitelju je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 7.201,35 kn dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu 5.293,68 kn trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama V. i VI. izreke ove presude.

46. Na kraju, napominje se da su novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude u kunama iskazani i u eurima, preračunavanjem po fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro, sve to sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) i Odluke o dvojnim iskazivanjem novčane vrijednosti koje je obavezno od 5. rujna 2022.

U Splitu 23. rujna 2022.

Sudac

Paško Bačić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od osam dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis