Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž Ovr-512/2022-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja T. d.o.o. N. M., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. C., odvjetniku iz V., protiv ovršenika M. T. iz N. M., OIB: ..., radi ovrhe na plaći, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-73/2021- 18 od 8. veljače 2022., 23. rujna 2022.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-73/2021-18 od 8. veljače 2022.

II Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem obustavljena je ovrha na plaći ovršenika određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-83/2021-5 od 21. travnja 2021.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08; dalje OZ) s prijedlogom da se rješenje preinači na način da se ovrha obustavlja primjenom odredbe čl. 67. st. 2. OZ-a, jer da je provedba ovrhe postala nemoguća uz naknadu žalbenog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje utvrđujući da je rješenjem o ovrsi tog suda broj Ovr-73/2021-5 od 21. travnja 2021. određena na prijedlog ovrhovoditelja, ovrha na plaći ovršenika koju isti prima kod poslodavca A. obrt za graditeljstvo vl. A. B.. Dalje utvrđuje da je spomenuti poslodavac ovršenika dopisom od 24. rujna 2021. obavijestio sud o prestanku radnog odnosa ovršenika, da je zaključkom suda od 27. rujna 2021. ovrhovoditelj pozvan u roku od 30 dana dostaviti sudu podatak o novom poslodavcu ovršenika uz upozorenje da će se ako ovrhovoditelj ne udovolji pozivu suda ovrha obustaviti temeljem čl. 176. st. 4. OZ-a.

6. Utvrđuje da je ovrhovoditelj spomenuti zaključak primio 15. listopada 2021. nakon čega je, najprije podneskom od 11. studenog 2021. zatražio produljenje roka za daljnjih 15 dana za dostavu podataka o novom poslodavcu ovršenika da bi nakon toga podneskom od 25. studenog 2021. obavijestio sud, uz dostavu podataka HZMO kako ovršenik više nije prijavljen na mirovinsko osiguranje.

7. Zaključuje da ovrhovoditelj u ostavljenom roku nije obavijestio sud o novom poslodavcu ovršenika, odnosno da iz podneska ovrhovoditelja od 25. studenog 2021. proizlazi nemogućnost provedbe ovrhe na plaći ovršenika budući da ovršenik nije prijavljen kao zaposlenik kod niti jednog poslodavca.

8. Sud nadalje cijeni odredbu čl. 5. st. 3. i 4. OZ-a te utvrđuje da ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda da ovršenik više nije zaposlen kod prijašnjeg poslodavca, kao ni u roku od dva mjeseca od kada je sam ovrhovoditelj podneskom od 25. studenog 2021. obavijestio sud o nemogućnosti provedbe ovrhe na plaći ovršenika, te kako da ovrhovoditelj nije podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, zaključuje o ispunjenosti pretpostavki za obustavu ovrhe i na temelju odredbe čl. 5. st. 4. OZ-a.

9. Ovhovoditelj u žalbi navodi da rješenje pobija u dijelu obrazloženja u kojem sud navodi razloge za obustavu ovrhe, te ukazuje da iz stanja u spisu proizlazi da je u ovom predmetu 2. ožujka 2021. održano ročište radi rasprave i potvrđivanja prokaznog popisa imovine ovršenika kada je ovršenik izjavio da su podaci koje je naveo u prokaznom popisu istiniti i točni i da ništa od imovine nije zatajio, da je ovrhovoditelj sukladno tome 10. ožujka 2021. podnio prijedlog za promjenu predmeta ovrhe, predlažući provedbu ovrhe na plaći ovršenika čemu je sud udovoljio i donio rješenje o ovrsi od 21. travnja 2021.

10. Dalje ukazuje da sud previđa činjenicu da je ovršenik prema prokaznom popisu imovine imao jedino plaću na temelju radnog odnosa, da nakon prestanka radnog odnosa druge imovine nema te da zbog toga promjena predmeta i sredstva ovrhe u konkretnom slučaju nema nikakvog smisla, slijedom čega zaključuje da su neprihvatljivi razlozi suda o obustavi ovrhe primjenom odredbe čl. 5. st. 4. OZ-a već da je sud ovrhu trebao obustaviti primjenom odredbe čl. 67. st. 2. OZ-a.

11. Prije sveg za ukazati je da se žalbom ne mogu pobijati samo razlozi suda zbog kojih je donio određenu odluku već se žalbom može, kao u konkretnom slučaju pobijati jedino rješenje u njegovoj cjelovitosti, koje se sastoji od uvoda, izreke i obrazloženja, a u konkretnom slučaju sud je izrekom pobijanog rješenja obustavio predmetnu ovrhu na plaći ovršenika.

12. Sud je u obrazloženju rješenja, obzirom na stanje u spisu pravilno zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za obustavu ovrhe na plaći ovršenika primjenom odredbe čl. 176. st. 4. OZ-a, jer ovrhovoditelj nije obavijestio sud u određenom roku o novom poslodavcu ovršenika. Isto tako prvostupanjski sud je pravilno i u primjeni odredbi čl. 5. st. 3. i 4. OZ-a, zbog opisanih razloga pravilno primjenom odredbe čl. 5. st. 4. OZ-a obustavio ovrhu.

13. Okolnost da ovrhovoditelj smatra da je sud ovrhu trebao obustaviti primjenom odredbe čl. 67. st. 2. OZ-a nema utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer prema toj zakonskoj odredbi ovrha će se također obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti, što dakle s obzirom na sve navedene situacije ima za posljedicu obustavu ovrhe, kako je to pravilno sud odlučio pobijanim rješenjem.

14. Zbog tih razloga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 19. st.

1. OZ-a žalbu ovrhovoditelja trebalo je odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 23. rujna 2022.

Sudac

Duško Abramović