REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Sukoišanska br. 6, Split

Poslovni broj: 10. Povrv-595/2020-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o., N., OIB: …, zastupan po I. R., V. G. K. i I. R., odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda iz S., protiv tuženika S. d.o.o., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnica iz S., radi isplate (v.p.s. 1.371.228,59 kn), nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 22. srpnja 2022. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 22. rujna 2022

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika B. K. iz S., poslovni broj Ovrv-90/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri ovrhovoditelju sada tužitelju iznos od 1.256.473,57 kn / 166.862,361 EUR-a zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je pripisana odredbom članka 12.a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećana za 8 postotnih poena, a koja kamata teče: na iznos od 49.027,05 kn / 6.510,89 EUR-a od 1. prosinca 2018. pa do isplate, na iznos od 49.982,23 kn / 6.637,74 EUR-a od 20. prosinca 2018. pa do isplate, na iznos od 16.880,19 kn / 2.241,72 EUR-a od 27. prosinca 2018. pa do isplate, na iznos od 19.035,09 kn / 2.527,90 EUR-a od 27. prosinca 2018. pa do isplate, na iznos od, na iznos od 36.897,68 kn/4.900,09 EUR-a od 5. siječnja 2019. pa do isplate, na iznos od 32.885,29 kn / 4.367,23 EUR-a od 7. siječnja 2019. pa do isplate, na iznos od 36.457,96 kn / 4.841,69 EUR-a od 17. veljače 2019. pa do isplate, na iznos od 27.914,41 kn / 3.707,09 EUR-a od 18. veljače 2019. pa do isplate, na iznos od 29.323,76 kn / 3.894,25 EUR-a od 4. ožujka 2019. pa do isplate, na iznos od 24.989,31 kn / 3.318,63 EUR-a od 30. ožujka 2019. pa do isplate, na iznos od 22.225,58 kn / 2.951,60 EUR-a od 14. travnja 2019. pa do isplate, na iznos od 44.369,28 kn / 5.892,33 EUR-a od 26. travnja 2019. pa do isplate, na iznos od 45.730,02 kn / 6.073,04 EUR-a od 4. svibnja 2019. pa do isplate, na iznos od 32.380,18 kn / 4.300,15 EUR-a od 4. svibnja 2019. pa do isplate, na iznos od 14.441,53 kn / 1.917,86 EUR-a od 16. svibnja 2019. pa do isplate, na iznos od 39.415,58 kn / 5.234,47 EUR-a od 16. svibnja 2019. pa do isplate, na iznos od 18.557,30 kn / 2.464,44 EUR-a od 3. lipnja 2019. pa do isplate, na iznos od 15.893,84 kn / 2.110,73 EUR-a od 13. lipnja 2019. pa do isplate, na iznos od 34.628,93 kn / 4.598,79 EUR-a od 15. kolovoza 2019. pa do isplate, na iznos od 22.218,35 kn / 2.950,64 EUR-a od 26. kolovoza 2019. pa do isplate, na iznos od 17.753,95 kn / 2.357,76 EUR-a od 30. rujna 2019. pa do isplate, na iznos od 16.003,38 kn / 2.125,28 EUR-a od 21. listopada 2019. pa do isplate, na iznos od 13.263,23 kn / 1.761,38 EUR-a od 15. studenog 2019. pa do isplate, na iznos od 8.920,51 kn / 1.184,66 EUR-a od 21. studenog 2019. pa do isplate, na iznos od 20.905,99 kn / 2.776,35 EUR-a od 21. studenog 2019. pa do isplate, na iznos od 29.130,93 kn / 3.868,64 EUR-a od 10. siječnja 2020. pa do isplate. na iznos od 26.594,29 kn / 3.531,77 EUR-a od 17. siječnja 2020. pa do isplate, na iznos od 26.984,69 kn / 3.583,62 EUR-a od 24. ožujka 2020. pa do isplate, na iznos od 32.116,34 kn / 4.265,11 EUR-a od 29. ožujka 2020. pa do isplate, na iznos od 34.612,65 kn / 4.596,63 EUR-a od 2. travnja 2020. pa do isplate, na iznos od 36.584,99 kn / 4.858,56 EUR-a od 3. travnja 2020. pa do isplate, na iznos od 10.193,50 kn / 1.353,71 EUR-a od 6. travnja 2020. pa do isplate, na iznos od 9.182,80 kn / 1.219,49 EUR-a od 23. svibnja 2020. pa do isplate, na iznos od 30.845,90 kn / 4.096,40 EUR-a od 15. lipnja 2020. pa do isplate, na iznos od 34.135,89 kn / 4.533,31 EUR-a od 22. lipnja 2020. pa do isplate, na iznos od 38.971,96 kn / 5.175,55 EUR-a od 29. lipnja 2020. pa do isplate, na iznos od 34.527,74 kn / 4.585,35 EUR-a od 2. srpnja 2020. pa do isplate, na iznos od 32.223,04 kn / 4.279,28 EUR-a od 2. srpnja 2020. pa do isplate, na iznos od 39.206,74 kn / 5.206,73 EUR-a od 2. srpnja 2020. pa do isplate, na iznos od 34.690,95 kn / 4.607,03 EUR-a od 2. srpnja 2020. pa do isplate, na iznos od 17.438,21 kn / 2.315,83 EUR-a od 9. srpnja 2020. pa do isplate, na iznos od 41.300,06 kn / 5.484,73 EUR-a od 25. srpnja 2020. pa do isplate, na iznos od 34.984,88 kn / 4.646,06 EUR-a od 25. srpnja 2020. pa do isplate, na iznos od 22.647,38 kn / 3.007,62 EUR-a od 30. srpnja 2020. pa do isplate, na iznos od 0,01 kn / 0,00 EUR-a od 11. srpnja 2020. pa do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 23.456,63 kn / 3.115,09 EUR-a zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. listopada 2020. pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, a jednaka je stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesen od strane javnog bilježnika B. K. iz S. poslovni broj Ovrv- 90/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže ovršeniku sada tuženiku da u roku od 8 dana namiri ovrhovoditelju sada tužitelju iznos od 114.755,02 kn / 15.239,71 EUR-a zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja je pripisana odredbom članka 12.a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećana za 8 postotnih poena, a koja kamata teče: na iznos od 37.691,74 kn / 5.005,54 EUR-a od 25. kolovoza 2020. pa do isplate, na iznos od 33.636,68 kn / 4.467,02 EUR-a od 27. kolovoza 2020. pa do isplate, na iznos od 43.426,60 kn / 5.767,14 EUR-a od 29. kolovoza 2020. pa do isplate, kao i za predvidive troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 6.637,75 kn / 881,50 EUR- a, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od pravomoćnosti rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, a jednaka je stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u tom dijelu odbija zahtjev tužitelja.

III Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 126.225,00 kn / 16.762,94 EUR-a, dok se zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 250.759,13 kn / 33.301,34 EUR-a odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesenog javnom bilježniku B. K. iz S.

2. Ovršenik sada tuženik je pravovremeno izjavio prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od strane javnog bilježnika B. K. iz S., poslovni broj Ovrv-90/2020 od 19. listopada 2020. pobijajući isto u cijelosti, nakon čega je ovaj sud rješenjem poslovni broj 10 Povrv-595/2020-3 od 19. studenog 2020. predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (točka 1. izreke).

3. Prigovarajući rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ovršenik sada tuženik je naveo kako ovrhovoditelju sada tužitelju ne duguje iznos naznačen u rješenju o ovrsi, da prema njemu nema dugovanja posebno ne u iznosu kako je to navedeno u rješenju o ovrsi, kao i da isprava priložena uz prijedlog za ovrhu ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu članka 30. Ovršnog zakona. Opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja.

4. Protiv naprijed citiranog rješenja suda 10 Povrv-595/2020-3 od 19. studenog 2020. tuženik je izjavio žalbu.

5. Rješenjem Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj 81 Pž-5522/2020-2 od 26. ožujka 2021. odbijena je ovršenikova žalba kao neosnovana i potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-595/2020-3 od 13. studenog 2020. u točci 1. izreke.

6. U očitovanju na tuženikov prigovor iz dosadašnjeg ovršnog postupka, a u podnesku od 2. prosinca 2020. tužitelj je osporio navode kao paušalne, netočne i neosnovane, prilaže u sudski spis račune-otpremnice (list 34-82 spisa), te e-mailove (list 82-83 spisa) na kojima temelji tražbinu prema tuženiku, uz obrazloženje kako su iste sastavljene temeljem ponuda tuženika za kupnju kamenih blokova različitih oznaka i kvaliteta. U podnesku od 21. travnja 2021. tužitelj dodatno ističe kako predmetne račune tuženik nije vratio niti osporio tužitelju, te predlaže sudu postupiti u smislu odredbe članka 221.b. Zakona o parničnom postupku. U očitovanju na dopis Ministarstva financija Porezne uprave Područni ured Split od 3. svibnja 2021. (list 104-105 spisa) tužitelj u podnesku do 14. svibnja 2021. ističe kako iz istog proizlazi da je 44 utužena računa tuženik u svojim poslovnim knjigama zaveo i da je koristio pravo na odbitak predporeza. U pogledu preostala 4 računa, tj. u pogledu 2 računa i to: računa- otpremnice 67/01/1 od 19. studenog 2018. u iznosu od 49.982,23 kn i računa broj 78/01/1 od 21. listopada 2019. u iznosu od 20.905,99 kn dostavlja otpremnice koje da prate te račune, te e-mailove i sms poruke iz kojih da je vidljivo kako je tuženik zaprimio robu iz istih (list 114-116 spisa), dok u odnosu na preostala 2 računa u iznosu manjem od 10.000,00 kn i to računu-otpremnici broj 76/01/1 od 21. listopada 2019. u iznosu od 8.920,51 kn i računu-otpremnici broj 30/01/1 od 22. travnja 2020. u iznosu od 9.182,80 kn da ostaje kod prijedloga u smislu odredbe članka 221.b. ZPP-a.

7. U podnesku zaprimljenom kod suda 6. srpnja 2021. tuženik je obavijestio sud kako je izvršio uplatu iznosa od 560.459,36 kn, a kojom uplatom da je zatvorio dio dugovanja po predmetnom rješenju o ovrsi, te prilaže u sudski spis knjigovodstvenu dokumentaciju (list 120-132 spisa) uz obrazloženje kako je iz iste razvidno da je svojim uplatama tuženik zatvarao točno određene račune u skladu s pravilima ZOO-a o uračunavanju, tako tuženik da je zatvarao najprije najstarije račune, te je u istom podnesku tuženik specificirao račune (točka 1-19) koje da je u svom zbroju zatvorenih stavki za 2020. i 2021. zatvorio. U odnosu na plaćanje zakonske zatezne kamate, tužitelj da na iste nema pravo sukladno dogovoru odgovornih osoba društava parničnih stranaka koje da surađuju dugi niz godina. Tužitelj da je bio dužan odmah po zaprimanju navedenih uplata povući tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tuženik ispunio svoju obvezu, a što da nije učinio.

8. U podnesku od 15. srpnja 2021. tužitelj navodi kako su omaškom utužena tri plaćena računa u iznosu od 114.755,02 kn i to rč. br. 62/01/1 od 24. kolovoza 2020. u iznosu od 37.691,74 kn, rč. br. 63/01/1 od 26. kolovoza 2020. u iznosu od 33.636,68 kn, te rč. br. 64/01/1 od 28. kolovoza 2020. u iznosu od 43.426,60 kn, radi čega u odnosu na navedene račune da povlači prijedlog za ovrhu, te ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu u pogledu isplate preostalih računa u ukupnom iznosu od 1.256.473,57 kn. U istom podnesku tužitelj se očitovao na navode tuženika iz podneska od 6. srpnja 2021. te navodi kako je dana 7. srpnja 2020. radi neplaćenih računa za isporučenu robu-kamene blokove u razdoblju od 10. mjeseca 2018. do 7. mjeseca 2020., te nemogućnosti komunikacije tužitelja s tuženikom z.z. tužitelja I. B. tuženiku e-mailom uputio obavijest o obustavi svake isporuke kamenih blokova bez avansnog plaćanja, uz napomenu da će onog trena kada uplata bude vidljiva na računu roba biti isporučena. Takovu promjenu načina poslovanja tuženik da je prihvatio, te od navedenog nadnevka svaku svoju narudžbu robe da je plaćao avansno, a tužitelj da mu je robu isporučivao po zaprimljenim uplatama. Tako tuženik da je avansnim uplatama s tužiteljem nastavio poslovati pod izmijenjenim okolnostima. Stoga da su neosnovani navodi tuženika da je uplatama zatvorio veći dio dugovanja po rješenju o ovrsi, te da nema mjesta primjeni odredbe ZOO-a o uračunavanju. U pogledu 10 potvrda o uplati koje je tuženik dostavio uz svoj podnesak u iznosu od 560.459,36 kn, iste da se odnose upravo na avansne uplate za isporuku robe nakon 7. srpnja 2020., a ne kako to tuženik navodi da bi istima bili podmireni računi čija je naplata predmet ovog postupka. Vezano za potvrde o uplati iznosa od 117.654,64 kn od 20. kolovoza 2020., iznosa od 35.000,00 kn od 20. listopada 2020., iznosa od 117.777,65 kn od 4. studenog 2020., iznosa od 48.692,25 kn od 12. veljače 2021., iznosa od 32.745,37 kn od 3. listopada 2021., iznosa od 32.052,73 kn od 5. ožujka 2021., iznosa od 42.149,51 kn od 26. ožujka 2021., iznosa od 57.437,63 kn od 29. ožujka 2021., iznosa od 45.189,49 kn od 15. travnja 2021., iznosa od 31.760,09 kn od 1. srpnja 2021. tužitelj navodi kako je tuženik u periodu nakon što ga je tužitelj obavijestio o promjeni načina poslovanja (poruka od 7. srpnja 2020.) od tužitelja tražio ponude, tužitelj da bi istog dana tuženiku dostavljao ponude i tuženik da je vršio avansne uplate nakon čega da bi po primitku uplate tužitelj tuženiku za plaćenu robu ispostavljao račune-otpremnice na kojima da su bili evidentirani i dani plaćanja istih, navodi koji računi su plaćeni po navedenim uplatama uz obrazloženje kako isti nisu predmet ovog postupka, a sve kako je to pobliže obrazloženo u citiranom podnesku (list 38-151 spisa). Ističe kako su sve uplate za naručenu robu od 7. srpnja 2020. plaćane unaprijed. Tužitelj osporava da su među zakonskim zastupnicima stranaka postojali bilo kakvi dogovori glede zateznih kamata na kašnjenje, odnosno dogovori da se kamate ne obračunavaju. U pogledu navoda tuženika da je tužitelj po zaprimanju predmetnih uplata bio dužan povući tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tuženik ispunio svoju obvezu, navodi da tuženik nije ispunio obvezu čija je naplata predmet ovog postupka pa tužitelj da navedeno nije mogao učiniti.

9. U očitovanju na naprijed citirani podnesak tužitelja, a u podnesku od 29. srpnja 2021. tuženik je naveo kako se protivi djelomično povlačenju tužbe u iznosu od 114.755,02 kn. Osporava navode tužitelja da bi temeljem e-maila tužitelja od 7. srpnja 2020. došlo do promjene načina poslovanja između stranaka, te prilaže u spis i poziva se na e-mail tuženika od 10. srpnja 2020. (list 228 spisa), a iz kojega kao i iz dokaza priloženih uz podnesak od 5. srpnja 2021. da proizlazi da nije bilo nikakvog izmijenjenog sporazuma u načinu poslovanja stranaka. Svi uplaćeni iznosi od 7. srpnja 2020. pa nadalje, da su se odnosili na stara dugovanja koja su utužena u ovom postupku, jer da je takav bio postignuti dogovor i dinamika plaćanja među strankama koje da su preko 20 g na jednaki način surađivale. Osporava navode tužitelja da među strankama nije postojao dogovor o neplaćanju zateznih kamata.

10. Uz podnesak od 29. srpnja 2021. zaprimljenom kod suda 2. kolovoza 2021. tužitelj je priložio u sudski spis izvještaj zatvorenih stavki (list 229 spisa) i navodi kako je dana 16. srpnja 2021. uplaćen iznos od dodatnih 25.535,25 kn.

11. U očitovanju na navedeni podnesak, a u podnesku od 17. kolovoza 2021. tuženik je naveo kako uplata iznosa od 25.535,25 kn se kao i ostale uplate odnosi na avansne uplate za isporuku robe nakon 7. srpnja 2020., a ne na isplatu računa koji su predmetom ovog postupka.

12. Tužitelj je tijekom parničnog postupka ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu, dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

13. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku knjigovodstveno financijske struke Ante Blažević iz Splita, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga.

14. Ovaj parnični postupak tužitelj je pokrenuo prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave- izvodu otvorenih stavki za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. kolovoza 2020. (list 8-10 spisa), iz kojeg proizlazi da tužitelj potražuje od tuženika iznos od 1.371.228,59 kn.

15. Što se tiče prigovora tuženika da isprava na temelju koje je izdano rješenje o ovrsi nije isprava iz članka 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, dalje OZ-a) za navesti je kako navedeni prigovor nije osnovan budući je iz isprave koju je tužitelj dostavio uz prijedlog za ovrhu-izvod otvorenih stavki (list 8-10 spisa) razvidno da se radi o ispravi iz članka 30. OZ-a, te je zakonodavac upravo tom odredbom izvadak iz poslovnih knjiga propisao kao kvalificiranu ispravu na temelju koje se po Zakonu može tražiti ovrha, te kada ta konkretna isprava sadrži sve relevantne podatke na temelju kojih se može odrediti ovrha (podaci o vjerovniku i dužniku, podaci koji se odnose na točno određen sadržaj tražbine, podaci o dospjelosti tražbine).

16. Sud zaključuje da su stranke u odnosu na predmetne utužene račune tužitelja iz ovog postupka bile u međusobnom poslovnom odnosu iz ugovora o kupoprodaji u smislu odredbe članka 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a), da je tužitelj kao prodavatelj ispunio svoju ugovornu obvezu predaje stvari kupcu koju je tuženik i zaprimio, a sve iz slijedećih razloga:

17. Tužitelj je tijekom parničnog postupka priložio u sudski spis račune- otpremnice (list 34-81 spisa) koji su predmetom ovoga spora-ukupno 48 računa, a prikazane u izvodu otvorenih stavki priloženom uz prijedlog za ovrhu.

18. Iz podataka Ministarstva financija P. uprave P. ured S., I. S. od 3. svibnja 2021. (list 104-105 spisa), u odnosu na zatraženo očitovanje je li tuženik koristio pravo na odbitak predporeza po računima specificiranima u dopisu suda od 27. travnja 2021. (ukupno 46 računa), proizlazi da je ista Porezna uprava ustanovila da račun broj 67/01/1 od 19. studenog 2018. na iznos od 49.982,23 kn i rč. br. 78/01/1 od 21. listopada 2019. na iznos od 20.905,99 kn, nisu evidentirani u knjizi ulaznih računa te da isti nisu iskazani u knjizi ulaznih računa i PDV obrascima, a svi ostali računi da su iskazani u knjizi ulaznih računa i na iste da je porezni obveznik koristio pravo na odbitak predporeza.

19. Stranke pred trgovačkim sudovima obvezne su voditi knjigovodstvene i poslovne evidencije. Sve pravne osobe obveznici su vođenja knjigovodstvenih i poslovnih knjiga u koje se uvrštavaju sve isprave koje prate i gospodarske procese i financijske tokove. U te se poslovne knjige, u skladu s vremenskim tijekom, upisuju sve nastale promjene na imovini, prihodi, rashodi, financijske obveze, rezultati poslovanja, te porezne obveze. To znači da su stranke u slučaju kada su zaprimile određeni račun u obvezi isti uvrstiti u svoje poslovne knjige ili ga osporiti i vratiti pošiljatelju. Uvrštavanje računa u poslovne knjige potrebno je zbog sustava poreza na dodanu vrijednost jer se iskazani PDV u tom računu uzima u poslovnim evidencijama kao odbitak, odnosno kao predporez koji je plaćen.

20. Upravo činjenica, da je tuženik utužene račune-otpremnice iz ovog postupka specificirane u dopisu Porezne uprave od 3. svibnja 2021. (računi od broja 1 – 44, tj. ukupno 44 računa) uvrstio u svoje poslovne knjige i iskoristio pravo na odbitak predporeza potvrđuje da je on navedene račune tužitelja primio, da na iste nije imao nikakvih reklamacija, tj. da ih je prihvatio kao valjane, a kako te činjenice tuženik nije na valjani način osporio, pa je zaključak suda da navedena činjenica po svojoj pravnoj prirodi potvrđuje vjerodostojnost navedenih računa tužitelja i tražbine tužitelja koje ima prema tuženiku, a koje su predmetom ovog parničnog postupka.

21.Što se tiče tražbine po računu-otpremnici broj 76/01/1 od 21. prosinca 2019. u iznosu od 8.920,51 kn i računu-otpremnici broj 30/01/1 od 22. travnja 2020. u iznosu od 9.182,80 kn, za navesti je da je sud sukladno odredbi članka 221.b. točka 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP-a) zatražio rješenjem od 27. travnja 2021. očitovanje od tuženika, čemu tuženik nije udovoljio, to se prema zakonskoj presumpciji smatra da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po istima i posljedično tome da tražbina tužitelja postoji u osnovi i visini kako je iskazana u navedenim računima.

22. Što se tiče tražbine po računu broj 67/01/1 od 19. studenog 2018. na iznos od 49.982,23 kn i računu-otpremnici broj 78/01/1 od 21. listopada 2019. u iznosu od 20.905,99 kn budući je tužitelj dostavio vjerodostojne knjigovodstvene isprave i to navedene račune (list 35 i list 58 spisa) i otpremnice (list 114-116 spisa) o izvršenoj isporuci robe tuženiku, koja je potpisana od strane preuzimatelja robe, a čiju vjerodostojnost tuženik ničim nije doveo u sumnju, niti je osporio da se na dokumentaciji nalazi potpis njegove ovlaštene osobe za primitak robe, to sud zaključuje da je tužitelj tuženiku isporučio robu navedenu u istima i istu da je tuženik zaprimio.

23. Sporna je među strankama visina tužbenog zahtijeva tužitelja.

24. Nije sporno da je tužitelj tuženiku uplatio iznos od ukupno 560.459,36 kn temeljem 10 potvrda o uplati priloženih spisu (list 120-129 spisa).

25. Sporno je među strankama jesu li temeljem navedenih uplata podmireni računi koji su predmetom ovog parničnog postupka ili drugi računi iz međusobnog poslovnog odnosa stranaka.

26. Tuženik, naime tvrdi kako je među strankama postojala dugogodišnja poslovna suradnja prema kojoj da su se uplatama iznosa vršenim od strane tuženika uvijek zatvarala najstarija nepodmirena dugovanja, a što je i predmetno slučaj, pa da je potvrdama priloženima spisu (list 120-129 spisa) zatvarao točno određene račune u skladu s pravilima ZOO-a o uračunavanju i specificira koje utužene tražbine su zatvorene navedenom uplatom (podnesak od 5. srpnja 2021.). S druge pak strane tužitelj tvrdi kako je nakon dopisa tuženika od 7. srpnja 2020. došlo do izmjene načina poslovanja između stranaka i predmetna uplata da se odnosi na avansne uplate za isporuku robe vršene u periodu nakon 7. srpnja 2020., a ne na plaćanje računa koji su predmetom ovog spora. Tuženik navedeno osporava i tvrdi kako iz e- maila tuženika od 10. srpnja 2020. proizlazi da između stranaka nije bilo nikakvog izmijenjenog sporazuma o načinu poslovanja.

27. Isto tako sporno je među strankama pripada li tužitelju pravo da od tuženika potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata, budući tuženik tvrdi da temeljem usmenog sporazuma zakonskih zastupnika stranaka tužitelj na isto nema pravo.

28. Temeljem prijedloga stranaka sud je izveo dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem po vještaku knjigovodstveno-financijske struke Anti Blaževiću a na okolnosti: koja potraživanja, račune, otpremnice se odnose uplate vršene od strane tuženika tužitelju; na koji način je sukladno izvršenim uplatama tužitelj zatvorio dugovanje prema tuženiku, je li to vršeno sukladno zakonskim propisima i ispravama koje su bile podloga za zatvaranje dugovanja tuženika prema tuženiku, a koje su priložene u sudski spis; visina dugovanja i dospijeće na plaćanje tog dugovanja tuženika prema tužitelju; da li su se zatezne kamate na zakašnjela plaćanja među strankama u razdoblju od 2016. do 7. srpnja 2020. ikada obračunavale.

29. Vještak A. B. je izradio pisani nalaz i mišljenje i isto dostavio sudu dana 11. veljače 2008. (list 253-277 spisa).

30. Analizom dokumentacije priložene spisu, te dokumentacije prikupljene za vrijeme izrade vještačenja vještak je iznio mišljenje da se predmetnih deset (10) uplata tuženika u ukupnom iznosu od 560.459,36 kn u razdoblju do 20. kolovoza 2020. do 1. srpnja 2020. odnose na prethodno dogovorene, namjenske transakcije o isporukama tužitelja koje da su se temeljile na avansnim uplatama tuženika i koje uplate da su se trebale knjigovodstveno evidentirati u skladu sa zakonskim propisima o "uračunavanju ispunjenja" tj. za zatvaranje pismeno dogovorenih namjenskih transakcija vještak navodi kako je mišljenja da je tužitelj ispravno, tj. u skladu sa zakonskim propisima u "uračunavanju ispunjenja" zatvarao knjigovodstveno, namjenski dogovorene transakcije isporuke kamenih blokova, koje isporuke su se temeljile na avansnim uplatama, jer da se svaka predmetna uplata-avans temelji na pismeno ugovorenim isporukama kamenih blokova (narudžbenica, ponuda, uplata, otpremnica, račun-otpremnica). Na temelju podataka iz tablice broj 2. vještačenja (list 275 spisa). Vještak navodi kako je evidentno da unatoč tome što stranke u promatranom razdoblju nisu formalno usklađivale međusobno stanje dužničko-vjerovničkih odnosa, da su im stanja saldo potraživanja/obaveza usklađena gotovo besprijekorno (jer se razlike od cca 1,00 kn mogu zanemariti) odnosno da se utužena potraživanja tužitelja temelje na vjerodostojnim knjigovodstvenim podacima (konto karticama za kupca-Sprega d.o.o.) a što da je praktički priznao i tuženik dostavom navedenih konto kartica za dobavljača-P. d.o.o. od 27. siječnja 2022. Mišljenje vještaka da je kako stranke nisu u razdoblju od 2016. do 7. srpnja 2020. nikada međusobno zaračunavale zatezne kamate na zakašnjela plaćanja.

31. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dok je tuženiku podnesku od 16. ožujka 2020. istakao primjedbe, glede utvrđenja vještaka o zatvaranju tražbina iz međusobnog poslovnog odnosa stranaka po izvršenoj uplati iznosa od 560.459,36 kn od strane tuženika. U odnosu na primjedbe tuženika sudski vještak je dopunski usmeno vještačio na ročištu održanom dana 27. travnja 2022., pri čemu je u cijelosti ostao kod svojih utvrđenja koje je iznio u pisanom nalazu i mišljenju i navodi kako su svih 10 uplata dio namjenskog poslovnog aranžmana i kao takove da su s računovodstvenog aspekta trebale biti kao takve i zatvorene. Vezano za istaknutu primjedbe tuženika s ročišta od 27. travnja 2022. da je predmetno vještvo izradila kandidatkinja pripravnika za vještaka M. L., a kojoj da nije bio u mogućnosti postavljati pitanja, za navesti je kako sukladno Pravilniku o provedbi izobrazbe kandidate za stalnog sudskog vještaka i to članku 15. istoga je mentor odgovoran za stručnost, točnosti i nepristranost nalaza i mišljenja kojeg je izradio s kandidatom u postupku osposobljavanja za sudskog kandidata. Iz predmetnog nalaza i mišljenja (str. 24. istoga) jasno je navedeno kako je predmetno vještvo izradila M. L. kao kandidat za stalnog sudskog vještaka i A. B. kao mentor. Na ročište od 22. srpnja 2022. pristupili su kako navedena kandidatkinja, tako i mentor za sudskog vještaka, te potvrdili kako je navedena kandidatkinja sudjelovala u izradi vještva. Time sud nalazi neosnovanima istaknute primjedbe tuženika s ročišta od 22. srpnja 2022.

32. I nakon dopunskog vještačenja tuženik je i dalje prigovarao utvrđenjima vještaka, te predložio provođenje vještačenja po drugom vještaku knjigovodstveno financijske struke, što sud nije prihvatio iz razloga što je sudski vještak proveo vještačenje sukladno nalogu suda, objektivno i stručno, te provedba novog vještačenja po drugom vještaku, prema stajalištu suda ne bi dovela do drukčijeg utvrđivanja relevantnih činjenica za donošenje drukčije odluke u ovoj pravnoj stvari, radi čega je odbio prijedlog tuženika kao suvišan.

33. Prema odredbi članka 171. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) kada između istih osoba postoji više istovrsnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.

34. Citirana zakonska odredba određuje temeljno pravilo da prednost ima suglasnost vjerovnika i dužnika (ono što su oni suglasno dogovorili vrijedi-od više obveza ispunjena je potpuno ili djelomično točno određena ili točno određene). Ukoliko nema njihovog dogovora, tada prednost ima ono što navede dužnik (i to najkasnije prilikom ispunjenja-kasnija odluka ili ranija odluka koju ne odredi eksterno najkasnije do tada nije pravno relevantna.

35. Iz sadržaja e-mail dopisa tužitelja od 7. srpnja 2020. (list 82 spisa) priloženog spisu proizlazi kako je tužitelj obavijestio tuženika da s obzirom na trenutnu situaciju i to dospjela neplaćena dugovanja, ne odgovaranje na telefonske pozive i e-mailove tužitelj obustavlja svaku isporuku kamenih blokova bez avansnog plaćanja onog trena kada uplata bude vidljiva na računu roba da će biti isporučena. Iz sadržaja navedenog e- maila, dakle, proizlazi jasan stav tužitelja kako će buduće isporuke kamenih blokova biti realizirane samo na temelju avansnih uplata tuženika.

36. Iz dokumentacije priložene spisu (list 152-209 spisa) proizlazi kronologija poslovanja tužitelja i tuženika koja se odnosila na period nakon 7. srpnja 2020. Tako iz iste dokumentacije proizlazi kako je poslovni odnos među strankama tekao na način da bi tuženik zatražio od tužitelja ponudu (iste predstavljaju narudžbenice) za kupnju kamenih blokova, nakon čega bi tužitelj sukladno traženjima tuženika ispostavljao ponude, tuženik bi po zaprimanju ponuda vršio avansne uplate po danoj ponudi zatraženih iznosa, potom bi tužitelj isporučivao avansno plaćenu robu, te tuženiku ispostavljao račune-otpremnice na kojima su bili evidentirani dani plaćanja. Stoga sud zaključuje da je među strankama postojala suglasnost o načinu poslovanja-avansne uplate koje bi prethodile isporuci robe i to u slijedu: narudžbenice, ponuda, uplata, otpremnica, račun-otpremnica, odnosno o načinu zatvaranja dugovanja po izvršenim uplatama u ukupnom iznosu od 560.459,36 kn, odnosno da je uplata navedenog iznosa vršena namjenski, tj. na temelju prihvaćene ponude i plaćanja po istome. Imajući u vidu sve naprijed navedeno takav zaključak suda ničim ne mijenja sadržaj e-mail dopis tuženika od 10. srpnja 2020. (list 225 spisa) na čiju primjenu upire tuženik. Nastavno na navedeno sud prihvaća naprijed navedenog utvrđenje vještaka o pravilnosti i zakonitosti knjigovodstvenog zatvaranja deset uplata tuženika (ukupno 560.459,36 kn) s odgovarajućim računima za prethodno naručenu i plaćenu robu, tj. namjenski. Kako se navedene uplate, a koja činjenica je potvrđena i knjigovodstveno financijskim vještačenje u ovoj pravnoj stvari, ne odnose na račune koje nisu predmetom ovoga spora posljedično tome sud nalazi kako egzistira nepodmirena tražbine tužitelja prema tuženiku, uređena u podnesku od 15. srpnja 2021. koja je predmetom ovoga spora.

37. Upravo radi naprijed navedenoga sud je odbio kao suvišan prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje G. B., a na okolnosti dogovora stranaka o zatvaranju kronološki najstarijih dugovanja, kao suvišan.

38. Vezano uz obvezu plaćanja zakonskih zateznih kamata i mogućeg dogovora o neplaćanju za navesti je slijedeće:

39. U odnosu na tuženikovu tvrdnju o postojanju dogovora o neplaćanju kamata tuženik je predlagao saslušanje direktora tuženika, na okolnosti da tužitelj nema pravo na kamate sukladno dogovoru odgovornih osoba društava-parničnih stranaka te svjedoka G. B. Kako je tužitelj osporio postojanje takvog sporazuma, to prihvaćanjem izvođenja predloženog dokaza ne bi doprinijelo činjeničnom stanju, radi čega je izvođenje tog dokaza sud odbio kao suvišan.

40. Odredbe o zakonskim zateznim kamatama prisilne su naravi, što znači da one zapravo predstavljaju objektivnu posljedicu dužnikovog kašnjenja s ispunjenjem novčane obveze. Zatezne kamate teku po samom zakonu, čim se za to ispune pretpostavke. Vjerovnik je doista ovlašten nakon dospijeća obveze, zahtijevati zakonske zatezne kamate čak i ispod zakonom propisane stope, odnosno tada se može pravovaljano odreći zahtjeva za isplatu zateznih kamata. Tog se prava vjerovnik ne može odreći unaprijed. Naime, zatezne kamate teku po sili zakona od dana kada dužnik padne u zakašnjenje s ispunjenjem novčane obveze pa se stranke ne mogu unaprijed prije dospjelosti potraživanja zateznih kamata sporazumjeti o otpustu duga koji bi se sastojao od potraživanja zakonskih zateznih kamata koje će tek nastati. Stranke mogu postići sporazum o otpustu zakonskih zateznih kamata samo onda kada taj dug postoji, ali ne i onda kada taj dug još ne postoji niti je izvjesno hoće li nastati (hoće li dužnik doći u zakašnjenje s ispunjenjem svoje novčane obveze). Suprotnim postupanjem slabila bi se ugovorna disciplina i takav bi sporazum bio protivan načelima obveznog prava. Međutim, nakon dospijeća zakonskih zateznih kamata, odnosno nakon dolaska dužnika u zakašnjenje, stranke mogu postići sporazum o otpustu zakonskih zateznih kamata kao sporednog duga (članak 203. ZOO-a). Postojanje bilo kakvog sporazuma tužitelj osporava. U nedostatku postojanja takvog dogovora stranaka, dužnik koji je svoju obvezu ispunio sa zakašnjenjem, duguje i zatezne kamate (članak 29. ZOO-a).

41. Naposljetku je za navesti kako je sud radi svega naprijed navedenoga odbio kao suvišan prijedlog tužitelja radi izvođenja dokaza saslušanjem člana uprave tužitelja I. P. i T. P. na okolnosti iz podneska od 2. studenog 2020., kao i prijedlog tužitelja radi izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje M. Š. i R. B., na okolnosti iz podneska tužitelja od 15. srpnja 2021., a sve pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a.

42. Sud je ocijenio tuženikov prigovor zastare neosnovanim, budući je dospijeće najstarijeg utuženog računa 30. srpnja 2020., a tužba, odnosno prijedlog za ovrhu je podnesen javnom bilježniku 28. rujna 2020., dakle unutar zastarnog roka od 3 godine propisanog odredbom članka 228. ZOO-a.

43. Kako iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi da tuženik nije podmirio tužitelju dugovanje iz uređenog tužbenog zahtijeva tužitelja sadržanog u podnesku od 15. srpnja 2021. po računima u ukupnom iznosu od 1.256.473,57 kn, ovaj sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 1.256.473,57 kn, te primjenom odredbe članka. 451. ZPP-a u tom dijelu održati na snazi platni nalog, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom po kamatnoj stopi koja je propisana člankom 12.a. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" 108/12, 144/12, 81/13 112/13 i 78/15), a jednaka je referentnoj stopi Hrvatske narodne banke uvećanoj za osam postotnih poena, a koja kamata teče od dospijeća na plaćanje svakog od utuženih računa pa do isplate sukladno odredbi članak 29. stavak 1. ZOO-a, kao i za nastale troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 23.456,63 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplata, a sve sukladno odredbi članka 14. stavak 4. i 30. stavak 3. OZ-a. Radi navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

44. Obzirom da je podneskom od 15. srpnja 2021. tužitelj smanjio tužbeni zahtjev s iznosa od 1.371.228,59 kn, koje je potraživao u prijedlogu za ovrhu, sada tužbi na iznos od 1.256.473,57 kn, što daje razliku iznosa od 114.755,02 kn, te kako smanjenje tužbenog zahtijeva ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe kojem se tuženik usprotivio, to je sud o tom dijelu tužbenog zahtijeva morao meritorno odlučiti. Kako prema navodima tužitelja su omaškom utužena tri plaćena računa u ukupnom iznosu od 114.755,02 kn i to: rč. br. 62/01/1 od 24. kolovoza 2020. u iznosu od 37.691,74 kn, rč. br. 63/01/1 od 26. kolovoza 2020. u iznosu od 33.636,68 kn, te rč. br. 64/01/1 od 28. kolovoza 2020. u iznosu od 43.426,60 kn, to dakle, tužitelj nema pravnog interesa ustrajati u isplati tog dijela tražbine prema tuženiku, a kako se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud u tom dijelu ukinuo platni nalog i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja. Isto tako za predvidive troškove ovršnog postupka pred javnim bilježnikom u iznosu od 6.637,75 kn, valjalo je ukinuti platni nalog u tom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što je tuženik protiv predmetnog javnobilježničkog rješenja o ovrsi izjavio prigovor pa ti troškovi tužitelju nisu nastali, a sve pozivom na odredbu članka 451. ZPP-a. Radi navedenoga odlučeno je kao u točci II izreke presude.

45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, budući tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtijeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 148/09 i 142/12). Tužitelju je kao trošak parničnog postupka odmjeren trošak sastava podneska od 2. prosinca 2020. i 18. veljače 2022. (TBR 8. točka 1. OT-a) u iznosu od po 13.720,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od po 3.430,00 kn, trošak sastava odgovora na žalbu od 2. prosinca 2020. (TBR 10. točka 2. OT-a) u iznosu od 600,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 150,00 kn, trošak sastava podneska od 21. travnja 2021., 26. travnja 2021., 14. svibnja 2021., 15. srpnja 2021., 17. kolovoza 2021., 28. ožujka 2022., 3. svibnja 2022. (TBR 8. točka 3. OT-a) u iznosu od po 6.860,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od po 1.715,00 kn, trošak sastava podneska od 14. svibnja 2021. (TBR 11. točka 1. OT-a) u iznosu od 13.720,00 kn uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 3.413,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 7. srpnja 2021., 3. rujna 2021. (TBR 9. točka 2. OT-a) u iznosu od po 6.860,00 kn, uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od po 1.715,00 kn, trošak zastupanja na ročištu od 27. travnja 2022. i 22. srpnja 2022. (TBR 9. točka 1. OT- a) u iznosu od po 13.720,00 kn, uz pripadajući PDV od 25% u iznosu do po 3.430,00 kn, trošak pristojbe prvostupanjske presude u iznosu do 5.000,00 kn, te troškovi vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn, trošak pristojbe prijedloga za donošenje prethodne mjere u iznosu od 2.500,00 kn, te trošak pristojbe rješenja kojim se određuje prethodna mjera u iznosu od 2.500,00 kn, odnosno ukupno 126.225,00 kn.

Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak od obistinjenoga za sastav odgovora na žalbu od 2. prosinca 2020. pozivom a TBR 10. točka 2. OT-a, potom više zatraženi trošak od obistinjenoga za trošak sastava podneska od 21. travnja 2021., 26. travnja 2021., 14. svibnja 2021., 15. srpnja 2021., 17. kolovoza 2021., 28. ožujka 2022., 3. svibnja 2022. pozivom na TBR 8. točka 3. OT-a, potom više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 7. srpnja 2021. i 3. rujna 2021. pozivom na TBR 9. točka 2. OT-a, kao niti više zatraženi trošak pristojbe prijedloga za donošenje prethodne mjere i rješenje o određivanju prethodne mjere te sud nije obistinio tužitelju zatraženi trošak predujma FINI u svrhu provedbe prethodne mjere u zatraženom iznosu od 5.000,00 kn budući tužitelj nije dokazao osnov i visinu tog troška, kao niti trošak za svaku pojedinu poduzetu radnju koji nije zatražen u skladu s vrijednošću predmeta spora u ovoj pravnoj stvari, odnosno sud je odbio zahtjev tužitelja za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 250.759,13 kn.

Kako je tražbina tužitelja, u pogledu zateznih kamata na troškove postupka dospjela donošenjem odluke suda o troškovima parničnog postupka, to tužitelju na odmjerene troškove parničnog postupka pripadaju zatezne kamate od donošenja odluke suda pa do isplate po stopi u smislu članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15). Radi navedenoga o troškovima postupka odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

Napomena: Napominje se da su novčani iznosi navedeni u izreci ove presude i rješenja prikazani u valuti EUR, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450, uvažavajući Zakon o uvođenju EUR kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22 i 88/22).

U Splitu 22. rujna 2022.

Sudac

Ivana Madunić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

Dna:

- punomoćniku tužitelja;

- punomoćniku tuženika;

- u spis