Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-268/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Martine Budinski Modronja, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivana Stipčića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.-T. d.o.o. iz Z., …, OIB: …, kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz odvjetničkog društva P. i partneri j.t.d. iz Z., protiv 1. tuženika A. T. iz J., …, OIB: … i 2. tuženika I. T. iz J., …, OIB: …, koje zastupaju punomoćnici G. V. i K. V., odvjetnici u O., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 133 P-6212/20-35 od 22. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja B.-T. d.o.o. i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 133 P-6212/20-35 od 22. prosinca 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja B.-T. d.o.o. za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

" I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je ništetan te bez pravnog učinka Ugovor o cesiji od 24. veljače 2015. godine zaključen između I. T., …, .J., OIB: … kao ustupitelja te A. T., …, . J., OIB: …, kao primatelja, ovjeren kod javnog bilježnika R. V., pod brojem OV- 1043/2015.

II. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju B.-T. d.o.o. naknaditi I. tuženiku A. T. i II. tuženiku I. T. troškove parničnog postupka u iznosu od 37.125,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude i odluke o trošku, tužitelj je izjavio pravovremenu žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., dalje: ZPP), odnosno na bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U žalbi osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju radi o besplatnom ustupu tražbine i da ustupitelj tražbine, 2. tuženik cesijom nije vršio obračunsko plaćanje u smislu članka 14. stavak 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 91/10., 112/12., dalje: ZPONS). Nadalje, ponavlja navode da je cesijom s 2. tuženika na 1. tuženika prenesena tražbina obrta 2. tuženika. Osporava i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da pobuda radi koje je zaključen ugovor o cesiji nema utjecaja na tužitelja. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti prihvati zahtjev tužitelja, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Razmatranjem pobijane presude i postupka koji je prethodio njezinu donošenju ovaj sud ne nalazi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP na koju žalbom ukazuje tužitelj. Naime, iz spisa proizlazi da su tuženici spornu potvrdu sudu dostavili uz podnesak 8. studenog 2021. i da su isti dostavljeni sudu elektronskim putem, dakle dva dana prije ročišta održanog 10. studenog 2021., na kojem ročištu je glavna rasprava i zaključena. Iz zapisnika s navedenog ročišta proizlazi da je na tom ročištu, a prije zaključenja glavne rasprave, pročitan cijeli spis, dakle i navedeni podnesak od 8. studenog 2021. i potvrda koja je u njegovu prilogu dostavljena, kao i da je na tom ročištu tužitelja zastupao punomoćnik, odvjetnik K. koji je zapisnik s ročišta i potpisao. Slijedom navedenog, tužitelju je omogućeno raspravljanje pred sudom.

5.1. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o cesiji od 24. veljače 2015. zaključen između 2. tuženika kao ustupitelja i 1. tuženika kao primatelja ovjeren kod javnog bilježnika R. V. iz O.. Svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnjama da je navedeni ugovor zaključen suprotno članku 14. ZPONS i zbog nedopuštenih pobuda, odnosno radi izbjegavanja namirenja vjerovnika, prvenstveno Republike Hrvatske s naslova duga poreza i poreznih davanja u ukupnom iznosu od 1.452.348,17 kuna.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio sve relevantne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu tužitelja, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, pa su neosnovani i ti žalbeni prigovori tužitelja.

8. Pravilno je utvrđeno da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2145/09 od 6. listopada 2010., a koja je donesena u pravnoj stvari tužitelja I. T. (ovdje 2. tuženik) kao vlasnika obrta za ugostiteljstvo i turizam K. L. protiv tuženika B.-T. d.o.o. (ovdje tužitelj), održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika za iznos od 378.655,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 11.139,98 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, a tuženiku je naloženo naknaditi i troškove postupka u iznosu od 20.018,49 kuna.

8.1. Pravilno je utvrđeno da su tuženici 24. veljače 2015. zaključili Ugovor o cesiji kojim je 2. tuženik 1. tuženiku ustupio novčanu tražbinu koju je temeljem navedene presude imao prema tužitelju (iznos od 378.655,00 kuna, 11.139,98 kuna i 20.018,49 kuna sva sa kamatama). Nadalje, pravilno je utvrđeno da je 2. tuženik 1. tuženiku navedeno potraživanje ustupio bez naknade, besplatno, a to nedvojbeno proizlazi iz odredbe članka 2. Ugovora o cesiji.

8.2. Utvrđeno je da je 1. tuženik kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja kao ovršenika 6. srpnja 2015. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate navedenog novčanog potraživanja, koji se vodio kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem Ovr-7826/15, da je povodom tog prijedloga 22. srpnja 2015. doneseno rješenje o ovrsi, koje je pravomoćno jer je žalba tužitelja kao ovršenika odbijena. Nadalje, utvrđeno je da je pravomoćno odbijen i tužbeni zahtjev ovdje tužitelja protiv 1. tuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene navedenim rješenjem o ovrsi.

8.3. Utvrđeno je da je 2. tuženik bio upisan kao vlasnik obrta K. L. od osnivanja 12. ožujka 2004., da je 1. tuženik pristupio obrtu kao ortak 11. travnja 2006., ali i da je istupio iz obrta 28. listopada 2009., kao i da je obrt prestao s radom 26. ožujka 2012.

8.4. Utvrđeno je i da je na dan 31. srpnja 2015. 2. tuženik imao porezni dug u ukupnom iznosu od 1.452.348,17 kuna, kao i da je u očevidniku Financijske agencije (dalje: FINA) imao evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u ukupnom iznosu od 1.096.124,52 kune.

9. Člankom 14. stavak 2. ZPONS propisano je da ovršenik – poslovni subjekt ne smije obavljati obračunsko plaćanje ako u Jedinstvenom registru računa ima oznaku blokade računa, odnosno zabranu raspolaganja oročenim novčanim sredstvima. Sukladno stavku 1. obračunsko plaćanje je namira međusobnih novčanih obveza i potraživanja između sudionika obračunskog plaćanja bez uporabe novčanih sredstava, a provodi se kompenzacijom, cesijom, asignacijom, preuzimanjem duga te drugim oblicima namire međusobnih novčanih obveza i potraživanja.

10. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da 2. tuženik, zaključujući Ugovor o cesiji s 1. tuženikom, nije vršio obračunsko plaćanje, odnosno da 2. tuženik nije bio dužnik 1. tuženika. To stoga što iz samog Ugovora o cesiji nedvojbeno proizlazi da je isti ugovor sklopljen bez novčane protunaknade. Nadalje, navedeni Ugovor o cesiji zaključen je nakon što je obrt 2. tuženika prestao s radom pa on taj ugovor nije zaključio kao poslovni subjekt, sve to i bez obzira što je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u odnosu na 2. tuženika kao vlasnika obrta. Sukladno članku 21. Zakona o obrtu ("Narodne

nastaju u obavljanju obrta,

novine", broj: 49/03., 68/07., 79/07.), za obveze koje

obrtnik odgovara cjelokupnom unesenom imovinom koja je potrebna za obavljanje obrta. Analognim tumačenjem te odredbe vlasnik obrta ima pravo raspolagati pravima koja su nastala u vrijeme trajanja obrta. Dakle, 2. tuženik je imao pravo ustupiti potraživanja koja je imao prema tužitelju.

11. Predmetni Ugovor o cesiji i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, a sukladno članku 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO). U povezanosti s tim pravilno je prvostupanjski sud zaključio i da pobuda 1. tuženika i 2. tuženika za zaključenje predmetnog Ugovora o cesiji nije nedopuštena i nije od utjecaja činjenica što je 2. tuženik u vrijeme ustupa imao porezni dug i neizvršene osnove za plaćanje kod FINA-e. Zapravo taj ustup 1. tuženiku samo daje aktivnu legitimaciju ta potraživanja naplatiti od tužitelja (što je i učinjeno u ovrsi), jer 1. tuženik nije bio vjerovnik 2. tuženika, odnosno 2. tuženik nije bio dužnik 1. tuženika, a ustup je izvršen bez protunaknade.

12. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, i suprotno žalbenim navodima svi troškovi rada i zastupanja 1. i 2. tuženika bili su potrebni za vođenje parnice, a njihov iznos je pravilno utvrđen obzirom na vrijednost predmeta spora u povezanosti s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: OT).

13. Obzirom da žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a žalbeni razlozi se nisu ostvarili, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP žalba tužitelja je kao neosnovana odbijena a prvostupanjska presuda je potvrđena.

14. Temeljem članka 166. ZPP odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio.

U Sisku, 22. rujna 2022.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić,v.r.