Poslovni broj: 15 UsI-974/22-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Nataše Rogošić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada S., OIB: …, sasjedištem u S.

,  ,

zastupanog po generalnojopunomoćenici J. V., diplomiranoj pravnici i zaposlenici (generalnapunomoć pohranjena u Uredu predsjednice Upravnog suda u Splitu pod poslovnimbrojevima 14 Su-…), protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave RepublikeHrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276,Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih

osoba pod 1)S. G., OIB: …, iz S., , pod 2) I. G., OIB:…, iz S., , oboje zastupanih po opunomoćeniku I. M.,odvjetniku u S., , pod 3) Državnog odvjetništva Republike

Hrvatske OIB: 43539267895, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29A i pod 4) Ministarstva financija Republike Hrvatske, Sektora za naknadu oduzete imovine, OIB: 18683136487, Zagreb, Ivana Lučića 6, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne i usmene rasprave zaključene 14. rujna 2022. godine u prisutnosti generalne opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika zainteresiranih osoba pod 1) i 2), a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresiranih osoba pod 3) i 4), objavljene 22. rujna 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/185, URBROJ: 514-04-02-01- 01/07-22-02 od 25. ožujka 2022. i da se potvrdi prvostupanjsko rješenje Splitsko- dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP-I- 944-05/97-01/423, URBROJ: 2181/1-13/526-20-59 od 5. ožujka 2020.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplati zainteresiranim osobama pod 1) i 2) iznos od 6.250,00 (šest tisuća dvjesto pedeset) kuna na ime naknade troškova upravnog spora, što predstavlja protuvrijednost iznosa od 829,51 eura (prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro).

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 29. travnja 2021. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/20-01/185, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 25. ožujka 2022., tužitelj u bitnom najprije navodi kako tužbu podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja i što u aktu nije pravilno primijenjen materijalni zakon. Nadalje, reproducira izreke prvostupanjskog rješenja i osporenog rješenja tuženika, kao i obrazloženje tuženikovog akta, nakon čega ističe kako je akt tuženika nezakonit. Naime, u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da je pravomoćnim rješenjem Komisije za imovinsko pravne-poslove SO S., broj: 07/UP-I-4378/80 od

27. lipnja 1980. deposedirano zemljište označeno kao dio 2386/3 ZU12706 u površini od 245 m2, uknjiženog prava korištenja St. G. J., a stvarnog prava korištenja J. G., J. Š. i M. B., svakoga za po 1/3 dijela cjeline.

Također, pravomoćnim rješenjem iste Komisije, broj: 07/UP-I-4382/80 od 27. lipnja 1980. deposedirano je zemljište označeno kao dio čest. zem. 2386/5 u površini od 670 m2 i dio čest. zem. 2392/2 u površini od 307 m2, uknjiženog prava korištenja S.

G. J., I.G. J., D. G. J., svakog za ¼ dijela, a stvarnog

prava korištenja J. G. i M. G. žene J., svakog za po ½ dijela cjeline.

Predmetne nekretnine oduzete su u korist Općine S., a radi izgradnje dijela Balkanske ulice do križanja sa Sutjeskinom do križanja sa Putem Duilova (današnja Vukovarska ulica). Na traženje prvostupanjskog tijela tužitelj je dostavio očitovanje od 1. veljače 2002. s priloženim dokumentacijom iz koje proizlazi da je temeljem nagodbe sklopljene pred Općinom S. od 17. svibnja 1982. godine i sporazuma o naknadi sklopljenog pred Općinskim sudom u S. broj: 1-R-182/82 od 7. prosinca 1982.,

prijašnjim vlasnicima isplaćena naknada za predmetno zemljište, dakle nakon stupanja na snagu Zakona o eksproprijaciji (NN br. 10/78, 5/80,...) odnosno poslije 22. ožujka 1978., te se radi o pravičnoj naknadi. Prilikom očevida održanih na licu mjesta utvrđeno je da su dijelovi oduzetih čest. zem. poništeni i kao takvi postali dijelovi novoformiranih čest. zem. 10001/7, čest. zem. 10001/25 i čest. zem. 10001/26 i to: za dio čest. zem. 2386/3 u površini od 245 m2 utvrđeno je da se jedan dio od cca 120 m2 nalazi u današnjoj čest. zem. 10001/25 i predstavlja zemljani put, a da se drugi dio od cca 125

m2 nalazi u čest. zem. 10001/7 i predstavlja asfaltirani pješački nogostup, asfaltiranu Vukovarsku ulicu i buduću zelenu površinu, za dio čest. zem. 2386/5 u površini od 670 m2 utvrđeno je da danas sastavni dio čest. zem. 10001/7 i u naravi predstavlja dio uređene i asfaltirane Vukovarske ulice, te za dio čest. zem. 2329/2 u površini od 307 m2 utvrđeno je da je danas dio čest. zem. 10001/26 te da je posađena maslinama.

Dakle, nesporno je da je na licu mjesta uz prisutnost stranaka i stručnog suradnika,

utvrđeno da je na pretežitom dijelu oduzetih nekretnina izgrađen dio Vukovarske ulice u S. (lokacijska dozvola priliježe spisu) upravo u skladu s namjenom zbog koje je zemljište oduzeto. Također, spisu predmeta priliježe dokumentacija iz koje je vidljivo da je na dan 11. listopada 1996, godine na snazi bio Generalni urbanistički plan S. ("Službeni glasnik grada S." broj: 13/78, 14/83, 22-1/87, 6-11/90, 9/91, 2/93, 4/94,

6/95, 6/97) prema kojem je, jednako kao i prema danas važećem Generalnom urbanističkom planu grada S. ("Službeni glasnik grada S." broj: 1/06, 15/07,

3/08 i 3/12) predmetno zemljište položeno u koridoru prometnica. Iz naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi i da je za predmetno zemljište prethodno izvršena priprema za gradnju u smislu članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi, odnosno članka

11. stavka 4. Zakona o prostornom uređenju (riješeni imovinsko pravni odnosi s prijašnjim vlasnicima, izrađena urbanistička dokumentacija, izgrađena komunalna infrastruktura i dr.), a koja okolnost priječi naturalnu restituciju. Stoga, nejasna je i neutemeljena konstatacija tuženika, donesena isključivo na osnovu uvida u digitalnu ortofoto kartu, da zemljište nije privedeno namjeni i da do donošenja Zakona o naknadi nije izvršena priprema za izgradnju. Nadalje, u cilju utvrđivanja vlasničkog statusa predmetnih nekretnina, tužitelj je svojim podneskom od 29. studenog 2011. godine ukazao na bitnu činjenicu da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u S., nekretnine označene kao čest. zem. 10001/7, čest. zem. 10001/25 i čest. zem. 10001/26 upisane u ZU: POPIS 1 kao JAVNO DOBRO, za cijelo, a koju okolnost tuženik u pobijanom rješenju ignorira, ne osvrćući se niti jednom rečenicom na dostavljeni podnesak kao ni na sam vlasnički status predmetnih nekretnina. Potom, tužitelj citira odredbe čl. 17. st. 1. i 5., te čl. 55. st. 1. toč. 2. Zakona o naknadi, zatim čl. 35. st. 4. i čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, u svezi s čim napominje da budući se u konkretnom slučaju radi o zemljištu koje je upisano kako javno dobro, a u naravi predstavlja dio izgrađene Vukovarske ulice u S. koja je prema Zakonu o cestama kategorizirana kao nerazvrstana cesta potrebno je istaknuti da je istim Zakonom u članku 101. stavku 1. definiran i pravni status nerazvrstanih cesta i to upravo kao javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi, a stavkom 2. propisano je da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava. Štoviše, i odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu definira se pravni status građevina komunalne infrastrukture, u koje, sukladno članku 59. točka 1. citiranog Zakona spadaju nerazvrstane ceste. Člankom 61. istog Zakona propisano je da je komunalna infrastruktura javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu odnosno suvlasništvu jedinice lokalne samouprave; da komunalna infrastruktura može biti u pravnom prometu isključivo između jedinica lokalne samouprave i pravnih osoba koje obavljaju komunalne djelatnosti te druge osobe na toj infrastrukturi ne mogu stjecati stvarna prava; da komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje, uređenja odnosno stupanja na snagu odluke o proglašenju javnog dobra u općoj uporabi. Dakle, predmetne nekretnine uknjižene su u zemljišnim knjigama kao javno dobro na kojem zainteresirane osobe ne mogu steći pravo vlasništva ni u kojem dijelu tih nekretnina, i u kojem slučaju okolnost da neke od nekretnina nisu izgrađene ili nisu u cijelosti izgrađene nije od utjecaja na drugačiju odluku. Naime, u smislu odredbe članka 55. stavak 1. točka 2. Zakona o naknadi radi se o iznimci od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo, pa nekretnine sve i da nisu izgrađene ne bi zbog statusa javnog dobra mogle biti vraćene u vlasništvo. Naprijed istaknuto pravno stajalište sadržano je u obrazloženju rješenja tuženika KLASA: UP/I- 942-01/15-01/758, URBROJ: 514 05-02-01-02/15-19-02. od 3. srpnja 2019. u slučaju koji je činjenično i pravno isti ili bitno sličan, slijedom čega bi se trebala primijeniti ista pravna norma, dok donošenje različitih odluka od strane istog tijela u istoj ili bitno sličnoj situaciji nedvojbeno dovodi do kršenja jednog od temeljnih načela vladavine prava, a to je načelo pravne sigurnosti. Temeljem iznijetog, pravilno je odlučilo tijelo prvog stupnja kada je donijelo odluku na način da se u konkretnoj stvari radi o imovini koja se po odredbama Zakona o naknadi ne vraća u vlasništvo, već da prijašnjim vlasnicima pripada naknada u obveznicama Republike Hrvatske, slijedom čega je tuženik predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naglasio kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i da u cijelosti ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporenog rješenja, slijedom čega je predložio sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3.Zainteresirane osobe pod 1) i 2) u odgovoru na tužbu, u bitnom navode kako su tužbeni navodi neutemeljeni. Za početak, činjenica da je tuženik u dva navrata poništavao prvostupanjska rješenja upravnog tijela da izuzetno mnogo govori, tim prije što je prvostupanjsko upravno tijelo potpuno zanemarilo uputu iz tuženikovog prethodnog rješenja kojim je poništeno ranije prvostupanjsko rješenje te je predmet vraćen na ponovni postupak. Nadalje, tijekom trajanja upravnog postupka trebalo je samo utvrditi kakvo je bilo stanje na terenu u listopadu 1996. godine kada je donijet Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (NN 92/96 i dr.), te da ako su predmetne nekretnine koje su zainteresirane osobe zatražile u to vrijeme u naravi predstavljale neizgrađeno zemljište, pa makar ono naknadno bilo i izgrađeno, naturalni povrat se može izvršiti. Zainteresirane osobe tvrde da predmetne nekretnine nisu ni djelomično izgrađene sve do 2010. godine, a ta tvrdnja je objektivizirana i izvođenjem dokaza očevidima obavljenim na terenu 16. srpnja 2002. i 26. studenoga 2008., kao i snimkama predmetnog područja na Google earthu odnosno na Geoportalu, a koje prileže upravnom spisu. Kako je to već isticano tijekom trajanja upravnog postupka, predmetno zemljište deposedirano je 1980. godine, sukladno tadašnjem GUP-u, i to baš radi izgradnje nastavka tadašnje Balkanske (današnje Vukovarske) ulice u S.. Međutim, od tada pa do stupanja na snagu Zakona o naknadi, a i znatno kasnije, tužitelj nije poduzeo apsolutno ništa vezano uz pripremu za izgradnju ili pak izgradnju bilo kakve komunalne infrastrukture, s tim da je lokacijska dozvola prvi put ishođena tek u studenom 2006. godine. S gradnjom nastavka Vukovarske ulice koji prelazi preko predmetnih nekretnina započeto je tek 2010. godine. S tim u svezi, ističu da je odredbama čl. 17. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine između ostalog propisano da će se neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev, a koju odredbu tužitelj pokušava amortizirati pozivom na odredbe čl. 55. istog propisa. Tužitelj osporava zahtjev zainteresiranih osoba za naturalnom restitucijom, a pritom je dijelom kontradiktoran s obzirom na očitovanje Grada S. od 29. studenoga 2019. godine koje dovodi u svezu s nalazom stručnom suradnika za geodeziju H. M. prilikom održanog očevida od 18. srpnja 2012. godine kada je nesporno da je tužitelj Grad S. neposredno nakon tog očevida dostavio očitovanje u svom podnesku od 25. srpnja 2012. godine u kojem se decidirano navodi, da se prihvaća zahtjev za naturalnim povratom nekretnine označene kao 2329/2 k.o. S. koja je u cijelosti na terenu u naravi ostala onakva kakva je bila u trenutku oduzimanja. Konačno, naglašavaju da nekretnine koje su zainteresirane osobe zatražile ne predstavljaju javno dobro jer se one faktično ne koriste kao javno dobro (odluka ŽS u Varaždinu pod poslovnom oznakom Gž-3687/12). Uslijed iznijetog, predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i obvezati ga na naknadu troškova upravnog spora.

4.Zainteresirana osoba pod 3) u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako je drugostupanjsko rješenje donijeto sukladno odredbama Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Naime, da je pravilan zaključak tuženika kako prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku treba donijeti novo rješenje i pri tom voditi računa o pravilnoj primjeni materijalnog prava na koju tuženik detaljno upućuje u pobijanom rješenju, a sve u cilju pravilnog utvrđenja prava na naknadu podnositelja zahtjeva, odnosno utvrditi oblik naknade sukladno odredbi čl.

17. i čl. 57. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, slijedom čega zainteresirana osoba pod 3) predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Zainteresirana osoba pod 4), iako je rješenjem ovoga suda poslovni broj: UsI- 974/22-5 od 2. lipnja 2022. pozvana da sudjeluje u ovom sporu i da u roku od 30 dana dostavi sudu odgovor na tužbu, koje rješenje je uredno zaprimila, nije se uključila u spor niti je do dana zaključenja rasprave u spis dostavila odgovor na tužbu.

6.U sporu je održana rasprava 14. rujna 2022. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju su pristupili opunomoćenici tužitelja i zainteresiranih osoba pod 1) i 2), dok nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirane osobe pod 3) i 4), pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti, na kojoj je opunomoćenica tužitelja u bitnom navela kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, pa kako nije imala daljnjih dokaznih prijedloga, predložila je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, dok je opunomoćenik zainteresiranih osoba pod 1) i 2) istaknuo kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu, pa kako niti on nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, predložio je zaključiti raspravu i donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja, a konačno popisao je trošak spora u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn uz prijedlog da sud naloži tužitelju naknaditi trošak spora zainteresiranim osobama pod 1) i 2) u naznačenom iznosu.

7.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu, odgovor na tužbu tuženika, odgovor na tužbu zainteresirane osobe pod 3), odgovor na tužbu zainteresiranih osoba pod 1) i 2), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-1322/22 (UPP/OS-75/22) od 2. rujna 2022., pravomoćno istoga dana, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

8.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

9.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11.Naime, prvostupanjskim rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP-I-944-05/97-01/423, URBROJ: 2181/1-13/526-20-59 od 5. ožujka 2020., točkom 1. S. G. i M. G.

(pravnom predniku zainteresirane osobe pod 2 u ovom sporu) utvrđeno je pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za 1/6 dijela čest. zem. 2386/3 upisano u zk.ul. 12706 u površini od 245 m2 predio "V." te 1/2 dijela čest. zem. 2329/2 u površini od 307 m2 i dijela čest. zem. 2386/5 u površini od 670 m2 predio "V.", točkom 2. utvrđena je naknada u ukupnom iznosu od 8.295,84 m2 i to S. G. iznos od 4.147,92 kune i M. G. iznos od 4.197,92 kune, točkom 3. obveznik

naknade je Ministarstvo financija, točkom 4. određeno je da će se naknada isplatiti odjednom u kunama u roku od 30 dana pravomoćnosti rješenja o naknadi, točkom 5.

odlučeno je da ukoliko obveznik naknade ne isplati naknadu iz točke 2. izreke ovlaštenici imaju pravo radi ostvarenja svojih prava podnijeti tužbu nadležnom sudu, točkom 6. odlučeno je o troškovima postupka, a predmetno rješenje donijeto je pozivom na odredbu članka 57. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02).

12.Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/20-01/185, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-02 od 25. ožujka 2022. postupajući po žalbi zainteresirane osobe pod 1) i pravnog prednika zainteresirane osobe pod 2) iz ovog spora, poništeno je naprijed citirano prvostupanjsko rješenje i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, to u bitnom iz razloga što na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, po mišljenju tuženika, naturalni povrat oduzetog zemljišta moguć je i to dio kč.br. 2386/3 u površini od 120 m2 koji je danas dio kč.br. 10001/25 u naravi zemljani put, dok u preostalom dijelu koji je danas asfaltirani nogostup uz cestu nije moguć te je za tu površinu nužno utvrditi naknadu u smislu odredbe članka 57. Zakona o naknadi. Isto tako, tuženik zaključuje kako je moguć naturalni povrat nekadašnje kč.br. 2329/2 u površini od 307 m2 imajući u vidu da je nesporno da predmetna nekretnina nije privedena namjeni niti su do dana donošenja Zakona o naknadi izvršene pripreme za izgradnju, pa je istu potrebno naturalno vratiti (danas dio kč.br. 1001/26) u oduzetoj površini. Nadalje, uvidom u digitalnu ortofoto kartu koja se nalazi u spisu tuženik ističe kako se ne može složiti sa stanjem utvrđenim očevidom da je nekadašnja kč.br. 2386/5 koja je oduzeta u površini od 670 m2 dio današnje kč.br. 1001/7 koja je u naravi asfaltirana i uređena Vukovarska ulica. Iz katastarski utvrđenih granica predmetne parcele jasno je vidljivo da ona nije dio Vukovarske ulice, već da se radi o zemljištu koje je obraslo zelenilom te se na sjevernom dijelu nalazi izgrađen objekt, a najvjerojatnije se radi o poljskoj kućici koja je u posjedu žalitelja. Stoga je po stajalištu tuženika prvostupanjsko tijelo dužno donijeti odluku o naturalnom povratu kč.br. 2386/5 u površini od 670 m2, te konačno tuženik daje uputi tijelu prvog stupnja da je u ponovljenom postupku to tijelo dužno donijeti odluku o naturalnom povratu kako je to utvrdio tuženik te utvrditi naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za dio 2386/3 u površini od 125 m2, a prije nego li donese novo rješenje dužno je ovlaštenicima naknade dostaviti izračune naknade na očitovanje kako bi se otklonili eventualni prigovori, te je predmetno rješenje tuženik donio pozivom na odredbu čl. 242. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 53/91 i 103/96).

13.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li tuženik pravilno i zakonito postupio kada je osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak tijelu prvog stupnja uz razloge koje je obrazložio u obrazloženju svog rješenja, konkretno jesu li egzistentni razlozi na kojima tuženik temelji svoj poništavajući akt i zaključuje da je prvostupanjsko rješenje nezakonito, te jesu li okolnosti koje tužitelj problematizira u tužbi razlozi zbog kojih bi osporeno rješenje tuženika bilo nezakonito, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

14.Odredbom čl. 17. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) propisano je da neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2., te akata i načina propisanih člankom 3. ovog Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina odnosno grad do stupanja na snagu ovog Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovog Zakona nije privedeno namjeni, dat će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev. Stavkom 5. istog članka pod zemljištem privedenim namjeni smatra se ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatniji radovi na objektu, kao i ono zemljište na kojem je općina odnosno grad izvršila pripremu za gradnju.

Također, s obzirom da citirani Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine nije dao definiciju pojma zemljišta pripremljenog za izgradnju to je u primjeni tog Zakona potrebno imati u vidu odredbu članka 11. stavka 4. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 30/94-35/99), koji je mjerodavan i kojim je propisano da uređenje građevinskog zemljišta obuhvaća pripremu zemljišta za izgradnju (izrada prostornih planova, imovinsko pravne radnje i dr.), te izgradnju komunikacijskih i telekomunikacijskih instalacija, objekata i uređaja individualne i zajedničke potrošnje.

15.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem postupajući po žalbi zainteresirane osobe pod 1) i pravnog prednika zainteresirane osobe pod 2) iz ovog spora poništio prvostupanjsko rješenje naprijed citirane izreke i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, to stoga što i ovaj sud nalazi egzistentnim razloge zbog kojih je tuženik osporenim aktom poništio citirano prvostupanjsko rješenje, koje razloge je tuženik detaljno elaborirao i izložio u svom rješenju, koji su pak u potpunosti prihvatljivi i ovom sudu, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16.Sud nalazi potrebnim prije svega kazati kako je imajući u vidu podatke spisa suglasan s tuženikovim utvrđenjem da tijelo prvog stupnja u provedenom upravnom postupku nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, što je pak rezultiralo pogrešnim pravnim stajalištem zauzetim u pogledu odluke o obliku naknade. S tim u vezi za navesti je kako je prvostupanjsko tijelo postupajući po predmetnom zahtjevu najprije donijelo rješenje KLASA: UP-I-944-05/97-01/423, URBROJ: 2181-05-03-09- 29/LJG/MB od 15. svibnja 2008, kojim je odbilo zahtjev M. i S. G. zanaknadu

dijela kč.br. 2386/3 u površini od 245 m2 i dijela kč.br. 2329/2 u površini od 307 m2 te kč.br. 2386/5 u površini od 670m2, nakon čega je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/09-01/723, URBROJ: 514-03-02-03/1-12-2 od 25. siječnja 2012. poništeno citirano prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz obrazloženje:

"Predmetno zemljište je deposedirano rješenjem SO S. od 27. lipnja 1980.,

radi izgradnje Vukovarske ulice. Za isto je zemljište isplaćena naknada temeljem sporazuma između Grada S. i suvlasnika zemljišta od 17. svibnja 1982. No, kako se radi o deposediranom, a ne ekspropriranom zemljištu stranke imaju pravo na naknadu u obveznicama ako se zemljište ne može naturalno vratiti u vlasništvo jer se članak 6. Zakona o naknadi ne primjenjuje na predmetne nekretnine jer iste nisu eksproprirane na temelju Zakona o eksproprijaciji iz 1978. Po žaliteljima sporna je priprema za izgradnju u smislu odredbe članka 17. stavka 5. Zakona o naknadi. Odlučna je činjenica tko koristi oduzeta zemljišta i u koju svrhu te koja je namjena prostornim planovima određena za predmetna zemljišta. Naime, prema odredbi članka

17. Zakona o naknadi da bi se neko zemljište oduzeto prijašnjim vlasnicima moglo naturalno vratiti jedan od osnovnih uvjeta je da isto nije privedeno namjeni. U postupku je održan očevid 16. srpnja 2002. i 26. studenoga 2008. te je utvrđeno da je na zemljištu izgrađen put koji je dijelom asfaltiran, a dijelom je makadam omeđen suhozidom. Dio oduzete nekretnine je voćnjak i maslinik te poljska kućica u posjedu žalitelja, dio je vinograd i maslinik. Dakle, iz tako utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da dio nekretnina nije priveden namjeni radi koje je oduzet te da nije niti pripremljen za izgradnju. Nije na licu mjesta utvrđena prisutnost bilo kakve infrastrukture koja nije postojala 1980., a nije utvrđeno ni da je Grad Split poduzeo kakve radove na privođenju namjeni tog zemljišta. Stoga su u pravu žalitelji kada navode da im se dio zemljišta može naturalno vratiti. Posebno je sporan zaključak prvostupanjskog tijela na stranici 5. obrazloženja po kome bez obzira što do današnjeg dana nije izgrađena predmetna prometnica, upravno tijelo drži da nema uvjeta za povrat u naravi budući se ista prometnica kao glavna gradska prometnica gradi po dionicama, dio kojih je već u funkciji, sve u skladu sa važećim prostornim planom. Ovdje prvostupanjsko tijelo gubi iz vida da se mora utvrditi kakvo je stanje bilo na terenu u listopadu 1996. kada je donesen Zakon o naknadi te ako je to tada bilo neizgrađeno zemljište, pa makar ono naknadno bilo izgrađeno, naturalni povrat se može izvršiti. Stoga će u ponovljenom postupku ponoviti očevid na kojem moraju prisustvovati žalitelji te će se utvrditi točno stanje na terenu, a vještak za graditeljstvo će utvrditi što je i kada na zemljištu izgrađeno te može li se smatrati da dio zemljišta nije pripremljen za izgradnju te da bi ga se moglo naturalno vratiti. Posebno valja utvrditi zaštitni pojas uz cestu te zbog čega prilazni put nije do sada ucrtan u katastru i tko se o njemu brine."

17.Stoga, u konkretnom slučaju postojala je obveza prvostupanjskog tijela postupiti po uputi iz citiranog drugostupanjskog rješenja, uslijed čega je bilo nužno provesti sve radnje na koje je tuženik uputilo prvostupanjsko tijelo svojim rješenjem od 25. siječnja 2012. Nadalje, u ponovljenom postupku, Grad S., Služba za pripremu i izgradnju dopisom od 21. svibnja 2002. očitovao se da nije izgrađen dio Vukovarske ulice (ex Balkanska) na zemljištu označenom kao čest. zem. 2386/3, dio čest. 2329/2

i dio čest. 2386/5. Dopisom od 11. svibnja 2005. Grad S., Služba za pripremu i izgradnju, izvijestila je upravno tijelo da je pred istim u tijeku postupak rješavanja imovinsko pravnih odnosa radi izgradnje Vukovarske ulice te da nije došlo do izmjene trase u dijelu križanja za buduću trasu Put Duilova. Isto tako, Grad S. protivio se povratu predmetnih nekretnina jer je stajališta kako su iste privedene namjeni. Grad S., Upravni odjel za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za prostorno uređenje i graditeljstvo, 29. lipnja 2012. izvijestio je prvostupanjsko tijelo da je uvidom u prostorno plansku dokumentaciju važeću na dan 11. listopada 1996., utvrđeno da su se čest. zem. 2386/1 i 2386/5 nalazile u zoni "industrija i servisi, prometnice sa zaštitom, stanovanje srednje gustoće, šume i parkovi." Ujedno, očevidom provedenim u ponovljenom postupku 18. srpnja 2012. utvrđeno je da se kč.br. 2386/3 u površini od 245 m2 nalazi jednim dijelom u današnjoj čest. zem. 10001/25 i to cca 120 m2 upisana kao posjed Grada S. u naravi zemljani put, dok je preostali dio od cca 125 m2 u dijelu današnje čest. zem. 1001/7 u naravi asfaltirani pješački nogostup, buduća cesta,

da je kč.br. 2329/2 u površini od 307 m2 u cijelosti u naravi kakva je bila i u trenutku oduzimanja zasađena maslinama i da se danas nalazi dijelom u kč.br. 10001/26, da se dio čest. zem 2386/5 oduzete u površini od 670 m2 nalazi u čest. zem. 1001/7 te je u naravi dio uređene i asfaltirane Vukovarske ulice.

18.Imajući u vidu naprijed citirane odredbe Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine i Zakona o prostornom uređenju, kao i dugogodišnju upravno sudsku praksu najprije Upravnog suda Republike Hrvatske, a sada Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske izraženoj u velikom broju odluka, pod pripremom zemljišta za izgradnju ne podrazumijeva se samo izrada prostornih planova i obavljanje imovinskopravnih radnji, već u pripremu zemljišta spadaju i drugi radovi i poslovi koje je potrebno provesti u svrhu pripreme zemljišta za izgradnju. Dovodeći ovakvo stajalište, koje u cijelosti prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud, u vezu s konkretnom upravnom stvari, prije svega je za naglasiti kako je pri ocjeni privedenosti namjeni nužno navesti da oduzeto zemljište mora biti privedeno namjeni radi koje je oduzeto, a činjenica da bi bili izgrađeni neki drugi objekti ili da bi gradnja ili priprema za izgradnju bila poduzeta nakon 11. listopada 1996. nema, niti može imati utjecaja na donošenje odluke o naturalnom povratu jer je u tom slučaju naturalni povrat kao oblik naknade neprijeporno moguć.

19.Kod izloženog stanja stvari, ovom sudu je u cijelosti prihvatljivo stajalište tuženika iz osporenog rješenja, odnosno da je naturalni povrat oduzetog zemljišta moguć je i to dio kč.br. 2386/3 u površini od 120 m2 koji je danas dio kč.br. 10001/25 u naravi zemljani put, dok u preostalom dijelu koji je danas asfaltirani nogostup uz cestu nije moguć te je za tu površinu nužno utvrditi naknadu u smislu odredbe članka 57. Zakona o naknadi. Također, moguć je naturalni povrat nekadašnje kč.br. 2329/2 u površini od 307 m2 kod stanja stvari da je nesporno kako predmetna nekretnina nije privedena namjeni, niti su do dana donošenja Zakona o naknadi izvršene pripreme za izgradnju, pa je istu potrebno naturalno vratiti (danas dio kč.br. 1001/26) u oduzetoj površini.

20.U pravu je tuženik i kada navodi da nakon uvida u digitalnu ortofoto kartu koja se nalazi u spisu se ne može suglasiti sa stanjem utvrđenim očevidom da je nekadašnja kč.br. 2386/5 koja je oduzeta u površini od 670 m2 dio današnje kč.br. 1001/7 koja je u naravi asfaltirana i uređena Vukovarska ulica. Naime, iz katastarski utvrđenih granica predmetne parcele jasno je vidljivo da ona nije dio Vukovarske ulice, već da se radi o zemljištu koje je obraslo zelenilom te se na sjevernom dijelu nalazi izgrađen objekt, a najvjerojatnije se radi o poljskoj kućici koja je u posjedu zainteresiranih osoba iz ovog spora, uslijed čega i ovaj sud smatra pravilnim tuženikovo stajalište kako je tijelo prvog stupnja dužno donijeti odluku o naturalnom povratu kč.br. 2386/5 u površini od 670 m2.

21.Uslijed izloženog, pravilna je i uputa tuženika iz osporenog rješenja dana tijelu prvog stupnja prema kojoj je to tijelo u ponovljenom postupku dužno donijeti odluku o naturalnom povratu na način kako to navodi tuženik u svom aktu te utvrditi naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za dio 2386/3 u površini od 125 m2, s tim da prije nego donese novo rješenje, tijelo prvog stupnja dužno je ovlaštenicima naknade dostaviti izračune naknade na očitovanje kako bi se mogli otkloniti eventualni prigovori.

22.Konačno, sud nalazi potrebnim istaknuti kako je osporenim rješenjem tuženika isključivo poništeno prvostupanjsko rješenje od 5. ožujka 2020. i predmet se vraća tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, s tim da sud u cijelosti prihvaća razloge zbog kojih je tuženik postupio na takav način pri čemu je za to dao jasne i argumentirane razloge, u kojim okolnostima sud ne nalazi da bi bilo povrijeđeno bilo koje od načela upravnog postupka, te osporenim rješenjem uopće nije meritorno riješena konkretna upravna stvar jer je tek potrebno u ponovljenom postupku donijeti novo zakonito rješenje i meritorno riješiti konkretnu upravnu stvar uz prethodno zakonito provođenje upravnog postupka u kojem je tijelo prvog stupnja dužno postupiti sukladno uputi iz osporenog rješenja tuženika, s kojom uputom je u cijelosti suglasan i ovaj sud.

23.Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje tuženika zakonitim, odnosno u drugostupanjskom upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg je tuženik utemeljio svoj akt, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

24.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi

čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

25.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresiranih osoba pod 1) i 2) u ovom sporu, trebalo im je priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za sastav odgovora na tužbu od 7. srpnja 2022. te za pristup na ročište 14. rujna 2022. godine u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1. i 2.) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 5.000,00 kn i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42.) ukupno iznosi 6.250,00 kn, što pak predstavlja protuvrijednost iznosa od 829,51 eura (prema fiksnom tečaju konverzije koji iznosi 7,53450 kuna za 1 euro), uslijed čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 22. rujna 2022. godine

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju Gradu S., sa sjedištem u S., , uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz zapisnik od 14. rujna 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- opunomoćeniku zainteresiranih osoba pod 1) i 2) I. M., odvjetniku u

S., , uz zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 3) po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Split, Gundulićeva 29A, uz zapisnik od 14. rujna 2022. i zapisnik o objavi,

- zainteresiranoj osobi pod 4) Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Sektoru za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, uz zapisnik od 14. rujna 2022. i zapisnik o objavi,

- u spis.

Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).

- Spis u kalendar 30 dana.