Poslovni broj: 13 Povrv-121/2023-11

            

 

U   I M E   R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja H. E. d.o.o. OIB: 43965974818 iz Z., …, zastupanog po punomoćnicima OD … iz R., protiv tuženika Grad P. – P., OIB: …, …, zastupanog po punomoćnicima S. B. i A. S., odvjetnicima iz P., radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave 15. veljače 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, te objave presude 19. ožujka 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I/ U cijelosti se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. K. iz P. poslovni broj OVRV-4570/2019 od 31. listopada 2019. kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 7.124,04 kn / 945,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. srpnja 2019. do isplate kao i nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.282,80 kn / 170,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 842,50 kn / 111,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

               

              II/ Nalaže se tužitelju H. E. d.o.o. OIB: … iz Z., … da tuženiku Grad P. – P., OIB: …, … naknadi troškove postupka u iznosu od 234,37 EUR (dvjesto trideset četiri eura i trideset sedam centi) u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika V. B. iz P., …, kao ovršenika, radi isplate iznosa od 7.124,04 kn / 945,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. srpnja 2019. do isplate kao i radi naplate nastalih i predvidivih troškova ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, temeljem kojeg je javni bilježnik D. K. iz P. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-4570/2019 od 31. listopada 2019. Ovo je rješenje povodom pravovremeno izjavljenog prigovora ovršenika stavljeno izvan snage rješenjem ovog suda broj Povrv-403/2019-2 od 24. veljače 2020. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene ovršne radnje, a postupak se u dijelu u kojem je naloženo plaćanje nastavlja kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle kao parnični postupak.

 

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na  tužbu, tuženik je prigovorio da su računi za utrošenu električnu energiju ispostavljeni 30. travnja 2019., 31. svibnja 2019. i 30. lipnja 2019. za mjesto troška koje predstavlja halu u ulici … u P., a vlasnik hale bio je G. d.o.o. P. koji je završio u stečaju prije 10 godina te je istu preuzeo stečajni upravitelj koji ju je dao u najam više pravnih osoba, a na koncu je hala prodana na dražbi. Stoga tuženik smatra da je potrebno utvrditi tko je plaćao račune za struju proteklih 10 godina na njegovo ime i zašto račun za struju nije prenesen na novog vlasnika. Pita se kako je moguće da se računi za struju šalju njemu na naplatu s obzirom da na to da služi zatvorsku kaznu od 30. ožujka 2019. što bi značilo da je trošio struju na objektu koji 10 godina nije u njegovom vlasništvu i to dok je u zatvoru. Stoga smatra rješenje o ovrsi neosnovanim.

                           

3. U podnesku od 26. svibnja 2020., kojim daje očitovanje na prigovor tuženika, tužitelj navodi da je električnu energiju obračunao temeljem ostvarene količine i snage te tarifnog modela sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije, Zakona o energiji, Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, Odluke o iznosu tarifnih stavki za prijenos električne energije, Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne energije i drugih akata donesenih temeljem Zakona o tržištu električne energije. Ističe da tuženik u propisanom roku od 15 dana od izdavanja računa iste nije osporio niti je podnio prigovor na što je imao pravo sukladno čl. 115. st. 1. Općih uvjeta ako je smatrao da su isti neosnovani ili nepravilno obračunati. Navode tuženikovog prigovora tužitelj smatra paušalnim, nejasnim, usmjerenim na odugovlačenje postupka. Smatra da je pitanje vlasništva nekretnine irelevantno za rješavanje konkretnog spora te ističe da je iz cjelokupne dokumentacije tužitelja, a posebno računa za električnu energiju (koje dostavlja uz podnesak) razvidno kako je tuženik evidentiran kao krajnji kupac na obračunskom mjernom mjestu broj 2300072096 te je iste u obvezi podmiriti. Tuženik u prigovoru nije naveo niti pokušao dokazati da je učinio prijepis mjernog mjesta na neku drugu osobu odnosno da isto više ne glasi na njega, a tužitelj u svojim evidencijama ne posjeduje takav zahtjev tuženika koji se stoga i dalje vodi kao kupac za to mjerno mjesto. Naime, u slučaju raskida ugovora o zakupu/najmu, kako to navodi tuženik u prigovoru, isti je bio dužan u roku od 30 dana od dana raskida obavijestiti tužitelja o nastaloj promjeni te podnijeti zahtjev za raskid ugovora, sukladno Općim uvjetima, a što tuženik u konkretnom slučaju nije učinio te tužitelj u svojoj poslovnoj dokumentaciji nema zabilježen takav zahtjev tuženika. Tužitelj dodatno navodi da su prema raspoloživoj dokumentaciji nedostatni podaci o namjeri tuženika te o osobi koja bi trebala postati novi kupac električne energije (novi zakupnik) kako bi učinio prijepis mjernog mjesta te se tuženik i dalje vodi u tužiteljevim evidencijama kao kupac električne energije na predmetnom obračunskom mjernom mjestu. Stoga tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika te da tuženiku naloži da mu naknadi parnične troškove.

 

              4. Iako je na ročištu 20. kolovoza 2020., na koje je tuženik uredno pozvan (poziv mu je dostavljen putem Uprave Kaznionice u L. dana 10. lipnja 2020.), održana i zaključena glavna rasprava, sud je nakon održavanja ovog ročišta utvrdio da je tuženik u međuvremenu (dana 1. kolovoza 2020.) preminuo, zbog čega je rješenjem broj Povrv-403/2019-14 od 2. rujna 2020. utvrdio prekid postupka zbog smrti tuženika, a postupak je nastavljen rješenjem broj Povrv-403/2019-21 od 28. veljače 2023. i to s Gradom P. – P., kao nasljednikom tuženika sukladno rješenju javnog bilježnika Đ. P. iz P. – P. broj O-969/2020-46 od 24. rujna 2021. (pravomoćno 20. listopada 2021.). Slijedom navedenog, uslijed činjenice da je tuženik V. B. umro 1. kolovoza 2020. te je u tom trenutku po sili zakona došlo do prekida postupka (što je sud naknadno samo utvrdio svojim rješenjem od 2. rujna 2020.), a zbog toga nije bilo uvjeta za održavanje i zaključenje glavne rasprave na ročištu 20. kolovoza 2020., sud je rješenjem broj Povrv-121/2023-4 od 29. rujna 2023. ponovo otvorio glavnu raspravu radi dopune postupka.

 

              5.1. U podnesku od 20. ožujka 2023. Grad P. – P., koji se u nastavku postupka pojavljuje kao tuženik, navodi da razlog njegove pasivne legitimacije leži u činjenici da je isti, nakon što je „izvorni“ tuženik (V. B.) preminuo, temeljem odredbe čl. 6. i 20. Zakona o nasljeđivanju proglašen njegovim nasljednikom. Dakle, u konkretnom slučaju radilo se o ostavini bez nasljednika (ošasnoj ostavini) koja je silom zakona prešla na tuženika. Odgovornost tuženika prema ostaviteljevim vjerovnicima, time i prema tužitelju, u takvoj je situaciji ograničena, kako u odnosu na visinu (temeljem odredbe čl. 139. st. 3. ZN tuženik odgovara do visine vrijednost naslijeđene imovine), tako i u odnosu na predmet ostvarenja novčane tražbine vjerovnika (temeljem odredbe čl. 139. st. 6. ZN tuženik odgovara samo stvarima i pravima koja su sastavni dio ostavine). Tuženik navodi da je rješenjem o nasljeđivanju broj O‑969/2020-46 od 24. rujna 2021. utvrđeno da ostavinu iza pokojnog V. B. čini novčano potraživanje prema bankama u ukupnom iznosu od 65.810,75 kuna. Stoga, tuženik smatra da je njegova odgovornost prema ostaviteljevim vjerovnicima, time i tužitelju, ograničena na visinu od 65.810,75 kuna. Navedeni iznos (65.810,75 kuna) tuženik je u cijelosti isplatio drugom vjerovniku pokojnog V. B., društvu T. N. d.o.o. P. Naime, pred Trgovačkim sudom u P. pod brojem P‑49/2022 vodio se parnični postupak po tužbi društva T. N. d.o.o. P. protiv tuženika, kao nasljednika iza pokojnog V. B. U navedenom postupku društvo T. N. d.o.o. P. tražilo je isplatu iznosa od 150.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate uvećano za zatezne kamate. U konačnici, uslijed zakonskih ograničenja odgovornosti iz čl. 139. st. 3. i 6. ZN tuženiku je točkom I. izreke presude broj P-49/2022 od 6. rujna 2022. naloženo da društvu T. N. d.o.o. P. isplati „samo“ upravo gore spomenutih 65.810,75 kuna, što je tuženik i učinio. Dio navedene novčane obveze u iznosu od 46.705,25 kuna namiren je prijebojem s novčanom tražbinom tuženika iz točke III. izreke presude, dok je preostali dio svoje novčane obveze tuženik uplatio na račun društva T. N. d.o.o. P., a time je prestala odgovornost tuženika za dugove ostavitelja. Stoga tuženik smatra tužiteljev zahtjev u cijelosti neosnovanim te predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

              5.2. Iako mu je ovaj podnesak tuženika uredno dostavljen (dana 6. travnja 2023. uz dopis suda broj Povrv-121/2023-3 od 3. travnja 2023.), tužitelj se na isti u daljnjem tijeku postupka nije očitovao.

 

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu i to: izvod iz poslovnih knjiga od 25. listopada 2019., utužene račune od 30. travnja 2019., 31. svibnja 2019. i 30. lipnja 2019., rješenje javnog bilježnika Đ. P. iz P. – P. broj O-969/2020-46 od 24. rujna 2021., presudu Trgovačkog suda u P. broj P-49/2022-216 od 6. rujna 2022., presudu Visokog Trgovačkog suda RH broj Pž-4381/2022-2 od 7. studenoga 2022., e-mail od 24. studenoga 2022., potvrde o izvršenim nalozima od 5. prosinca 2022. na iznos od 46.705,25 kn i na iznos od 19.355,65 kn, te daljnje dokaze nije provodio (tuženik je predlagao i uvid u spis Trgovačkog suda u P. broj P-49/2022 te u spis Općinskog suda u P., Stalne službe u P. broj O-969/2020, za što nije bilo potrebe budući da su u spis priložene pravomoćne odluke iz navedenih predmeta te su sve relevantne činjenice utvrđene uvidom u navedene odluke).

 

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je odlučio kao u izreci presude.

 

8. Predmet spora je tužiteljeva tražbina s osnova neplaćenih računa za utrošenu električnu energiju na obračunskom mjernom mjestu broj 1133155702 u ulici …, P., i to po računu od 30. travnja 2019. (za razdoblje od 21. ožujka 2019. do 24. travnja 2019.) u iznosu od 1.274,81 kn, po računu od 31. svibnja 2019. (za razdoblje od 24. travnja 2019. do 21. svibnja 2019.) u iznosu od 1.466,11 kn, te po računu od 30. lipnja 2019. (za razdoblje od 21. svibnja 2019. do 26. lipnja 2019.) u iznosu od 4.383,12 kn odnosno sveukupno u iznosu od 7.124,04 kn / 945,52 EUR, sve kako to proizlazi iz dostavljenih računa i izvoda iz poslovnih knjiga od 25. listopada 2019. na temelju kojeg je, kao vjerodostojne isprave, doneseno rješenje o ovrsi javnog bilježnika.

 

9. U ranijem tijeku postupka, u dijelu u kojem se kao tuženik pojavljivao sada pokojni V. B., sporno je bilo je li isti dužan podmiriti utužene račune s obzirom na njegov prigovor kako u razdoblju na koje se odnose ti računi nije bio vlasnik nekretnine niti je trošio struju na predmetnom objektu. Međutim, nakon što je postupak nastavljen s novim tuženikom Gradom P.-P., isti osporava svoju odgovornost za dugove ostavitelja (ranijeg tuženika V. B.) ističući prigovor visine vrijednosti naslijeđene imovine te već ranije podmirenih dugova ostavitelja.

 

10. Odredbom čl. 6. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19; dalje: ZN) propisano je da smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu odnosno grad određene ovim Zakonom koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici, čega se oni ne mogu odreći. Prema čl. 139. st. 1. ZN nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, a sukladno odredbi čl. 139. st. 3. ZN nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika.

 

11. Iz rješenja javnog bilježnika Đ. P. iz P. – P. broj O-969/2020-46 od 24. rujna 2021. (pravomoćnog dana 20. listopada 2021.) proizlazi da je Grad P. – P. sukladno čl. 6. ZN stekao položaj ostaviteljevog nasljednika na kojeg je prešla ostavina ostavitelja navedena u točki I. rješenja o nasljeđivanju i to novčane tražbine prema banci d.d. po tekućem računu broj 3216902320 sa stanjem na dan 29. rujna 2020. u iznosu od 0,02 kn, po tekućem računu broj 3510698661 sa stanjem na dan 29. rujna 2020. u iznosu od 4.217,03 kn, prema E. & S. B. d.d. po deviznom računu broj 7700415742 s izdvojenim sredstvima po nalogu suda u iznosu od 52,65 kn, prema banci d.d. po redovnom tekućem računu IBAN: HR2423400093200405769 sa saldom na dan 1. listopada 2020. u iznosu od 5.724,15 kn te po računu za vođenje zaštićenih primanja IBAN: HR7923400093510376621 sa stanjem na dan 1. listopada 2020. u iznosu od 55.816,90 kn, a ukupan zbroj svih ovih novčanih tražbina iznosi 65.810,75 kn. Kao ostavinska imovina u točki I. izreke rješenja o nasljeđivanju utvrđeno je i pravo na isplatu neisplaćene mirovine za srpanj i kolovoz 2020. od zavoda, no u točki III. izreke određeno je da na temelju čl. 4. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju isto pripada Republici Hrvatskoj, državnom proračunu. Osim toga, u točki I. izreke rješenja o nasljeđivanju navedena su i prava i obveze prema banci d.d. po avista računu na kojem, međutim, nije bilo nikakvih sredstava (0,00 EUR, 0,00 USD i 0,00 CHF) kao i prema banci d.d. po deviznom računu broj 322562537 koji je otpisan prema odluci banke 29. listopada 2014. sa saldom u iznosu od -4,79 EUR te prava i obveze prema PBZ Card d.o.o. sa dugom na dan opoziva u iznosu od 579,41 kn, pa tako po ovdje navedenim računima tuženik nije naslijedio nikakva novčana sredstva.

 

12.1. Iz presude Trgovačkog suda u P. broj P-49/2022-216 od 6. rujna 2022., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-4381/2022-2 od 7. studenoga 2022. proizlazi da je Gradu P. kao tuženiku u tom postupku, i to kao slijedniku pokojnog tuženika V. B., naloženo da tužitelju T. N. d.o.o. P. isplati iznos od 65.810,75 kn / 8.734,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2022. do isplate i to nakon što je sud, kao što to proizlazi iz obrazloženja te presude, sukladno prigovoru tuženika o njegovoj odgovornosti kao nasljednika za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine, utvrdio da je tuženiku iza pokojnog V. B. pripala imovina upravo u navedenom iznosu od 65.810,75 kn.

12.2. Nadalje, iz e-maila od 24. studenoga 2022. utvrđeno je da je T. N. d.o.o. P., nakon primitka spomenute presude Visokog trgovačkog suda RH, tuženiku putem njegovog punomoćnika dao izjavu o prijeboju međusobnih novčanih potraživanja iz točke I. (dosuđeni iznos od 65.810,75 kn) i točke III. izreke presude (parnični troškovi u iznosu od 46.705,25 kn čije je plaćanje naloženo tužitelju T. N. d.o.o.) nakon kojeg T. N. d.o.o. potražuje još daljnji iznos od 19.105,50 kn, a iz dostavljenih potvrda od 5. prosinca 2022. o izvršenim nalozima platitelja Grada P. na iznos od 46.705,25 kn na primatelja Grad P. – P. s opisom plaćanja "kompenzacija Grad P. – T. N. d.o.o." i na iznos od 19.355,65 kn na primatelja T. N. d.o.o. s opisom plaćanja "pl. po presudi P-49/2022-216" utvrđeno je da su izvršeni spomenuta kompenzacija te traženo plaćanje ostatka duga po presudi.

 

13. Sud je, dakle, utvrdio kako je tuženik, koji ima položaj nasljednika iza pokojnog V. B., iza istoga prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju stekao ostavinsku imovinu u iznosu od 65.810,75 kn, te je u istom iznosu namirio dug vjerovnika ostavitelja T. N. d.o.o. P. sukladno ranije navedenoj presudi Trgovačkog suda u P. broj P-49/2022-2016 od 6. rujna 2022. Kako je time iscrpljena sva vrijednost naslijeđene imovine, sud smatra osnovanim tuženikov prigovor njegove odgovornosti za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine zbog čega, nakon podmirenja ovdje navedenog duga V. B. prema vjerovniku T. N. d.o.o., G. P. kao nasljednik više nema nikakvu odgovornost za dugove ostavitelja. Iz navedenog razloga nije bilo potrebe utvrđivati osnovanost od strane ranijeg tuženika V. B. istaknutih prigovora navedenih u prigovoru protiv rješenja o ovrsi.

 

12. Slijedom navedenog sud je ocijenio u cijelosti neosnovanim tužbeni zahtjev prema tuženiku Gradu P. - P., zbog čega je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP, valjalo u cijelosti ukinuti te tužbeni zahtjev odbiti.

 

13.1. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP s obzirom na to da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, pa mu je tužitelj dužan nadoknaditi troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice.

13.2. Sukladno zahtjevu tuženika iz podneska od 14. veljače 2024. sud je kao potrebne troškove tuženiku priznao trošak obrazloženog podneska od 20. ožujka 2023. u iznosu od 150,00 EUR sukladno VPS (945,52 EUR) i tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) kao i sukladno vrijednosti boda u iznosu od 2,00 EUR propisanoj u tbr. 54. Tarife, a to temeljem tbr. 52. stavak 3. Tarife, uz PDV u iznosu od 37,50 EUR sukladno tbr. 46. Tarife, te trošak podneska od 14. veljače 2024., i to u iznosu od 37,50 EUR sukladno tbr. 8. toč. 4. Tarife uz PDV u iznosu od 9,37 EUR sukladno tbr. 46. Tarife. Na taj način tuženiku su priznati ukupni parnični troškovi u iznosu od 234,37 EUR koje mu je dužan naknaditi tužitelj.

 

U Varaždinu 19. ožujka 2024.

                                   Sutkinja

                              Dubravka Kraljić

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP). Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP).

 

Dostaviti:

1/ Tužitelj po punomoćnicima OD … iz R.

2/ Tuženik po punom. S. B. i A. S., odvjetnicima iz P.