Poslovni broj: 14 UsI-3246/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: I. K.-K. iz S., B. …,

protiv tuženika: Ministarstvo hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, koje zastupa opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 14 Su-255/2012, radi stambenog zbrinjavanja, bez održavanja rasprave, dana 22. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske KLASA: 371-06/17-01/475, URBROJ: 522-04/2-2-21-10 od dana 21. rujna 2021. i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: 371-06/17-01/475, URBROJ: 522-04/2-2-21-10 od dana 21. rujna 2021. te podnesku od dana 29. studenog 2022., tužitelj je, u bitnom, citirajući odredbu čl. 84. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, naveo da je istina da je tužitelj proglašen nasljednikom iza svog pok. oca K. K.-K. za 1/5 dijela svih nekretnina, između

ostalih i u Z.U. …, K.O. B. u kojem da su položene čest. zgr. 386 i čest. zem. 1708/2. Tužitelj da je suvlasnik predmetnih nekretnina u visini od 1/10 dijela, što da je razvidno iz izvatka iz zemljišne knjige O. s. u S., ZK odjel S. od dana

6. listopada 2021., a ne u visini od 1/5. U katastru zemljišta da su predmetne nekretnine upisane u Posjedovni list br. 3172, K.O. B. i da se vode kao suposjed oca tužitelja K. K.-K. u visini od 6/12 dijela. Tužitelj da ističe da njegov pok. otac nije bio vlasnik za cijelo nekretnine na kojoj je kuća izgrađena, dakle, čest. zem. 1708/2, odnosno da je bio suvlasnik predmetne nekretnine zajedno sa trećim osobama koje da su u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnici za tamo navedene suvlasničke dijelove, a nakon njegove smrti da je tužitelj upisan na predmetnoj nekretnini (čest. zem. 1708/2) kao suvlasnik u visini od 1/10. Slijedom navedenog da bi naslijeđeni dio tužitelja iznosio 26,2 m[2] stambene površine što da nije zakonska zapreka po odredbi članka 84. ZHBDR (1/10 od 262,04 m[2] ). Nadalje, da tuženo tijelo ničim nije dokazalo da je pok. otac tužitelja bio izvanknjižni vlasnik za cijelo (1/1) kuće sagrađene na čest. zem. 1708/2, u cjelokupnoj površini od 262,04 m[2] . Stoga da se ne može od te površine utvrđivati, odnosno određivati suvlasnički dio koji je pripao tužitelja u visini od 1/5, a koji da bi iznosio 42,4 m[2] . Naime, da je tuženo tijelo propustilo konstatirati da je predmetna kuća, na adresi B. .., izgrađena za vrijeme trajanja braka između roditelja tužitelja pa da ista predstavlja bračnu stečevinu između pok. oca K. i majke Lj.. Slijedom toga da bi pok. ocu tužitelja pripala 1/2 predmetne kuće, a samim time i površina u visini od 171,02 m[2] . Tužitelju da bi pripala površina od 26,2 m , što znači da bi dio koji je naslijedio bio neodgovarajući. Citirajući odredbu čl. 36. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br.103/15 i 98/19, dalje: Obz) i čl. 8. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine", br. 63/19) naveo je da je u trenutku sklapanja braka roditelja tužitelja zgrada označenom kao čest. zgr. 387, K.O. B. (upisana kao vlasništvo majke tužitelja Lj. za cijelo) imala površinu 54 m[2] , dakle istu koja je i sada upisana u katastru zemljišta. Tu zgradu u površini od 54 m[2] da je otac tužitelja stekao nasljeđivanjem. Naknadno da majka tužitelja podiže nekoliko kredita te da tim sredstvima nadograđuje kat na postojećem objektu označenom kao čest. zgr. 387, K.O. B.. Napominje se da je tada jedino majka tužitelja bila zaposlena te da je ona i jedino mogla dignuti te kredite, dok je otac tužitelja tada bio nezaposlen. Dakle, da predmetna činjenica govori o tome da se radi o bračnoj stečevini. Tužitelj ističe da se majka Lj. K.-K. nije imala potrebu očitovati o bračnoj stečevini, budući se ta činjenica zakonski podrazumijevala, a također i zbog činjenice što je ista proglašena nasljednikom iza svog supruga, oca tužitelja, kao njegov bračni drug, a ustupom ostalih nasljednika da je ista postala vlasnica za cijelo (1/1) predmetne nekretnine. Tužitelj da ističe i da je brat Lj. K.-K. nadogradio (naslonio) dio stambene zgrade u površini od 70 m[2] , uz postojeću stambenu zaradu označenu kao čest. zgr. 287, a što da je komisija tuženika propustila utvrditi te da je prilikom izmjeravanja i tu površinu, koja da faktički pripada brata L., pripisala ukupnoj površini stambene zgrade. Stoga da predlaže da Sud poništi osporeno rešenje tuženika i predmet vrati na ponovno postupanje.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom, naveo da je u tijeku postupka utvrđeno da je tužitelj zahtjev za stambenim zbrinjavanjem podnio dana 29. studenog 2017. Nakon toga navodi što proizlazi iz dokumentacije koja prileži spisu tuženog tijela. Tužitelj da ne osporava činjenicu da je suvlasnik kat. čest. 1708/2, K.O. B., ali da navodi da je suvlasnik 1/10 kuće, jer da je tako uknjižen u zemljišnoj knjizi, a ne 1/5 kako se navodi u rješenju kojim se tužitelj odbija za stambeno zbrinjavanje. Nadalje, da se u tužbi navodi da je tuženo tijelo propustilo konstatirati da je predmetna kuća bračna stečevina između roditelja tužitelja te da bi slijedom navedenog pok. ocu pripadala 1/2 predmetne kuće i samim tim površina njegovog dijela kuće da bi iznosila 131,02 m[2] . Tuženik da odbacuje tužbene navode kao neosnovane jer je u pravomoćnom rješenju o naknadno pronađenoj imovini O-43/07, UPP/OS-1/17 od dana 28. veljače 2017. navedeno da je ostavitelj K. K.-

K. bio vlasnikom nekretnina, a ne suvlasnik, između ostalog kat. čest. 1708/2 (oranice) upisane u Z.U. 177, K.O. B., stoga da je i tužitelj naslijedio 1/5 navedene čestice. Tužitelj da i u tužbi kontradiktorno navodi, prvo da je njegov pok. otac bio suvlasnikom s drugim uknjiženim osobama na predmetnoj nekretnini, a potom u nastavku tužbe navodi da je pok. otac predmetnu kuću gradio sa suprugom pa da smatra da se radi o bračnoj stečevini te navodi da kod izračuna treba uzeti polovinu kuće odnosno 131,02 m[2] zbog bračne stečevine, a ne po osnovi suvlasništva. Međutim, ističe da se na bračnu stečevinu Lj. K.-K. nakon pravomoćnosti predmetnog rješenja više ne može pozivati zbog primjene čl. 232 Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/03, 33/15 i 14/19) i pravnu praksu po kojoj se na bračnu stečevinu ne može pozivati nakon pravomoćnosti rješenja iz razloga jer se imenovana tijekom postupka na navedenu činjenicu nije pozvala. Iz prethodno navedenog da je zaključeno da se radi o nesređenom zemljišnoknjižnom stanju te da se tuženik priklonio stavu da je obitelj tužitelja točno navela prilikom sastava ostavinu koju je njihov otac imao i o kojoj je nadležni javni bilježnik ispravno raspravio i donio rješenje, i to zbog činjenice što se tužitelj tijekom postupka, a naročito prilikom očevida, niti jednom nije pozvao na činjenicu da je kuća u suvlasništvu drugih obitelji osim njegove, odnosno da njegov otac nije bio izvanknjižni samovlasnik predmetne kuće. Tuženik da je temeljem pismene izjave tužitelja ispravno utvrdio broj članova kućanstva tužitelja te ispravno primijenio odredbu čl. 90. Zakona kako bi se utvrdila odgovarajuća površina koja pripada tužitelju te primjenom izračuna utvrdio da je tužitelj suvlasnik odgovarajućeg dijela kuće u S., B. …, što da predstavlja zapreku za stambeno zbrinjavanje dodjelom financijske potpore za kupnju ili izgradnju prve nekretnine prema članku 84. važećeg Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (NN 121/2017, 98/19 i 84/21). Stoga da tuženik smatra da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo pa da predlažeo da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u Splitu u podnesku od dana 15. studenog 2021., u bitnom, iznosi identične navode koje je iznio tuženik u odgovoru na tužbu.

4. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: 371- 06/17-01/475, URBROJ: 522-04/2-2-21-10 od dana 21. rujna 2021. odbijen je zahtjev I. K.-K., ovdje tužitelja, hrvatskog ratnog vojnog invalida X skupine sa 20% oštećenja organizma iz Domovinskog rata, za stambeno zbrinjavanje dodjelom financijske potpore za kupnju ili izgradnju prve nekretnine.

5. Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave (članak 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), a činjenice odlučne za rješavanje ovog spora su nesporne, sud je bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, te pregledom dokumentacije priložene u sudskom spisu, kao i dokumentacije priložene u spisu tuženika, koji spis je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu tuženika, ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

7. Odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da se stambeni kredit i druga prava vezana za stambeno zbrinjavanje ostvaruju za odgovarajuću stambenu površinu i određuju prema broju članova uže i šire obitelji i to: a) za samca 35 m[2] , b) za dvočlanu obitelj 45 m², c) za tročlanu obitelj 60 m², d) za četveročlanu obitelj 70 m², e) za peteročlanu obitelj 80 m² i f) za svakoga sljedećeg člana obitelji dodatnih 10 m², dok je stavkom 2. istog članka propisano da će se stan dodijeljen ili kupljen putem stambenog kredita smatrat da ima odgovarajuću stambenu površinu ako odstupa od stambene površine određene u stavku 1. ovoga članka za +/- 10 m².

8. Člankom 84. st. 1. a) ZHBDR propisano je da se pravo na stambeno zbrinjavanje ostvaruje ako osoba iz čl. 83. toga Zakona i članovi njezina obiteljskog kućanstva nemaju zapreke za njegovo ostvarivanje - ako ima u knjižnom ili izvanknjižnom vlasništvu odgovarajući stan ili kuću bez obzira na to gdje se nekretnina nalazi.

9. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: 371-06/17-01/475 utvrđeno je: da je tužitelj zahtjev za stambenim zbrinjavanjem podnio dana 29. studenog 2017.; da iz rješenja Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Odsjeka za hrvatske branitelje iz Domovinskog rata KLASA: UP/I-562- 02/12-01/37, URBROJ: 2181-04-03/06-12-2 od dana 10. travnja 2012. te uvidom u evidencije tuženika proizlazi da tužitelj ima status HRVI iz Domovinskog rata X skupine s 20% oštećenja organizma; da iz rješenja o naknadno pronađenoj imovini donesenog od javne bilježnice Ane Romac kao povjerenika O. s. u S.,

Stalne službe u S. pod posl. brojem: O-43/07, UPP/OS-1/17 od dana 28. veljače 2017. proizlazi da je ostavitelj K. K.-K. bio vlasnik imovine opisane u izreci rješenja, koju da nasljeđuju djeca I. (ovdje tužitelj), Lj., J. K.-

K. i supruga Lj. K.-K. te da je tužitelj suvlasnik 1/5 dijela kat. čest. 1708/2, Z.U. 177, K.O. B.; da je iz zemljišnoknjižnog izvatka izdanog od O. s. u S., Zmljišnoknjižnog odjela S. vidljivo da se radi o nesređenom zemljišnoknjižnom stanju jer da je predmetna čestica upisana kao oranica, a ne kuća koja je vanknjižno vlasništvo te da je tužitelj uknjižen kao suvlasnik za 1/10 dijela kat. čest. 1708/2, Z.U. 177, K.O. B.; da iz uvjerenja o prebivalištu izdanog od Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje S. od dana 2. kolovoza 2021. proizlazi da tužitelj ima prijavljeno prebivalište na adresi S., B., B. …; da iz potvrde o kućnom broju izdane od Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Split, Odjela za katastar nekretnina S. od dana 30. listopada 2017. proizlazi da je kuća na adresi B. … sagrađena na kat. čest. 1708/2, K.O. B.; da je u zapisniku Stručne komisije Ministarstva hrvatskih branitelja od dana 8. travnja 2021. za predmetni objekt, vanknjižno sagrađen na kat. čest. 1708/2, K.O. B., na adresi S., B. ..., 2 utvrđeno da je riječ o kući, uvjetnoj za stanovanje, neto površine 262,04 m pa da naslijeđeni dio tužitelja iznosi 52,4 m[2] , da je temeljem navedenog doneseno osporeno rješenje tuženika.

10. Naime, prema rješenju o naknadno pronađenoj imovini koje je donijela javna bilježnica Ana Romac kao povjerenik Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u S. pod posl. brojem: O-43/07, UPP/OS-1/17 dana 28. veljače 2017. nesporno proizlazi da se imovina ostavitelja K. K. K. (tužiteljevog oca) sastoji od nekretnina položenih u Z.U. 177, K.O. B., (dakle, između ostalih, i kat. čest. 1708/2 na kojoj je sagrađena kuća na kojoj adresi B. …, S. tužitelj ima prijavljeno prebivalište), a koje su temeljem tog rješenja naslijedila njegova djeca I. (ovdje tužitelj), Lj., J. supruga Lj. K.-K. pa da je upravo tužitelj izvanknjižni suvlasnik 1/5 dijela navedene nekretnine. Kako je iz zapisnika Stručne komisije Ministarstva hrvatskih branitelja od dana 8. travnja 2021. utvrđeno da je riječ o kući, uvjetnoj za stanovanje, neto površine 262,04 m[2] te da naslijeđeni dio tužitelja iznosi 52,4 m[2] , a što, sukladno gore citiranim odredbama čl. 90. st. 1. i čl. 84. st. 1. a) ZHBDR, predstavlja zapreku za stambeno zbrinjavanje dodjelom financijske potpore za kupnju ili izgradnju prve nekretnine, pravilno je postupio tuženik kada je odbio tužiteljev zahtjev dajući za to obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

11. Naknadne tužiteljeve prigovore o tome da bi se radilo o bračnoj stečevini njegovih roditelja pa da bi mu moglo pripasti samo 1/10 dijela predmetne nekretnine ovaj Sud ne može prihvatiti jer tužiteljeva majka Lj. navedeno nije isticala u ostavinskom postupku u kojem su ona i njezina djeca, između ostalih i tužitelj, utvrđeni nasljednicima svatko za po 1/5 dijela predmetne nekretnine kat. čest. 1708/2, Z.U. 177, K.O. B. pa sada to više, temeljem čl. 232. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/03, 33/15 i 14/19), niti ne može isticati (radi čega je sasvim suvišno predlaganje izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka navedenih u tužbi na tu okolnost). Ujedno, prilikom očevida, koji je obavljen od strane Stručne komisije Ministarstva hrvatskih branitelja od dana 8. travnja 2021., tužitelj niti taj niti bilo koji drugi prigovor, nije isticao niti je naknadno uložio prigovor na zapisnik sačinjen od strane Stručne komisije, a posebno se napominje da nije isticao da bi kakve treće osobe, koje su očito uslijed nesređenog zemljišnoknjižnog stanja upisane na predmetnoj oranici (na kojoj je sagrađena kuća u kojoj tužitelj ima prijavljeno prebivalište), polagale vlasnička pravo na toj kući.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, niti ostali prigovori tužitelja (koji se tiču gradnje njegovog brata, podizanja kredita od strane njegove majke, drugih nekretnina koje navodi itd.) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja, dok je mišljenje ovog Suda da se u cijelosti radi o navodima kojima tužitelj pokušava prikazati pitanje svojeg izvanknjižnog suvlasništva predmetne kuće, sagrađene na kat. čest. 1708/2, Z.U. 177, K.O. B., drugačijim od onog kakvo ono u naravi jeste (čija kvadratura iznosi 52,4 m[2] ) i koje je točno prikazano u zapisniku Stručne komisije Ministarstva hrvatskih branitelja od dana 8. travnja 2021., a predstavlja prepreku za stambeno zbrinjavanja tužitelja.

13. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

14. Radi toga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 22. rujna 2022.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju .

- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a

- u spis

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Oslobođen plaćanja sudske pristojbe na temelju članka 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ br. 118/18).

3. Kalendar 60 dana.