REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.16-Pr-6178/2020-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja V.B. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku A.P., odvjetniku iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstvo, OIB: …, zastupane po OGDO u Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. rujna 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja K.P., odvjetničkog vježbenika i zastupnice tužene N.D., više savjetnice OGDO, 22. rujna 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo da tužitelju V.B., na ime naknade štete isplati neto iznos od 4.854,70 kuna (slovima: četiritisućeosamstopdesetčetiri kune i sedamdeset lipa)/ 644,33 eura[1] (šestočetrdesetčetiri eura i tridesettri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate sukladno članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 61,86 kuna od 16.04.2015. godine

- na iznos od 87,16 kuna od 16.05.2015. godine

- na iznos od 87,16 kuna od 16.06.2015. godine

- na iznos od 87,16 kuna od 16.07.2015. godine

- na iznos od 87,42 kuna od 16.08.2015. godine

- na iznos od 87,42 kuna od 16.09.2015. godine

- na iznos od 87,42 kuna od 16.10.2015. godine

- na iznos od 87,42 kuna od 16.11.2015. godine

- na iznos od 87,42 kuna od 16.12.2015. godine

- na iznos od 87,42 kuna od 16.01.2016. godine

- na iznos od 87,82 kuna od 16.02.2016. godine

- na iznos od 87,82 kuna od 16.03.2016. godine

- na iznos od 87,82 kuna od 16.04.2016. godine

- na iznos od 87,82 kuna od 16.05.2016. godine

- na iznos od 87,82 kuna od 16.06.2016. godine

- na iznos od 87,82 kuna od 16.07.2016. godine

- na iznos od 88,12 kuna od 16.08.2016. godine

- na iznos od 88,12 kuna od 16.09.2016. godine

- na iznos od 88,12 kuna od 16.10.2016. godine

- na iznos od 88,12 kuna od 16.11.2016. godine

- na iznos od 88,12 kuna od 16.12.2016. godine

- na iznos od 88,12 kuna od 16.01.2017. godine

- na iznos od 88,70 kuna od 16.02.2017. godine

- na iznos od 88,70 kuna od 16.03.2017. godine

- na iznos od 88,70 kuna od 16.04.2017. godine

- na iznos od 88,70 kuna od 16.05.2017. godine

- na iznos od 88,70 kuna od 16.06.2017. godine

- na iznos od 88,70 kuna od 16.07.2017. godine

- na iznos od 90,56 kuna od 16.08.2017. godine

- na iznos od 90,56 kuna od 16.09.2017. godine

- na iznos od 90,56 kuna od 16.10.2017. godine

- na iznos od 90,56 kuna od 16.11.2017. godine

- na iznos od 90,56 kuna od 16.12.2017. godine

- na iznos od 90,56 kuna od 16.01.2018. godine

- na iznos od 91,40 kuna od 16.02.2018. godine

- na iznos od 91,40 kuna od 16.03.2018. godine

- na iznos od 91,40 kuna od 16.04.2018. godine

- na iznos od 91,40 kuna od 16.05.2018. godine

- na iznos od 91,40 kuna od 16.06.2018. godine

- na iznos od 91,40 kuna od 16.07.2018. godine

- na iznos od 93,86 kuna od 16.08.2018. godine

- na iznos od 93,86 kuna od 16.09.2018. godine

- na iznos od 93,86 kuna od 16.10.2018. godine

- na iznos od 93,86 kuna od 16.11.2018. godine

- na iznos od 93,86 kuna od 16.12.2018. godine

- na iznos od 93,86 kuna od 16.01.2019. godine

- na iznos od 94,93 kuna od 16.02.2019. godine

- na iznos od 94,93 kuna od 16.03.2019. godine

- na iznos od 94,93 kuna od 16.04.2019. godine

- na iznos od 94,93 kuna od 16.05.2019. godine

- na iznos od 94,93 kuna od 16.06.2019. godine

- na iznos od 94,93 kuna od 16.07.2019. godine

- na iznos od 97,25 kuna od 16.08.2019. godine

- na iznos od 97,25 kuna od 16.09.2019. godine,

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.062,50 kuna/ 804,63 eura[2] sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl.29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od 22. rujna 2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik kod tužene, Ministarstvo Republike Hrvatske - HRZ i PZO, Pleso. Rješenjem Hrvatskog zavoda, Područna služba u V. od 3. srpnja 2015. tužitelju je počevši od 17. siječnja 2015. priznato pravo na starosnu mirovinu. Za vrijeme rada u Ministarstvu tužena nije tužitelju uredno plaćala dodatke na plaću propisane Kolektivnim ugovorom radi čega je sudskom odlukom tuženoj naloženo isplatiti tužitelju neisplaćene dodatke na plaću. Međutim, prilikom izračuna mirovinske osnovice tužitelju u zbroj ostvarenih plaća i obračun vrijednosnih bodova, temeljem kojeg se utvrđuje mirovinska osnovica, nisu uvršteni i iznosi dodataka na plaću iz priložene sudske presude pa je mirovinska osnovica i time tako utvrđena mirovina tužitelja bila manja od one koju bi tužitelj ostvario da su mu utuženi dodaci na plaću od strane tužene pravovremeno

obračunati i uplaćeni. Kako temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju, čl.121. st.2., tužitelju pripada pravo na uvećanu mirovinu tek od prvog dana idućeg mjeseca nakon donošenja rješenja u obnovljenom postupku, razvidno je kako je tužitelju od umirovljenja pa do danas isplaćivan manji iznos mirovine od iznosa koji bi mu pripadao da je tužena uredno ispunjavala svoje zakonske obveze u vidu redovite isplate dodataka na plaću, uplate poreza, prireza i doprinosa na iznos utvrđen u sudskim odlukama, kao i pravovremene prijave novih podataka o plaći tužitelja nadležnoj službi HZMO-a. Stoga tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u vidu manje isplaćene mu mirovine u razdoblju od 9. ožujka 2015. do 1. rujna 2019. budući je zavod, Područna služba u V. u obnovljenom postupku donio rješenje Klasa: UP/l 141-02/19-01/03411474520, UrBroj: 341-20-05/3-19-32311 od 29. studenog 2019. kojim se tužitelju počevši od 1. rujna 2019. određuje starosna mirovina u novoj svoti.

1.1. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 2. veljače 2022. (stranica 133-135 spisa) tužitelj predlaže obvezati tuženu na isplatu ukupnog neto iznosa od 4.854,70 kuna s kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja previsoko postavljen. Naime iz rješenja HZMO klasa: 140-02/15-03/03411474520, urbroj: 341-20-05/2-15-34936 od 3. srpnja 2015. proizlazi da je tužitelju određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od 3.049,81 kn mjesečno. U obnovljenom postupku, nakon pravomoćnog okončanja parničnih postupaka koje je tužitelj vodio protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva i uvrštavanjem iznosa dodataka na plaću iz pravomoćnih sudskih oduka tj. novih podataka o plaćama tužitelja za godinu 2006., 2007., 2008. i 2009. (utuženo razdoblje), HZMO je donio novo rješenje klasa: 141-02/19-01/03411474520, urbroj: 341-20-05/3-19-32211 od 29. studenog 2019. kojim se tužitelju određuje invalidska mirovina u iznosu od 3.500,00 kn mjesečno. Usporedbom navedenih podataka, dolazi se do zaključka da je razlika između prvotno određene mirovine i mirovine koja je određena tužitelju u obnovljenom postupku nakon što su mu obračunati i uplaćeni dodaci na plaću pravomoćno dosuđeni u navedenim sudskim postupcima znatno manja od iznosa koji tužitelj potražuje svojim zahtjevom pa tuženik smatra da je tužbeni zahtjev previsoko postavljen te da tužitelj ne trpi štetu u visini koju potražuje.

3. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Rješenje HZMO Područna služba u V. Klasa:UP/I 141-02/19-01/03411474520, Urbroj: 341-20-05/3-19- 32311 od 29. studenoga 2019., u prilog rješenju od 5. prosinca 2019., u Rješenje HZMO Područna služba u V. Klasa: 140-02/15-03/03411474520, Urbroj: 341-20-05/3-15-34936 od 3. srpnja 2015., u presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5407/11-8 od 31. listopada 2012., u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-10/13-2 od 1. srpnja 2014., u presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-756/09-23 od 28. ožujka 2011., u zahtjev za mirno rješenje spora, u sudsku praksu, proveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku C. d.o.o., izvršen je uvid u IP obrazac od 2006. do 2009. te se vještak pisano očitovao na prigovore tužitelja.

4. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08.-ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13., 89/14., 70/19. 80/22, u daljnjem dijelu teksta: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao bivšeg radnika tužene za isplatom razlike u mirovini za razdoblje od 9. ožujka 2015. do 1. rujna 2019. i to zbog činjenice što je tužena tužitelju obračunala i isplatila manju plaću zbog čega je tužitelj morao ishoditi sudsku presudu na isplatu razlike plaće od tužene.

6. Nije sporno da se prije podnošenja tužbe tužitelj obratio Općinskom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora sukladno čl. 186. ZPP-a podneskom od 6. ožujka 2020., da tužena na zahtjev nije odgovorila te da je tužitelj u zakonskom roku 17. lipnja 2020. podnio ovu tužbu.

7. Iz rješenja zavoda (dalje: HZMO) od 3. srpnja 2015. proizlazi da se tužitelju priznaje počevši od 17. sije č nja 2015. pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 3.049,81 kune mjesečno.

8. Iz rješenja HZMO-a od 29. studenog 2019. proizlazi da se tužitelju određuje počevši od 1. rujna 2019. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 3.500,00 kuna mjesečno.

9. Iz pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, broj: P-756/09-23 od 28. ožujka 2011. tužitelju je dosuđeno ukupno 103.239,32 kn bruto ma ime dodataka na plaću za razdoblje od svibnja 2006. do svibnja 2009., presuda je postala pravomoćna 8. travnja 2011.

10. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-5407/11 od 31. listopada 2012. tužitelju je dosuđeno ukupno 12.638,29 kn bruto na ime dodataka na plaću za razdoblje od travnja 2009. do svibnja 2009. Presuda je postala pravomoćna i ovršna 11. listopada 2014.

11. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku C. d.o.o.

Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 31. kolovoza 2021. utvrdio da razlika između isplaćene mirovine i one koja je tužitelju trebala biti isplaćena za utuženo razdoblje od 9. ožujka 2015. do 1. rujna 2019. iznosi ukupno 4.854,70 kn, odnosno po mjesecima kako je to navedeno u nalazu i mišljenju. Pri tome vještak navodi da je iznos mirovine, koja je obračunata primjenom osobnih bodova utvrđenih rješenjem HZMO od 3. srpnja 2015., u razdoblju od 9. ožujka 2015. do 1. rujna 2019. niži od izračuna mirovine primjenom osobnih bodova koji se navode u rješenju HZMO-a od 29. studenog 2019. za 4.854,70 kn. Nakon prigovora tužitelja vještak je dostavio dodatno pisano očitovanje od 25. siječnja 2022. kojim je pojasnio način izračuna svih parametra i odredbi koje su po pojedinim Zakonima vrijedili na dan kada je tužitelj ostvario pravo na mirovinu te u skladu s kojim je sukladno naknadno utvrđenim većim primanjima zatražen izračun razlike.

12. Nakon dodatnog očitovanja vještaka tužitelj je podneskom od 2. veljače 2022. konačno specificirao svoj tužbeni zahtjev.

13. Tužena je podneskom od 15. veljače 2022. navela da ne spori matematički izračun vještaka, dok se nije u mogućnosti očitovati na pravnu utemeljenost ispravnosti iznosa iskazanih u nalazu vještaka. Na glavnoj raspravi održanoj 12. rujna 2022. tužena je navela da se više ne spori pravna osnova tužbenog zahtjeva, niti matematički izračun vještaka, kao i da nema primjedbi na dodatno očitovanje vještaka.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka s obzirom da je isti stručan, objektivan i sukladan priloženoj dokumentaciji.

15. Odredbom čl.111. st.1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) propisano je da je poslodavac dužan radniku naknaditi štetu pretrpljenu na radu ili u svezi sa radom prema općim propisima obveznog prava, a st.2. istog članka da se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

16. Da je tužena povrijedila pravo tužitelja iz radnog odnosa proizlazi iz pravomoćne presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, P- 756/09-23 od 28. ožujka 2011. i pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj: Pr- 5407/11-8 od 31. listopada 2012., budući mu nije isplatila dodatke na plaću na koje je imao pravo, a posljedično tome mu je od umirovljenja pa nadalje isplaćivana manja mirovina.

17. Naime, sukladno odredbi čl. 98. st.1. Zakon o mirovinskom osiguranju propisuje u čl. 98. st.1 (NN 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13 dalje ZOMO) obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa dužni su Zavodu dostavljati podatke za izračun mirovine propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama. Nadalje sukladno odredbi čl. 101. st. 1. toč. 2. ZOMO podatke o početku osiguranja, prestanku osiguranja, promjenama tijekom osiguranja, kao i promjene podataka (za vođenje matične evidencije) obveznici dostavljaju u roku od 8 dana od dana početka zaposlenja, ili osiguranja, ili od pravomoćnosti rješenja o svojstvu osiguranika i osnovici osiguranja, od dana prestanka zaposlenja, ili osiguranja, odnosno od dana promjena tijekom osiguranja. Sadržajno istovrsne odredbe sadrži i Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/4, 33/15, 93/15, 120/16, dalje u tekstu: ZOMO/14) u č1.108. odnosno čI.112.

18. Stoga je upravo zbog postupanja tužene, koja nije na vrijeme tužitelju isplatila sve dodatke na plaću i dužne doprinose te o tome nije na vrijeme obavijestila na odgovarajućem obrascu HZMO, tužitelj pretrpio štetu zbog manjeg iznosa mirovine koja mu je isplaćena u utuženom razdoblju. Naime, tužena je kao poslodavac uzrokovala štetu tužitelju kao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa zbog toga što mu nije isplatila plaću i doprinose na plaću u pripadajućem iznosu (naknadno utvrđenom navedenim presudama), kada je tužitelj radio, radi čega mu je nastupila šteta u vidu manje isplaćene mirovine koja se obračunavala prema manjoj osnovici, nego što bi tužitelju pripadalo.

19. Slijedom navedenog tužitelju je uzrokovana šteta u vidu izmakle koristi iz čl. 1046. i čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21 u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a), u ukupnom iznosu od 4.854,70 kuna, pa je temeljem odredbe čl. 1090. ZOO-a naloženo tuženoj da mu na ime naknade štete isplati navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, pri čemu je, kako je već navedeno, visina tužbenog zahtjeva utvrđena vještačkom nalazom, a tijek kamate je nesporan među parničnim strankama.

19.1. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužena izgubila parnicu dužna je tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora i konačno preciziranom tužbenom zahtjevu.

20.1. Tako su tužitelju priznati troškovi sastava zahtjeva za mirno rješavanje spora u iznosu od 500,00 kn (50 bodova prema Tbr. 28 OT), troškovi sastava tužbe u iznosu od 500,00 kn (50 bodova prema Tbr. 7/1 OT), troškovi sastava obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu od 9. srpnja 2020. u iznosu od 500,00 kn (50 bodova prema Tbr. 8/1 OT.), troškovi sastava podneska od 27. kolovoza 2020. u iznosu od 125,00 kn (12,5 bodova prema Tbr. 8/3 OT.), troškove zastupanja na ročištu održanom 5. studenog 2020. u iznosu od 500,00 kn (50 bodova prema Tbr. 9/1 OT), troškovi sastava obrazloženog podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka od 17. rujna 2021. u iznosu od 500,00 kn (50 bodova prema Tbr. 8/1 OT.), troškovi sastava podneska kojim specificira tužbeni zahtjev od 2. veljače 2022. u iznosu od 125,00 kn (12,5 bodova prema Tbr. 8/3 OT.) te troškove zastupanja na ročištu održanom 12. rujna 2022. u iznosu od 500,00 kn (50 bodova prema Tbr. 9/1 OT), a što ukupno iznosi 325 bodova, odnosno 3.250,00 kn, na koji iznos se nadodaje trošak PDV-a od 25% u iznosu od 812,50 kn te troškovi financijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, koji je bio neophodan za vođenje parnice pa stoga sveukupno trošak tužitelja iznosi 6.062,50 kn, a koji trošak je dužna naknaditi tužena.

20.2. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a., tekućima od presuđenja do isplate.

21. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak koji se odnosi na pristup na ročište za objavu presude, budući isti za tužitelja nije ni nastao niti se pristup na ročište za objavu presude smatra potrebnim za vođenje ovog postupka, u smislu čl. 155. ZPP- a, obzirom da se na ročištu za objavu presude ne raspravlja niti se poduzimaju bilo kakve radnje za koje bi bilo opravdano da pristupi punomoćnik koji je odvjetnik odnosno da tužitelja zastupa isti. Osim navedenog, presuda je tužitelju dostupna i u slučaju ne pristupanja na ročište za objavu putem e-oglasne ploče, koje preuzimanje na takav način za tužitelja ne predstavlja nikakav trošak, a tužitelj može svoju presudu preuzeti bilo kada u službenim prostorijama suda osobno ili putem punomoćnika. Također, u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka prikazuje previsoko postavljenim u odnosu na važeću tarifu i konačno postavljeni tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

22. Tužena je u cijelosti izgubila parnicu pa je odbijena sa zahtjevom za naknadom troška temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 22. rujna 2022.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa odluke. Presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4.-6., 8.-11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. zastupniku tužene, XXIX-Pr-DO-470/2020