REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

Poslovni broj: 12. P-357/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu - Stalna služba u Novoj Gradiški u ime Republike Hrvatske po sucu Željki Paunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M.K. iz N.G., OIB …, protiv tuženika M.K., M.M., M.I. i M.M.1 , svi iz B. sada nepoznatog boravišta, zastupani po privremenoj zastupnici J.J. odvjetnice iz Nove Gradiške, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave dana 22. rujna 2022., održane u nazočnosti tužitelja osobno i privremene zastupnice 1. do 4. tuženih, te nakon objave presude dana 22. rujna 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj M. K. iz N. G., OIB …, dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Slavonskom Brodu, zemljišnoknjižni odjel Nova Gradiška u z.k.ul. 1610 k.o. 317691 C., a označenoj kao kčbr 748, Tabor površine 5966m[2] , sastojeća od šume i površine 941 m i oranice površine 5025m[2] i to na cjelokupnim suvlasničkim dijelovima tuženika M. K., B. sa ¼ dijela, M.M., B. sa ¼ dijela, M. I., B. 14 sa ¼ dijela i M. M.1 , B. 14 sa ¼ dijela, a što su tuženici zastupani po posebnoj skrbnici J.J. dužni priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu radi upisa prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama na ime tužitelja koju će u protivnom nakon pravomoćnosti nadomjestiti ova presuda, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je tužbom od 23.6.2022. utužio 1. do 4. tužene radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću. U tužbi navodi da su tuženici upisani kao suvlasnici svatko u ¼ dijela na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Slavonskom Brodu, zemljišnoknjižni odjel Nova Gradiška u z.k.ul. 1610 k.o. 317 691 C., a označenoj kao kčbr 748, Tabor površine 5966m[2] , sastojeća od šume i površine 941 m[2] i oranice površine 5025m . Stvarni posjednik navedenih nekretnina je samo tužitelj. Tužiteljev otac T. je navedenu nekretninu kupio još 1990.g. od tuženika ali nisu radili pisani kupoprodajni ugovor a nedugo nakon toga tuženici su otišli iz B.. Tužitelj i njegov otac su od tada u posjedu navedene nekretnine i nitko nikada ih nije smetao u posjedu navedene nekretnine. Kako je tužitelj i njegovi pravni prednici u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine preko 30 godina, tužitelj smatra da je stekao pravo vlasništva na tim nekretninama dosjelošću pa predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu pobliže označenu kao u izreci. Tužitelj je predložio da se tuženima kao osobama nepoznatog boravišta postavi posebni skrbnik koji će zastupati njihova prava i interese.

2. Sud je rješenjem od 4.8.2022. tuženima postavio privremenog zastupnika u osobi J.J. odvjetnice iz N. G. te je oglas o istome objavljen u Narodnim novinama Republike Hrvatske.

3. Provedeni su dokazi uvidom u z.k. izvadak, izvod iz katastarskog plana, presliku osobne iskaznice za tužitelja, u rješenje o imenovanju privremenog zastupnika 1. do 4. tuženima u osobi J. J., u oglas od 4.8.2022. koji je objavljen u Narodnim novinama, u iskaze saslušanih svjedoka T. K. i Lj. A., u iskaz saslušanog tužitelja M.K..

4. Uvidom u z.k. izvadak za z.k.ul. 1610 k.o. 317 691 Cernik, a označenoj kao kčbr 748, Tabor površine 5966m[2] , sastojeća od šume i površine 941 m i oranice površine 5025m[2] vidljivo je da su tuženici upisani kao suvlasnici svatko u ¼ dijela.

5. Svjedok T.K. prilikom saslušanja iskazao je da je otac tužitelja. Iskazuje da je poslije rata kupio utuženu česticu od obitelji M. koja je živjela u B. a koja je nakon rata odselila iz B.. Kupljena čestica je u cijelosti isplaćena M.M. a nakon što se on sa obitelji odselio trebali su naknadno napraviti pismeni kupoprodajni ugovor kako bi se to što je kupljeno i isplaćeno prevelo na svjedoka no sklapanje pismenog kupoprodajnog ugovora nije uslijedilo. Svjedok je ušao u posjed kupljene čestice 1994. ili 1995. i od tada istu obrađuje. Sada tu česticu obrađuje njegov sin M.K. koji je tužitelj. Sin svjedoka ima OPG i ako tu kupljenu česticu želi uvrstiti u program obrade mora biti vlasnik iste. Nikada nitko svjedoka niti njegovog sina nije smetao u posjedu i obradi te čestice a počevši od 1994. godine pa nadalje.

6. Svjedok Lj.A. iskazuje da je zaposlen u OPG-u kod tužitelja te zna gdje se nalazi čestica za koju je tužitelj tužio. Čestica je u C. iznad vinograda tužitelja a na česticu se dolazi upisanim poljskim putem na koji se skreće nakon lovačke kuće prije obilaznice. Utuženu česticu tužitelj obrađuje a zna da je na istoj bio zasijan kukuruz. Ta čestica je sada dijelom pod šumom a u jednom većem dijelu je oranica. Svjedok je više od 20 godina pomagao ocu tužitelja i sada tužitelju kod kojeg je zaposlen. Nikada nitko nije smetao niti tužitelja a ni njegovog oca u obradi te čestice.

7. Tužitelj M.K. potvrđuje navode saslušanih svjedoka te iskazuje da je sa svojim ocem još poslije rata počeo koristiti utuženu česticu a nakon što je otac isplatio M. koji se sa obitelji odselio iz B.. Od 1994. su u posjedu utužene čestice i nikada ih nitko nije smetao u obradi. Ne zna iz kojeg razloga otac i M. nisu sklopili kupoprodajni ugovor za tu česticu no nakon odlaska M. iz B. otac više nije mogao doći do istih.

8. Slijedom gornjeg temeljem čl. 159., točka 1 do 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17), sud je utvrdio da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo na predmetnim nekretninama samostalnim posjedom istih, a da isti posjed ima po zakonu određenu kakvoću te neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, te je posjednik sposoban biti vlasnikom stvari koje posjeduje.

9. Iz provedenih dokaza proizlazi da je posjed tužitelja i njegovog pravnog prednika trajao više od 20 godina. Neprekidnost posjeda se pretpostavlja, te je potrebno dokazati vrijeme trajanja posjeda kao i postojanje posjeda u času kada završava dosjelost. Tko tvrdi da je posjednik za vrijeme trajanja posjeda isti izgubio pa ga ponovo stekao, mora to i dokazati. Saslušani svjedoci suglasno su iskazali o neprekidnom posjedovanju nekretnina koje su predmetom tužbe.

10. Savjesnost i istinitost posjeda se pretpostavlja, a tko tvrdi suprotno isto mora dokazati. Dosjedilac ima pravo dokazivati stjecanje vlasništva dosjelošću samo na ono što je držao u vrijeme dosjelosti, odnosno opseg posjeda određuje opseg dosjelosti, te se ne može dosjelošću steći više nego što se posjedovalo kroz propisano vrijeme. Vrijeme za dosjelost počinje teći od dana stupanja posjednika u posjed stvari a istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a sve temeljem čl. 160 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U postupku je utvrđen vlasnički posjed tužitelja tj. miran posjed s uočljivom voljom držanja stvari posjednika kao svoje, te ponašanja posjednika kao vlasnika kroz vrijeme potrebno za dosjelost.

11. Slijedom gornjeg odlučeno je kao u izreci presude.

12. O parničnom trošku nije odlučivano jer naknadu istog tužitelj nije tražio. U Novoj Gradiški 22. rujna 2022.

S u d a c :

Željka Paunović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.