Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž Ob-9/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Antuna Dominka, kao predsjednika vijeća, suca mr. sc. Alena Goluba, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Vladimira Šestaka, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. Š. iz S. D., OIB:.., zastupan po punomoćniku Z. S., odvjetniku u T., protiv tuženice R. P. iz T., OIB: .., zastupane po punomoćniku B. V., odvjetniku u S., radi utvrđenja bračne stečevine i isplate odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P Ob- 39/2018-30 od 6. svibnja 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 22. rujna 2022.,
p r e s u d i o j e
I.Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P Ob-39/2018-30 od 6. svibnja 2022.
-p o t v r đ u j e pod točkom I. izreke presude,
-p r e i n a č a v a pod točkom II. izreke presude tako da se sudi:
"Nalaže se tužitelju R. Š., (OIB:..) u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženici R. P., (OIB:..), troškove parničnog postupka u iznosu od 6.875,00 kuna/912,47 eura[1] , dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice radi naknade troškova parničnog postupka odbija kao neosnovan."
II. Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužitelja R. Š., (OIB:..), predstavlja 1/2 dijela novčanih sredstava i to baš iznosa od 140.000,00 kuna, pa je dužna tuženica R. P., (OIB:..), u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 70.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Nalaže se tužitelju R. Š., (OIB:..) u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tuženici R. P., (OIB:..), prouzročene troškove iz ovoga parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kuna."
2.Protiv prethodno naznačene presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje u kojoj predlaže da se pobijana prvostupanjska presuda preinači tako da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak te ujedno zahtijeva naknadu troškova podnošenja žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena niti jedna od prethodno naznačenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, ali da je materijalno pravo samo djelomično pravilno primijenjeno. Pri tome, u podnesenoj žalbi tužitelj određeno niti ne navodi zbog koje bitne povrede odredaba parničnog postupka pobija prvostupanjsku presudu, a niti u čemu bi se takva bitna povreda odredaba parničnog postupka sastojala.
6. Prvostupanjski sud je tijekom prvostupanjskog postupka pravilno utvrdio i o tome izložio jasne i neproturječne razloge da su stranke bile u braku od 1995., da su stranke živjele u obiteljskoj zajednici u tužiteljevoj obiteljskoj kući te da je tuženica napustila bračnu zajednicu u mjesecu listopadu 2009., a brak stranaka da je razveden pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-817/2009, iz 2010., a što nije niti sporno između stranaka.
7.Također, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženica kada je napustila bračnu zajednicu 25. listopada 2009. iz obiteljske kuće u kojoj su stranke do tada zajednički živjele uzela za sebe i odnijela novčani iznos od 140,000,00 kuna, koji potječe iz rada stranaka za vrijeme trajanja braka, odnosno iz zarade ugostiteljskog obrta kojeg je tužitelj bio vlasnik, a tuženica radnica, pa navedeni novčani iznos predstavlja bračnu stečevinu stranaka parničnog postupka, svakoga u jednoj polovini dijela, što tužitelj u podnesenoj žalbi niti ne osporava pa je stoga žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovan.
8. Na prethodno pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 214. stavka 2., članka 215. stavka 1., članka 235. stavka 1. točke 1. i članka 238. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21 – dalje: ZOO), kada je odbio kondemnatorni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 70.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama zbog zastare potraživanja. Naime, pravilno prvostupanjski sud primjenjuje odredbu članka 238. stavka 1. ZOO- a, kada smatra da zastara koja između bračnih drugova ne teče u smislu članka 235. stavka 1. točke 1. ZOO-a, počinje teći od trenutka kada je brak prestao, a u konkretnom slučaju brak stranaka je prestao pravomoćnom presudom o razvodu braka iz 2010., pa je do podnošenja tužbe u ovom parničnom postupku 30. siječnja 2018. protekao opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a. Tome u prilog govori i sudska praksa prema kojoj se zahtjevi za isplatu novčanih tražbina s osnovan bračne stečevine smatraju obveznopravnim zahtjevima na koje se primjenjuju zastarni rokovi propisani za zastaru potraživanja, kako to proizlazi iz presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Revx-951/12-2 od 5. ožujka 2014., Rev-155/2015 od 20. ožujka 2019., Rev-2671/2014-2 od 22. siječnja 2020.
9. Prema tome, kako je tužitelj tužbu radi isplate novčanog iznosa od 70.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnova bračne stečevine, podnio sudu 30. siječnja 2018. nakon proteka općeg zastarnog roka od 5 godina iz članka 225. ZOO-a od razvoda braka stranaka od kada je zastara počela teći, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 225. ZOO-a kada je odbio kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 70.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Pri tome, ovaj drugostupanjski sud smatra pravilnim zaključak prvostupanjskog suda da tuženica nije priznala dug svojim iskazom pred djelatnicima Policijske postaje T., povodom kaznene prijave protiv tuženice, jer je tuženica priznala da je otuđila predmetni novčani iznos od 140.000,00 kuna iz zajedničkog domaćinstva, ali nije priznala da bi jedna polovina tog iznosa odnosno 70.000,00 kuna pripadalo tužitelju pa se njezin iskaz pred djelatnicima policije ne može smatrati priznanjem duga. Međutim, ukoliko bi se takav iskaz tumačio kao priznanje duga, valja imati u vidu da je tuženica svoj iskaz pred djelatnicima policije dala 2009. godine pa je svakako, računajući od davanja iskaza tuženice pred djelatnicima policije pa da podnošenje tužbe 30. siječnja 2018. protekao opći zastarni roka od 5 godina iz članka 225. ZOO-a.
10. Neovisno od izloženog, valja reći da bi pravilnom primjenom zakonske odredbe članka 187. stavka 1. ZPP-a tužbeni zahtjev radi utvrđenja bračne stečevine, odnosno ½ dijela novčanih sredstava od 140.000,00 kuna, zbog nedostatka pravnog interesa kao procesne pretpostavke za podnošenje tužbe valjalo odbaciti kao nedopušten, ali kako ovaj drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na (relativno) bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP- a, pa tako niti na pravilnu primjenu odredbe članka 187. ZPP-a, a tužitelj takav žalbeni razlog ne iznosi u podnesenoj žalbi, pobijanu prvostupanjsku presudu valjalo je potvrditi i u dijelu u kojem je odbijen deklaratorni zahtjev radi utvrđenja bračne stečevine.
11. Ispitujući odluku o naknadi troškova parničnog postupka pod točkom II. izreke pobijane prvostupanjske presude, ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prilikom donošenja odluke o naknadi troškova materijalno pravo iz članka 155. stavka 1. i 2. ZPP-a, djelomično pogrešno primijenjeno jer tuženica nema pravo na nagradu za sastav podneska po odvjetniku od 1. prosinca 2020., te podneska od 5. srpnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna za pojedinu radnju, kako je presuđeno pobijanom presudom, jer se ne radi o taksativno naznačenim podnescima iz Tbr. 8. stavak 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15, 37/22 i 100/22 . – dalje: Tarifa), već ima pravo na nagradu za sastav naznačenih podnesaka u iznosu od 250,00 kuna, za pojedinu radnju prema Tbr. 8. stavak 3. Tarife, uvećano za troškove PDV-a prema Tbr. 42 Tarife u iznosu od 62,50 kuna za pojedinu radnju, pa je stoga valjalo djelomično preinačiti odluku o naknadi troškova parničnog postupka sadržanu pod točkom II. izreke pobijane presude, kako je pobliže presuđeno u izreci.
12. S obzirom da žalba tužitelja nije osnovana u odnosu na odluku o glavnoj stvari, dok je samo djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka na temelju članka 166. stavak 1. ZPP-a, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja radi naknade troškova podnošenja žalbe.
13. Iz izloženih razloga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a, presuđeno je kao u izreci.
Bjelovar, 22. rujna 2022.
Predsjednik vijeća
Antun Dominko, v.r.
